| |
|
Dnevnik.hr by: ..Penny Lane.. enjoy the silencehodajući ulicom u glavi LinkoviSomebody said that they're not much like I amza vas Mortifera Naenia Avalon[G.A]. °Lord if I'm an unbeliever - what do
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
nedjelja,28.01.2007.,19:48
udarac koji je promijenio svijet...njen svijet....
Mrak...i pokoja zvijezda...to je bilo sve što je vidjela...mrak...dotakla je svoj desni obraz...vraški je zapeklo i svaki prokleti put kad je negdje vidjela svoj odraz sjetila bi se,a činilo se da ga vidi stalno...uvijek i svugdje...postala je robom vlastitog lika.žalila se.istinski.otvorila je balkonska vrata i uzela grudu snijega...prislonila na obraz.hladnoća.OLAKŠANJE.beeeeeeeep.još jedna poruka.koliko ih je bilo?8?9?12?20?nije znala,prestala je brojati,a čitati?neee...znala je od koga su.poziv.dugo je zvonilo.'MaČaK' pisalo je na ekranu.kada ga je počela tako zvati?ah da...svaki put kad bi ga obgrlila ili poljubila proizveo bi onaj zvuk...nešto poput predenja,zvuk potpunog uživanja...tako je i dobio taj nadimak.a on ju?slatkiš...tako ju je zvao iz više razloga...kako se samo sada toga sjetila?voda joj se sljevala niz ruku.nije marila.još jednom u glavi je vrtjela taj prokleti događaj.vino(nikad ga nije voljela)kriva riječ i udarac.naglim dodirom njegove ruke i njezinog obraza i svijet se promijenio.barem u njenim očima.puknula joj je usnica.okus krvi.to je pamtila.ostalo nije bilo bitno.ne njoj.beeeeep.još jedna.nasmiješila se,koliko je to bilo moguće s obzirom na stanje.bilo je lijepo kad ne nekome toliko stalno.ahhhh....samo da nije sve upropastio.uzela je mobitel i čitala poruke.zašto?godilo je kad se netko bori za tebe.neke su bile stvarno lijepe.činilo se iskrene.plakala je.ne ridala,suze su se jednostavno slijevale niz njeno lice.voljela ga je.voli ga.ali oprostiti nešto ovakvo?iz sobe gotovo nije izlazila,starcima je rekla da ima 'ženske probleme' i odmah su je pustili na miru.upalilo bi svaki put..zagrila je stipu.stipe je kornjača.plišana.poklon.od njega.čudno,i nakon toliko vremena još je uvijek mirisao po njemu.obožava taj miris.tako je poznat i blizak.pogled je spustila na hrast u ulici.gotovo je mogla vidjeti-mačak+slatkiš....duboko u kori drveta.uspomene.još je osjećala njihov zadnji poljubac.i njegove ruke koje su polako istraživale njezino tijelo.trnci u trbuhu.nije mogla vjerovati da ga još uvijek voli.netko je koračao ulicom.čula je škripu koraka u snijegu.odlutala je u mislima.sada je bila na 'njihovim mjestima'...izmenjivali su poljupce...dodire...osmijehe...učinilo joj se da nekog vidi pod balkonom.ne.nije joj se činilo.netko je tamo stajao.ne netko.ON.ajme.srce joj je luđački lupalo.uzbuđenje?strah?toliko je dugo sjedila na mjestu da joj se činilo da se prašina počela skupljati po njoj.izašla je van.zapravo nije znala zašto.morala je.šuteći je stala ispred njega.i on je šutio.približila mu je još jedan korak.bilo joj je hladno i vidno se tresla.zagrlio ju je.a ona je samo stajala.suze.i 3 riječi.'oprosti' i 'volim te'.zakopala je glavu u njegova prsa.udisala njegov miris.iz nekog nepoznatog razloga osjećala se sigurnom.poljubio je njezin plavi obraz.mjesto na kojem su njegove usne dotakle njezinu kožu više nije toliko boljelo.željela je da ne prestane.osjećala je njegov dah na svom vratu.još jedan poljubac,ovaj put malo bliže usnama.znala je što želi napraviti.i nije se bunila.još jedan,ovaj put u samom kutu usana.i tada...lagano je otvorila usta.bože...kako joj je nedostajao taj osjećaj.prvi dodir njihovih jezika.čarobno.lagan i svet.ugodan i strastven.polagan.dugo su se ljubili.
____________________________________________________________
____________________________________________________________
|Vote for peace...
(183)
..print.. |
♥ | |
ponedjeljak,08.01.2007.,22:45
samo još jedno u nizu....ali nimalo manje vrijedno,ovaj put pred cijelim svijetom-SENAHIDE KANURIĆU VOLIM TE
Evo i mene...u ovih 20-ak dana šta se nisam javljala izdogađalo se puno toga...i dobrog i lošeg...i odličnog i katastrofalnog....neke loše stvari su ponovo u redu...i zbog toga sam neizmjerno sretna.jer mislim da nakon sveg ovog u protekla 2mjeseca i ja zaslužujem biti sretna i zaštićena od loših stvari koje me okružuju.ne,ovaj post neće biti tužan.loše događaje ćemo zakopati,tamo negjde duboko u podsvijest gdje su sigurne od svih ponajviše od mene,u nadi da ćemo ih potpuno zaboraviti,da ćemo ih njihovim nespominjanjem izbrisati iz sjećanja... izbrisani iz sjećanja bit će kao da se nisu ni dogodili...u ponoć će biti 6 mjeseci mog hodanja s dečkom...wooow...vrtjevši našu vezu,od samog početka,poruke u kojoj me pita za hodanje,preko suza,smijeha,poljubaca,zagrljaja,dodira,prepirki,podrške,nedostajanja,borbe za svaki zajednički trenutak,poklona,sreće,uspomena,razgovora,dopisivanja,iščekivanja dana kad ćemo se napokon vidjeti,svakog 'volim te' i 'nedostaješ mi',do sadašnjeg trenutka,shvaćam koliko je jedna poruka,jedno pitanje i jedna osoba promijenila moj život.i već 6 mjeseci,svaki dan,svake sekunde bitno utječe na njega.nevjerovatno je kako čovjek može postati vezan za nekog...kako ti jedno iskreno 'volim te' može pomoći i popraviti raspoloženje čak i onda kada ništa drugo ne može.isto tako kako izostanak tog 'volim te' može biti poguban.jedno 'volim te' mi je posebno drago...neznam zašto.ležali smo u separeu u nekom bircu za novu godinu.ostali članovi našeg društva nekud su nestali,možda namjerno a možda i slučajo,iako vjerovatno ono prvo.moja glava je bila na njegovim prsima,iako ne točno tamo.šutili smo,ne zbog nedostatka teme,jednostavno smo uživali u trenutku.i tada je,odjednom,rekao-mišu....volim te.da je ovo film nekog blesavog redatelja u kojem je sve savršeno ja bi rekla-i ja tebe.,ali nisam,ne zato što to ne mislim,nego zato što sam se 'bojala' nešto reći jer bi svaka izgovorena riječ mogla pokvariti sve.jednostavno sam podigla glavu i poljubila ga,i tih 20-ak sekundi,od njegovog 'volim te' do mog poljupca je ono nešto savršeno što se čovjeku dogodi......TAKE ME TO THE MAGIC OF THE MOMENT ON A GLORY NIGHT.....stihovi ove pjesme me dovode do denisa kojem dugujem nekoliko zahvala.zahvaljujem ti za svaku ispunjenu glazbenu želju.zahvaljujem što imaš živaca visiti na internetu kako bih ja dobila svoje pjesme.zahvaljujem ti što si mi našim razgovorima o nekim potpuno besmislenim stvarima popravljao raspoloženje,iako tog zapravo nisi ni svijestan.
____________________________________________________________
____________________________________________________________
|Vote for peace...
(308)
..print.. |
♥ | |
