Never be affraid to dream!

30.09.2007., nedjelja

Pozdrav prije odlaska

dragi moji....ja vam danas, točnije za pola sata, a i manje idem u Rijeku. Sutra počinje fax...:( naravno, ja sutra neću ić na fax jer mi je dragi još tu pa ću biti s njim prije odlaska. Nažalost, ide sutra, nije bilo planirano ali eto neš je iskrsnulo:(
Preko tjedna vas neću moći čitati, niti pisati postove...eventualno na faxu u pauzi ili užicat cimericu:) Iako, ako joj je dečko tamo ne volim žicat. Falit će mi blogo moj, a i vi dragi moji blogeri, ali...uskočit ću ja:)
Lijepo nam je bilo ovaj vikend, šteta što vijreme kratko traje...:(

Veliki vam pozdrav šaljem i naravno.....evo me uskoro:) Puno puno pusa:)
Nemojte me zaboravit čitat:D

Vaša Ninuška:)

28.09.2007., petak

Originalna Ninina štafeta! :)

Eto draga Sanjica je izrazila nezadovoljstvo sličnosti svih štafeta i da bi voljela neku originalnu...pa eto hajd da ja smislim neku...iako sam već napravila jednu davno...baš svoju...:) Samo tko bi to sad tražio...

Multi izbornik:)

Kupuješ laptop. Koju marku ćeš izabrati? (samo podcrtaj izbor)

DELL - HP - TOSHIBA - SONY - APPLE - ACER - neŠ drugo:)

Od ovih malih pizdarija što najviše želiš imati?

MP3 - MP4 - USB STICK NEKI - KVALITETNE SLUŠALICE - IPOD

Sudjeluješ u nagradnoj igri i gle - dobio si nagradu i to da od ponuđenog izabereš sam! Biraš:

DIGITALNI FOTOAPARAT - PLAZMATSKI TV - SKUTER - DVD - LINIJU

Sudjeluješ na još jednoj nagradnoj igri i opet dobiješ i to putovanje! A di ćeš?

MLJET - FUŽINE - NEKE TOPLICE - PULA - VARAŽDIN - OSIJEK

I naravno biraš koga vodiš sa sobom! Taj sretnik je?

MOJA LJUBAV (DEČKO ILI CURA) - NAJBOLJA PRIJATELJICA/PRIJATELJ - MAMA - TATA - BRAT - SESTRA - KOLEGA S FAXA - ROĐAK

Samo DA ili NE izbor:

Da možeš ukrasti npr. 100 kn negdje i da te nikad nitko ne bi optužio niti bi skužio itko da fali 100 kn bi li to učinio?

DA - NE

Jesi li ikad nekome nešto ružno napravio pa ti je poslije bilo toliko žao i kajao si se?

DA - NE

Da možeš (ponovo) upisat fax bi li odabrala isto (ako netko nije upisao ovo se odnosi da li bi ipak nešto upisao)?

DA - NE - NISAM SIGURNA

Da dobiješ milijun kuna na nečemu bi li dala nešto tih novaca nekome npr.roditeljima, obitelji, prijateljima ili možda u dobrotvorne svrhe?

DA - NE

A sada originalno pitanje...a to je sad ću vas ispitivat o meni pa da vidim koliko znate:D


Koliko smo Alexinjo i ja zajedno?

1 GOD - 10 MJESECI - 9 MJESECI - 7 MJESECI - 6 I POL MJESECI

Koje su mi boje oči? :D

PLAVE - ZELENE - SMEĐE - SIVOPLAVE - PLAVOZELENE

A koja sam godina faxa sada?

1. - 2. - 3. - 4.

A moja najdraža boja?:)

ZELENA - PLAVA - ŽUTA - ROZA - CRVENA - BIJELA

Što imam od ovoga?

MLAĐEG BRATA - MLAĐU SESTRU - STARIJEG BRATA - STARIJU SESTRU

Koji auto vozim?:)

SUZUKI - FORD - CITROEN - RENAULT - FIĆU - FIAT

Što se posebno ističe kod mene? (ovo bar nije teško:)))

PESIMIZAM - LIJENOST - OPTIMIZAM - POKVARENOST - TVRDOGLAVOST - KRIMINALNE RADNJE - LUDIZAM - ZLOBA

I naravno, jedno pitanje sada za vas....

Kako ti se sviđa štafeta?:))

MA ZAKON JE - SUPER - ODLIČNA - NEVJEROJATNA - PREDOBRA - SMIJEŠNA - LUDA - GROZNA

Malo zezancije s moje strane hehe:D Ono gore su moji odgovori, naravno za sebe nisam odgovarala da ne vidite odgovore:D

Eto dragi moji! Sada ću vas imenovat i ako vidim da netko to nije napravio..........................



neće vam se ništa dogoditi:D

Danas mi Alexinjo dolazi jeeeej:D Pusa svima:)

Osuđenici na štafetu: assilletta - još jedan blog jedne studentice - gradska pahuljica - kenya (kad budeš od volje..:) - kraljica suza - little - mirela - Pilence - sanjica - shopping silvija - vrag s licem anđela. Eto, malo sam vas dosta stavila i pretjerala ali baš mi gušt! Naravno, pozivam i one koje nisam prstom otipkala ovdje, a koji me čitaju i komentiraju da slobodno se zabave ovom štafetom:) Vi koji volite štafete naravno:)

MOLIM VAS SAMO DA MI NE TO U KOMENTARIMA NEGO KOD SEBE:D Ako nije problem:D



27.09.2007., četvrtak

Razočaranje

Eto, razočarana sam i tužna i tako bilo je par suza....ne mogu opisat to svoje sadašnje stanje, miješaju mi se razne emocije, košmar mi je u glavi i još uz to sam jučer dobila dosadnu, glupu menstruaciju i boli me trbuh, osjećam se zgaženo i krvavo!
Zašto suze? zato što mi je dragi upravo rekao da ne može danas doć jer sutra ima još nešto za obaviti. A toliko sam se veselila dolasku, brojim dane, jedva sam čekala i eto...ubio mi svu nadu sada. cry
heh, pozitivno u svemu ovome je to što mogu radit extra još jedan dan i zaradit 64 kune...bar nešto....uvijek nađem nešto pozitivno u negativnom.
Morala sam doć ovo napisat, ispucat se, iako nisam još sve ispucala, ali eto niti ste navikli na ovakve moje postove..:)
Sad bi mogla svašta napisat ali kontrolirat ću se. Sad trenutno evo jedva čekam ić na posao i čekam da me Alex nazove kad dođe doma da vidim šta je sad to....eto....dosta....ne volim pisat ovakve postove, volim da zrače srećom i optimizmom.....a ovaj to nije. Eto....ispričavam se na ovom ispadu ali...sad mi je malo lakše....

Dodatak....

U biti sam lagala...nije mi ubio svu nadu...ja sam se još satima nadala da će me nazvat i reć da ipak dolazi danas...da me samo zezao...i eto zvao je kasno popodne...rekao da ipak ne treba sutra ništa obaviti ali da nije stigao na bus za Krk pa eto ipak sutra dolazi....i sad sam puno bolje volje nego ujutro...:)

25.09.2007., utorak

5 svega i pregled mog vrta

Sanjica je imala 2 zanimljive štafete koje su mi se jako jako svidjele pa sam odlučila preuzeti obje. Prvo slijedi pismena štafeta 5 svega....pa krenimo..:)

5 stvari koje volim:
Prvo sam htjela napisati da volim svog Alexa ali on nije stvar, kao ni ostali ljudi koje volim pa to neću stavljati:)

- život
- biti okružena ljudima koje volim i koji mene vole
- putovanja
- more
- njegov topli zagrljaj:)

5 stvari koje ne znam a voljela bih znati:
- raditi dizajnove :)
- svirati gitaru
- upravljati avionom
- dobro pričati njemački (znam osnovno ali željela bi ga dobro znati)
- reći "ne" kad neke stvari ne želim

5 stvari koje me fasciniraju:
- avioni...taj njihov let, fascinira me čovjek koji je uopće uspio tako veliku masu dignut u zrak
- aerodromi, pa kontroloranje svih tih silnih aviona u zraku
- vjenčanja
- psiha..tako složena u kojoj se puno stvari odvija, a da ni sami to ne znamo
- ponekad sama sebe fasciniram nekim stvarima :D (nemojte da vam ovo zvuči umišljeno jer to stvarno nisam) :)

5 stvari koje ne volim:
- zlobu
- tugu
- pesimizam
- predrasude
- nesretnu i napuštenu djecu

5 stvari kojih me sram:
Eh, s obzirom da me sram trebalo bi me sram to i napisati :D

- sram me što ne volim povijest i što neke stvari ne znam, a trebala bih znat
- što se lako uvrijedim
- x
- x
x i x su neke osobne stvari koje ne želim otkriti blogerskoj javnosti baš...činjenica da ni Alex to ne zna ili djelomično zna vam dovoljno govori..:)

5 stvari koje želim:
- biti zauvijek sretna sa mojom Lipotom i imati obitelj
- otputovati na Novi Zeland i još neke zemlje:)
- diplomirati u roku, zaposliti se u struci:)
- stažirati u Zagrebu
- letjeti helikopterom

Eto...to je otprilike to...ima puno stvari koje želim, a ove prve 3 su mi najvažnije:) Također proslijeđujem svima koji to žele, upirat slovima neću:) Kad bude neka nova onda ću bome imenovati:)

A sada....mali prikaz mog vrta i cvijeća i biljaka koje se u njemu nalaze...pa uživajte u slikama:)



Eto, nadam se da ste uživali u zelenilu mog vrta:) Inače naša i bakina i didina kuća su spojene tako da nam je vrt zajednički..:) Jedan cvijet je uvenuo ali oporavit će se, a neki cvjetovi jednostavno više ne cvjetaju, čekaju svoje godišnje doba...:)
Eto, toliko za danas:)

Uskoro mi moja ljubav dolazi pa mu se jako veselim:D I nestrpljivo ga očekujem:)

Pusa svima:)

24.09.2007., ponedjeljak

Moje zgode i nezgode, dio 1.

Prvo se želim svima vama zahvaliti na lijepim željama i komentarima:=) Pa...HVALA:) Drago mi je da vam se sviđaju slike, od sada ću vam češće stavljati slikice:)

Jučer u krevetu sam odlučila da ću napisati neke moje smiješne zgode koje sma proživjela, a vjerujem da će i vas nasmijati. Pa evo...prva zgoda slijedi danas...

MILANSKO POPODNE (Zloglasna crkva i prebrza podzemna)

Zbilo se to u proljeće 200x godine (vjerojatno 2002.). Ja i još 24 učenika moje škole, kako iz mog razreda, tako i još desetak iz ostalih razreda smo krenuli na razmjenu učenika u Italiju, Bergamo. I stvarno smo se super provodili tamo, a moja Talijanka Sara je stvarno super cura i jako smo se dobro složile. Jedan dan na repertoaru je bio odlazak u Milano, u razgledavanje i slično....:) Sortirani smo bili u grupe po 4, 2 Hrvata i 2 naša Talijana, u mojoj grupi smo bile naj frendica i ja i naše 2 Talijanke koje su imale i kartu puta di smo trebali ići. Vrhunac našeg obilaska Milana je bio posjet prekrasnoj katedrali D uomo. Gotička, prekrasna katedrala, ogromna toliko da mi nije stala u objektiv. Ništa, rekoh...ajmo se mi udaljit malo dalje pa da to slikamo...D.-naj frendica, Mateja i ja smo lijepo cerekajući se i usput se slikajući otišle kojih 40ak metara dalje kraj nekog kipa da bi ja mogla lijepo uhvatit tu crkvu. Prije toga je Mateja nekome rekla da idemo ovo slikat samo. Nije nas bilo možda 5 minuta. 5! Tih 5 minuta je bilo dovoljno da se naša grupa udalji od crkve i krene dalje bez nas. Nas 3 dive se vratimo pred crkvu i gledamo...nema nikoga od naših. Hm...? Okrećemo se oko sebe..nema nikoga. Lagano nas panika hvata. Ništa, ode Nina ili netko drugi pitat policajca kraj crkve dal je vidio grupu od oko 50ak ljudi gdje je otišla. Ne, on nije ništa vidio. OK, onda si nabavi naočale!!!! Grupa od 50 ljudi ne nestaje samo tako! Ništa...cerekamo se još uvijek ali je osmijeh malo kisel. I šta ćemo sada? Zanemarile smo ono da kad se izgubiš ostaneš na mjestu. Mi smo intuitivno krenule za njima. Na našu žalost, nismo znale da smo krenule u potpuno krivom smjeru. Nakon 15ak minuta lutanja vratile smo se nazad pred crkvu već u panici. U toj silnoj strci smo vidjele dvoje naših kako nas traže! Bojan i Mirjenka su donijeli spas! Našli su nas i odveli nas do naše grupe koja nas je zabrinuto tražila i čekala. Susret je bio dosita emocionalan uz par suza. :) Naše 2 Talijanke, i D.-ina sestra su skužil da smo D.i ja nestale i eto,krenulo se u potragu. :) Sreća sve je dobro završilo. Za sada.
Dalje...pošto smo izgubili 25 minuta na naše gubljenje i traženje morali smo se žuriti na vlak za nazad. Krenuli smo prema podzemnoj. Jedna prof je rekla da ne idemo s prvim vlakom koji dođe nego čekamo drugu grupu (odvojili smo se u 2 grupe). Ta druga grupa je stigla i na kraju nam je rečeno da idemo s ovim vlakom ipak. I nastala strka, svi se gurali unutra i hop - što se dogodilo? Naravno MENI su se ispred nosa zatvorila vrata podzemnog vlakića. Meni i D.inoj Talijanki Giovanni. Da sam ostala sama ja stvarno ne znam niti želim razmišljati kako bi. Uglavnom...kad sam gledala vlakić kako odlazi i kako nas naši iznutra sa očajem gledaju kako stojimo nacerila sam se. Od jada. :) Giovanna i ja smo izašle van iz podzemne, čekale da se njenoj prof vrati signal da bi je ona nazvala da pita što i kako dalje. Dobile smo upute da siđemo na sljedećoj stanici van. I tako tih 15ak minuta do poziva smo tratile da sam nekom Crncu što je pordavao narukvice (koju sam i kupila na kraju) ispričala što se dogodilo. Nakon poziva natrag dole do podzemne, čekat vlak. Držale smo se grčevito za ruke. Ušle u vlak. Na stanici smo odmah izašle van i u zagrljaj nekim ljudima. Ja pustila par suza...stvarno me strah bilo...sreća da je sve dobro završilo.

I danas umirem od smijeha kad se svega smjetim:DD Tada mi nije bilo toliko smiješno..ali sada...hehe..:d Neću to nikad zaboravit:)
Uskoro stiže sljedeća zgoda...:)

Stay tuned...:) - hvala dragome na ispravku:D Svakome se dogodi....u svakom slučaju bolje da fulam riječ na eng nego na hrvatskom kao mnogi...hihi:D

p.s. NOVA ANKETA:)


23.09.2007., nedjelja

9 dugih/kratkih mjeseci:)

Eto, danas nam je 9 mjeseci otkad smo zajedno, a kako ja svaku mjesečnicu istaknem, tako moram i ovu:) I napravila sam jedan slideshow sa našim slikama otpočetka veze redoslijedom sa malim komentarima pa eto....:) Iako bi možda ovo bila bolja ideja za godišnjicu, ali tko će to dočekat:) Pa evo.....:)



Luda sam!!!!!! Taman napišem sve i kliknem objavi....i naravno ne objavi se, a ostane spašeno prvih 6 rečenica u postu! Ubila bi nekoga! Sad mi se više neda pisat sve šta sam bila pisala, evo, pogledajte slike naše vesele:)

Sanjinu štafetu ću uskoro:) Sutra idem u RI odjavit ispit i upisat se u 4.god.:)

Lipoto moja, neka nam još najmanje 9 na kvadrat mjeseci bude tako sretno i lijepo kao i ovih:) Jedva čekam da dođeš! Volim te najviše na svijetu! :***cerek

22.09.2007., subota

Nove stvarčice...i štafeta:)

Evo, napokon sam i uslikala nove rekvizite koje sam donijela sa sobom na povratku iz Vg. Samo za jednu stvar nemam sliku, a to mogu naknadno dodati. Pa evo...:) I to redom kupnje...

1. TANGE - crne su sa rozim rubom i rozom mačkom, koja oko vrata ima i lanac koji malo visi. Lanac je pravi, baš su zakon:) Za njih nemam sliku jer su na pranju...:( Mislim da su bile 49 kn.

2. RAJF - Crni sa bijelim točkicama, kupljen u Avenue Mallu za 19 kn, u istom dućanu gdje i tange...
Image Hosted by ImageShack.us


3. MP4 MS - Naručen iz jedne firme u kojoj radi dečko od Alexove sestre, pa na njegovu preporuku je taj izabran:) Ima 2 gb memoriju, mogu gledat slike, filmove, slušat muziku, radio i mogu se snimati (glas):) To je moja nova tehnološka ljubav:)
Image Hosted by ImageShack.us


4. THE SIMS 2 - Moja najdraža igrica:) To je zapravo bilo express kupovina:) Htjela sam ih kupiti ali komp mi je preslab za njih. I tako sam samo gledala igricu, da bi mi zadnji dan sinulo da mogu brata namolit da se igram kod njega na kompu. Već je bilo skoro 3 sata, a bus mi je kretao u 3 i pol. I mi brzo do Algoritma na trgu, uletili u dućan, uzela igricu, dam karticu, kad ono odbili karticu. Nije bilo novacaaaaaa!!! :( I proba žena još jednom i opet neće...taman mi je 10 min prije dođla poruka da mi je sjela plaća. I ništa, razočarana odlazim....stali smo na bankomatu baš da vidim stanje i naravno nije bilo novaca. Onda je dragome pala na pamet ideja da on plati sa svojom karticom pa mu lako poslije prebacim novce. I to smo i učinili i onda šprint na tramvaj i žuri na bus. Stigli smo taman 10 min prije tako da sam stigla i na wc:) Zadovoljna i sretna mogla sam krenuti doma. Dobro, ne baš sretna jer se opet rastajemo za kratko ali....donekle sretna:)
Image Hosted by ImageShack.us


Od naše Malene sam dobila štafetu jednu, doduše, slična je jednoj što sam je već imala pa ću samo preskočiti prvi dio, onaj gdje se trebam opisati u 5 točaka.....ostalo ću pošteno odraditi:)

1. Ili – ili
Pivo ili vino?
Ah nijedno, ali ako baš moram birati onda bi to bilo vino....

Duga ili kratka kosa?
Duga kosa..većinu života imam dugu kosu ili poludugu i ne mogu se zamisliti sa kratkom kosom. Ima cura koje imaju baš slatke kratke frizure i koje su zgodnije sa kratkom kosom. Meni je npr. Halle Berry ljepša sa kratkom kosom nego dugom...ne znam kako vama..:)


3. Tri stvari koje bih promjenila kod ljudi:
PRIMITIVIZAM , PREDRASUDE - Ne volim primitivne ljude, one koji probleme riješavaju šakama, uvredama, lažima, spletkama. Isto tako gade mi se ljudi sa predrasudama prema bilo kome, da li su to crnci, bijelci ili možda homoseksualci...pogotovo kad pokazuju otvorenu agresiju prema njima zbog nekih svojih bolesnih uvjerenja...to stvara bijes u meni. Moj brat govori protiv homoseksualaca i živcira me pritom! Ne možeš sudit o osobi ako je ne poznaš.

KONZERVATIVIZAM - Ako ne nešto nervira to su konzerve od ljudi, sad mi na pamet prvo padaju starci koji žive u prošlom stoljeću i kojima je nezamislivo živjet s dečkom ili kamoli spavat prije ženidbe. Nezamislivo im je da je dečko mlađi, žena mora sjedit doma i čuvat djecu, ne daj Bože radit...i slične stvari...

ZLOBA I LAŽ - Najgori su zlobni ljudi, spletkari koji samo gledaju kako uništit drugima život. Gledanje samo svoje koristi, iskorištavanje drugih. I naravno laž kao sredstvo za postizanje cilja....

4. Najveće životne želje:
Završiti fax
Oženiti se s Alexom i imati 2-3 djece
Biti sretna i ispunjena
Otputovati na Novi Zeland

5. Najdraži kućni ljubimci:
Mačke....oduvijek imamo mačke pa eto....:) Volim ta umiljata stvorenja, ne traže preveliku brigu, same pitaju jest i žele van obavit nuždu i malo se razonodit sa drugim macanima:) sada imamo crnog mačka, zove se Mile i to je najčudnija i najdivlja mačka koju smo ikad imali:)

6. Najdraža 3 filma:
Gospodar prstenova
Društvo mrtvih pjesnika
Armageddon

- ne mogu baš samo ta 3 izdvojiti, moram još par: Stand by me, Harry Potteri, KOntakt..ima ih još par ali se sad ne mogu sjetiti.....:)

Eto, to bi bilo to....štafetu šaljem svima koji to žele i vole ispunjavati...:) Neki su je vjerojatno i imali pa da se ne ponavlja eto tko nije neka uzme:)
Pozdrav vam topli šalje Ninuška:)

p.s. opasno razmišljam o odjavljivanju ispita!

20.09.2007., četvrtak

Mom Alexinju...(17.09.2007.)

...kad sreću zamijeni tuga...

...kad osmijeh prekine suza...

...kad grliš me samo u mislima...

...tad se sjetim svih naših trenutaka...

...zagrljaja, poljubaca...

... i uz suzu...

...napravim mjesto osmijehu...


(trenutak nostalgije) :)

Image Hosted by ImageShack.us

U Maksimiru...

Evo kako nam je bilo....

19.09.2007., srijeda

Promjena mišljenja

Kad napunim baterije za digitalni ću slikat 4 nove stvari koje sam si kupila u Zagrebu pa da vam pokažem:)

Sigurno ste bezbroj puta rekli "ma ja NIKAD ne bih....". I ja sam rekla. Neke stvari sam bila jako uvjerena da nikad neću. Pa sam napravila. Zašto ja sad ovo pišem? E pa..između ostalog od onog "Nikad ne bih.." je bila i rečenica "Nikad ne bih mogla živit u zagrebu". Sada..? E mislim da sad ta rečenica više ne vrijedi. Sigurna sam sad da u Ri ne bih mogla živjeti...mogla bi, ali bi mi bilo ružno. Zagreb nije na moru, istina, a ja sam dijete s mora, veliki je, a ne volim velike gradove, bučan, a niti buku ne volim, ima puno ljudi, a ne volim ni kad ima puno ljudi...pa što se sad dogodilo? Naravno i moja ljubav ima veze s tim...ovih mjeseci sam često boravila u tim krajevima, gušt mi je s Alexom otić do Zg-a recimo u kino ili McDonalds, a i sada Maksimir...u šetnju...i taj Avenue Mall. I u zadnje vrijeme razmišljam o tome da nakon diplome bi mogla otići godinu dana u Zagreb na stažiranje koje moram odradit ako se mislim zaposliti. Mjesto stažiranja mi uopće nije bitno, Zagreb mi je prihvatljiv, dragi mi je u Vg...zašto ne? Sve više i više razmišljam o tome. Bilo bi nam i lakše tako...i više bi se vidjeli...jučer sam mojoj frendici rekla tu ideju, a ona je rekla da je ona na mom mjestu da bi ona odmah u Zagreb otišla:) Doma uvijek mogu doć...koji vikend se javit i slično....u Rijeci uopće nemam osjećaj neki da sam na moru i ispadne mi isto kao da sam u Zg....samo mi se Zg kao grad sviđa, a Rijeka ne. U Zagrebu imam dosta rodbine. :) Baš sam nekako uzbuđena....ali valja prvo diplomirati....
Pa onda naći si neki stančić...da nije skup...i da...tko će mi ga plaćati? :D Ja sama ili starci.....tko zna...vidjet ćemo...:)

btw. auto je živ, dočekao me u dvorištu nakon povratka, danas sam đirnula do grada pa me je jedva povukao na uzbrdici...prehladan je motor bio jer nije dugo vozio...

Pozdrav! :)

17.09.2007., ponedjeljak

Veze na daljinu

Vratih se doma danas. Lijepo je opet biti doma, ali....tužno je malo. Nisam ga vidjela kojih 6 sati, 7, a već mi jako fali. Nekako sam se navikla na zajedničke večeri, na zajednička buđenja, lijeganja....a sad opet moram sve sama. :( Kad prođe par dana se naviknem ali taj prvi dan, kad razmišljam o tome mi je teško. Al ajde, vidjet ćemo se uskoro....
Nije lako tako biti u vezi na daljinu. Neki od vas su u takvoj vezi ili su možda bili, neki nisu...
Ne sjećam se svog mišljenja prije o tome, kako je to funkcioniralo i slično..ali sada kad sam sama u toj situaciji znam kako to ide. :)
U našem slučaju je dosta idilično, da to tako kažem. Vidimo se dosta često (nije to baš često često, ali bi se moglo svrstat pod često), 2-3 vikenda u mjesecu kad je fax, kad su obaveze, a sad ovo ljeto smo često bili zajedno, mjesec i pol kod mene i sad ja desetak dana kod njega. Sad treba malo odmora za ispite:D
A i nekako, kad si danima 24 sata zajedno ti bude možda previše....ok je onako, ja gledam tv, on se igra na kompu ili se nađe sa frendovima učit za ispite, to mi je onako isto ok...a treba ti i malo vremena za sebe nekako i te slobode...kad recimo vikendom dolazim ne toleriram 2-satno igranje igrice (baš sam babaroga!!) :)) Ne da ne toleriram nego jednostavno želim ta 2 dana provest što je moguće kvalitetnije i više vremena s njim...da se tako izrazim...:) Nekako imam osjećaj kao da gubimo vrijeme tako baveći se nekim stvarima ponekad.
Ovih 12 dana nam je bilo super, svašta smo radili, išli svugdje, igrali se, gledali tv, ma svašta i super mi je bilo :) I jedva ga čekam opet vidjeti:) A sigurno i on mene, jelda lipoto? ;) :*

Zanima me vaše mišljenje o tome, napišite mi to u komentarima...kako vi na to gledate, što mislite o takvim vezama i slično..:)

I samo da kažem da sam se vratila sa novim rajfom, mp4-plejerom, tangicama na micu macu iiiiiiiiii novim Simsima2!!:)
Doduše, ne rade mi na mom kompu ali brat se smilovao i dao mi da na njegovom se igram dok je u školi:) Maloprije sam se igrala i popizdila pri izgradnji kuće, jao to tako dugo trajeeeeee....i kompliciranije je malo:D Ali obitelj L. je napravljena i ima 2 člana:)
Eto...sad sam nazad i čitat ću vas i komentirati redovito, a i pisati naravno:)
Pozdrav svima, a najveća pusa na svijetu mom Alexu:*

Dodatak:

Zaboravila sam napisati da veze na daljinu, po mom mišljenju mogu uspjeti samo ako je ljubav dovoljno jaka i ako je i jednome i drugome stalo do toga. Alex moj i ja se jako volimo i i meni i njemu je stalo...da nije da li bi skoro svaki ponedjeljak preskakala predavanja samo da bi jednu noć više bila s njim? Da li bi štedila na sebi preko tjedna da si mogu kupit kartu? Sigurno ne bih..:)
Moj Alex sad na noćnom ormariću ima 3 moje stvari: drvenog i vunenog ovna, malog keramičkog magarca Tovu i onu bukaletu...i našu sliku je zalijepio kraj kreveta...:) Ajme hvata me nostalgija....
Morat ću stra, prekosutra opet nešto napisat.....

12.09.2007., srijeda

Tek toliko...:)

Evo, da se malo javim, da ne mislite da sam propala u zemlju:D
Oprostite mi što se ne javljam i ne koomentiram u zadnjih tjedan dana, ali nisam baš na kompu osim kad s dragim igram wormsiće..:) On danas ima ispit i nadam se da će uspješno napisati taj pismeni:) Danas ga neće biti cijeli dan:( Ni jučer ga nije bilo:( Al našla ja neku zanimaciju:) Malo tv, malo čitala knjigu njegove sestre "Super sex" Tracey Cox....dobra knjižica..:)

Bila neki dan u Avenue Mall-u, veliki je...kao Tower u Rijeci recimo...ne mogu ocijeniti koji bi bio veći..:) Lijepo je uređen, ima svakakvih dućančića...kupila si neke tange na micu macu sa nekim lancem:D I rajf...:)
Eto, stvarno ne znam što da pišem....da prepričavam svoje dane ovdje je malo....bzvz...pa neću:D Samo sitno nešto....hehe.....
Neću pisat o BB-u....volim pogledat i ja, i ja sam jedna od mnogih, ali još to nije ovisnost kao one prve godine. Alex ne podnosi BB i čudi se kako to netko može gledat:D Jučer sam gledala BB dok je on nešto na kompu radio i onda mi je samo izgasio tv:D Jer se njemu ljubilo tad...prasac jedan! da ja njemu tako bi me ubio:D Dobro, ne bi ali...:)

Ok, to je to...malo ću sada svratiti do vas, pročitati, komentirati i tako...:)
Pusek i pozdrav svima:)

07.09.2007., petak

Javljanje kratko..:)

Evo, da se mislite da sam vas zaboravila, ja kod dragoga i evo uhvatila malo vremena napisati kratak postić, a onda ću vas malo obići:) Alex je trenutno kod frenda sa faxa na zajedničkom učenju u troje/četvero/petero ne znam ni ja:D Dobio je jučer bračni krevet, baš je veliki i sad se više ne moramo stiskati:)
Jučer bili u kinu gledat Harryja Pottera i red fenixa i super mi film:) Onaj tko voli ovakve tipove filma neka ga obavezno pogleda:)
Nemam baš inspiracije pa idem malo vas pročitat i prokomentirati:)
Pusaa:)

04.09.2007., utorak

Pozdrav prije polaska

Kako su ovi Talijani cigani nevjerojatno!!!!!!!! Digli mi tlak danas jedni i to stariji par onako...50/60 godišnjaci...
Došli su kupit jednu bukaletu, velika je od 3 litre i posebno napravljena, sa puno truda nacrtana i stvarno je odlična. I 350 kuna košta. I pitali dal mogu platit u eurima, ja rekla može. I sad dal može za 35 eura...meni se to činilo malo nekako i ja izracunam na kalkulator koliko je to i ispalo 48 eura. Ja rekla da to košta 48 eura. I pita žena uz onako umiljati osmijeh dal moze za 35. Ja rekla ne može. Ali, pošto su me tako gledali išla sma potvrdit moju odluku kod šefice. I njen muž, koji je i radio tu bukaletu je rekao da ne može, da minimalno 40 eura i ni centa manje. Složila sam se poptuno s njim iako im ja ne bi uopće dala popust. I dobro,l pristali su na 40 eura, ali to nije sve. Žena se usudila pitat dal bi im ja poklonila jednu bukaletu, kao pošto su ovo kupili. Došlo mi je da joj se u facu nasmijem i rečem da ovo nije Turska. I rekoh da ne može. I to ljubazno još. I lijepo uzmem hrpu papira da im to zamotam, uvijek se potrudim oko toga, da se ne razbije. I žena vidjela sa strane onu slamu s kojom ja vežem kad nesto zamotan sa celofanom i uzme veliku kolicinu, donese do bukalete i stane to gurat u papir da to bolje zastiti. Ja je gledam...ono...ženo, hello??!
Rekoh joj bez imalo grižnje savjesti da ne može toliko uzet i uzmem joj pola i vratim nazad. Jedva sam čekala da odu ča, bezobraznica jedna! Ma ne znam što si oni umišljaju?

Brat mi se vratio nocas oko 3 iz Španjolske, donio mi privjesak slatki:) I razglednicu je donio...ispričao ukratko kako je bilo i tako...:) I morali ić u školu danas iako su se kasno vratili i to polupijani:)

Eto, pozdravljam vas, sutra rano ujutro putujem svome dragome i ....

Danas je već sutra, tj.sada sam kod dragoga, jučer mi se nešto desilo s postom pa nije bio objavljen alči sva sreća da ovaj blog editor ima bar jednu stvar koja funkcionira a to je ovo spašavanje postova:)
Uživam kod njega, super nam je i eto....pozdrav od vaše Ninuške:)

03.09.2007., ponedjeljak

Sve i svašta (malo duži....)

Danas radim i ujutro i popodne...tj radila sma već ujutro, a popodne me opet čeka rad. Jučer sam išla spavat tek oko 3, a probudila se oko 8 i 20...malo mi se spava:)
Nije bilo baš ljudi eh....došao neki lik...30 i nešto godina po mojoj procjeni...naručit nešto je došao...prvo je zastao jer je očekivao tetu Ljubicu..(šefka)...ja kažem nema je danas, sutra će biti...i tako ostavio meni narudžbu..prije mi je rekao da nije znao da teta Ljubica ima "tako zgodnu djelatnicu" . :) Ja ono..hehe pa hvala:) Onda je rekao da će od sad, tj.sljedeće ljeto dolazit češće, kao naručivat će stvar po stvar...:D OOkk..:)
Kasnije, nakon jedno sat vremena je opet svratio pitao "Nije došla šefica?"...a lijepo rekoh da je neće bit danas...cccc....da nije to došao mene vidjeti još jednom? :) Tko će ga znat...:) Hehe, svira mi upravo "Pretty woman". :)

E da, imate već tjedan dana novu anketu pa bacite oko, zaboravih reći, neki su i vidjeli je...:) Pa..glasajte:)

U srijedu idem kod dragoga, u Veliku Goricu i neće me biti doma tjedan, malo više..kako nas pukne i kako bude moguće. :) Svratit ću na blog naravno, kad on bude učio...ako ne, nemojte se ljutit...:)
Bila sam u DM-u danas i naravno zabpravila sam po šta sam došla, zapravo sam kupila jednu jedinu stvar koju trebam, ostalih par su mi polu potrebne:D

Sad ću vam ispričati što mi se dogodilo prošlog ljeta...jako neugodna situacija....nije pohvalna, ističe se moja velika naivnost...ali eto...evo kako je to bilo....

Prošlo ljeto sam radila u hotelu jednom, u dućanu do sam prodavala novine, i te pizdarije. kao kiosk. Uglavnom, nakon posla navečer bi svraćala svaki dan kod jedne ženske šta je radila kod istih ljudi samo u drugom kiosku i tako bi pričale...taj dan je kod nje bio neki lik...imao mislim da 28/30 godina...tu negdje...i dijete neko imao i tako...i curu tada. I sad, dolazio je toj ženi muž koji je policajac i koji je ljubomoran. I rekla ona meni da kad joj dođe muž kao da stanem sa strane malo s ovim likom - Ivan se zove da pričamo malo i tako, da ispadne da se ja tom Ivanu sviđam, da njen muž ne pomisli da je došao zbog nje. Ok, i dođe muž, Ivan i ja sa strane neš bezveze pričali...i sad zove on mene do svog auta da mi nešto pokaže, valjda mi je htio dat posjetnicu ili tako nešto...ok, ajd...auto je 10 metara dalje bio. I sad on ajd sjedni u auto malo, ajmo tamo malo sjedit...nije mi baš bilo pravo al ajde....i sjednemo...i on upali auto idemo mi đir...kao samo jedan đir oko grada. Da muž bude miran. A dobro, šta ću sad, već sam sjela u auto...nije mi bilo ni najmanje ugodno..i đirne on malo...i onda da sad ćemo se vozikat 10ak minuta i vratit. Pita me dal volim brzu vožnju, ja rekla pa onako...volim, ali na mjestima di se može...kad on opičio po nekoj šljunčari, nabio gas meni srce stalo. I odveo on nas malo izvan grada u neki šumarak..stao, zapalio cigaretu i da ćemo se vratit kad popuši. Meni se alarm u glavi upalio. Ful me strah bilo iako nije djelovao opasno ...ali mi nije bio baš simpatičan. Mislim da me čak pitao dal mi se sviđa tako nekako, mislim da je i htio bit samnom,.a ja muljala nešto ni sama ne znam šta, samo sam htjela da se što prije vratimo. Bili smo tamo možda 15 mninuta..20 ne znam ni ja i odlučili se vratit...na svu sreću nije ništa djelima pokušao...vidio je da ja ne želim niš...Kasnije kad smo se vratili me pitao broj moba, ja nisam dala, rekla sam da ne dajem broj samo tako:) I drago mi je zbog toga. Takvu glupost više nikad u životu neću napraviti. Nije se ništa dogodilo ali nikad ne znaš...vidite gdje vas sve naivnost može dovesti. Za onog starca od 60ako godina sam već pisala u prijašnjem postu, još na početku pa neću ponavljat....prošlo ljeto je bilo....zanimljivo:)

Evo par stvari koje niste (pretpostavljam) znali o meni:

- Mrzila sam vrtić, svaki dan sam plakala, ali svaki dan kad bi me mama ostavila tamo. Sve 3 godine. Svaki dan. :)
- Sve 4 godine u srednjoj sam išla na popravni iz matematike.
- Mrzim usisavanje i peglanje
- Imam spuštena stopala
- Obožavam odbojku, trenirala sam u osnovnoj 4 godine ili 5..
- U 8.razredu sam bila na natjecanju županijeskom iz engleskog
- U osnovnoj mi je najdraži predmet bio zemljopis
- U srendjoj tjelesni i psihologija ( mijenjalo se to po razredima...)
- Imam epilepsiju....

Da...to niste znali jer nikad nisam pisala o tome...niti ljudi koji me poznaju to ne znaju...većina ne zna...uvijek sam to skrivala...valjda mamin utjecaj....ali s vremenom me postalo bit baš briga...i pametno je reći pogotovo ljudima s kojima se družiš u slučaju da se ne daj Bože što dogodi da znaju što je....Rodbina zna za to, bliski prijatelji, neke cure s faxa, Alex zna...i nisam zato drugačija od drugih...nitko ne bi ni rekao da imam to..nemam nekih ograničenja...trebam se naspavat kako treba (to uglavnom radim hehe), alkohol ne bi trebala pit..malo može...ali nikad nisam nhi pila alkohol pa uopće nije bilo problema s te strane...nekako u zadnje 2 godine sam se malo "propila" da se tako izrazim:D Nemojte to doslovno shvatit:) Nemam neke posebne zabrane...doduše...moram pit tablete...3 dnevno...već 9 godina pijem tablete....već sam se navikla....možda ću ih cieli život pit..nikad se ne zna....zbog toga ne mogu recimo neke druge tablete pit...malo je zeznuto to..ali...i u trudnoći isto se treba to kontrolirat, pazit...ali o tome kad dođe vrijeme:)
Napadaje sam imala 4 puta sve ukupno u ovih 9 godina...dok pijem tablete se nije dogodio niti jednom. S obzirom kakvih sve tipova epi ima ja sam stvarno sretnica. Eto...mala ispovijed,.:)

Osim toga, imam operiranu kičmu, prije skoro 2 odine sam je operirala...neki znaju, neki ne znaju...ovi što su me nedavno počeli čitat...:) To je već malo zajebanija stvar (da prostite na izrazu)...tu imam ograničenja...saginjanje zabranjeno...bugee jumping mogu prekrižit i njemu slično:D Trebam radit vježbe svaki dan...malo sam prestala ali neki dan sam opet počela...da se mišići učvrste....uglavnom...to su bili strašni bolovi i ne želim nikome da mu se dogodi to iskakanje diska...nije me bilo strah operacije...ja sam uvjeravala druge da će sve biti super...neki su mi se divili na hrabrosti...moja naj frendica npr...:) svi su mi dolazili u posjet dok sam doma ležala i to mi je jako puno značilo...i makar je prošlo skoro 2 godine od toga ja im se opet zahvaljujem...u takvim situacijama vidiš kojim ljudima je stalo do tebe. Iznenadila sam se prvi dan kad sam bila u bolnici kad sam vidila 15 cura s faxa, sa moje bivše godine kad su me došle posjetit...suze su mi krenule...a evo i sad idu kad se toga sjetim...vidim da puno značim ljudima...i sad često ljudi pitaju kako sam, kako kičma...to je predivan osjećaj....eto hvala svima...:)

Ne želim previše..da se ne umorite čitajući...:) I eto i vama svima hvala što me čitate i komentirate:) A sada vas pozdravljam svih:) I blogere i ne blogere...čitače...:) Danas sam jako sretna. :) Želim svima da se tako osjećaju. Svima!

Toplo vas pozdravlja i pusu vam šalje vaša Ninuška:)

p.s. poseban pozdrav D s kojom sam jučer bila na kavi i koja je išla u Ri učiti i naravno Alexu kojeg jako jako volim:***


02.09.2007., nedjelja

Da vi vidite na što mi je ličila večer u petak i subota ujutro:))) To je...ma strka brka:)
U petak navečer u 10 sam našla haljinu za vjenčanje....crna ma lijepa..sa cvjetićima i slično..da sad ne opisujem..:D
Natjerali me da isprobam neku suknju koja mi je bila ono...ne bih je sama nikad probala, jos je tad bila ok, ali sad mi je ogavna da je ne bih nikad stavila na sebe! kategorički sam je odbila kupit. Znam da je nikad ne bih obukla više.
Mama je kupila neku torbicu, slatka je baš. Žena kod koje sam našla tu haljinu nam je dala i haljinu i suknju za doma da probam još jednom pa da se odlučim. Našli smo neke hlače mamine koje stežu malko trbuh pa sam na to obukla haljinu i dobro je izgledalo pa sam definitivno htjela haljinu. Lijepa mi je, svidila mi se odmah:)
E sad....nisam imala nikakve cipele za na tu haljinu. U subotu ujutro, mama i ja opet u grad tražit cipele. Brzo smo ih našle, crne sandale, onako ok su, vjerojatno ih ne bih kupila da nisam morala, ali nije bilo ljepših. Nosit ću ih naravno još, ok su:)
I tako, sredili sve i doma, pomalo se spremat jer je već bilo skoro 1, a u 2 i pol smo trebali bit tamo:D I naravno, došli smo oko 3...zbog mame, ne mene:D
I uglavnom, neću sada sve prepričavati, moja draga Sandra je imala predivnu haljinu:) I imala je taman toliko gostiju kako bi i ja, 80-ak..ne lažem...70-ak....i Putokazi su joj pjevali u crkvi, ma prekrasno je...:)
Fešta je bila ok, bio je švedski stol, a ne onako standardno da nose svima sve redom....a ne vole svi sve...:)
Ja sma iztvalila da je to francuski stol..tako da ću ja na svom vjenčanju imat francuski stol:D
Slovenci su držali štimung, oni stariji su plesali puno manje nego mi mladi:D Ja sam jedan ples samo i to sa mladoženjom koji je sa svim curama htio plesat:)
Oko 3 smo išli doma....malo već umorni...:)
Slikala sam se sa mladom, ali ne vidi se baš dobro pa neću ništa stavljati....:D Pozdrav vam ostavljam do sutra ili ponedjeljka:) Tj utorka...jer u srijedu idem...:)

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se