~ponedjeljak, 13.08.2007.

6. festival fantastične književnosti

Daklem, i to je prošlo... Još jedan FFK, ovaj put posvećen starim bogovima, je iza nas... Oni koji su i ranije čitali moj blog znaju da sam prije godinu dana sudjelovala na 5. FFK-u, posvećenom istarskom (i prvom europskom!) vampiru Juri Grandu i drugim šiljatozubim krvožednicima. Kao i tada, i ove godine sam išla kao gost festivala, no osjećaj je bio drugačiji - umjesto kojekakvih strahova i bojazni proizašlih iz nesigurnosti, mnome su dominirali radost i iščekivanje sjajnog druženja (pa ipak, sada poznajem sasvim dovoljan dio ekipe koja hoda po konvencijama i festivalima da bih se osjećala sasvim ugodno).
Corwin, Nazir i ja smo putovali autom iz Zagreba za Pazin - Corwinova draga je ostala doma po liječničkoj preporuci, a moj Joe je radio, pa smo ovaj FFK proglasili "zadnjom prilikom da okusimo slobodu prije braka"wink Put je sam po sebi bio ok - točnije, bio bi ok da nismo upali u gužvu kod Rijeke izazvanu prometnim nezgodama. Prije samog dolaska u Pazin, posjetili smo mjesto kojem ne zapamtih ime - jezero u koje se ulijeva rječica čineći slap, a ispod slapa i cijele stijene špilje kojima je zbog suše bilo lako prići. Sasvim zanimljivo iskustvo, nagrđeno tek gomilom turista koji su se kupali u jezeru.
Po dolasku u Pazin smo se smjestili u hotel i vrlo brzo okupili na terasi. Poznate face, small talk, zezancija zbog mog vjenčanja i Corwinovog budućeg očinskog statusa, pivica... Dobili smo zbirke "Priče o starim bogovima", svatko svoj autorski primjerak... A onda, pravac Gračišće. Iako je predviđeno bilo da prvo obiđemo mjesto sa turističkom vodičicom/vodičkinjom/whatever, zbog kiše smo promijenili raspored i otišli prvo u konobu "Marino" gdje smo večerali (uz poteškoće s previše ljudi, premalo mjesta i hrane - ali whey, ja sam se za svoj pun želudac izborilarofl Svi me kure i kurili su jer tako mnogo jedem) i popili, oh, vinca crnog i vinca bilog. Kako je kiša prestala i bogovi se smilovali, obišli smo Gračišće (stvari koje su se mene osobno najviše dojmile bile su predivan pogled, nadgrobne ploče s lubanjom i kostima, baš kao gusarski simbol, konoba koja je prekrasno uređena, crkvica sa čavlima koje su žene zabijale kako bi mogle zatrudnjeti...), a nakon toga je održano predstavljanje zbirke, s uvodnim predavanjima Tome Vinšćaka ("Večer starih bogova") i Milene Benini ("Staroslavenska mitologija u fantastičnoj književnosti"). Od 18 autora čije su priče objavljene u zbirci, 13 nas je bilo prisutno; kao i prošle godine, svatko je počavrljao sa Šiškom i ispričao nešto o priči ili pročitao dio. Moja je priča bila posljednja (mislila sam da je to zato što je najlošija, ali mi rekoše da razlog tome leži u weird drugačijom temi) i nakon moje skromne malenkosti je počeo koncert "The Blues organic". However, moja već spomenuta ekipa, sa Samsungom i Zoranom (a kasnije su se pridružili i drugi) se vratila u konobu.
Alkohol čini čuda, zaista... party Recimo ovako: ako staviš na jednu hrpu gomilu pisaca, ukupna količina njihove kreativne energije će biti toliko jaka da će ju postati nemoguće ukrotiti. Tako smo i nas desetak, jedući za stolom i ispijajući vino, stvarali zajedničku priču. Ja sam pisala natuknice i naposljetku smo se proglasili Generacijom 21 (naziv je, za novu generaciju mladih pisaca SF-a koji se ne zamaraju previše ograničenjima i pravilima žanra, predložio Boris Švel u fanzinu "Parsek") i odlučili napisati tu zajedničku priču. (o drugim, malo više megalomanskim zamislima, ne bih pisala. Hm.naughty)
Na kraju su ostali samo najuporniji, među kojima i ja, otišli smo na benzinsku na pizzu i zatim u hotel. Dan 1 - gotov.

Dan 2 je bio još zanimljiviji, meni osobno. Nakon buđenja, triježnjenja (npr. pitanje je kad bih se ja uopće probudila da me Corwin nije zvao i provalio da su svi već otišli iz Pazina za Kringu osim mene i njih trojice koji me čekaju u bircu. Pa sam ustala i razbudila se u roku pet minuta.) i hrrrrrane (da, znam, proždrljiva sam) i kave, krenuli smo za Kringu, mjesto glavnih zbivanja prošlogodišnjeg festivala i dom vampira Jure Grande. Neke stvari se nikad ne mijenjaju, pa su nas opet dočekali (ovaj put nešto blaži) crkveni pamfleti i izostanak bilo kakvih živih ljudi (čit. mještana). Nažalost, nismo mogli popiti vampirski koktel jer kafić "Vampire" baš taj vikend nije radio - ali klopa koja nas je dočekala u konobi "Danijeli", praćena opet finim vinom, je nadoknadila i taj gubitak. U konobi smo bili neko vrijeme, pretpostavljam dok nije nestalo hrane, a zatim otišli na Grandovu stanciju, mjesto gdje je stajala njegova kuća i imanje, a sad je tamo veliki drveni stol koji smo prošle godine upravo mi tamo otkrili i "krstili". Tamo, osim čitanja priča i slikanja, popili smo par bukaleta Grandove supe (crno vino, papar, šećer, maslinovo ulje, češnjak, komadi zaprženog kruha - sve zajedno izgleda kao, ahm, posuda puna krvi i trulog mesa, no vrlo je, vrlo fino...) i reminiscirali na prošlu godinu i uspomenu Jure Grande.
A nakon toga, nešto stvarno neobično - Suhozid. Naime, u Kringi je inicijativa za kulturnom promidžbom tog kraja pokrenuta zanimljiva akcija - gradi se suhozid (zid od kamenja različite veličine i oblika, poput onog kakvim se u primorskim i dalmatinskim, a i istarskim krajevima ograđuju polja) koji bi trebao ići skroz od Kringe do Tinjana, a svaki prolaznik i svaki putnik namjernik može odabrati jedan kamen i ugraditi ga u zid pod određenim brojem, i zatim dobiva potvrdu da je upravo on ugradio taj kamen, a popis ljudi koji su sudjelovali se čuva. Možda vam to ovako napisano ne zvuči baš naročito, ali zaista je fora.
He, a dobili smo i male privjeske-kolčiće. Za slučaj da nas negdje u Jami napadne Grandonaughty
Kad smo se vratili u Pazin, imali smo nešto malo vremena za odmor, a zatim se čoporativno po novouređenoj stazi spustili u Pazinsku jamu. I ljudi moji, to je nešto neopisivo! Spuštanje stazicom i nije tako jedinstven doživljaj, ali te okomite stijene, male špilje, atmosfera... Ok, priznajem, za atmosferu smo vjerojatno mi sami bili krivi/zaslužni, s obzirom na to da smo cijelo vrijeme laprdali kako će naša prisutnost probuditi čudovišta itd... Takva mjesta na mene djeluju strašno inspirativno. Da mi je sjesti usred Pazinske jame i pisati - priče bi samo nastajale i nastajale...
Nakon prilično zahtjevnog uspona (bar za mene, djevojku iz Zagreba koja ne planinari na svakodnevnoj bazi), našli smo se kod pazinskog Kaštela u kojem se trebao održati književni program. Ekipa iz udruge "Prizma" iz Slovenije je predstavila svoj fanzin, Damir Hoyka je pričao o svojoj knjizi-koja-ubrzo-ide-u-objavljivanje-i-za-koju-planira-već-dva-nastavka, Anto Zirdum o svom dosadašnjem opusu i jednoj novoj knjizi, ja sam čitala svoj fanfiction sa web stranice "Izvršitelja nauma Gospodnjeg"; "Intervju s Izvršiteljem", a na kraju je Zoran Krušvar govorio o svom spomenutom romanu. Nakon toga je na rasporedu trebala biti predstava "Izvršitelj volje Gospodove" koju su Slovenci osmislili prema knjizi (a šuška se da planiraju i amaterski film...) - nažalost, bogovi su se opet uzjogunili i kiša je to spriječila kako svojim padanjem, tako i činjenjem kamena u dvorištu Kaštela vrlo kliskim. Svi su bili razočarani - ostaje nada da će se predstava održati nekom drugom prilikom.
Nakon toga - večera u hotelu, vino, voda, zezancija... Mislim da smo oborili rekord u trajanju neprekinutog pričanja viceva (ja mudro šutjeh. Ne pamtim dobro viceve.) Kasnije je bilo i ozbiljnijih tema, od stanja u izdavaštvu u Hrvatskoj, preko evolucije i muško-ženskih razlika, pa do stripova. U svakom slučaju, nas par najupornijih (primjećujete li da nešto često ostajem među tim najupornijima? Pa, kad je dobro društvo i dobre teme...) smo ostali do, mislim, pet ujutro, a onda u krpe.
Idući dan se još popilo kave, a onda pravac doma, uz pozdrave i ono već standardno fandomsko "Vidimo se na idućem konu". A meni putem nije baš bilo dobro, što zbog ne baš dobrog maslaca za doručak, što zbog alkohola, a što zbog toga što sam dovoljno bedasta da čitam dok se vozim u autu. U svakom slučaju, navečer sam zaspala kao top. Obožavam ovakva zbivanja... thumbup

Tema za idući natječaj su divovi, već imam par idejazaliven

Još informacija o FFK 2007 bit će, vjerujem, na Bookaleta blogu.

A ja, ankon ovog izvještaja, gibam... cerek

- 16:12 - Path through the blinding light (13) - Paper vision - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.

Opis bloga

  • Ovisno o danu, situacijskom okruženju, razini inspiracije i hormona, boji sunca i broju zvijezda na nebu, te o svim drugim faktorima koji mogu utjecati na pisanje...

    contact: niniane@net.hr

    Photobucket



    Tko sam?

    ... nisam purgerica... a možda i jesam;-)
    ...od 15.09.2007.g. udana gospođa;-)
    ... diplomirana psihologica i profesorica psihologije...
    ...(ne)suđeni pisac (u posljednje vrijeme malo suđeniji no prije) i neshvaćeni umjetnik;-)...
    ...zaljubljena u Ljubav, keltsku kulturu i raznovrsne mitologije
    ...povremeno opsjednuta vampirima, duhovima i ostalim paranormalnim fenomenima a la "Dosjei X" (i njima samima)...
    ...ljubitelj spekulativne fikcije...



    online blackjack

    free counters

Linkovi


designed by NLO©, hosted by croBLOGeri.com, brushes made by Vanilla design

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se