Lady of the Lake Scrolls

Danas sam razmišljala o tome u kojoj je moj život fazi.

Udala sam se, našla posao u agenciji za organizacijsko savjetovanje (doduše, zasad honorarni, ali vidjet ćemo daljnji razvoj situacije...), učlanila se u "Sferu" i odlučila sudjelovati u organizaciji Sferakona, objavila četiri priče (i ne namjeravam na tome stati, no hej, ovo je ipak pregled trenutne situacije), sudjelovala u snimanju spotova za "Izvršitelje nauma Gospodnjeg", napravila prvi hrvatski trailer za knjigu (članak ovdje), preselila se u Zagreb, osamostalila se od roditelja i uspješno prevladala probleme separacije koji se obično dešavaju u tom procesu....

Jesam li spomenula da sam se udala?

I, vjerojatno ipak najvažnije od svega, privela sam studij psihologije, toliko silno željeni i intrinzično motivirani, kraju.

Dala sam sve ispite, ukupno njih 49.

Napisala sam diplomski koji obrađuje temu još, vjerujem, neistraživanu u Hrvatskoj i koji, sudeći po reakcijama moje mentorice, treba poslužiti kao polazište za daljnja istraživanja. Možda bi ga se čak dalo negdje i objaviti, makar prezentirati na nekoj stručnoj konferenciji... Hm, valjda mi zato mentorica ne dopušta ništa manje od sasvim bliskog savršenog, zbog čega i nisam diplomirala prije isteka studentskih prava - a ni neću dok mi molba za produljenjem prava ne bude odgovorena (bilo pozitivno bilo negativno) jer mi je indeks trenutno u referadi...

U svakom slučaju, približavanje diplome me navelo na neke reminiscencije i promišljanja o tome kako sam i na što utrošila svojih 6 godina studiranja. Inače govorim da ni zbog čega što sam u svom životu napravila ne žalim - žalim samo zbog stvari koje sam propustila i koje nisam napravila, a mogla sam. Dakle, žalim što nisam:

... više čitala (pri čemu ne mislim na stručnu literaturu, jer nje sam pročitala sasvim dovoljno, već na meni tako drag SF, fantasy, horror...)
... ranije saznala za postojanje Sfere, Sferakona, Istrakona itd., daklem cijelog tog alternativno-književno-fandomskog svijeta
... išla na irski ples, tai chi ili yogu
... posvetila dio svog vremena studentskim udrugama
... išla na tečajeve SRCE-a (niti znala za njih)
... bavila se LARP-om ili Role Playing-om
... sa ekipom s faksa snimila amaterski film koji smo namjeravali snimiti (no to ipak ima svoje razloge...)


However, ima i stvari koje sam postigla u tih 6 godina i koje ne bih mijenjala ni za što na svijetu. Dakle, presretna sam što sam:

... živjela u studentskom domu (na stranu Cvjetno, Sava i Šara - Moša rocks!)
... uspješno našla granicu između tulumarenja i faksa
... radila tijekom studija
... volontirala (jer naučila sam voditi radionice, stekla sam sapomouzdanje i iskustvo je bilo krasno)
... odabrala tako zahtjevnu temu za diplomski
... iskoristila dvije godine apsolventure za obogaćivanje CV-ja (što bi, prema mom mišljenju, svatko trebao. Vjerujte mi. Radim selekciju i svakodnevno gledam svakakve CV-je)
... prošla sve emocionalne krize i drame (jer da nisam, ne bih danas bila osoba kakva jesam)
... ipak skupila hrabrosti da počnem slati priče na natječaje (jer da nisam, ne bih ni dan danas znala za cijeli već spomenuti alternativno-književno-fandomski svijet)
... zadržala svoje prioritete. Pa makar ih nisu svi uvijek mogli razumjeti.
... ostala dosljedna sebi, unatoč svemu

Sve u svemu, zadovoljna sam. Zadovoljna sam dosad postignutim i planovima koje imam za dalje, zadovoljna sam svojim slatkim mladim brakom, zadovoljna sam ljudima s kojima se družim... Iako znam da neće uvijek biti tako, sada, u ovom trenutku i u ovoj fazi života, mogu reći da sam općenito zadovoljna.

Zadovoljna sobom i svojim životom.