subota,23.08.2008.,16:32
.pismo za odlazak.
Hej ti!
Trebala bi ti reći puno toga. Pretočiti izgovorene riječi u slova na bijelom ekranu i kliknuti na 'objavi'. Možda. Možda neki drugi put. Oprosti.
Sjećaš se onih misli kako ćemo se jednom primiti za ručice i biti sretni,opet?
Kako ćemo se grliti i zajedno prepričavati doživljaje neizmjerno sretni jedno zbog drugog? Onako istinski.
Vesela sam. Zanimljivo ljeto je iza mene. Da si barem mogao biti tamo.
Svidio bi ti se, znam da bi. Smijala sam se s njim. Bila je noć. Proveli smo ju na iznimno zanimljivom mjestu. Da,. Sviđalo bi ti se tamo. Želio bi biti što duže. Trebala bi sada reći kako je nebo bilo savršeno zvijezdano i kako je mjesec bio predivno okrugao. Ne. Nebo nije bilo zvijezdano,bilo je ukrašeno pokojom zvijezdom, a mjeseca nije ni bilo. Umjesto njega, imali smo lampu ulične rasvjete koja se palila i gasila u nekom svom neodređenom ritmu. I bilo je predivno.
Mačka se motala oko nadgrobnih spomenika i grančice pod njenim šapama su pucketale. Slatkica. Našli smo neke svijeće i upalili ih. Pijuckali smo pivu dok se dim cigareta pleo oko prstiju.
Neću se više vratiti. Žao mi je.
Ne mogu više gledati sve te priče,toliko njegove. Znaš čije. Od onog kojeg smo nekad obožavali. I boli me to. Nije u redu obrisati ih. Ne možeš uzeti škare i isjeckati dijelove života koji ti se ne sviđaju. Iako sam svjedok da neki to još uvijek pokušavaju. Kad bi ih obrisala bilo bi kao da sam zapalila dio sjećanja i ostavila pepeo koji će raznjeti vjetar. Ne želim to. Volim svoje uspomene. One su dio onoga što jesam. Neka to sve bude neki svojevrstan spomenik svima njima. Moje odavanje počasti. Svima onima kojih više neće biti. Znaš. Baki. Dedi. Franu. Elviru. Njemu. Da znaju da ih nismo zaboravili. Da. To je lijepo.
I,. I neka to bude za sve one koje imam. Za nove noći na krovu. Za Martu i da bude sretna s Josipom. Za Idu da ne bude mali uplakani mrgud i da Petar bude točno onakav kakvog ga je zavoljela. Za Dalilu i Juru, da im još dugo bude ovako lijepo. I za Suzanu. Za Maju. Za Zlatnu i da nabavi sve brojeve stripova koje toliko voli. I Ajnu i Almira,da im uspije ono što meni nije,barem ne prvi put. I za cure u Jezerskom. Znaš sve što im želim. Da, točno to. I za Eminu i Sanela, da riješe sve one problemčeke.Za novog Njega koji se pojavio nedavno i slučajno, kako to obično i biva. On je toliko razveselio Aylu kada je Stari On, onaj drugi, odlučio da će umrijeti. Za sve one koji su kliknuli na našu blog-adresu i postali trajni gosti i vjerni prijatelji. Za Nanče i Mishicu. Za malu Hanu. Za Dolly. Za Denisa,naravno.
Trebaju znati da ih volimo,puno. I volim tebe. Željela bi ti zahvaliti što si samnom prošao kroz toliki dug period života. Budem te posjećivala. Prisjećala se svega tog. I znala da sam sad sretnija.
Do sljedećeg susreta,prijatelju.
Ayla.
ovo je posljednji post na ovom blogu. napisan u obliku pisma starom prijatelju,jer to je i bio.
hvala za svaki komentar,od kojih su mnogi poticali suze. ponekad radosnice, ponekad suze koje teku kada se ponovo diraju stare rane.
možda se sretnemo opet,na nekoj novoj adresi.
molila bi da se moji postevi ostave na miru i da se ne kradu i ne budu pretvoreni u lance sreće[mishica,hvala što si mi rekla za to]. kradljivci,liepo vas kulturno[!] šaljem u rodni kraj.
onom krugu viernih čitatelja i prijatelja, hvala na svakoj posjeti i svakoj podršci. bilo mi je zaovoljstvo pisati vam. pisati priče u kojima ste se nalazili i koje su vas razveseljavale. vjerujte,bit će ih još. na nekom novom mjestu. uskoro. gašenje nirvanaija bloga je gotovo kao rastanak od pravog prijatelja,od krvi i mesa. nedostajat će mi. nakon toliko vremena, nije ni čudno.
pozdrav
Mortifera Naenia Avalon [G.A.]
____________________________________________________________
____________________________________________________________
|Vote for peace...
(27)
..print.. |
♥ |
|
