Never be affraid to dream!

08.10.2007., ponedjeljak

MOje zgode i nezgode, dio 2.

I tako promijenila sam malo pozadinu, vidim da vam se sviđa i baš mi je drago:) Slučajno sam naišla na neke pozadine i eto...:) Mislila sam da ću vam moći slike objaviti ali kabel od mp4-a je u Ri tako da ništa ni ovaj put:(
Ali zato...slijedi ludi digađaj br.2 :) Zadnji put je bil apriča o Milanu i famoznom gubljenju....ovaj put nešto....malo drugačije:) Nadam se da će vam se svidjeti:)

Moja štikla

Moja naj frendica D (tada mi je bila i cimerica) na 1.godini faxa smo bile i spremale smo se u kazalište. Nije nam bio 1.put da idemo u kazalište, baš nam je bio gušt koji put otići. Ovaj put odlučile smo ići gledati Hamleta. Ljudi se obično i srede kad idu u kazalište, pa eto rekoh ja...ajd, da i ja se malo bolje sredim...i stavim ja svoje špičoke..crne, peta otprilike hm...a visoka je i tanka....ali pošto j erijetko nosim ajde...da iskoristim priliku:)
Imala sma traperice i ne znam što sam gore nosila, ali nije ni bitno:) Traperice su mi naravno bile podvrnute jer su mi inače malo duge. I tako, krenusno mi na put do kazališta koje je maximalno 10 minuta od našeg stana..pa i vidimo ga sa prozora. I tako, hodamo, pričamo..bilo je negdje 9 sati navečer...Kad odjednom - paf! Ja završim na podu! Mislim LOL! :) Valjda smo hodale 2 minute od stana...:) Moja peta mi je zapela, tj.usla je u onaj podvrnuti dio traperica i normlano da sam ljosnula zbog toga:D Bože, kako sam se smijala:D A i D. Ništa, dignem se, uočim u čemu je problem i nastavimo dalje...minutu kasnije, dogodilo mi se skoro ista stvar, peta je opet upala u podvrnuti dio, ali nisam pala, sva sreća:) I sva sreća da je bilo 9 sati navečer pa nije bilo ljudi da vide moj famozni pad. :) Već smo se polako približile kazalištu...prolazimo kraj neke klupice di su neka 2 klinca sjedila..i gledaju nas....Ja si mislim...e zamisli da sad padnem, koji bi to bed bio....
10 m dalje..taman smo bile na pješačkom....op! Zapela peta opet, i ja sam jednostavno opet pala, na veliko veselje onih klinaca koji su se digli s klupice i pogrdno smijali:) Ja umirala od srama, a rasulo mi se sve iz torbice, labelo, sjajilo i što sve ne...i ja govorim D da mi to pokupi, samo sam jedva čekala da odem ča da me klinci ne gledaju i ne smiju se:D A nas dvije, a pogotovo ja umirale od smijeha:) Tada sam stala sa strane i sredila nekako te nogavice jer nisam si htjela dozvolit da opet trosnem i sramotim se:D Ispada kao da ne znam hodat na štiklama, ali nije, nego..kad je ta peta upala di nije smjela:D JOš i dan danas se tome smijem:D


Eto..to je bila nezgoda br.2...JOš više događaja slijedi uskoro....:)

Btw, stavila sam mali testić tamo u box, odmah na početku, ispod opisa bloga..pa ga riješite:D

Pusa svima!

Velika pusetina mom Alexu:* Jedva čekam te vidjeti u četvrtak! :)

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.