~ponedjeljak, 21.07.2008.

Suprug i ja - napokon!:-)))

Kako sam pisala ovdje, suprug mi je iz financijskih i inih razloga otišao raditi sezonski na more, a meni je to bilo sve skupa dosta teško, posebno ta usamljenost na koju sam se bila primorana naviknuti (a o čemu sam pak pisala ovdje).

Navikla sam se, o da, na situaciju, jer ja sam inače osoba koja je u stanju valjda sve živo izracionalizirati, zatvoriti svoje emocije duboko u sebe i ne dopustiti si da izbiju van, jer bih valjda, da izbiju, bila nemoćna, prepuštena svojim vlastitim plimama i osekama... Preživjela sam ja bez njega, naravno, ta ipak sam ja emancipirana, snažna mlada žena... da. Jesam. Zbilja. Jaka i snažna. Samostalna. Sigurna u sebe i svoju sposobnost da ostanem sama. I to funkcionira. Zaista.

Snažna, samostalna i usamljena, u protekla dva mjeseca sam izbjegavala stan što je moguće više i organizirala si vrijeme tako da što manje budem u tom stanu koji me tako podsjeća... na sve.

Valjda sam zato cijelim putem do Krka u petak slušala na mp3 playeru samo one pjesme koje me iz bilo kojeg razloga podsjećaju na njega i na našu vezu/brak/situaciju. Valjda sam zato zadnjih pola sata puta bila nervozna kao da idem na prvi spoj, popravljala kosu, stavljala labelo svakih par minuta, pogledavala na sat svako malo i živčanila jer vrijeme presporo prolazi.
I valjda sam zato, kad sam napokon izašla iz busa i ugledala ga, kao u nekom jeftinom B-filmu mu se bacila u zagrljaj i ne puštala ga dobrih... a ne znam, fakat dugo, i ljubila ga kao da nikad neću prestati i - o, da - zaplakala malo od silnog olakšanja. Moglo bi se reći da sam izgubila kontrolu nad sobom, nad svojim zidovima kojima sam se ogradila da se zaštitim od usamljenosti, deprimiranosti, tuge. Ja snažna, ja samostalna, ja mogu.

Ja, duboko emotivna, na van jaka.

A onda smo proveli dva prekrasna dana zajedno, dva dana tijekom kojih sam uspjela zaboraviti da sam došla samo na vikend i uspjela zabrijati da smo zajedno na ljetovanju (jer je uspio složiti smjene tako da je radio od 6 popodne, pa smo mogli puno biti na plaži - više nego u cjelokupnoj našoj vezi dosad). Njemu je još i bio rođendan - veli da bolji rođendandski poklon nije mogao dobiti.

Kad sam se jučer vraćala u Zagreb, činilo mi se nemogućim da je prošlo samo dva dana, da se iz šarenog, predivnog sva opet moram vratiti u svoju surovu stvarnost - no ipak, vratila sam se napunjenih baterija. Ali zaista.

I lijepo je tamo, jako. Pa sam se, naravno, zezala s fotićem:

kola

hand

handfeet

Photobucket

sunlow

cross1

cross2

birds

I naravno, nas dvoje: ;-)

g&i

g&i2

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.

Opis bloga

  • Ovisno o danu, situacijskom okruženju, razini inspiracije i hormona, boji sunca i broju zvijezda na nebu, te o svim drugim faktorima koji mogu utjecati na pisanje...

    contact: niniane@net.hr

    Photobucket



    Tko sam?

    ... nisam purgerica... a možda i jesam;-)
    ...od 15.09.2007.g. udana gospođa;-)
    ... diplomirana psihologica i profesorica psihologije...
    ...(ne)suđeni pisac (u posljednje vrijeme malo suđeniji no prije) i neshvaćeni umjetnik;-)...
    ...zaljubljena u Ljubav, keltsku kulturu i raznovrsne mitologije
    ...povremeno opsjednuta vampirima, duhovima i ostalim paranormalnim fenomenima a la "Dosjei X" (i njima samima)...
    ...ljubitelj spekulativne fikcije...



    online blackjack

    free counters

Linkovi


designed by NLO©, hosted by croBLOGeri.com, brushes made by Vanilla design