Never be affraid to dream!

Sad sam na poslu ali me uhvatila inspiracija za post pa moram pisati. I onako mi je dosadno. danas je bio nadasve uzbudljiv dan! Oko 10 se moje Visočanstvo probudilo, istuširalo, pročitalo blog i krenulo k Sandri - koja se u subotu ženi. NO! prije toga sam IPAK provjerila stanje vode i ulja u autu. Činilo se ok. Vozila sam se do Omišlja duže nego inače zbog gužve i 2 kampera ispred mene. Oko 11 i 20 stigoh. Ugostili su me, dali mi pit, jest (zato i nisam jela doručak) i tako se moj boravak produžio do 16: 30! Bilo je krajnje vrijeme polaska jer imala ja i posao koji me čekao u 17:30, 18:00 - kad stignem. Sa sobom sam povela i dečka od mojeg kumčeta koja je uz to i sandrina sestra. Dečko je pak, bratov prijatelj. Ugodno smo čavrljali kad primijetih da se kazaljka za temperaturu motora popela viiisoko iznad normalnog - nije se ni mogla popet više. I palile su se tu i tamo lampice za ulje i kočnicu (to kad bi stisnula kvačilo). Ništa, mi odlučili stat sa strane i zavirit malo. Dragi mi je danas bio nešto napaljen, slao mi delikatne poruke koje smo nastavili izmijenivati i dok sam bila na poslu. Tako da je eeto uspio i mene napaliti. Mislila sam da ću svisnuti:) Sad treba izdržati do srijede. :) Bar će mi stvari (menga) proći do tad:D

Sad maloprije mi je bio neki Čeh ili Rus ili Poljak - nešto od toga, i nisam ga APSOLUTNO ništa razumila. Pitam dal priča eng, rekao da ne. E jbg, još i da RUSKI učim? Najbolje naučit do sljedećeg ljeta ruski, francuski i češki pa neće biti problema oko komunikacije. Hej, zašto da se turisti pomuče pričat na engleski kad mi ovdje pričamo sve. pa da!
Ahhh...So long...(ne mogu sjedit više)...