novi zivot u niskoj zemlji

Muzicka skola je danas organizirala nastup svih grupa djece s razlicitim instrumentima u muzeju Twentse Welle. Sve skupa je jednostavno bilo velicanstveno. Skoro cijelo vrijeme sam bila najezena, pa cak i na rubu suza. Muzej je vrvio od djece, koncerti su bili u razlicitim dijelovima muzeja, a djeca su svirala naizmjenicno svakih 15 minuta. Sve skupa je bilo savrseno organizirano.
Muzej inace prikazuje povijest ovoga kraja od prahistorije, pa je tako Nikola svirao kraj svog omiljenog mamuta. Rock grupa je bila u dijelu koji prikazuje industrijsku revoluciju, tako da su kulise bile zapravo savrsene, kao za snimanje spota.



pripreme za koncert



mi cekamo



muzej je inace rekonstruirana tvornica tekstila, stradala u velikom pozaru 2000. godine, tako da su dijelovi muzeja originalni zidovi sa mozaicima od ostecenja i razlicitih slojeva zbuke, cigle... originalna rjesenja su prisutna na svakom koraku.






i stigli su veliki frulasi

Subota 01.12.2012.

Lijep zimski dan. Imam 5 sati do polaska vlaka, znaci otprilike 4 i pol sata za razgledavanje. Prvi dojam Pariza mi je bio zastrasujuc, dosla sam navecer u cetvrtak s vlakom oko 19 sati. Izlazak s kolodvora, stotine ljudi, auta, prljavo, uzasno puno beskucnika… Uh hocu natrag u svoje "selo".
Trazenje hotela koji zapravo nema adresu, samo Gare de l‘Est nije uopce bilo jednostavno. Vrtila sam se ukrug, da bi na kraju ipak pitala u prvom hotelu na koji sam naisla, gdje je taj moj Kyriad hotel. U samoj zeljeznickoj stanici Gare de l’Est. Hm?! I je, iznad, malo sa strane. Hotel je bio sasvim pristojan, osim sto se malo osjete vibracije od vlakova. He, ne mos’ sve, dobru cijenu, centar, pristojnu sobu, morao je biti neki catch.
Ova slika s interneta me naravno dobro zavarala.



Do subote sam se vec malo adaptirala na tu kolicinu ljudi, auta, podzemnu… Uglavnom u to kratko vrijeme sto sam uspjela vidjeti od Pariza, mogu reci da sam odusevljena, da se zelim vratiti ponovno, da definitivno ne zelim(o) zivjeti u visemilijunskom gradu ali rado cu ih posjecivati kao turist...

Setnja je izgledala ovako pocevsi od:

Gare du Nord







...ljudi privuceni lampama kao kukci



velicinu zeljeznicke stanice Gare du Nord nemoguce je snimiti u par slika, promet se odvija barem na 5 razina (a mozda i na vise)






lijep spoj moderne i stare arhitekture, Japansko-francuski centar kulture





setnjom uz Seinu prema Eifelu







brojni mostovi preko Seine













Grand Palais





Petit Palais



Bozicni sajam













Champs Elysees



Place de la Concorde









na putu prema Louvre-u











Louvre







Apoksimeona koji je trenutno na gostovanju u Louvre-u nazalost nisam stigla pogledati





city bikeovi, i Notre Dame u pozadini... e do tamo vise nisam stigla




i konacno sam sjela, u vlaku...
plan za novi put vec postoji, veza vlakom je fantasticna, iz roterdama za 2 i pol sata (nije TGV vec Thalys, ali isto juri preko 300 km/h)

Pred tjedan dana su se odrzali parlamentarni izbori u Nizozemskoj. Nije da sam nesto upucena i da me to previse zanimalo, ali kad su prosli izbori onda sam shvatila nekoliko cinjenica:
- izbori se odvijaju srijedom, nema posebnog rada nedjeljom, nema posebno placenih ljudi za provedbu izbora, sve rade volonteri
- glasalo se u skolama (nastava srijedom u svim skolama traje do 12:15 pa je time i guzva bila vrlo kratko), na zeljeznickoj stanici u Utrechtu (mozda i jos u nekim gradovima), i elektronickim putem (dakle na putu na posao, ili poslije posla, to im nije predstavljalo nikakav problem)
- na izbore je izaslo 75% glasackog tijela, najnizi postotak od 1998.
- u nasem malom gradu nije bilo plakata, razglasa, papira, smeca, koncerata.... samo standovi, i to vikendom, zadnja 2 vikenda pred izbore
- svaki dan su bile debate na 1. programu nacionalne televizije po nekoliko sati, vrlo civilizirane debate, bez svadjanja, vrijedjanja, prljavog vesa; raspravljalo se o programima, strategijama, vrlo otvoreno o aktualnim pitanjima s konkretnim brojkama
- zadnja debata je bila izmedju pobjednika svih dosadadnjih veceri (barem sam ja to tako shvatila ;)), a to su na kraju bili i pobjednici izbora, Rutte (liberali) i Samsom (laburisti)
- sve skupa dojam: vrlo civilizirano i demokratski, bez suludog trosenja novaca na kampanje, bez sumnjivih donacija, bez zutila...
- dobra vijest: najveci gubitnik izbora je Geert Wilders, ultradesnicar koji je dosad imao 24 mjesta u parlamentu a sad je pao na 15.



Citiram Novi list:
Nakon ovakvih rezultata izbora Bruxelles može biti miran. Dvije najjače stranke, liberali i laburisti, koji su u odnosu na prošle izbore dobili zajedno dvadeset mandata više, proeuropske su orijentacije, a postoji i mogućnost sklapanja velike koalicije iako liberali izlazak iz krize zagovaraju štednjom, a laburisti investicijama.

Eto toliko.

Nikola svakih mjesec dana ima neku tematsku cjelinu u skoli koju obradjuju kroz razna podrucja (obicaji, kultura, znanost) i na razlicite nacine (muzika, ples, odjeca). Nedavno je zapocela tema Indijanci i kauboji. Hm, nismo bas bila odusevljeni jer je poceo pucati po kuci no ima i jako dobrih stvari iz te teme.
Tako je tata za Father's Day, koji se u Nizozemskoj slavi trecu nedjelju u lipnju (vise o Father's Day), dobio "lovca snova", iliti dreamcatcher-a.



I poruku na papiricu:

Only good dreams would be allowed to filter through… Bad dreams would stay in the net, disappearing with the light of day. Good dreams would pass through and slide down the feathers to the sleeper.

Od Vite je dobio Vitu



E zapravo sam se htjela pohvaliti kako je Ni bio danas lijepi serif. Slavili su Teacher's Day pa su bili maskirani. Zgodno. Mi smo uspjeli nesto improvizirati jer zapravo vecine stvari vise nema u stanu, jer selidba je u tijeku!!!

...na kojem nismo

stalno planiram velika pisanja, nadoknaditi vise od pola godine nepisanja... jer prepuni smo novih dozivljaja, izleta, dogadjanja, ali jednostavno ne stizem.
e zato sam odlucila kratke postove, s par slikica.
danas je vazan dan.
danas smo dobili kljuceve od "naseg" novog stana. selimo se!!! opet
al ne u drugu drzavu ni drugi grad, samo u drugi stan, u enschedeu
blize nikolinoj (i uskoro vitinoj) skoli, u samom centru. to ima i prednosti i mana, naravno.
nikad nije sve idealno, ali prevagnulo je - nova zgrada, dobra toplinska izolacija, normalna kupaona i kuhinja, jednorucne mjesalice, to je za nas pravo civilizacijsko dostignuce.
i lijepi stan.peti kat, pogled prema njemackoj.
















i sjedimo na podu i igramo se, a grijanje nije upaljeno, u stanu je 22, i jako nam je lijepo! btw vani je 13C.

u nasem starom stanu se stalno grijemo i stalno nam je hladno...

evo me nakon dugo vremena
pred 9 dana nam je bilo tocno godinu dana da smo doselili u nisku zemlju
puno toga se izdogadjalo u tih godinu dana. reviziju svega cu za koji dan, odlucila sam... bilo je tu puno lijepih dogadjaja pa nek ostane trag.

sad mi je doslo da malo istresem zadnja promisljanja.
doslo je proljece i stvarno mi je trebalo. uhvatila me kriza, nostalgija... mislila sam da to nikad necu reci a evo priznajem. iako sam maestro u samokontroli i uvjeravanju u pozitivu, jednostavno me ulovilo...da mi je malo tu sve sivo, da su mi svi malo dosadni, da je sve malo sterilno. i sad tako gledam o cemu se radi, analiziram sa svih strana, i mogu jedino zakljuciti da je covjek bas cudna biljka...jer sve ono sto me smetalo (ne bas sve naravno) sad mi fali. rekla bih da se prije svega radi o toplini u medjuljudskim odnosima.
dakle gledam te ljude, stvarno su dragi, simpaticni, uvijek pristojni, nasmijani... ali eto, to su: dragi i korektni... nekako su sterilni pa usudila bih se cak reci frigidni... sale nemaju nikakve veze sa sexom i nikada se ne aludira na nista... naravno to mi je u hrvatskoj islo jako jako na zivce...
definitivno nema spontanosti. dakle ako ce hoces naci s prijateljem dogovaras to 3-4 tjedna unaprijed, bilo za izlazak van ili za kucnu posjetu. i uglavnom dogovoris vec sve detalje sto ce se jesti i koliko ce to druzenje otprilike trajati. pozitivno je da uvijek znas na cemu si. u poslu je to jako dobro, u prijateljskim odnosima sucks.
gledam te cure na zavodu, zgodne cure, zanimljive, imaju stila, rade svakakve zanimljive stvari (hokej, slikanje, penjanje, veslanje, pisanje, psihologija...), ali nema tu intime medju nama. druzile smo se do sada dva puta (mislim na vecernje izlaske), i stvarno sam se trudila naceti sve teme i unijeti nesto zivosti u to druzenje, ali nekako steka, bas zapinje. zapravo medju nama su 4 nizozemke, 1 spanjolka, 1 indijka i moja malenkost. neki dan indijka se stvarno potrudila, i pozvala nas na veceru doma, uz malu bebicu od 7 mjeseci skuhala nam super indijsku veceru (sto nije jednostavno, dapace milijon sastojaka, puno pripreme...) i tako se ja cijelo vecer bavim bebicom, malo spanjolka kao sudjeluje u tome, vise kao gleda a ove 4 ni da bi se ponudile. dosla vecera na stol, one se bacile na klopu, sumitha jadna pece dalje, ja pokusavam umiriti guhana...uglavnom osjetljivost nula. i tako dok se nisu najele i napricale a onda su zakljucile da bi mogle krenuti doma.
gledam mlade kolege na poslu, svi su se ozenili, uglavnom na putu da dobiju djecu ili vec dobili, kupili kuce... i to sve dobrih 5 do 10 godina prije nas... dakle kao puno su zreliji. ali i opet nekako sve bez strasti.
e sad sto nam ta strast donosi. osim povremenih lijepih trenutaka, i privid da prozivljavamo zivot intenzivnije, tu su prije svega problemi. na poslu zavist, tracevi, spletke, preljubi, razocaranja, hrpa losih emocija...
i opet kad pogledam kako to drustvo tu izgleda, ljudi, kuce, ne mogu zakljuciti da ne uzivaju u zivotu. stvarno djeluju da su si jako dobro poslozili stvari.
to otvaranje prema novim prijateljima i kolegama recimo, kod njih ide vrlo tesko, i kazu kad se dogodi onda je za cijeli zivot. ali zato su okrenuti obitelji, stvarno sam od svih dobila dojam da je obitelj nukleus njihovog zivota, pa onda i drustva u cjelini. posao deifinitivno nije.
bili smo na nekoliko koncerata u kazalistu i tamo odjednom kao da se radi o nekim drugim nizozemcima, vrlo strastveno pljescu, dizu se na noge, plesu ako je prilika, lupaju nogama za bis, to su neki drugi nizozemci... i sad kad sam se dotakla umjetnosti, padaju mi na pamet van gogh, rembrandt, vermeer, mondrian... pa arhitekti pa filozofi...
pa ukupno 15 nobelovaca
i tako ne mozemo reci da su nizozemci ljudi bez strasti
znaci radi se samo o mojoj percepciji, odnosno o tom kulturnom nasljedju koji nosimo na ledjima kao veliki ruksak, ma gdje god krenuli...i on je tezi ili laksi ovisno o tome koliko smo stvari utrpali u njega tijekom zivota... i on nas stisce na ramenima da stanemo ili nas vuce dalje na kretanje...
ako ga skinemo s ledja i onda ostanemo na tom novom mjestu, bit cemo dobro, barem neko vrijeme, dok ga opet ne napunimo...
i onda opet jednog dana sigurna sam pozelimo ga staviti na ledja i krenuti prema nekom novom cilju, mozda krajnjem...
zapravo sam bila uvjerena da moj ruksak nije tezak, da sam natrpala svega pomalo ali da nije natrpan teskim stvarima
i zato sam kad smo dosli s lakocom ga skinula
sad se kao nekako ispraznio pa bih ga opet napunila...

doslo je proljece i ovo sunce zadnjih dana sve mijenja.
i za kraj malo veselja, pogledajte sto su radili jadnom viticu dok je spavao

stigli su 05.09.
decki + bakazubarica
veselje veselje veselje
tako kaze NI



baka nam je kuhala, spremala, setala vitica... dovodila nas u red baki

i tako do 24.09.
u medjuvremenu smo svasta vidjeli, posjetili
pa idem redom kroz slike ispricati sto smo sve radili

Enschede subota 10.09.

dopodne setnja gradom, plac





popodne Janekov rodjendan





nedjelja 11.09. Utrka Singelloop 5 milja

Moja prva utrka!!! 8 km po ringu oko centra Enschedea
Nisam riknula, i zapravo sam uzivala, istinski! Sudjelovalo je vise od 2.000 ljudi. Start je bio u 14.30, tako da je moja ekipa spavala u to doba i trebala me docekati na cilju, ali su dosli prekasno (jer su mislili da cu biti sporija hi hi)









U istom parku gdje je bio i start, samo par koraka dalje, opet jedna mala zivotinjska farma

Zakljucih da moram samo kratki trag ostaviti o dojmu mog prvog ispita ovdje na sveucilistu u Twente-u. Dakle imala sam ispit u ponedjeljak sa 77 studenata i pise mi po rasporedu dvorana SC - Sport Center. Malo sam u cudu pa pitam kolegu za uputu, kaze on tamo ce ti pisati tocna dvorana na ekranu kad udjes u SC. Dodjem i pise Sporthalle 2, udjem u SH 2 i imam sto vidjeti. Sportska dvorana s oko 400 studenata, svi sjede u klupama (svako ima svoju klupu i oko metar je odvojen od sljedeceg studenta). To mi je izgledalo sokantno u prvom trenutku. Dakle, u istom trenutku su se odvijala 4 ispita, docekalo me sve oznaceno, studenti sjede vec, ja im brzinski podijelim ispite i to je to. Sljedeca 3 i pol sata sam se cudila tisini, miru, nepokusavanju prepisivanja... Uglavnom sve je funkcioniralo savrseno.
Kad sam pripremala ispit pitam kolegu, koliko grupa da pripremim, 2 - 3?? Kaze on, a zasto? A ja Pa da ne prepisuju!!! A on ???

Poslije ispita mi je sve postalo jasno. I bas taj dan clanak u jutarnjem
Rekla sam istinu...
"...No, umjesto profesora, glavninu predavanja držali su asistenti, a kada sam se na to požalila, kao i na prepisivanje na ispitima, koje se u Americi, Australiji, Britaniji i drugim razvijenim zemljama smatra varanjem i oštro se sankcionira, dali su mi ukor, požalila se J. H. G."

Ocito se radi o velikim kulturoloskim razlikama



na izlasku s posla oko 18 sati

Evo me opet, konacno. Ne stizem vise nista... Ukratko, zaguzvalo se. Drzim jedan predmet na prvoj godini, i iz tjedna u tjedan radim predavanja i vjezbe, nocni rad skoro svakodnevan. Uz naravno rad na projektu, uz ucenje Dutch-a, uz prijave novih projekata, clanke, odradjivanje HR poslova,... I naravno muza i djecu, jer naravno uz sve zelim biti i uzorna majka i zenica :)
No nema nervoze, i to je najvaznije, uz osmijeh sve ide.
Dakle od ljeta se puno toga izdogadjalo i ne znam otkud bih pocela. Recimo od mog dolaska ovdje, sama sam se vratila 17.08. Preko Berlina, na aerodromu neocekivani susret s mojom najdrazom prijom, jednodnevno sudjelovanje na konferenciji, kratka setnja gradom, sve u svemu jako zgodno.






Onda skoro 3 tjedna samovanja, 2 tjedna sam uzivala, radila i odmarala se od odmora... Zadnji tjedan su mi vec jako falili. no u ta 3 tjedna sam svrljala okolo. Amsterdam. Kad su mi ukrali biku.











Druzenje u Enschedeu. Vecera s Frederikom i Alexom.



Sajam hrane ili degustacije Proef Eet . Fantasticno organizirano, ideja, provedba, sve za 5. Restorani imali satore i kuhali na otvorenom svoju specificnu hranu. Prodavale se male porcije za zetone. Za 10 EUR se kupi na pocetku 10 zetona, i onda krenes u akciju.
Uz modeshow u crkvi , kravice i ovce iza crkve, muziku, "zirafe" i puno puno ljudi, bilo je vrlo zivahno i slikovito. Nadam se da cete barem dio te atmosfere moci vidjeti iz slika.
















I 26.08. na svijet je dosao Guhan. Sin moje nove drage prijateljice Sumithe. Predivan, natjerao mi je suze na oci kad sam ga vidjela. Presladak.



Toliko zasad. I onda je dosla ekipa 05.09., nastavak slijedi.