~ponedjeljak, 31.03.2008.

Istrakon 2008 - photo report

Dakle, moj drugi Istrakon je iza mene...
Ovaj mi je bio vrlo poseban. Em sam slavila 25. rođendan na Istrakonu, em sam dobila prvu nagradu na istrakonskom natječaju, em sam prvi put bila na nekoj konvenciji kao članica SFere, em smo i muž i ja bili... ehm, prigodno odjeveni.

Tema ovogodišnjeg Istrakona je ove godine bio "Mistični Egipat". U skladu s time, gost je bio egiptolog John Anthony West, u holu Spomen doma se kočoperio obelisk, a pojavile su se i mumija i Kleopatra:

Mumija koja je otvorila Istrakon:

Photobucket

Kleopatra oliti Tajana Štasni:

Photobucket

Bilo je zanimljivih predavanja, ja sam ih naravno uspjela većinu fulati (posebno mi je žao što sam zbog poradi LARPanja svog muža koji sam snimala fulala predavanje Irene Rašete o magijskom realizmu iako sam uspjela prisustvovato okruglom stolu o hrvatskom SF-u koji je bio neposredno prije predavanja), svakakvih igara, showova i zezancija, a posebno bih se dotaknula Lova na blago koji je počinjao u petak u ponoć i odvijao se po cijelom Pazinu. Moja ekipa je tijekom traženja tragova (naime, tragovi su skriveni diljem grada, svaki tim dobije zagonetku rješavanje koje upućuje na lokaciju traga) bila, kako nam rekoše, najbrža, no zapeli smo na tragu koji je imao pet mogućih lokacija, a mi smo se podijelili u parove i raštrkali po gradu (da napomenem neke od tih lokacija: jedan kućni broj u jednoj ulici do koje se dolazi s puuuuno hodanja, i to uzbrdicom, zatim most preko Pazinske jame, zatim groblje, tj. pronalaženje groba s određenim imenom usred noći i tako dalje...), trag nismo našli ni na jednoj lokaciji iako smo ih sve pročešljali, da bi se naposljetku pojavio na lokaciji na kojoj smo prvoj gledali, i to na toliko vidljivom mjestu da je preočito da je tamo stavljen naknadno. No nema veze. Iduće godine u lov na blago nosimo baterije, kartu Pazina, a po mogućnosti i neke dodatne rekvizite.
Mislila sam da idući dan neću moći hodati koliko me taj noćni lov na blago fizički iscrpio (a lijepo rekoše u program booku, dobro će vam doći fizička spremnost...)

Elem, nemam pojma je li se na kraju SF Piramida (po uzoru na televizijsku Piramidu) uopće održala, jer smo je dosta dugo čekali. A baš sam to željela pogledati.

Što se mog rođendana tiče, a bio je na prvi dan Istrakona, ljudi su me naprosto oduševili (hmmm, 90 posto njih, recimo). Ne samo da su me poklončićima iznenadili i oni od kojih to nimalo nisam očekivala, već su to sve bili tako savršeno pogođeni pokloni da naprosto nisam mogla vjerovati. Od crteža krilatog lava i Pegaza, preko plišane ovce i cigarillosa, do knjige Vida Pečjaka "Drejček in trije Marsovčki" i čarobnjaka od Lego kocki... sve savršeno! Dobro da se nisam na licu mjesta rascmoljila od radosti...

Evo, dakle, moje poklonjene ovce koju smo nazvali Da Sheep i koja je s majmunom Suljom sa slike, inače svojevrsnom maskotom udruge 3. zmaj iz Rijeke, uspostavila, ehem, vrlo dobre diplomatske odnose.

Photobucket

A da je dotična ovca bila i načitana i reklamirala kako Macanovu knjigu "Macan čita", tako i mini fanzin "Transfuziju" i antologiju "Ad Astra", vidi se na ovim slikama:

Photobucket

Photobucket

(reklamirala je ona sa Suljom i "Bludućnost", ali nećemo ovdje o tome)

Iluzionistički show Josipa Ciganovića (ili, kako netko reče, Nevena) je bio vizualno sasvim ok iako nitko nije bio ni blizu zapitati se "Pa jel on to zbilja zapalio ženu u sanduku?"

Photobucket

A sad par mojih narcisoidno i egoistično prisvojenih za sebe (dakle, ja sam na njima).

Prvo, slika sa prvom nagradom, odnosno diplomom o istoj, koju sam primila na svečanoj dodjeli koja je zaista bila svečana:

me and my award

Zatim, sa mužem, također prikladno odjevenim (slika bi se mogla nazvati i "Warrior and the sidekick" - o Bože, previše gledam "Xenu" u zadnje vrijeme!)

married couple;-)

Kako i warrior može nekad postati sidekick, tako ja ovdje bivam sidekick osobi u tom trenu nazvanoj Ire - The Warrior Princess:

Photobucket

A onda, kako se kolo sreće vječno okreće, i dotični sidekick/ex warrior moće postati žrtvom svojih nekadašnjih prijatelja:

Photobucket

Malo mlataranja sa štapom:

Photobucket

... pa malo mlataranja s mačem:

Photobucket

... i moj muž na udaru vjetra:

Photobucket

Da su Istrakonom hodali i alieni, dokazuje Andorijanka Jasminka:

Photobucket

U apartmanu za četvero nas je bilo ukupno 8, plus još dvoje u apartmanu iznad - dakle, deset ljudi, od čega šestero pisci, a četvero njihovi bračni (ili nebračni, u jednom slučaju) partneri. Nas šest, dakle:

Photobucket

A da ubacimo još jednog pisca u igru, evo i Zorana Krušvara:

Photobucket

Subota navečer je bila vrlo plodonosna jer je u holu svirao genijalan bend i tako smo se razbacali da patim od muskulfibera. Par scena iz tog dijela večeri:

Photobucket

Photobucket

Photobucket

Photobucket

Photobucket

Photobucket

K`o za vraga, tu noć se i sat pomicao pa smo, oh tragedije, izgubili jedan sat tulumarenja... Odnosno, došli smo u apartman u pet umjesto u 4 u spavali do 12 umjesto do 11.

Sve je to, naravno, pratilo budno oko istrakonskog zmaja:

Photobucket

Kad smo krenuli iz Pazina, nismo mogli ne obići prekrasan slap i špilju koji se nalaze malo izvan samog grada:

Photobucket

Photobucket

Photobucket

I za kraj, da malo ubacimo i nekih malkoc službenijih dijelova Istrakona, da ne bi ispalo da se na konvencije ide SAMO piti i tulumariti...

Tanja Cvitko iz slovenske udruge Prizma:

Photobucket

LARP arena udruge Ognjeni mač:

Photobucket

Nela Dunato i njeni radovi na štandu udruge 3. zmaj:

Photobucket

Izvršitelji nauma Gospodnjeg nude oprost grijeha!

Photobucket

Štand udruge Srebrni zmaj:

Photobucket

LARP turnir na otvorenom:

Photobucket

Štand Tajane Štasni:

Photobucket

I naravno, štand udruge SFera:

Photobucket

Eto. Moj poduži report je gotov. Vidimo se iduće godine - a u međuvremenu, na SFeraKonu koji je zadnji vikend u travnju!

- 21:00 - Path through the blinding light (9) - Paper vision - #

~petak, 28.03.2008.

Danas...

Danas idem na Istrakon, koji traje od danas do nedjelje.

K tome, danas mi je rođendan.

Muž me ugodno iznenadio večerom, jednim vrlo željenim filmom i plakatom - i kineskim antistres kuglicama. Oduševio me - hmm, ni prvi ni zadnji put....

A svoj ću rođendan proslaviti na konvenciji. Mislim da nije moglo biti prigodnije.

Hmmm, dvadeset pet godina. Kad je moj muž (tada još dečko) navršio 25, nisam mu davala mira, kajlajući ga stalno kako se sad opasno približava tridesetoj. Sad odbijam tako razmišljati. Dvadeset pet, trideset pet, i dalje, nadam se da nikad neću izgubiti dijete u sebi i da se nikad neću onako dosadno uozbiljiti - točnije, da ću uvijek znati kad biti ozbiljna, a kad ne. I da ću svaku priliku znati iskoristiti.

Kad sam imala 13 godina, napisala sam sama sebi pismo u kojem sam opisala svoja očekivanja, nade, želje - a sve u klasičnoj formi pisma gdje jedna osoba piše drugoj. Kad sam navršila 18, otvorila sam to pismo, u međuvremenu sasvim zaboravivši što sam u njemu pisala. Dijete je pisalo tinejdžerki, a ipak je tu bilo neke tužne ozbiljnosti i zrelosti, jer iskovali su me ruganjem, bullyngom i odbacivanjem (ne obitelj, naravno. Već oh-tako-bitni vršnjaci). I bilo je nadanja. Straha od svijeta i života, ali i nadanja da će sutra biti bolje nego danas.

Nakon čitanja tog pisma, napisala sam novo, s uputom samoj sebi da ga otvorim na svoj 25. rođendan. Ovog puta, tinejdžerka je pisala... hm, kome? Jesam li ja sad odrasla žena ii tek djevojka koja postaje žena? Ima li to veze s činjenicom da sam se udala? Zapravo ne znam. Ni sama nisam sigurna smatram li se djevojkom ili ženom.
Enivej, navršila sam 25 godina i otvorila pismo. I zaista, blast from the past... Imala sam filing kao da mi je to pismo napisala neka sasvim deseta, a opet tako poznata osoba. I jesam ja i nisam ja. Nevjerojatno koliko se toga promijeni od 18te do 25te.

Sadržajno, u oba pisma se ponavljaju neke stvari - kovanje prijateljstava u zvijezde (da mogu proći kroz vrijeme, i djetetu i tinejdžerki bih rekla da to ne rade!), ljubav prema pisanju, odnos sa bratom...

Hrabro pitanje djeteta: "Rugaju li ti se još?" i jednako hrabra bojazan: "Nadam se
Pitanje tinejdžerke koje me nasmijalo: "Nisi se valjda već udala?!"

Sad me čeka pisanje novog pisma, ponovno samoj sebi, recimo za 30. rođendan. Hoću li se promijeniti do tada? Hoće li te promjene biti jednako drastične kao ove od 13. do 18. i od 18. do 25.? Pitam se... A vrijeme nosi odgovore.

Međutim, pismo samoj sebi ću pisati tek kad se vratim iz Pazina - Istrakon me čeka!

- 09:46 - Path through the blinding light (6) - Paper vision - #

~ponedjeljak, 17.03.2008.

Dijete u meni - s video ilustracijama;-)

Ehem, danas sam u napadačkom rapsoloženju - napadam kioske u potrazi za novim brojem Plana B, jer zaista umirem od želje vidjeti kako taj moj intervju izgleda, a nigdje ga još nema... a službeno je izašao u subotu.

U intervjuu se, među ostalim, radi i o projekt(ić)u koji smo nas 7 kokoši sa foruma TV.com osmislile da na način svojestven samo obožavateljima "Dosjea X" proslavimo činjenicu da je drugi film "Dosjei X" upravo završio sa snimanjem... Na IMDB-u još ne spominju kad će se film naći u hrvatskim kinima, no svjetsku premijeru bi trebao imati 25.07.2008. (za 129 dana - ali tko broji;-))
Enivej, nas 7 iz 6 različitih zemalja smo na pjesmu "David Duchovny, why won`t you love me" od Bree Sharp napravile fanovski spot (i, vjerujte, dobro se zabavile tijekom cijelog procesa;-)) - nevjerojatno što sve može napraviti grupa ljudi koji se zapravo ni ne poznaju, osim virtualno, preko foruma, koji čak ne govore istim jezikom (osim, naravno, univerzalnim engleskim), žive na različitim krajevima svijeta...

Prvo je došao trailer...

Trailer 1

... onda i spot...

TV.com girls - David Duchovny, why won`t you love me

... a kako smo zaključile da nije fer da napravimo tribute Mulderu, a ne i Scully, napravile smo još jedan spot - ovog puta čak nas 11, iz 7 različitih zemalja. Pa je, naravno, i za taj spot napravljen trailer...

Trailer 2

... a nakon trailera je i drugi (meni osobno čak zabavniji) spot pušten na YouTube:

TV.com girls - Suddenly I see


No da tu priča ne bi stala, jedna od sudionica cijele priče, Piper (zaslužna za montiranje i editiranje naših snimki koje smo joj masovno slale), je napravila i svojevrsni "behind the scenes" video koji vrlo zorno prikazuje da i ovakve, mnogima vjerojatno besmislene i blesave stvari, mogu biti itekako zabavne...

TV.com girls - Behind the scenes

Zasigurno se pitate zašto ja sad ovaj post filam tim spotovima koji će malo kome biti zanimljivi.

E, pa ovako:

Jednom davno sam obećala sebi da nikad neću dozvoliti da dijete u meni odraste i prestane se igrati.

A zahvaljujući ovakvim stvarima - dijete u meni živi. I zaigrano je:-)))

- 21:21 - Path through the blinding light (4) - Paper vision - #

~nedjelja, 16.03.2008.

Ne znam što je to u meni da još uvijek naivno vjerujem da će ljudi koje smatram iole bliskima znati prepoznati kad u mom djelovanju nema ničeg osim želje da pomognem i izgladim neku situaciju za koju, da stvari budu bolje, čak mislim da nisam kriva...

Neću sad detaljno opisivati što se točno dogodilo da se ponovno ne dogodi da se netko nađe uvrijeđen. Recimo ovako - dobila sam jedan svojevrsni radni zadatak koji je netko drugi priželjkivao. A taj netko drugi mi je blizak, osoba koju smatram prijateljicom. Pa je razloge koji se nalaze iza te odluke da ja dobijem taj zadatak tumačila na vrlo uzak način (u stilu "Ne vole me i ne žele me tamo pa mi zato nisu dali tu poziciju"), zanemarujući sasvim druge relevantne faktore poput zdravstvenih i nekih opće ljudskih. Ja sam pokušala približiti te faktore toj osobi, naravno bezuspješno, a kad sam se, u nastojanju da izgladim situaciju (jer sam se i počela osjećati kao "kradljivac pozicije" ili tako nešto), obratila osobi koja mi je i dala dotični zadatak, i pokušala dogovoriti da njih dvije to rasprave tako da više ništa ne ide preko mene, dobila sam - hladan tuš. I komentare o tome da ja patim od profesionalne deformacije pa imam potrebu posredovati i inzistirati na raščišćavanju kad to nije potrebno. I svakakve druge komentare upućene s visoka.

Hm, ne očekujem takve stvari od osoba koje smatram prijateljima. S druge strane, ne znam mogu li odnos koji je u nekim stvarima tako jednostran i nazvati prijateljskim. Zapravo sam ljuta na samu sebe - jer po milijunti put idem za srcem umjesto za glavom i jer pokušavam popraviti neke stvari. I jer se mrzim nalaziti u sredini nekog problema koji sama nisam izazvala. I jer se previše prilagođavam jer mi je stalo. I jer sam glupo naivna iako mi se ovo već milijun puta dogodilo. I jer, zbog nekakvog općeg mira, nisam sinoć rekla sve što mi je bilo na umu. A da jesam, ispala bi fakat grda svađa. Ali ne, Niniane je uvijek ta koja šuti i pokušava sve okrenuti na dobro, Niniane je ta koja još nije naučila lekciju da se ne isplati biti dobri Samaritanac.

Niniane je ta koja se, nakon svega kroz što je prošla, u nekim odnosima u svom životu još uvijek ne zna izboriti za sebe.

Ali dobro.

Shit happens.

A ja sam dovoljno jaka da svašta mogu izgurati. Pa ću i ovo.

Ali neke stvari definitivno moram promijeniti. I prestati biti ta koja šuti "za opće dobro".





- 14:25 - Path through the blinding light (7) - Paper vision - #

Opis bloga

  • Ovisno o danu, situacijskom okruženju, razini inspiracije i hormona, boji sunca i broju zvijezda na nebu, te o svim drugim faktorima koji mogu utjecati na pisanje...

    contact: niniane@net.hr

    Photobucket



    Tko sam?

    ... nisam purgerica... a možda i jesam;-)
    ...od 15.09.2007.g. udana gospođa;-)
    ... diplomirana psihologica i profesorica psihologije...
    ...(ne)suđeni pisac (u posljednje vrijeme malo suđeniji no prije) i neshvaćeni umjetnik;-)...
    ...zaljubljena u Ljubav, keltsku kulturu i raznovrsne mitologije
    ...povremeno opsjednuta vampirima, duhovima i ostalim paranormalnim fenomenima a la "Dosjei X" (i njima samima)...
    ...ljubitelj spekulativne fikcije...



    online blackjack

    free counters

Linkovi


designed by NLO©, hosted by croBLOGeri.com, brushes made by Vanilla design