Never be affraid to dream!

28.03.2008., petak

Evo me opet, nekako me puca ovih dana inspiracija pa...:)

Prvo...već sam i živčana oko toga što kad god želim ići čitat vaše blopgove nešto zašteka tako da prošli vikend sam uspila pročitat čak 2. Porazno. Živcira me kompjuter. Živcira me internet. Živcira me fax, jedva čekam da prestanu predavanja! Nerviraju me neki profesori i ne želim ih više gledat. Nemam volje više za faxom, predavanjima ni učenjem. Dakle - nevoljna sam.
:)

Ok, da ne ispada da me sve živcira:) Sad sam jako dobre volje, ne živcira me trenutno ovo:)

Danas me mačak iznervirao toliko da sam ga htjela nogom šutnut daleko od sebe. Zašto? Volim ja životinje, posebno mačke, ali ovaj naš mačak kao da je neki potomak crne pantere. Danas, tek ušla u kuću, ušao i on samnom, ja nazvala Alexa i taman smo počeli pričat. Mačak nešto mijauče, i najednom mi skoči na nogu i tako me izgrebao da me još boli noga. Imam 2 debele crte na bedru. Kad mi je to napravio sam ga nogom izbacila iz sobe i zatvorila vrata. Bilo me strah izać van iz sobe. Ozbiljno.

So....to je za danas to:) A sad idem iskušat sreću sa vašim pričama...:) Ako i ne ostavim komentar, bez brige, možda sam i uspila pročitat ali komentirat nije htjelo. Kod mene se nikad ne zna:)

Pozdrav veliki svima i pusaaaa!!

p.s. Alexinjo, vidimo se uskoro:) :**

24.03.2008., ponedjeljak

Šetnja po kiši

Jučer sam s mamom i tatom otišla u šetnju po kiši. Zanimljivo je bilo moram priznat, samo već pri kraju mi je jakna promočila. :) Volim kišu jako:) Radila sam ovaj vikend, 3 dana, zaradila malo novaca i baš sam hepi zbog toga:)
Svima vam želim sretan Uskrs naravno! :)

U 2.mjesecu mi je bila godina dana pisanja bloga, a ja sam to nesmotreno zaboravila:( Zato sam se jučer sjetila i eto moram to spomenuti:) Sretna mi prva godišnjica! Znam da sam u zadnje vrijeme malo zakazala, popravit ćemo to! :)

Novog eto stvarno nema ništa...osim da sam SKORO pala neki dan....dobro je dok je skoro:)))

Pusu vam svima šaljem i sad vas idem malo obići:)

Pusa Alexu:*

12.03.2008., srijeda

Krk - jaje, Rijeka - kokošinjac

Danas dok sam išla prema dućanu sam se zapitala zašto ne bi pisala o životu Krku i životu u Rijeci. Koje su razlike? Što mi se sviša, što ne? Pa..iako sma jučer napisala post evo i danas jednoga:) Ipak, dugo nisam pisala:)

Počinjem s Krkom jer ipak je to moj grad, moj dom i tamo živim od rođenja:)
Krk je inače mali grad, ima oko 3000 stanovnika, a sa okolnim selima oko 5000. Jako je lijep i miran i naravno, kao što to obično biva u malim sredinama - svi svih znaju:) Više manje naravno. U Krku živim u kući s roditeljima i bratom i imam svoju sobu - mala je i zelena, ali je moja:) Kuća nam je smještena malo izvan grada, 5 minuta pješke nizbrdo (uzbrdo malo više) :) Smješteni smo kraj jedne od prometnijih ulica ali ne smeta, nema buke:) I jako j elijepo.

U Rijeci (kam na faxu) živim u stanu na zadnjem katu zgrade bez lifta (3.kat) sa još 2 cimerice. Jedna od njih je vlasnica stana. Stan je lijep, velik, imamo lijepu kuhinju i wc i svaka ima sovju sobu. Sobe su velike. Mana moje sobe je što ima tepih. Plavi je i jako je grozan za usisavanje i skupljanje fleka i smeća na njemu. To mi smeta. Inače, soba je super. Imam sve što mi treba:) Osim TV-a:) Ali već sam se u ovih 4-5 godina naučila bez njega:) Tj nje:)
Zgrada je smještena u valjda najprometnijoj ulici u Rijeci u centru. Kad sma tek došla tu noćima nisam mogla zaspati od buke vani. Tu prolaze busevi, auti, kamioni, helikopteri...ok, helići ne, ali samo želim dočarati:) Imam dupli prozor ali opet sve čujem. Nekad mi to smeta u učenju, ali kad si tu duže vrijeme navikneš se nekako.

Ne bih žu Ri nikada, ne volim velike gradove, pogotovo Rijeku. Ok, ona mi je kao drugi dom ali...ne hvala, ne želim tamo živjeti. Rijeka je grad na moru ali kao da i nije. Draga mi je na svoj način ipak ali....a-a. Previše buke, previše ljudi, previše vozila previše gužve. Ne volim gužvu ni buku. Tu se nemam kamo šetat....bar ne ovdje u mojoj blizini. A volim šetat. A doma na Krku, prekrasno, lijepo uzmem fotoaparat i ajmo uz more...:) Predivno. Ma daj, pa tko bi više volio živjet u Ri? Vozači sve nešto nervozni, trube kako im pukne, ali u RI je još i dobro kako u Zg-u trube.

Još samo 3 mjeseca i vraćam se doma. :) Gotov je moj život u Ri, jedno razdoblje u životu završava. Ov o razdoblje je do sad jedno od najljepših u životu. Godine osamostaljenja, slobode, uživanja....studiranja...brzo je to prošlo,zaista. :)

U Ri su mi neke stvari daleko, a i nemam auto. Auto me čeka doma. TU nema šanse da idem negdje s busom osim ako nije jako daleko ili jako uzbrdo. Škrta sam da si kupujem cvikalicu od 15 i pol kuna. Ma ha...kako da ne bi..:)

To je to...uživajte...:)

E, da, stavila sam se na fejsbuk pa...:) Potražite me:)

Pusa ljubeku:****

11.03.2008., utorak

Oprostite, oprostite, znam znam već sam svaku mjeru prevršila:( Okolnosti su takve eto...:( NO, ja za vas imam par dobrih vijesti!:)

Prvo!
Prošlu srijedu sam imala ocjensko iz hrvatskog i super je ispalo, prof je bila oduđevljena i dobila ja plus 5, ostale 3 cure dobile 5. :) Imala sam obradu pjesme Visibaba, nažalost za to nemam snimku, ali za ocjensko iz prirode od danas imam! :) Isto je bilo jako dobro, doduše, falilo je vremena, pa sma morala neke aktivnosti srezati ali sve u svemu je dobro bilo:) 2 brige manje:) Iz prirode sam imala obradu Pravilne prehrane, u 1.razredu:) A kako su ta dječica slatka:) I super su mi bili, kao i ovi sa hrvatskog prošli tjedan:) Oni su pak bili 2.razred:)

I za hrvatski i za prirodu sam imala za početak asocijacije: hrvatski: konačno rješenje je bilo visibaba, a priroda: konačno je bilo hrana. I brzo su oni to pogodili, pametna djeca, nema šta:)

Hrvatski: Znači te asocijacije, pa smo razgovarali o visibabama, o proljetnicama, onda sam im izrecitirala tu pjesmu:) Pa smo kratko pričali o njoj, onda su oni čitali pjesmu, a nakon toga su dobili 2 zadatka. 2 grupe su dobile zadatak napraviti igrokaz o susretu 2 ljubičice i visibabe, a druge dvije grupe kratki sastavak o tome kako bi bilo da su oni visibabe/visidjedovi:) To im se jako svidjelo:) Na kraju smo prezentirali to sve, a igrokazi su bili fenomenalni:) Koju maštu ta djeca imaju, to je nešto nevjerojato:)

Priroda:
Asocijacije, razgovor o doručku, ručku, večeri, onda kapa iznenađenja: unutra su bile različite sličice različite hrane, oni su dolazili, izvlačili po sličicu i onda je lijepili na ploču, na papir, na mjesto za koje su mislili da ta hrana spad: NPR.ako su izvukli jabuku smjestili su je pod užinu i tako..:)
Onda su u parovima sastavljali jelovnik za jedan obrok po želji, nakon toga više nije ostalo previše vremena na moju žalost pa sam morala požurit. Dala sam im listiće za doma i objasnila kako će to rješavati:) Ufurali se klinci u pisanje jelovnika hehe:)

Inače sam ok, sve je u redu, sad sam slobodna više od mjesec dana do ocjenskog iz tjelesnog:)

Ne znam gleda li tko BB nazoviga Selebriti - jer oni koji su unutra mi selebriti nisu, apsolutno. Ma Hrvatska niti nema neke Celebrityje...ali ono...Salome..nikad prije čula za tog lika/ženu, Marina Orsag, ok, čula sam površno za nju, ali ona nije Selebriti, onog Nevena bi katapulturala nazad u Hollywood kad već kaka po Hrvatskoj, Sandi je bio mi ok, Danijela...a ono...ne znam...simpa je ali..., Grubnić nije neki selebriti, nije niti Iva ali...Iva i Danijela su mi simpa i navijam za jednu od njih. Aha Ivicu sam preskočila..

Za Farmu, ako je hrvatska farma zašto onda na njoj borave bosanske zvijezde?

Što vi mislite o tome?

Pozdravljam vas svih puno puno!:)

Velika pusa mom Alexu!:*


<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.