Never be affraid to dream!
19.08.2007., nedjelja
Odlazak
|
On danas ide. Ide doma. U 17:25. Još jako malo nam je vremena ostalo. Tužna sam. Ne plačem sada. Prije sam plakala. Malo. Opet ću. Fali mi već, a još je ovdje. Nema više zajedničkih buđenja...maženja, paženja...Falit će mi jako. :( Sretna sam jer je još tu, ali....suze mi oči... Brzo ćemo se vidjeti....brže nego što sam mislila. Za negdje 3 tjedna. Ne bih mu htjela smetati u učenju ali....kad mi je već rekao da moram doć...a i ja želim doći..... Jedva čekam božićne praznike....sljedeće ljeto da opet budemo stalno zajedno...svaki dan....uskoro će i to doći.... :) Na rođendanu je bilo super, malo sam popila...ali o tome sljedećem postu u. :) Alexinjo,.......vrati se brzo.....fališ mi već,a tu si na krevetu....:( Volim te:* |
