Never be affraid to dream!

23.06.2007., subota

Tuga i jad + dodatak = Nina the bad girl!

Lijep je bio dan...donekle...jučer sam bila hm...ljutkasta ajmo reć malo...na određenu osobu koju neću sad imenovati. DANAS...
Bio mi je lijep dan od podne na dalje je stvarno bilo ok...sami doma brat i ja (doduše, on otišao kod prijatelja, ja ostala sama hihi), poziv od najdraže mi osobe...onda posao...nosila sam laptop na posao da imam šta za slušat pa sam s autom išla i parkirala iza pošte (sad se i tamo naplaćuje, za ne povjerovat). Ne mogu vjeropvat...ali ljeti se SVUGDJE NAPLAĆUJE. I JA KOJA OVDKJE ŽIVIM 22 I POL GODINE BI TREBALA PLAĆATI?? AHA, KAKO DA NE. Neki dan sam se uredno parkirala i naravno nisam platila parkiranje, ne pada mi napamet plaćat parking u gradu di živim. Danas sam napravila iznimku i platila sat vremena parkinga, a ostala sam 4 sata. I idem ja napokon doma, dođem na parking ono neki auto mi se parkirao tako SELJAČKI da je izać van skoro pa nemoguće. Moguće je, ali TEŠKO. Nakon par pokušaja - bezuspješnih naravno, rasplakala sam se i nazvala tatu koji je 500 km udaljen. Onom autu sam sve izdijelila, ljuta sam i jadna bila. Tata je rekao da zovem susjede ili da pitam nekoga tko ovuda prođe. Ok, nazovem ljubav svoju, pa sam se i njemu rasplakala na mob...nije me baš utješio al dobro...lakše mi je kad tako s nekim podijelim tugu. I prošlo je 5-6 ljudi ali mene je bilo SRAM PITAT IH ZA POMOĆ! Napokon, auto do mene se maknuo pa sam se uspila izvući. A onom autu bi najrađe razbila haubu. Dođem doma, a pišalo mi se za popizdit...Nazovem tatu, kažem sve ok...
Zovem ljubav svoju...on pisao neki text.....pa prestao....ja pričam nešto...oću da i on meni malo priča...on ništa...sve nešto...ahaaa, rečenica, dvije...nekako sve...jednolično...danas nam je 6 mjeseci pa sam očekivala malo veću euforiju...očito se i njemu spavalo ili šta već....uglavnom, prisjeo mi je takav razgovor pa sam rekla laku noć...čim sam poklopila sam se opet rasplakala.....došlo mi je da mu napišem da ukoliko misli šutit da me ni ne zove...al nisam...sad nisam dobre volje...zaspat ću tako, a mrzim ić tako spavat...Mrzim tako otezat razgovor....A valjda me netko razumije...kad nekoga ne vidiš, naravno da oćeš čim više s njim pričat...ne svi ali...ne znam eto...nisam dobro baš...al evo...da nije sve u žalosnom tonu jedna anegdota od petka...

Žena kupila neku vazu ili slično...i sad treba to zamotat. Uzela ja celofan...i reži...Odaberem špažić s kojim ću to zavezat...zavežem uz pomoć žene...ma divota mi ide to vezanje, smijale smo se sve 3:D Ajd, bar sam ljudima simpatična, ako niš drugo:) Neki vole pričati...:)
A prije par tjedana isto sam jednim ljudima nešto zamatala...bože na šta je to ličilo...:D Uzela sam previše celofana pa smo to rezali nekako...ava meni...:D Pitao me danas neki Talijan šta je Bašćanska ploča....i sad ti ajd objasni. Znam talijanski ali objasnit šta je B.ploča....pojma..:D Ništa....polu...poluraspoložena idem pogledat Pocahontas do kraja i spavat...Laku noć svima...

Dodatak...nedjelja, 24.06.2007., 11:38

Sad malo razmišljam o ovome šta sam jučer napisala...sad sam ok, i sad vjerojatno nebi napisala ono da ako misli šutit da me ne zove...ne znam šta mi bi...jednostavno ne znam...valjda sam očekivala više...osjećala sam se povrijeđeno nekako...jel to ok od mene? Uvijek se dam razmišljat tako da se pitam "Jesam li zapravo ja kriva, jel stvar u meni?". Možda to nije dobro...al eto...možda je to i PMS...iako ja nemam popratnih karakteristika u ponašanju i to...ja samo imam želju za slatkim, a i nekim općenitim jelima, i naravno prištići izbiju! Probudim se, ono jučer bio prištić na desnoj strani, sad je jedan na lijevoj, pa ovaj pa onaj...ajd marš! Ko da sam u pubertetu. U zadnje vrijeme mi kasni nešto...već par puta tako...tko zna zašto..

Ne ljutim se ja na tebe A, al baš mi se nekako pričalo, jučer je bio poseban dan...kako je znalo bit baš fora razgovora...zapričaš se, niti ne primjetiš kako vrijeme prolazi.....Fališ mi znaš...to je to...nemoj se ni ti na mene ljutit....ako ja ovako...:*

Nego, još nešto...zanimljivo nadasve....
Jučer, tj.danas oko 5 i pol ujutro sam se probudila, mislim da mi se pišalo...ne..nego sam se sjetila da meso nisam izvadila iz frižidera...i dignem se da to izvadim...čujem netko se diže...brat valjda...i dolazi on dole u kuhinju...sa njim i prijatelj Dado. Ne moram ni spomenut da sam imala gaćice na sebi...a ne gaće od piđame...dobro...i pitam ja njih kojeg boga su budni u 5 i pol ujutro??! A meni brat.."Mi smo prepijani da bi spavali...idemo gledat tv..". Mislim si OOOOOK....ajd pijani su, neće se ničeg ni sjećat..:D I slatko zaspem......p.s. jučer nisam na kraju pogledala Pocahontas, bilo je kasno...

Meni samo fali jedna osoba.....to je razlog.......

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.