nedjelja, 26.06.2011.
Sport
|
BICIKL
Prvi susret sa sportom je bio naravno kroz bicikliranje. Dakle u Nizozemskoj svi voze bicikle, sve moguće oblike, dvo, tro-, četvero cikle, košara sprijeda, straga, prikolica,...  Zanimljiv podatak, to je valjda jedina zemlja na svijetu koja ima više bicikala nego stanovnika, navodno u NL ima 18 milijuna bicikala na 16 milijuna stanovnika. Što mi se sada više uopće i ne čini čudno, jer mi već u šupi imamo 7 bicikala, na 4 člana. I imamo već i prikolicu i 2 sjedalice i smišljamo naravno već dalje što nam još treba. Dakle to vam uđe u svakodnevni stil života. Onog dana kad sam počela ići na posao po kiši biciklom, i još na to natjerala i Nikolu da idemo u školu biciklom po kiši, mislim da smo se opasno približili da postanemo Nizozemci. I tako vozim ja kroz moju šumu do faksa, pedaliram ko luda, nije da idem s noge na nogu već stišćem tako da me noge žare, a kraj mene prolaze starije gospođe i gospoda onako ležerno biciklirajući. I sad pitam se ja ko je tu lud, o čemu se radi?! Prvih mjesec dana sam stvarno živjela u uvjerenju da su u nevjerojatnoj kondiciji, ali onda me ipak moj pametni muž prosvijetlio, dakle nova moda su bicikli s dodatkom malog električnog akumulatora, i tako oni sada laganom vožnjom jurcaju okolo i nabijaju mi komplekse.   Dečki se obožavaju voziti u prikolici iako im nije baš raskošno unutra     Što kažete na ovo, jedan zid zgrade u campusu je stijena za slobodno penjanje. Dečki su naravno poludili od sreće... TRČANJE Dakle svi trče. Ili se barem tako čini, jer svako jutro ili večer nam pod prozorom prolaze joggeri. Uobičajeno trče srijedom i subotorm (i meni se to pokazalo kao najbolji ritam), imaju hrpu klubova u koji se možeš učlaniti i trčati zajedno s drugom ekipom. Enschede maraton – drugi najstariji maraton u Europi, od 1947. Pravi maraton od 42 km uglavnom trčali crni (Kenija, Uganda) i nešto malo bijelaca A onda sve ostale kraće varijante maratona trčalo preko 5000 ljudi, svih dobi, boja, debljina, ... nešto predivno, stajali smo i smijali se od uha do uha, i ono što je bilo najljepše gledati, svi ti ljudi su uživali i izgledali su stvarno sretni.   Batavienrace Održava se od 1972. i trči se od Nijmegen do Enschedea, 177 km, podijeljeno na 25 dionica, dužina dionica je od 3 do 11 km. Za vrijeme jedne zavodske kave i kolača (negdje 2 tjedna nakon dolaska) pita me jedna cura da li bih sudjelovala na Bati, pojma nemam o čemu se radi, pa kaže ona trčiš jednu dionicu oko 6 km, i ja kažem može, nema problema. I onda shvatim da možda i ima problema, jer od prve trudnoće (dakle 5 godina) nisam trčala ukupno možda 5 puta, nešto sam kao prošlog ljeta opet oživila noge, ali tako ja sva ambiciozna krenem trenirati. Prvi trening je bio koma, bolje da ne spominjem. A onda sam uspjela u 5 puta ipak doći do razine da mogu trčati 45 minuta u komadu. Pa valjda ću istrčati tih 6 km u komadu a da ne umrem poslije. Uglavnom došao i taj dan 07.05. subota. Dolazim na faks i imam šta vidjeti, stotine stotine šatora, nepregledna količina mladih, dakle Bata je najveći svjetski studentski reli, ove godine je bilo preko 300 timova, dakle sudjelovalo je preko 7500 ljudi, a ukupno se očekivalo preko 11.000 ljudi na stadionu u finalu. Svaki tim ima kombi, i ekipa ide od točke do točke u kombiju, osim onog koji trči naravno, i na mjestu preuzimanja majice (kao štafeta) svi izađu van, navijaju i obavi se zamjena. Uz svakog trkača ide 1 biciklist. Trka počne u ponoć i završi drugi dan u 18 h, s 3 re-starta. Sve u svemu savršeno organizirano, funkcionira po špagi, atmosfera odlična...  Dan je bio sunčan i prilično topao. Moja dionica (usput stavili su me u mušku dionicu) je bila u podne i uglavnom bez hlada, tako da me sunce stvarno ubilo. No sve u svemu nisam riknula i istrčala sam to ne baš da se mogu hvaliti s rezultatom, ali bez obzira na sve ponosna sam na sebe. I na naš tim! Naime sveukupno smo bili na kraju 66. od 300 i nešto sitno. U odnosu na prošlu godinu kad su bili 147.! I pobijedili smo studente građevine, a to je bio zapravo glavni cilj. Sve u svemu fantastično!   Na kraju neprocjenjiva nagrada: osjećaj totalne iscrpljenosti i omamljenosti, sjediš na trgu s hrpom ljudi i piješ hladno pivo, i nemaš ni brige ni pameti...   Ja sam im pokušala objasniti što su mi „napravili“, jer sam u trenutku imala osjećaj da imam barem 15 godina manje, ali vjerojatno sam im zvučala kao dosadna baba. Teško opisati, u svakom slučaju bilo je sjajno! I sljedeće godine ću opet sudjelovati i više trenirati! Inače zadnju dionicu je trčao moj šef, prof (49.g), koji trči i dalje oko 14 km/h, i sudjeluje svake godine u Bati.   Naravno nisu tu baš svi tako fit i mršavi, meni se čini zapravo da nema sredine, ima jako jako debelih ljudi, koji se vozikaju okolo u električnim stolicama i ima normalnih fit ljudi koji su stalno u kondiciji i u pokretu. I činjenica je da imaju problem sa sve više ekstremno debelih ljudi. Glavni problem je u prehrani, jer hrana im je jako slatka i dosta masna, dakle keksi imaju puno više putra i šećera, sir, kolači. I jedu puno kruha. I nama je trebalo da ulovimo ravnotežu, u prvih mjesec dana sam začas nabacila koju kilicu. NOGOMET Na putu do posla nasuprot moje velike šume i parka, jedan za drugim se nižu nogometni tereni, ima ih 12, barem toliko smo uspjeli nabrojati, možda ih ima i više. Uglavnom popodne kad se vraćam s posla to sve vrvi od malih i velikih nogometaša. Cure, dečki, stari, mladi... I naš klub Twente je ove godine postigao veliki uspjeh i ženska i muška ekipa, Dakle oni su svi ludi za nogometom. U Nikolinu školu je došla ekipa cura koja je ove godine prvak Niz., i svi su se morali obući u crveno, boju Twentea i to je bilo opće ludilo u školi. Dakle oni to promoviraju klincima, na tako jedan dobar način, „bavite se svi sportom!“  Stadion nam je relativno blizu i kad su bile te velike utakmice, to je ludilo, sve zvoni od navijanja. Vraćamo se jednom mi tako iz IKEA-e, i skrenemo slučajno prema stadionu, i ne možemo vjerovati što vidimo. Naravno logična slika, ali čovjek ne očekuje, dakle svi su došli na utakmicu s biciklom, i tako ugledamo polje bicikala, nekoliko tisuća bicikala zguranih na nekoj nevjerojatno maloj površini. Nismo imali fotić nažalost, uglavnom genijalci. Kako bi to kod nas izgledalo, tisuće auta parkiranih posvuda, po travi, nogostupu, ... Oni stvarno nemaju problem parkiranja. Kad smo stigli ovdje s autom, bili smo u strahu gdje ćemo parkirati i koliko ćemo se toga naplaćati, no dogodilo nam se ugodno iznenađenje, gdje god smo došli bilo je mjesta za parkiranje, a samo u najužem centru se plaća. |
srijeda, 15.06.2011.
Škola, vrtić
|
NI je krenuo u školu 09.05. S nepune 4 i pol godine! Dakle djeca tu kreću u školu sa 4 godine. Osnovna škola traje 8 godina, onda srednja 4 do 6 ovisno da li mislite ići na faks ili ne. Dobro objašnjeno i brzo vidljivo: Education in the Netherlands
U svakom slučaju to nam je bio šok, prva pomisao pa dijete se mora još igrati... Naravno da se igraju u školi i da to nije škola u kojoj sjede u klupama i slušaju učiteljicu cijeli dan. Zapravo Nikolin Montesssori vrtić se može vrlo dobro s tim usporediti. Ali opet škola počinje u pola 9, ima raspored, ima točno vrijeme kad završava (14.45), ima praznike definirane (od 22.07. do 04.09.) itd. Dakle Ni ide u međunarodnu školu Twente - sve je na engleskom (International School Twente ). I djeluje nam sretno i zadovoljno. Ima svaki tjedan zadaću i tome se jako jako veseli. Zna pisati već skoro sva slova sam, sad već učimo i mala slova... I polako izbacuje engleske riječi. Najljepše je što su u razredu svih boja, rasa, i iz cijelog svijeta, i najbolji prijatelj mu je Ivan iz Kenije, Sara iz Japana i Clara iz Južnoafričke Republike. Prvi dan kad je vidio Ivana (dečko u prvom redu, prvi zdesna) pitao je da li ga može dotaknuti i jako se čudio njegovoj kosi... Sad su najbolji prijatelji. Uglavnom eto zaključila sam ako je samo to razlog da smo tu, dovoljan je. Širina koju je već sad dobio jednostavno nema cijenu.  Prvi dan škole, Nikolin razred Imali su mjesec dana temu cirkus, i kad su završili s tom temom imali su predstavu i party cijeli dan, i pokušali smo se maskirati u klaunove... I mama  iako joj to nije bio cilj. Naime taj dan me Ni pitao, „Mama i ti si se maskirala u klauna?!“ A baš sam mislila da sam se lijepo obukla... Vito baš nije bio oduševljen mojim remek-djelom.  (učitelji su iz Curacao-a, UK-a, Zimbabve-a, Rusije)  Vito inače ide u vrtić „Kod tate“. Pokušavamo ga uvjeriti da se tako zove vrtić, ali hm ne da se baš. I pita stalno kad će ići u „Pipi dugu čarapu“. Uglavnom krenuo je 2 puta tjedno u igraonicu (Peuterspeelzaal) na 2 i pol sata. I nadamo se da ćemo od jeseni riješiti vrtić barem na 3 dana. On uči Dutch u igraonici, i upija naravno ko spužva, zapravo miješa svašta pomalo, jer ponavlja ono što čuje od Nikole i iz crtića. Inače i mi već odradili prvi stupanj nizozemskog  Izgovor je katastrofa, gramatika za one koji znaju njemački i nije tako strašna. Vidjet ćemo da li ćemo ostati samo na "Mijn naam is ____. Ik kom uit Kroatië. Nu woon ik in Nederland." |
četvrtak, 02.06.2011.
pogled u natrag
|
23.03.2011.
Eto dragi moji prijatelji i svi ostali koji naletile na ove retke odlučih se otvoriti blog! Mali korak za čovječanstvo a veliki za mene, osjećam se kao da radim nešto jako važno. :) Cilj je bio prije svega da vas što brže obavijestim kako smo i što se događa u niskoj zemlji, s nama dotepencima na privremenom radu... :) i da ostane trag o tim prvim dojmovima, jer će se oni sigurno s vremenom jako promijeniti a možda će nas jednog dana veseliti to čitati. Ovo "što prije" se baš i nije ostvarilo zbog nedostatka vremena, ali sad kad sam ove dosad napisane retke odlučila objaviti, to je to, moram uloviti korak s vremenom.   Putovali smo 2 dana, prošli po noći kroz snijeg i led u Alpama, ali kroz Njemačku bilo super vrijeme. Ukupno 1290 km. Dakle može i u jednom danu za one izdržljivije. 28.03. Danas nam je tjedan dana u NL! A nama se čini kao da smo tu već mjesec dana. Spavali smo prve 3 noći u „hotelu“ u kampusu u maloj sobici, pravoj studentskoj u vrlo asketskim uvjetima. Onda su nas prebacili u drugi dio hotela, i sad već 4. dan uživamo u sasvim prihvatljivim uvjetima, hotelska soba s kupaonom. Najvažnija vijest je da smo našli stan!!!! Useljavamo u njega ovaj tjedan, službeno 01.04., 4-sobni stan, 2 balkona, velika šupa... i ima podove!!! - laminat i tapison u sobama, to zvuči kao nešto sasvim normalno ali ovdje nije. Dakle 99% kuća i stanova je golo do glazure!! Eventualno zidovi ofarbani ili u tako očajnom stanju da se i oni moraju skroz oguliti i ravnati i farbati. Uz plan da smo tu samo par godina, to je stvarno izgubljena investicija, i uz sav trud da bude minimalna, ode par tisućica eura. Maštala sam da ćemo iznajmiti kuću s vrtom, što je ovdje sasvim prosječni standard življenja, ali kad smo vidjeli kako to izgleda i koliko bi love morali ulupati, odustali smo i pobjegli od te ideje glavom bez obzira. Stan prije useljenja     Posao Posao: zamislite da ste došli u NSB, i da je to zapravo vaš ured. Eto tako. I da vam je posao čitati literaturu o određenoj temi, analizirati podatke i pisati članke. I za to ste plaćeni. Zvuči nevjerojatno. I meni. I još se do posla vozite 7 minuta biciklom kroz šumu, kraj 2 farme, 3 ovce, 2 konja, puno kokica i krava. Štipam se ujutro i govorim da je to stvarno. I da se ne smijem naviknuti    Neću duljiti više da vam ne počnu sline curit. Naravno to bi nekome možda bila katastrofa, meni je san snova. I nema kava, tračanja, komentiranja... Dođeš u pol 9, sjedneš i radiš, zajednički ručak ako želiš, i ideš doma u pola 5. Uobičajen dan. Svi se smješkaju, nema napetosti, moj jedini i stalni dojam je da oni ovdje žive milijun puta opuštenije od nas. Neusporedivo. (Znam koje komentare bi sad čula na ovo, ovo nije Amsterdam, jedino to mogu pouzdano reći, ovo je selo di smo mi.) Inače sveučilište ima oko 9000 studenata, 3000 zaposlenih, i jedino je u NL s kampusom. Ove godine slave 50 godina, dakle mlado sveuč., 3. po veličini u NL i prilično dobro čak i na svjetskoj razini prepoznatljivo u određenim područjima.     Jako puno zelenila, i vode, vrlo zanimljiva arhitektura uz stalnu nadogradnju novih dijelova.   Nemam pojma koji je bio povod za ove patuljke ali pojavili su se na različitim mjestima po kampusu uz to da su neki bili prelijepljeni s ovim zmajem. Enschede 160.000 stanovnika 2003. službeno proglašen najzelenijim gradom u Nizozemskoj Povijesna jezgra vrlo mala jer je jadan Enschede stradao puno puta u povijesti (1862. veliki požar, u 2. svjetskom ratu Njemci ga sravnili sa zemljom, 2000. veliki požar u skladištu pirotehnike, izgorio cijeli kvart, danas to postao prestižni kvart s vrlo modernom arhitekturom, odličnim muzejom, urbano i humano, jako lijepo). Enschede je bio industrijski grad sa 65 tvornica tekstila, još 1970. Onda sve propalo zbog jeftine Kine, danas ... 
 
          Delft – 29.04. Nakon odlaska u IND u Rijswijk posjetili smo Delft. Ne znam da li se vidi na slikama ali Delft je stvarno prekrasan, "must see".      01.05.2011. Praznik rada iliti nerada U Hrvata se sigurno naveliko govori o grahu i broju nezaposlenih i koji je političar posjetio Maksimir, a ovdje kao da smo u nekom paralelnom svemiru... (Nizozemci 1. maj ne slave. Slave Kraljičin rođendan koji je bio jučer. I to je veliko slavlje, no o tome malo kasnije.) Mi o ničemu pojma nemamo, živimo u totalnoj informacijskoj blokadi, naročito vikendom i to vam je dragi moji pravi raj na zemlji. Teško da si to možete priuštiti inače, dakle mi još uvijek nemamo televizor a ni internet doma. I ne gledamo big brother, vijesti, doru, fifi, tomicu i ostalu ekipu. Puno se više družimo s djecom, sjedimo za stolom i crtamo, idemo van, trčimo, vozimo bicikl... Stan danas Sa stanom smo imali stvarno sreće, živimo u super kvartu, doslovno u parku. No od useljenja do danas kad uglavnom imamo sve naradili smo se ko stoka. Dakle u 3 tjedna (od 1. do 20.04. – kad su stigli B&D i tasmanci), točnije 2 jer je Alan bio u međuvremenu u Zagrebu tjedan dana, uspjeli smo namjestiti i srediti 90 m2. Mislim da smo sve rekorde pobili i da me netko pita jel bi ponovno, nisam sigurna da bih imala snage. Uz sve to sam radila svaki dan, obavljali smo administrativne stvari, prijavu, ... Bili u Ikei svaki dan do zatvaranja, u Het Goed-u (veliki second hand lanac) i hrpi drugih dućana. Znate koliko je to inače naporno, odlučivanje o svakoj stvari, morali smo kupiti SVE osim kuhinje (štednjak i napa uključeni, ali bez frižidera). Dakle od veš mašine, frižidera, usisivača, kreveta, ormara, polica, stolova, stolica, fotelja... I uspjeli smo! 20.04. ujutro u 06:00 smo bili spremni za dolazak ostatka ekipe. Zadnju noć nismo naravno uopće legli.          20.04. Stigla ekipa      |
