Never be affraid to dream!

27.07.2008., nedjelja

Gardaland - izvještaj i slike:)

Dragi moji! Tu smo! Vratili smo se prije nekih sat i pol vremena doma. Naravno, ni to nije moglo bez pustolovina, no o tome redomďýŠ

Gardaland. Ahhhh......Samo ću reći: PREDIVNO, PREKRASNO, ODLIČNO, PRESUPER!! Jedva čekam sljedeću godinu jer smo odlučili opet ići!! ďýŠ Ne mogu to opisati riječima, to morate doživjeti. Imam i neke filmiće i nadam se da će vam bar malo dočarati tu ljepotu:)

Evo jedan...jako dugo treba dok se uploadaju pa ću danas samo ovaj..:)

Sa Delte smo krenuli oko 6, malo kasnije jer se čekalo neku osobu koja se nije pojavila. Vodič nam bio Marin. I kaže on da će nas sad prozvat da vidi tko to fali. Ide prozivat redom, kako su ljudi rezervirali karte, pročita neku ženu i op! Otprve je pronašao tko fali heeh:) Bilo je puno mladih, najviše ljubavnih parovaď:) I nekoliko obitelji sa djecom. Nije bilo velikih gužvi, a tamo smo došli okolo podne. Vodič nam je kupio ulaznice, onda odlazak na wc, mapa Gardalanda u ruke i krenimo! :) Mapa je dosta teška za snaći se, lijepo napravljena sa sličicama, ali teško se snaći – bar meni hehe:) Gubili smo se tamo dosta, i bome prepješačili kilometre i kilometre. :)

Prilikom odluke gdje ići prvo, odlučila sam da odemo na ATLANTIDU, to je jedna odlična vodena vožnjica, ali je red bio astronomsko veliki pa smo odustali odmah na početku:) Krenuli smo dalje, i naišli na još jednu vodenu vožnju, TUNGA i mada je bila velika gužva stali u red i tako čekali 15-ak minuta da bi došli na red. Inače, svugdje se čeka najmanje 5 minuta, a na najatrakticnijim vožnjama čak i po 2 sata! Za COLORADO BOAT smo čekali punih sat vremena! TUNGA je mirna i odlična vožnjica u kanuima, u svaki stane po 6 ili 8 ljudi. Mi smo sjeli sa nekim Njemcima koji OČITO ne razumiju talijanski pa su ljuljali kanu iako piše da je to zabranjeno. Da, mala zamjerka je to što sve govore samo na talijanskom, a ne i na ostalim jezicima, bar na engleskom bi trebali, tako da stranci koji ne znaju talijanski ne razimiju što ovi govore. Pa nek se onda čude šta ih ljudi blijedo gledaju. Pošto ja znam talijanski nije bilo problema. Na oznakama za zabrane prilikom vožnji ipak je pisalo i na engleskom. Tijekom vožnje sam i snimala pa ću staviti filmić ako naravno uspije:)

Nakon TUNGE krenuli smo prema COLORADO BOATU, ali smo putem skrenuli i završili na I CORSARI –ma iliti GUSARIMA. Moram napomenuti da smo se taj dan 3 puta odvozili na brodu! :) Predobra je vožnja! I naravno, malo te zalije hehe! : ) Naravno, opet smo čekali u redu dosta, ovaj put možda dvadesetak minuta, pol sata, ne znam točno.

Nakon toga, gledajući putokaze zaputili smo se prema LA VALLE DEI RE – To je egipatska piramida, ali smo putem naišli na COLORADO BOAT, pa smo se zaputili tamo i čekali sat vremena u redu. Sjeli u kanu sa nekim Talijanima i vozi. Odlično je! Alex me svako malo zezao jer sam valjda sto puta taj dan spomenula COLORADO BOAT, tako da kad god bi ga spomenula je kao „brojao“. On ima dvije, hm, kako da to nazovem...a dva spusta i vrištiš li bome...Pogotovo na drugom kad te i slikaju. Odlučili mi kupit tu jednu sliku, a skupa je 5,80 eura i šokirala sam se kako sam ispala! To je slika strave, koliko sam razgoračila ta usta, nisam mogla jače hehehe. A Alex isto, samo manje nego ja! : ) E tada smo se zaputili u tu Piramidu, i tamo nismo dugo čekali jer nije neka atrakcija. Izgled vanjski je puuno bolji nego vožnja. Ali i ona je ok.

E onda smo išli na FLYING ISLAND, takozvani Leteći otok, izgleda kao svemirski brod, ukrca 80-ak ljudi i digne te u zrak 50-ak metara, vrti se sporo cijelo vrijeme i razgledavaš okolicu i Gardaland. Pogled je prekrasan i snimila sam pa eto nadam se da ću to uspjeti uploadati. Ako ne danas onda kad uspijem!

Krenuli mi prema MAMUTU,novoj atrakciji (svake godine imaju jednu novu) i jedva čekala probat, kad ono...- zabranjeno za ljude koji imaju problema sa kičmom. Šmrc. :( Bar smo promatrali malo vožnjicu. Slična je VLAKU SMRTI, ali se ne okreće naopako nego se samo vozi. Naravno, nisam mogla ni na VLAK SMRTI (MAGIC MOUNTAIN), kao ni na BLUE TORNADO. Sve zbog kičme. Ali na BLUE TORNADO vjerojatno ne bi ni išli zbog Alexa hehe! Hmmm, što smo nakon otočića......tko bi se sjetio sad! : )

A da! Išli smo na vlakić koji vozi oko Gardalanda. Miran vlakić TRANSGARDALAND EXPRESS. Vozi desetak minuta lagano, ali nije neki pogled baš, samo se vidi zelenilo, i na nekim mjestima neke vožnjice. Ali je ugodna vožnja. I to sam snimala: )

U međuvremenu smo bili i u suvenirnicama gledali što ćemo kupit. Kad smo po drugi put išli u GUSARSKI BROD zaustavili smo se prije u jednom dućanu sa milijun različitih gumenih bonbona. Ne, n ismo mogli odoljeti. Uzela sam vrećicu i redom stavljala bonbone...ne sve naravno, ne volim baš sve vrste...uzela sam i Alexu neke koje ja baš ne preferiram eto...I dođem na kasu, kad ono 6 EURA! Mama mia! Nismo sve pojeli, ostavili smo i za kasnije, eno mi tu na stolu još stoje. I kupili smo 4 razglednice. A da, kupila sam prije i 2 upaljača po 1 euro. Ok, sad ću pričat ono čega se sjećam, nema veze kojim redom smo išli: )

Obišli smo kaubojski grad, zaigali neku igru di gađaš neke boce i možeš osvojit plišane igračke, ali prvo nisam baš shvatila šta se traži, a onda sam potrošila 5 loptica bezveze pa niš od igračke. : )

ŠALICE su odlična vožnjica! I tu smo bili 3 puta! Sjedneš u šalice, i onda se one počnu vrtit okolo po podiju, a još ih ti i sam možeš vrtit, onako kao vrtuljak i onda se još brže vrte. Legendarna vožnja! : ) Preporučam je svima!

Pa smo bili na vožnji još jednim vlakićem, ali ovaj se vozi u zraku i odličan je pogled na jedan dio gardalanda gdje se nalaze VLAK SMRTI, SEQUOIA ADVENTURE – vožnjica gdje se voziš malo ravno, malo naopako: ) Nismo ni na to išli naravno. Kao ni na SLOBODAN PAD. Nema šanse! : )

Posjetili smo i PETRA PANA, to je vožnjica gdje sjedneš u male brodiće, dvoje stanu unutra i onda se vrte u krug jako brzo i gore dole idu nekako...šteta što Alex i ja nismo mogli sjest zajedno : ( Zaključila sam da to nije baš najbolje za kičmu ali nije strašno. I nema zabrane. : )
Nekoliko sati sam htjela ići u MAGIC HOUSE, samo pojma nismo imali točno di je. I napokon mi to nađemo i sva sretna stanem u red i gle upozorenje – osobe sa kičmom ne smiju na to. Sve lađe su mi potonule tad : (

Pred kraj se naoblačilo i smračilo, ipak je noć već pala, a 8 sati stajanja i šetanja Gardalandom su ostavili svoj trag – bolna stopala: ) Ali ne, ja nisam htjela gubit vrijeme na odmaranje! : ) I otišli mi na JUNGLE RAPIDS, iako je bila gužva velika rekla sam – idemo sad jer kad ćemo kasnije! I čekali smo tako jedno pol sata, a ugođaj pravi, mračno, puhalo je, počelo je sijevat i grmit...: ) Odvozili se, a super je vožnja, naravno, zalije te hehe, ali u tome je čar.! Da je bilo vremena to bi ponovo obišla. A na moju željno očekivanu ATLANTIDU nismo na kraju otišli, niti smo imali volje, ni snage, ni previše vremena čekati. Na moje inzistiranje otišli smo još jednom na GUSARE i natrag prema „bisu“ jer je već bilo 11 i pol.

Već me i glava bolila i umorna sam bila jer noć prije nego smo krenuli nisam nikako mogla spavati, spavala sam možda 2-3 sata. I onda još 20 sati budan u komadu...stalno u pokretu. Naporno je to, ali se isplati! : )

Kupila sam još jednu šalicu – gle čuda! I mali privjesak na onog dinosaurića malog, maskotu Gardalanda. : ) I da, šećernu vunu koju je Alex htio smo našli nakon nekoliko sati potrage na prvom mjestu gdje smo je i krenuli tražiti hehe! Da, može se izgubit sigurno kilo cijeli dan. Ako se ne najedaš bonbonima i glupostima hehe. Da, kupila sam komad neke pizze ali mi nije dobro sjela jer je bilo previše origana. : (

Mapa će ostati za uspomenu, makar se malo raspala od silnog otvaranja i zatvaranja, što i zbog kvalitete papira, ali slejdeće godine ćemo odmah uzet dvije, da jedna ostane za uspomenu: )

A sada prilažem slideshow sa slikama da dobijete uvid u te ljepote : ) Filmiće ću dodat naknadno, n aravno ako ih uspijem uploadati:)



Ah, da, došli smo u Ri oko 5 i pol. U novčaniku sam imala ravno 100 kuna, u lipu i nekih 15-ak eura. A bus za Krk je 56 kn u jednom smjeru. Dakle nama je trebalo 112 kn. Naravno, ja sam namjeravala do neke mjenjačnice promijeniti eure. Da, zaboravila sam jednu činjenicu da je NEDJELJA – neradni dan i da je faking 5 i pol UJUTRO! Naravno, mjenjačnice ne samo da su bile zatvorene nego i nisu radile nedjeljom. Ostala mi je nada da na Žabici ima mjenjačnica. I da!! Koja radi 24 sata na dan i to bez provizije, pa di ćeš bolje. Čejnđam 10 eura, vidimo kad je bus – super, tek u 8 i 15. Alex je predložio da odemo do stana i tamo prespavamo do 11, a u podne da idemo na bus. Ajd, dobro.

I dođemo mi u Krk oko 1 i nešto, dođem doma – problem: KUĆA ZAKLJUČANA. Nikog nema, a ja naravno nemam ključ. Shit! A Alex mora na posao za pol sata. Odem kod bake posudit ključ kad kaže ona da ga nema! Još bolje. Mobitel mi je crko, baterija se izgasila pa sam uzela njen tel i zvala brata. Mobitel isključen. Zovem opet. Isto. Zovem mamu. Ne javlja se. Zovem opet, javi se i kaže da je možda kod prijatelja, zvala je onda tog prijatelja, njega nema tamo. O super. Sjeli smo se u vrt i razmišljali što ćemo, nemoš ti u našu kuću ni provalit. I eto negdje 20 do 2, evo ti brata, dolazi iz dućana. Ajd, fala nebesima. :)

Dugačak post, znam ali morala sma sve ispričati! Nadam se da ste uživali u textu, a naravno još više u slikama i filmićima (!) : )


25.07.2008., petak

Imam savršen vid!

Odlazimo danas. U Rijeku. I to popodne. Prespavat ćemo, a sutra buđenje u 4 i pol. Idemo u Gardaland. Da:=) Došao je napokon i taj dan. :) U 6 ujutro bis kreće sa Delte u Rijeci. a LOL bis!!!!! :)))) Šteta mi to brisat jer mi je smiješno:)))))

Prekjučer sam na poslu razbila malu glagoljicu od gipsa. Zgazila sam na nju, nisam je ni vidila :) Ah...počela je sezona:)

Imam savršen vid. O tome za 2 posta jer u sljedećem su dojmovi i slike iz Gardalanda:)

Nasmijte se ovom postu, molim vas!:) Smijeh je lijek! :) Smijte se! Budite sretni i zahvalni na onome što imate!:) Smijte se:)

Puno vas voli vaša totalno gardalandski uzbuđena Ninuškaaaaaa!:)

20.07.2008., nedjelja

Subotnji izlazak:)

Da, da, jučer smo nakon 2 tjedna pauze otišli u Cross, naš otočni ljetni disko:) Iako tamo ima više ne - otočana nego nas hehe:) Alex i ja smo se dogovorili sa frendicom Silvijom i njenim dečkom, a dogovorili smo se i sa D, D i S da ćemo se tamo naći.
Ja sam radila do 11, pa sam došla doma oko 11 i 10, Alex je išao samnom, on nakon svog posla dođe do mene. Onda smo malo legli na krevet 10 minuta, odmorit, a onda dogovori i spremanje. U Cross smo došli hm, a oko 10 do 1, tako nekako. Uzela vino neko i sok sa sobom. :) Prvo sam 4 puta radila đir jer nije bilo mjesta za parkirat se, pa sam se na kraju parkirala oko 400 m od ulaza.

Uglavnom, napišem cijeli post i onda mi nestane. Pa da ne bi čovjek poludio. I to drugi put u nekoliko dana. !!!! Kao ovaj blog sve spašava, da, da vidim kako spašava, spasio mi je jedan odlomak. Ma.

Ok, da skratim sad jer mi se ne da opet prepričavat sve na dugo i na široko. Našli smo se svi kraj parkirališta, uzeli vino i pokušali ga otvoriti. Nije išlo. Onda sam ja okolo vrebala ljude i pitala ih dal imaju nož. MOžete mislit šta su mislili...frikuša pita nož, bolje bjež od nje da nas ne zakolje:)))) hahah. OK, nož nismo dobili ali dečki su bili uslužni...:)) Nemojte krivo shvatiti:)) Hoću reći da su htjeli pomoći.
Pred ulazom smo čekali dvadesetak minuta jer je bila gužva, a oko 20 do 2 smo konačno ušli unutra. Malo smo bili dole, na otvorenom, a onda otišli gore, u zatvoreni dio vidjet kakva je muzika. Alexu i meni se svidjela pa smo ostali do kraja tamo, a Silvija i Jure su otišli dole. A kasnije i doma jer Silviji nije bilo dobro:(

Onda su Alexa počele bolit noge pa smo sjeli...iako bi ja još plesala...:))
Oko 3 i sitno smo se čuli s D, rekla je da su dole, da dođemo, da je Gogo tamo - naš frend iz srednje. Došli dole, malo bili tamo i rekli da ćemo malo van, popit soka i pričekat ih tamo. Pošto se damama nije dalo pješačit 400 m dogovorili smo se da ćemo ih pokupit ispred ulaza. I rekoh ja njima: E, baš ste ljenčine! :) Uz smajl. :)

Pijača je bila netaknuta, malo popili i došli do auta, krenuli, pokupili cure i pravac Krka. Desetak minuta malo brže vožnje i razvoz po kućama:) Povratak doma....pravac krevet....malo priče i izležavanja a onda odlazak u svijet snova. Bar kod mene.:)

E, btw, sanjala sam kenyu vjerovali ili ne...:)) Čuješ ti čudo jedno, sanjala te ja, ali ne sjećam se više šta je bilo...:)

Uglavnom, to je to.....:) sad se nadajmo samo da će mi objavit ovo....idem ja to bolje spasit prvo....:))

Pozdravlja vas vaša Ninuškaaaaaaaaaaaaaaa!

p.s. svratite na studiosusov blog i riješite zanimljivu anketu...baš me interesira rezultat:)

19.07.2008., subota

16.07.2008. Jedan običan dan na poslu...

Stigoh malo prije 6. Prije odoh u dućan po sokić od crvene naranče i u kiosk po neku literaturu. Nakon odbijanja Extre - tračerskih novina i Gioie - neda mi se čitat talijanske novine, a i ne razumijem baš savršeno talijanski da bi i novina čitala; Nakon gorkog saznanja da sam već sve Moje Istine, Sudbine, Tajne, Spletke pročitala, odlučih se za paket od 3 ljubavna romana, koje i inače čitam. Za 15 kn se isplati.
Dolazim u butigu, sjedam. Palim ventilator i svjetla. Vidim novu stolicu. Jedna fali, a stara je zamijenjena novom. Lijepa je, plavo žuta, ali za moju guzicu - PRETVRDA. Ok, izdržat ćemo.
Popih malo soka od crvene naranče. Mmmmmmmmmmm. Neću previše da mi se ne počne pišat.
Dolazak nekih bezobraznih ljudi u dućan. Pozdravljam. Žena ne odzdravlja. Kipim. Ulazi muž, ja pozdravljam. Ni on ne pozdravlja. Gonite se neodgojeni i nepristojni neidentificirani ljudi!
Nakon što su našli objekt žudnje, crvenu ribu okreću se (da, tu sam) i pitaju na češkom koliko košta. Odem do ribe, nema cijene, zovem šeficu, ne javlja se, ocijenjujem od oka i procijenim da je 60 kn. (Ispalo je na kraju da je 65 kn, jer nisam vidjela da ima takvih istih riba, no dobro). Žena se smješka i ako sam dobro razumijela pita dal može za 50 kn. Ja kažem ne može, 60 kn! Da ti još dam i s popustom, pa nije ti ovo Turska, možda da ste pozdravili ajde, ma ne bi ni onda.
Polako se živčanluk smanjio. Sjedim i nešto radim. Otvaram romane, izabirem jednog i čitam. Pa zovem Alexa. Pričamo, evo nekoga unutra. Pa nastavimo pričat, evo opet nekoga. Zaključim da kad god pričam uvijek netko dođe, a kad niš ne radim nikog ni nema.
Nisam čak ni morala razmijenjivat novce. Oo, ne, lažem, jesam jednom ja mislim. Boli me već guzica i dižem se. Naslonim se na zid i čitam roman.
Odjednom gužva. Gužva, gužva, ne znam di ću prije. Za vrijeme gužve svratile su i frendice, pa su čekale da ode gužva. Nijemcima sam dala popust. Zovu me na kavu nakon posla. Malo se mislim i kažem, ok može. Odradim do kraja i na ledeni čaj koji sam na kraju dobila besplatno:) Zaboravio mi donijet 15 min i onda se sjetio i eto dobih ga besplatno. I one bi dobile besplatno ali im se više nije pilo. Lucky me.

Još 7 dana i nešto sati......

16.07.2008., srijeda

Velika obavijest - treći(!) put

Ponedjeljak:

Poruka.

Alexov poziv.

Vrisak uzbuđenja.

Dogovor.

Zajednička odluka.


Utorak:

Autobusna stanica.

Kupljena karta.

Turustička agencija.

Zadnji pogled na kalendar.

Rezervacija.

Informacije.

Da. To je to. To je zaista to! Taj dan je stigao! Taj dugoočekivani dan!

IDEMO U GARDALAND! Da, za deset dana idemo!!! 26.07.2008. Alex i ja idemo u toliko očekivani Gardaland. To sam vam htjela reći:)

Alex se vraća danas navečer ili sutra. Išao je doma po osobnu i ugovor. Fali mi. Brzo se vraća.

Voli vas svih vaša Ninuška!:)

Poseban pozdrav D. i D. koje su me danas provele po galeriji:)



15.07.2008., utorak

Samo ću reć jedno....sad bi najrađe opsovala sve po spisku!

Napišem post, zadivio je i mene. Veseo. zanimljiv. nadasve pozitivan. I onda se dogodilo. A u skicama ga više nije bilo. Glupa Opera. Sutra ću ga opet napisati. Sad nemam živaca. Ovo ću sutra obrisati. Laku noć svima.

Da...

13.07.2008., nedjelja

Besmisleni test

Klikni i riješi Besmisleni test!

11.07.2008., petak

Velika selidba

I te kako velika. Os silnih stvari nismo znali gdje uopće počet. Idem po vode.
Sve je počelo 2003./2004. kad sam se upisala na 1.godinu učiteljskog fakulteta, tada Visoke učiteljske škole. Stan smo naravno našli pred početak, u 9.mjesecu. Najbolja frendica i ja, i s nama je bila još jedna cimerica, kćerka od vlasnika stana. Super smo se složile s njom. Nakon seobe Bodulki (otočanke s Krka) i njihovih stvari studentski život je mogao početi. Moram li napomenuti da sam nakon 2 tjedna u Ri došla doma lakša za par kila? :)
Tijekom sljedećih mjeseci dopremljen mi je i veliki dvometarski radni stol koji me jako uveselio, no ne i ljude koji su ga morali teglit na zadnji kat naše zgrade i poslije ga sastavljat. Naime, noge od stola se mogu odšarafiti. Inače ne znam kako bi taj stol uopće ušao u zgradu i u stan.
Stol je imao i pozitivna i negativna svojstva: velik je, ima mjesta za rad, za potreban materijal, kompjuter, printer, puno mjesta ima. A opet negativno svojstvo je to što je taj stol bio MOJ, a ja sam poznata po kreativnom neredu pa se na tom stolu, osim navedenih kompa i printera nalazilo svega i svačega, od torbica, bilježnica, papira, maramica, tableta, lakova za nokte, pernica, bočica od vode, knjiga, skripti, fotoalbuma do 500 milijuna kemijski, olovki, bojica, gumica, indexa, smeća, časopisa i da ne nabrajam više. Mislim da je dovoljan podatak da se vrlo često nije vidjela niti površina tog 2-metarskog stola od količine stvari na njemu. Kamoli da se moglo radit. :)))) Ok, da skrenem sa stola na poantu ovog posta.

Malo po malo, 5 godina je prošlo i završna 4.godina je završila, upisala sam apsolventsku godinu i ostali samo ispiti. Od 8, pa 7, 6, 5, 4, 3. Stanimo na 3. Stvari sam selit pomalo počela još u 4 mjesecu ali sitnice obične, neznatno. Među svim silnim stvarima niti se primijetilo da nešto fali. Ozbiljno seljenje je počelo u 6.mjesecu. Ja sam 2 puta nosila dosta stvari koje su napunile i bunker, a i zadnja sjedišta auta. Nije loše. Sad se pomalo i vidilo da je nešto nestalo iz sobe. I sad neki dan mama i ja otišle u stan, tj.ja u stan slagat stvari, mama u shopping...Vratila se mama i počeli smo nosit stvari u auto i pakirat ih. Pa jednom, pa dva put, pa tri put, pa 4 puta, pa bacati smeće....Nakon nekoliko sati uspjeli smo ispraznit sobu. Cijelu, da da. Sve. Natrpale smo sve u par kutija, u vrećice... Onda smo čekale tatu da dođe, da uzme malo teže stvari i da ih stavi kod sebe u auto jer kod nas nije više stalo. Skinuli smo i karniše za zavjese i sve postere sam skinula...obrisala tekst sa ormara koji mi je napisala moja druga cimerica M - Nina Nina, pa ti si legenda! Tako misli tvoja cimerica iz dvorane D2. :) Obrisala sam ali ostat će uspomena:)

I tako smo stvari donijeli doma. Eh, tu nastaje problem. Stvari smo iskrcali u snevni boravak, a ja sam preklinjala mamu da ih ne moram sad spremat jer ne znam gdje s njima. Smilovala se.
I sad vas ja pitam. Kako sobu od 18 kvadrata preseliti u sobu od 9 kvadrata koja je već puna stvari??? Kako? Jer, soba u Ri je veličine 18 kvadrata, a moja u krku 9. I sad ti to preseli. Jako veselo. Evo već 4 dana mi stoje stvari u sobi , a ja ne znam gdje s njima. Jučer sam nešto čačkala, nešto bacila, danas sam izbacila kutiju iz sobe....ali mi je krevet krcat svega. Muka mi je od toga. Nešto ću smisliti nadam se. A tako sam lijepo pospremila sobu i onda smo stvari preselili ovdje i sad je opet u neredu. Doduše, ne bi to nazvala neredom nego...nedostatkom prostora za stvari:)) A pol toga će na šufit, plišane igračke u vrećicu i isto na šufit....a najviše imam papira, koji mi trebaju i ne trebaju. Ali ne, ja to ne bacam. :) Šteta što nisam slikala pa vam pokazala kako je soba izgledala sam svim tim stvarima, ali fotić mi nije radio, baterija je crkla. Sad pristojno izgleda, osim kreveta.

Eto, jedno predivno razdoblje polako završava....neće mi Ri faliti toliko nego jednostavno...fax...ne predavanja nego ljudi...samostalan život, bezbrižnost...jer sad moram već razmišljat o traženju posla...a još se ne osjećam spremnom na to:) No, o tom potom:)

See ya later....

07.07.2008., ponedjeljak

JOš jedna!:)

Ma još jedna petica, pa ja ne vjerujem! :) Onaj ispit u petak, iz hrvatskog je super prošao, hehe, dobila 5 za jako malo truda:)))) Jendom pročitala skriptu, neka pitanja malo detaljnije ali sve u svemu slabo:) I eto, pitala nas da sami izaberemo jedno pitanje, ja izabrala, i onda nas je pitala svaku po još 2 pitanja po svom izboru, a mene nije mogla lakša pitanja pitati:) I eto...:)

U subotu sam išla s autom u Rijeku po Alexa na Žabicu i onda smo išli do mog stana po stvari, jer se polako selim. Onda kad smo natrpali auto - doslovno nije ništa više stalo osim mene i Alexa u auto, sve smo zatrpali stvarima i kutijama, cimerica nam je pomogla nosit do auta. Nakon toga smo išli u Tower, i gle čuda - odmah na ulazu vidili Top model Sabinu:) Bila je s dečkom i mislim tatom.....i sreli smo nju i dečka u Intersportu...

Uglafnom, malo smo bili po dućanima, Alex je kupio utege i boxerice, ja mami za rođendan jednu predivnu zdjelu sa 2 žlice i onda smo išli u kino gledati Preboljeti Sarah Marshall. Super je film, romantična komedija:) Alex nije bio prvo zadovoljan izborom ali kad ga je pogledao je rekao da ga moramo nabaviti:) Glavni lik ima velikoga...:))) I tako, došli smo doma oko 10 i pol...

Sad moram ići jer uskoro radim...:))

Puno pusetina svimaaaaaa!

01.07.2008., utorak

Objavljujem...

...da u petak imam ispit iz metodike htvatskog i da mi se ne da učit i da zaostajem s planom svojim (danas sam trebala obradit do 24. pitanja, a ja sam na hmmm...13.zapela)

...da mi stara babetina krade sate za posao! Ona prima i penziju i još mora radit kod ove na crno (ni šefici nije drago ali šta može, smislila je neki plan, valjda će uspit), a ja sjedim doma za to vrijeme..

...da ne koristim vrijeme dobro

...da se nadam da će prof pitat da sama izaberem pitanje

...da sam počela skidati filmove i crtiće s neta u stilu

...da sam skinula Trnoružicu Diznijevu

...da sam skinula par srednjoškolskih filmića koje volim gledati - BRATZ I BRING IT ON All or nothing

...da sam skinula Step up i pogledala jedan dio i svidio mi se

...da sam skinula Sex i grad i poludila jer se ful slabo čuje i na nekim dijelovima se pol face ne vidi

...da su filmove snimali amateri u kinu koji nemaju pojma o snimanju

...da sam smršavila kilo, dva

...da sam otvorila još jedan blog, ako se potrudite naći ćete ga u linkovima:)

...da sam sretna šta sam opet u blogosvijetu:))

...da vas sad pozdravljam da ne postanem boooring:)

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se