Lady of the Lake Scrolls

Dakle, da odmah razjasnimo jednu činjenicu - ja sam žensko. Druga činjenica koju ćemo utvrditi jest ta da sam u mnogočemu jedno poprilično atipično žensko. No treća pak činjenica glasi: Ima trenutaka, situacija i okolnosti u kojima sam zaista jedno najobičnije, najtipičnije moguće žensko. (I da, svjesna sam da ovim riječima nimalo ne umanjujem spolne stereotipove već im donekle idem i na ruku, ali heck yeah, cijelo moje postojanje i stil života se bori protiv spolnih stereotipova, valjda mogu jednom ići i uz njih...)

Ne, neću sad napisati da imam doma petsto pari cipela. Imam ih nekoliko, i većina je u poprilično jadnom stanju. Čak su se i tenisice odrekle vjernosti nakon relativno kratkog nošenja i pukle - usred potplata... Bože sačuvaj kapi kiše i poplava. A marka su. Jedan jedini put u životu kupim nešto što je marka i eto što mi se desi... *sigh*

Enivej, jučer sam se igrom slučaja zvanom "kava s frendicom" našla u Avenue Mallu i kad se kava primakla kraju, a mene nazvala druga frendica da me obavijesti da će me pokupiti za cca pola sata kod Avenue Malla i da idemo na Bundek s njenom kćerkicom, taman je ostalo pola sata za pršetati "Evićem" (Ević, i čoksa, i Črnkas, i... lolčina od izraza, šteta samo što bude u meni negativna sjećanja ;)).

A ono, akcija... sniženje... I tako ja kupih jedan baloner i jednu suknju i jednu majicu ("Pa počela sam raditi na novom poslu", čujem samoopravdavanja, "a većina majica su mi ili dekoltirane ili na bratele, pa ne mogu u tome u školi raditi..." ok, ovaj drugi dio je ekšli istina. S druge strane, samoopravdanje za suknju je bilo "Jooooooj, vidiiiiii, kako je suuuuuper, i ljubičasta jeeeeee, i duuuuugačka....") - i sve pet, nisam puno novaca potrošila čak ni za svoje inače vrlo skromne pojmove (ja sam vam naviknuta kupovati npr. majice za max. 50 kn, hlače za max. 100kn i sl. - čak štoviše, prezirem ljude koji za majice daju po 500kn, a za hlače one vrtoglave besmislene cifre), čak ni kad se tome pridoda iznosić narudžbe od Avona (a fakat nemam ni mlijeko za tijelo, ni ništa za poslije izlaganja suncu, a imam osjetljivu kožu... A i trebalo bi stopala dovesti u red, pa treba mi i za to nešto, a bome ni nokti na prstima mi nisu u najboljem stanju...)

Dakle, da prekinem samu sebe u grozničavom predljetnom rantanju - i tako ja kupih prekrasnu ljubičastu suknju, drečeće zelenu majicu (naravno, neću ih nositi zajedno;)) i crni baloner.

Naravno, trebalo je oko 5 sekundi da shvatim da nemam što obuti na tu suknju. Ili na bilo koju drugu od svojih mnogobrojnih suknji/haljina, što je grehota jer obožavam suknje i haljine. Drugim riječima, POD HITNO mi trebaju neke odgovarajuće cipele. Pojam "odgovarajuće" u ovom slučaju uključuje: da su lijepe (mom specifičnom ukusu), da su jeftine (ne dam više od 300kn za cipele), da su udobne (vrlo važno, jer me cipele vrlo lako nažuljaju i imam dozlaboga osjetljiva stopala), da su mi taman (što je vrlo teško za naći jer imam duga i uska stopala, pri čemu mi je jedno za cijeli broj veće od drugog. O, Majko Prirodo!...), da su zatvorene (prikladnije za posao, a i japanke i natikače ću tražiti kad zagusti pravo ljeto) i da nisu ružne (što je zapravo logično, ako očekujem da mi budu lijepe). Oh, da, zaboravih reći - obavezno moraju imati nisku petu. Viisoke pete nit podnosim nit znam hodati u njima, pa čak ni u onim koje su 2-3 cm visoke; moja je furka ravna.

I škicah ja malo okolo... no od cipela kakve bih ja ni traga ni glasa. Ili ružne (pardon, možda sam u modnoj nesvijesti, ali meni je 90% tih modernih modela ružno ko sam vrag) ili visoke (daaa, većina ima visoke peturine! Pa zar žena nije žena ako nije na visokoj peti? A što je s mojom problematičnom kičmom, molit ću lijepo?!) ili skupe (NE DAM 400kn za dva komadića kože koji će se ionako raspasti nakon jedne sezone nošenja!) ili me žuljaju (a imam do krvi loša iskustva s tim) ili mi jedna bude taman, a druga mi pada s noge (trebala sam se roditi u bajci o Pepeljuzi! Pa da mi jedno stopalo netko skrati za broj!)...

I tako, neuspjeh za neuspjehom... A vruće je i ne hoda mi se satima po gradu. A živcira me što sam tako komplicirana za naći cipele. Živcira me i što sam zbog svojih prastarih (al ozbiljno, brijem da su jedno 6-7 godina stare) cipelčuga primorana nositi hlače, a sve mi moje predivne suknje propadaju u ormaru i venu pod mojim čeznutljivim pogledom...

Mrzim cipele!!!!!