~petak, 31.03.2006.

Drugi put

Zatočila sam te nekoć
U sumraku.
Sanjala sam tvojim snovima
Tvoje želje,
Tvoje pjesme,
Tvoj ples.

Budila sam jutra
Tvojim dahom,
Umilnim pogledom
Ispod tvojih trepavica.

Umjesto da stane,
Vrijeme je onda
Zastrlo sunce na mom nebu.

A ja sam morala početi hodati
Nekim drugim putem.

- 11:47 - Path through the blinding light (24) - Paper vision - #

~srijeda, 29.03.2006.

Ipak, uspjeh!:-)

Ovo su Tin i Tina... medeki korišteni u jednom istraživanju na faksu... ali su se udomaćili i kod mene u domu:-)

Prvo, hvala vam svima na podršci i čestitkama, jako ste me obradovali!kissyes
Jučerašnji dan je, unatoč svim mojim strahovima i paranojama i bediranjima, ipak prošao dobro... Joe je imao strpljenja za moj histerični ispad kad sam mu počela plakati usred birca i ponavljati "Zašto meni ništa ne može biti normalno za rođendan" i slično, a pošto je meni trebalo upravo da se nekome izjadam i malo cvilim i budem poslovično neurotična, nakon toga sam se uspjela unormaliti. Cimerice su me pak oduševile poklonom i pjesmom (točnije, Zmija je pjevala tonom malog djeteta "Happy birthday", što je bilo apsolutno neodoljivowink), a cuga navečer u "Fantasyju" s Vilom, Cximom, Zvijezdom i Kokom, te naravno Joeom, je ispala pun pogodak... I cure su me obradovale točno mi pogodivši ukus za darove (što znači da me poznaju!yes), bilo je zabvano, i sve u svemu, super. Pošto su mi se naposljetku javili i neki od onih ljudi koji do mog prošlog posta nisu (uključujući i tatu, baku i brata), a neki danas, ispričavajući se zbog kašnjenja, sasvim sam ok... yeswinkthumbup

Još uvijek pokušavam shvatiti zašto sam se toliko ukomirala jučer... Inače nisam jedan od onih koji plaču za svaku svoju novu napunjenu godinu...bang

Moram spomenuti nešto što me jučer totalno diglo... Joe i ja smo svratili u SC, i tamo je čistačica, vidjevši da držim ružu koju sam dobila od njega, rekla "Jao, kako lijepa ruža... je li to nekome danas rođendan?". Odgovorila sam da je meni, a ona će na to: "I mislila sam da je tako nešto... Pa, sretan rođendan, sve najbolje!". Ostala sam malo paf jer nisam navikla da mi totalni stranci čestitaju rođendan, ali mi je to billo jako simpatično i instant me oraspoložilo...

- 12:56 - Path through the blinding light (22) - Paper vision - #

~utorak, 28.03.2006.

Samo jedan rođendan...

Prvo, da biste shvatili kakav ja to čudan odnos prema svojim rođendanima imam, napravit ću mali uvod... Naime, već je nekoliko godina tradicija da se meni baš na rođendan događaju koma stvari i da taj dan, koji je meni dosta važan jer njime slavim Život i svoj dolazak u Svijet, bude jedan od najgorih dana u godini. Primjeri: dečko i ekipa mi planiraju tulum iznenađenja (što je inače nešto što sam uvijek željela...), i onda dečko ne izdrži nego mi to kaže, i tako mi zauvijek ubije nadu da ću imati takav tulum (od tad se to nije usudio ponovno pokušavati - a danas je i sasvim nemoguće okupiti meni drage ljude na istom mjestu u isto vrijeme). Iduće godine prekinem s dečkom zbog nekih sasvim desetih stvari (nije, dakle, bio problem u nedostatku ljubavi), uoči rođendana idem na operaciju umnjaka, i na sam taj tragičan dan se previjam doma u bolovima, a on ide van s mojom nazovi najboljom prijateljicom iliti Njom iako sam ju ja skoro pa na koljenima preklinjala da taj vikend NE provodi s njim jer mi je rođendan i jer mi je to preteško. Godinu kasnije, ja sam opet s njim, ali to skrivamo od svih, a posebno do Nje (što se pokazalo pametnim potezom jer je dozvolila sama sebi da nam pokaže kakva je zapravo osoba misleći da, pošto nismo više zajedno, nema šanse da se njene spletke otkriju), napravim rođendanski tulum na kojem kao pravo iznenađenje serviram njega - no umjesto da se on prema Njoj ponaša izrazito hladno i distancirano, na kraju tog tuluma ja ispadnem ljubomorna krava a Ona "Pa nije ništa krivo rekla ni napravila" (iako je cijeli tulum bila zalijepljena ili za njega ili za moju Brady) Whatever! I naravno, on i ja se idući dan krvnički posvađamo zbog toga.
Znam da vam vjerojatno ovo ne zvuči nimalo posebno... no vjerujte, zadnjih nekoliko rođendana su mi ispale prave katastrofe i provela sam ih u svađi i suzama, na kraju duboko nesretna, umjesto da se radujem i slavim...
Ove godine... danas... nije još tako katastrofalno, ali sam već razočarana... Ne samo da od dosta ljudi od kojih bih očekivala da se sjete da mi je rođendan ni glasa (uključujući mog tatu, baku i brata - znam, bratu će biti izgovor da nema para na mobu, ali whatever, ako se nekome zaista želiš javiti, naći ćeš načina, zar ne? Barem bi tako trebalo biti - ako ti je osoba važna), već sam se razočarala i u ljude na poslu... Naime, dobila sam majicu - promotivnu majicu. sad, nisam ja neskromna i nezahvalna, zapravo je to dosta slatko s obzirom na to da sam tu majicu i priželjkivala, ali pobogu, to je promotivna majica!... Od ljudi s kojima radim i s kojima provodim toliko vremena već tri mjeseca bih ipak očekivala nešto... ne znam, svkakako ne nešto što bih kao zaposlenica ove firme, pa makar i studentica, ionako trebala imati, bez da mi je rođendan! Nemojte krivo shvatiti... ja sam vrlo skromna osoba... samo, ja sam sudjelovala u skupljanju novaca za poklon jednom kolegi kad mu je bio rođendan... A i majicu sam ionako dobila od Mirelline, ne od svih... jednostavno, kao da sam povjerovala da sam znatno više dio te radne sredine nego što zaista jesam... baš me to ubediralo. Ne znam vjerojatno to dovoljno opisati, zato mi je žao što će vjerojatno bar netko krivo shvatiti...
Sad bih se trebala naći sa Joeom... sve me strah... znam koliko je malo potrebno... ako on... pa, promaši s nečim večeras (jer i on ide na to moje nalaženje s ekipom s faksa, iako sam se premišljala koliko je to pametno, s obzirom na neke stvari... ah, ne da mi se o tome sada...)... velika je vjerojatnost da ćemo se opet posvađati.
Ne mogu vjerovati za sve te ljude koji mi se (još?) nisu javili! Mislim, znam, dug je dan, ali... dosta ga je već i prošlo. Pa sam ipak malo skeptična.

Rastužilo me, moram priznati, i kad sam pročitala da Teuta napušta blog... Nju vežem uz svoje početke na ovom blogu i tad mi je jako pomogla - a nastavila mi je pružati podršku i svo ovo vrijeme. Falit će mi i njeni postovi i njeni komentari.

Odoh... možda ovo sve još dobro ispadne... kako bilo, I`ll let you know...

- 16:18 - Path through the blinding light (11) - Paper vision - #

~ponedjeljak, 27.03.2006.

Proljetni miš-maš

My dear SirAce:-)))

Ljudi moji, ovo je bilo prvi put da nisam par dana pogledala svoj blog, a onda kad jesam, da sam našla toliko komentara! Hvala!kisswave
Nego, da, kupila sam laptop!winkyesrofl Kakav je to bio osjećaj, u jednom trenutku doći u banku i izgovoriti čarobne riječi: "Želim podići osam tisuća kuna s ovog računa", onda tu silnu lovu u snopu od po 200 kn nositi gradom, pa ju izbrojati prodavaču na ruke i kupiti jednu tako moćnu i skupu stvarcu kao što je laptop ZA GOTOVINU! Sumnjam da će mi se to tako skoro opet desiti... no opet, tko zna... zvali su me danas iz sektora u kojem sam radila prije nego što sam došla u ovaj da me pitaju koliko ću još ovdje raditi, jer bi oni da se vratim u njihov sektor... moglo bi, znači, biti još para i još tako lijepih šopinga!greedy
Hm, ispiti, ovaj... pa da, i tim bih se trebala pozabaviti... ahm... ma budem... rolleyes
Nego, pošto ja i nisam neka Mrs Technical, izgleda da sam već u startu uspjela nešto zeznuti laptopu (ili mu je samo zavrtjelo glavom kad je shvatio kakvu gazdaricu je dobio, ahm...winknaughty) ne da mi se opisivati priroda i simptomatologija dotične tegobe, recimo samo da imam nejasnu ideju kako ju srediti, a ako to ne upali, tražit ću pomoć svim mogućim i nemogućim kanalima...

Nastup Equilibriuma... je bio sjajan! Dečki su bili super, svirali su za pet (ne govorim to zato jer mi brat tamo svira; nemam problema sa objektivnošću kad se radi o glazbi), na stageu su izgledali totalno cool i sve u svemu, bila sam jako ponosna na svog burkija, posebno kad mu je rulja skandirala "Ineluky, Ineluky" yesthumbup (naravno, ostaje problem škole... ali o tome drugom zgodom... da ne kvarim dojam sad...) Bila sam tamo s Joeom i bratovom curom, pila pivo u povećim količinama što već dugo nisam party (posljedice su, doduše, idući dan bile dosta dramatične pa sam opet bila romantično vezana uz svoju najdražu - wc školjku... ali i to je za ljude, a kao što rekoh, već dugo se nisam malo više napila vani...) Atmosfera je bila malo zadimljena i u nekim momentima dosta negativna (a ono, ima ljudi koji briju krive filmove...), ali sve u svemu, super sam se zabavila!thumbupyes

(upravo shvatih da postajem ovisna o ovim forumaškim smajlićima...)

Danas se poslije posla nalazim sa Sanyom, sutra idem na rođendansku cugu sa ekipom s faksa, u četvrtak, čini se, imam još jednu kavu dogovorenu, s Merchi, u nedjelju još jednu u Karlovcu... Izgleda da se s ovim proljetnim buđenjem prirode probudio i moj društveni životyesyesyesyesyes

Jedva čekam da dođem u dom, upalim laptop i bacim se na dorađivanje prošli put spomenute vampirske priče koju onda šaljem na jedan natječaj!... Konačno sam skupila hrabrosti za takvo što, i uopće me ne dira kakav će biti rezultat, bitno mi je samo da sam to napravila...

- 16:55 - Path through the blinding light (7) - Paper vision - #

~petak, 24.03.2006.

Sretni ljudi samo u nesretnom svijetu mogu izgledati blesavo...

Kako je danas prekrasan dan!... Ovo sunce vani me tako obradovalo... konačno, proljeće... Zahvaljujući velikim prozorima na poslu, cijeli dan gledam suncem obasjane krovove Zagreba koji mi se danas čine toliko ljepšima nego što je bio slučaj onih tmurnih, kišnih dana - naravno, to je i glavna mana tih prozora, jer cijelo vrijeme razmišljam o tome kako bi se bilo prekrasno sad šetati gradom umjesto biti na poslu i gnjaviti sebe i druge gomilama papira... No, još sat vremena i idem se naći sa Joeom, pakirati se i doma...
Druga stvar - čini se da je s Joevim poslom sve ok, zasad je još na probnom roku pa ne želim skakati pred rudo i zaključivati da definitivno ima posao dok ne potpiše ugovor. Ovaj tjedan smo se zahvaljujući tome vidjeli već dvaput, danas ćemo treći put. Iako mi treba još vremena da izbrodim iz jedne od svojih "veza-kriza" (naime, u prosjeku svakih pola godine-godinu imamo neku, ahm, situaciju zbog koje ja razbijam glavu bar mjesec-dva), zasad je sve dosta stabilno i ide na bolje.
Zatim - sutra KONAČNO kupujem tako dugo priželjkivani laptop... Ni sama ne znam koliko sam puno stranica pregledala u potrazi za "onim pravim" (laptopom, dakakodead), trebalo mi je sto godina da se odlučim za Acer Aspire AS3025WLMi jer najbolje odgovara mojim potrebama i financijama, pa sam nestrpljivo čekala plaću za prošli mjesec,a sada je konačno došao dan da ga i kupim... Samo da se ništa ne izjalovi!
Moj brat, sa svojim bendom (za eventualno zainteresirane, bend se zove Equilibrium), u sutra pak ima nastup na karlovačkoj Maloj Sceni, na to obavezno idem, znači ovaj vikend ću i zazujati van... U nedjelju se već u pol 9 trebam naći s jednom frendicom koju nisam vidjela već mjesecima (a nakon toga je Poirot!naughtywink)...
Kao šlag na kraju, počeli smo organizirati petu godišnjicu mature... Točnije, pošto sam ja bila zadnji predsjednik razreda, od kraja srednje su me svi gnjavili da ću to ja morati organizirati, pa sam se naposljetku i bacila u te divlje vode, okupivši oko sebe u Organizacijski odbor još tri cure iz razreda... Pa sam se tako neki dan i čula s bivšom raskom koja se toliko oduševila kad me čula da mi osmijeh zbog toga cijeli dan nije silazio s lica!
Još bolje - preksinoć sam, nakon dosta vremena, konačno napisala jednu novu priču!yesyesyesyesyesrofl) Vampirsku, doduše, i ne tako dobru kao što sam ju u prvi tren zamislila, ali bit će da sam malo zahrđala... moram se vratiti u formu...

I tako... Neopisivo sam dobre volje trenutno! Volim cijeli svijet! Nakon toliko dugo vremena kompliciranja, bediranja, teških emocija, konačno sam SRETNA bez nekog velikog razloga, već čisto zbog tih nekih lijepih, malih, slatkih stvari koje me okružuju...

Par prigodnih citata:
"Jedan trenutak sreće vrijedi tisuću godina slave." (Voltaire)
"Najbolje osnove za sreću: nešto raditi, nekoga voljeti i nečemu se nadati." (Chalmers)
"Voli se jer se voli. Nema nikakva razloga za ljubav." (Coelho)
"Nebo nam uvijek pomaže u borbi za naše snove, koliko se god čudnovati mogli činiti. Zato što su to naši snovi i samo mi znamo koliko nas stoji sanjati ih." (Coelho)
"Uspjeh je dobiti što želiš. Sreća je željeti ono što dobiješ." (Carnegie)
"Sreća nije cilj. To je način života." (Hills)
"Sreća je stvorena da ju se podijeli s nekim." (Jean Racine)

- 16:11 - Path through the blinding light (23) - Paper vision - #

~utorak, 21.03.2006.

Jednostavno, uvrnuto!

Ovaj vikend sam bila doma u Karlovcu i malo više gledala TV nego što to inače radim u Zagrebu... Ono što bih sad vrlo rado prokomentirala su neki stanoviti showovi ugledani na njemačkom MTV-ju. Prvo, "Dismissed" - ideja da pred TV ekipom jedan dečko upoznaje dvije cure naslijepo i s njima provodi dan (pri čemu ih MTV vodi na kojekakva zanimljiva zbivanja i aktivnosti), a na kraju dana on bira jednu od njih, onu koja mu se više dopala, i s njom "odjaše u zalazak sunca", dok je druga "dismissed" (ili obratno, kad jedna cura bira između dva dečka) mi čak i nije odbojna jer je to samo drugi oblik ionako popularnih načina upoznavanja osoba suprotnog spola (internet - Iskrica i ini servisi, speed date, chat, blind date, "Srcolovka"...) - ali nekad ta emisija izgubi dojam bilo kakvog dobrog ukusa i postane, ukratko, odvratna. Dečki u većini slučajeva odabiru zgodne cure koje su najčešće plavuše s velikim sisama i koje se ponašaju slobodnije i napadnije od onih koje su povučenije i neuglednije - a možda kao osobe znatno kvalitetnije. Takve emisije vode do pojačavanja stereotipa ljepote i privlačnosti u društvu, kao i do zaključka da je uvijek bolje odabrati lijepo pa makar i glupo nego neugledno i pametno... dakle, da je fizički izgled ono što je najbitnije.
Da odemo korak dalje - jer upravo par koraka dalje odu dečki u nekim emisijama koji od cura između kojih biraju traže kojekakve stvari kao što je međusobno ljubljenje ili barem prisno druženje u nekom zajedničkom bazenu ili slično. Da odmah bude jasno - nemam apsolutno ništa protiv homoseksualaca, pa tako niti protiv eksperimentiranja tog tipa, čak me ne smeta što se takve scene prikazuju na TV jer ih ionako ima posvuda (na TV-u, u književnosti, u stvarnosti - osvrnite se malo kad ste negdje vani...), ali kad god ih prikazuju ispadnu... ne znam... neiskreno.Te cure to ne rade zbog sebe, iz svoje vlastite želje ili znatiželje, nego zato jer je to želja tipa koji između njih bira i želja da na TV-u ispadnu "cool". Pa ljudi, ako želite eksperimentirati, radite to, ali radi sebe, a ne radi okoline!...
Ne volim neiskrenost ni u čemu, pa tako ni u tome. Ljubakanje "čisto iz fore", bilo s osobama suprotnog spola bilo s osobama istog, smatram neiskrenim i neukusnim.
Samo jedan detaljčić - uvijek su cure te koje se u dotičnoj emisiji ljube, ne pamtim da sam vidjela dečke - ikad. Da, naravno, hajmo još malo prikazivati ženu kao seksualni objekt podložan muškarcu i njegovim željama... Nekad TV stvarno zna biti šovinistička...

No sve mane emisije "Dismissed" blijede i tonu u zaborav čim prvi put pogledate emisiju "Date my mom" - u njoj, naime, dečko izađe na tri spoja s tri mame svojih vršnjakinja koje nikad nije vidio - i onda na temelju ta tri spoja i svog dojma o te tri mame zaključuje koja kćer bi mu se najviše mogla svidjeti, pa nju odabire i s njom, da citiram samu sebe, "odjaše u zalazak sunca". Dok sam "Dismissed" gledala više puta, ovo sam pogledala samo dvaput, no i to je bilo sasvim dovoljno... i previše! Mislim, dečko je više interesa pokazivao pred jednom mamom nego pred kćerkom kad ju je upoznao! Bilo je par dosta... pa ono, nabijenih scena. Momak se pred mamom skinuo, pa je ona kasnije prepričavala svojoj kćeri kakvo on tijelo ima. Druga mama je pred njim plesala - ali Bože mili, plesala kao da pleše na štangi... Meni je to sve skupa izgledalo dosta bolesno. Pokušala sam si zamisliti da moja mama izađe na spoj s nekim tipom mojih godina i da se ili on upucava njoj ili ona njemu, a onda kasnije ja trebam s njim ići van... ma grrrroznooo....

Sve u svemu, bila sma prisiljena zaključiti da nisu baš svi moji obzori tolerancije tako široki kao što sam mislila - ali sam zaključila i da za neke niti ne želim da budu takvi.

- 14:20 - Path through the blinding light (29) - Paper vision - #

~petak, 17.03.2006.

St Patrick`s Day!:-)

May the luck of the Irish be with you today, may the Shamrock of St. Patrick keep you out of harms` way!:-)

Svima koji vole i cijene irsku kulturu i svima drugima, znači apsolutno svima - sretan St Patrick`s Day!:-)
Za Svetog Patricka (odbijam koristiti hrvatska imena za strance - a i ljepše mi je Patrick od Patrika) se vjeruje da je rođen, živio i djelovao u 4. stoljeću i često ga se povezuje s Palladiusom, rimskim biskupom kojeg je papa Celestin 431.g. poslao u Irsku da Irce preobrati na kršćanstvo. Može se reći da je upravo on zaslužan za kršćanstvo u Irskoj; napisao je i dvije knjige, "Confesio", svojevrsnu biografiju spiritualnog putovanja i razvoja, te "Epistola", u kojoj je progovorio o tretmanu kakav su prema irskim kršćanima imali tadašnji Britanci.
Poznata je priča o tome kako je prognao sve zmije iz Irske - što je ujedno i jedan veliki razlog zašto ja osobno poštujem tog sveca - naime, panično se i fobično bojim zmija, a pošto se on smatra zaštitnikom protiv zmija, meni je postao svetac-štit u borbi protiv mog vlastittog straha... istina je da u Irskoj nema zmija, što dijelom objašnjava i moju čežnju prema toj zemlji (da li ih je zbilja protjerao Sveti Patrick ili ih nikad nije ni bilo pošto je Irska otok, ne bih znala, ali to je, eto, zanimljiva informacija koju sam pročitala o toj zemlji).
Pošto je Sveti Patrick u Irsku donio kršćanstvo, smatra se najvećim irskim svecem (barem sam ja takav dojam stekla...) i njegov dan, dakle 17.3. (navodno mogući datum njegove ne baš razjašnjene smrti - postoje mnoge teorije...), se slavi kao veliki blagdan na koji u Irskoj doslovce ništa ne radi i svi se vesele, barem na taj jedan dan zaboravljajući probleme i sjedinjujući se u velikom slavlju... Irski simboli (zelena boja, djetelina...) tako su postali i simboli usko vezani uz Svetog Patricka - i sama ponosno u novčaniku čuvam poklon bratovog frenda koji mi je donio iz Irske, karticu sa spresanom djetelinom savrseno jednakih listova (postoje neki navodi da je upravo Sveti Patrick donio djetelinu u Irsku...)
Zato radujte se i vi, jer slaviti Svetog Patricka znači slaviti pobjedu dobra nad zlim, sreću i blaženstvo, jedinstvo među ljudima, Ljubav i Vjeru koji pobjeđuju i najveće prepreke...

St. Patrick's Day is here, you see.
We'll pick some shamrocks, one, two, three.
We'll count the leaves and look them over,
And maybe find a four-leafed clover.
I'll sew green buttons on my vest,
Green for St. Patrick is the best.
I'll wear a green hat, very high,
And dance a jig--at least I'll try!

Par linkova za zainteresirane:
www.st-patricks-day.com
arthur.k12.il.us/arthurgs/stpthunt.htm
www.alphabet-soup.net/hol/stp.html
www.theholidayspot.com/patrick

- 16:11 - Path through the blinding light (12) - Paper vision - #

~srijeda, 15.03.2006.

Konačno, posao!:-)

Krave demonstriraju jednako kao i moja skromna malenkost...

Naime, moj dragi Joe je, čini se, danas konačno dobio posao... :-))))))) I to, da bi stvar bila bolja, u jednom restoranu u Zagrebu!... prekjučer smo se zakačili upravo oko nekih, hm, egzistencijalno bitnih pitanja i planiranja zajendičke budućnosti, no sve smo sredili, kao i uvijek. Svi problemi koji se s vremena na vrijeme pojave u našoj vezi proizlaze uglavnom iz posla vs. nezaposlenosti i znam da u potpunosti neće biti riješeni dok on ne bude stalno radio...
Stravično je koliko mu je dosad poslova propalo zbog poslodavca koji ne želi prijaviti radnike, ili im kaže da ih je prijavio a zapravo nije, ili ga drži na pokusnom (neplaćenom) radu mjesec dana, pa još mjesec dana, pa onda kaže "Čuj, tebi tek sad počinje probni rad", ili koji mu je UKRAO radnu knjižicu i druge dokumente... Užas! Nije moj Joe jedini; čujem takve priče i od drugih ljudi koji imaju slična iskustva, i pitam se koji je to problem u našem društvu zbog kojeg je tako prokleto teško naći normalan posao sa prijavom i redovitom plaćom... Moja majka toga nije svjesna jer već dugi niz godina radi u relativno stabilnoj firmi (pa joj je nekad malo teško shvatiti da se to što se događa Joeu događa i brojnim drugim ljudima i da nije njegova greška... ali to je tema za sasvim deseti post), ja se također ne mogu požaliti - ali ja sam student i radim preko zagrebačkog Student-servisa koji svoje studente, osim što ih zapošljava, i štiti što je moguće više od zloporabe radne snage. A i nadam se da, s obzirom na diplomu koja me čeka kroz kojih godinu dana, kao i zbog specifičnosti struke, neću imati problema s neprijavljivanjem i neredovitim plaćanjem - ali opet, tko zna...
Grozno... sva sam nekako revolucionarno raspoložena... a ne mogu ništa napraviti po tom pitanju... ne znam tko može... možda i ne može nitko promijeniti svijet i učiniti da i ljudi koji nemaju VSS mogu bez većih problema naći normalan posao i dobivati normalnu plaću... jer ne možemo svi imati završen faks, a naš svijet, takav kakav jest, ne bi mogao opstati bez čistača ulica, konobara, kuhara, prodavača i drugih struka koje najčešće ni ne primjećujemo dok hodamo gradom (i ni ne razmišljamo o tome kako bi taj grad, zahvaljujući našoj ljudskoj prirodi koja nas tjera da bacamo smeće posvuda, izgledao da nema nikog da ga čisti), pijemo kavu (i žalimo se kako nije dobra, umjesto da cijenimo čovjeka kojem je to stota kava koju je skuhao u tom danu), razgledavamo finu ili manje finu obleku ili kupujemo hranu koju ćemo skuhati doma (i grintamo zbog cijena i umornog pogleda prodavačice, ne misleći na to koliko jadnica dugo već stoji i pokušava zaraditi svojih tisuću-tisuću i pol mjesečno), ili ako ne kuhamo doma, jedemo u nekom restoranu i zgražamo se nad čekanjem od pola sata dok dobijemo hranu (bez obzira na kuhara koji ima gomilu narudžbi za napraviti)...
Zato, ljudi, cijenite sve struke i sve poslove...
I držite fige mom najdražem Joeu, nadajte se zajedno sa mnom da je konačno naletio na nešto normalno...

- 13:20 - Path through the blinding light (15) - Paper vision - #

~nedjelja, 12.03.2006.

Povratak u irskom ritmu:-)

Kao prvo, isprika svim mojim milim čitateljima i vrijednim komentatorima mojih riječi, i ljudima čiji sam ja vrijedni čitatelj i komentator - jer ovi su mi dani bili teški, bilo je nekih stvari u njima kojih sam se tek dotakla u prošlom postu jer ih ne želim opisivati ovdje - prebolno je..., pa sam zanemarila i blog svoj i druge blogove vrijedne... Nastojat ću ne više:-) Pa i sad žurim... jedva sam osposobila internet doma, ali moram napisati pokoju riječ...
Konačno sam vratila izgubljene postove i to u njihovom prirodnom i kronološkom slijedu - komentare sam ostavila unutar pojedinog posta u Italicu, jer mi ih je previše žao i previše ih cijenim da bih ih izbrisala, a zaista ne znam postoji li način da ih vratim u prostor koji je i predviđen za komentare... pa ako netko ima tu info..
Sinoć sam bila u "Ksetu" s Vilom, Cximom, Kokom i jos jednom Vilinom frendicom na radionici irskog plesa i zatim koncertu dva benda koji sviraju irsku glazbu - i bilo je naprosto FENOMENALNO! :-))) Naplesala sam se, ah, kao rijetko kad - fascinirala me vlastita sposobnost da izdržim toliko dugo u neprekidnom skakutanju (kako se to obično i radi na irish glazbu, zar ne...) iako inače baš i nisam u formi (i već si mjesecima obećavam krenuti na neki fitness ili takvo što...) - jer zamislite, nijednu pjesmu nisam pauzirala! Koje postignuće! A naprosto moram nahvaliti članove plesnog ansambla (ne znam kako bih to drugačije nazvala) Irish Maiden koji su izveli dvadesetominutni program isprepletenih različitih irskih plesova uz - baklje! Predobro! Tako mi se svidjelo to njihovo plesanje (i činjenica da se za plesati takav ples mora biti u dobroj formi... hm...) da sam počela razmatrati mogućnost da im se javim ako budu tražili nove članove (a navodno bi uskoro mogli)... Čak sam i plesala s jednim Ircem (skužio je da mu piljim u noge i pokušavam skužiti korak, pa me povukao na podij da mi pokaže kako to ide), i zapanjujuće brzo sam uhvatila korak, pa mi je na kraju rekao da mi to jako dobro ide... Još sam i uspjela uhvatiti CD grupe Slip koja je svirala (www.sliptheband.com)
Sve je, vidite, išlo apsolutno savršeno... osim što mi je falio moj Joe koji ima sličan ukus za glazbu kao ja pa bi mu se sigurno svidjelo da je bio tamo.
No naravno, kako to obično u životu biva... Pojavila se Ona, s ekipom s kung fua (dotična to, naime, trenira) i cijelo vrijeme bila na balkonu - a ja sam se, priznajem, u prvi mah sledila ugledavši Ju (mislim, helou, postoji li ijedno mjesto kamo mogu otići a da ne naletim na Nju?! Pa Ona čak ni ne voli takvu glazbu!), no onda sam odlučila ne dopustiti se da mi pokvari večer. Naposljetku, ako ja volim takvu glazbu i super mi je plesati na nju, tko je Ona da mi to pokvari, bilo svojom prisutnošću, bilo pogledavanjima i komentiranjima s frajerima s kung fua kojima je bila okružena (i, hm, pokazivanjem na mene i slično... Ne, nisam paranoična!)? Nitko!
Čak sam dobrim dijelom uspjela u tome...
Naravno, poljuljala mi se sigurnost u "Mene to ne dira" stav kad se nakon koncerta cijela Njena ekipa uputila ravno u The Birc, gdje je upravo radila moja Brady i kamo sam ja imala namjeru otići poslije koncerta... Naposljetku nitko od svih nas nije otišao u The Birc jer je bila pregrozna gužva, ali eto, nije u tome stvar...
Napisah, eto, solidan post... Sutra ću pokušati uloviti vremena na poslu pa se baciti an pisanje komentara ljudima navedenim na početku zapisa...

Ajme, sve me boli... :-)))))))))))))

- 21:09 - Path through the blinding light (11) - Paper vision - #

~petak, 10.03.2006.

Uvrnutog li svijeta...

Danas sam u ovakvom filmu...

Živimo u svijetu u kojem kiša pada onda kada bih više od ičega voljela da sja sunce, u kojem kćer i majka mogu tužiti oca a da to nikome ne bude čudno, u kojem se ljudi samoinicijativno mogu doseliti kod prijatelja svojih prijatelja i onda se udomaćiti više nego što bi to trebalo biti dopušteno...
Eh... u svijetu u kojem nekadašnji-prijatelji-a-sada-neprijatelji okupiraju naša mjesta kao da su njihova i otimaju svako utočište - i u svijetu u kojem ni to nikom nije čudno!
Eh... Svijet je ovaj uvrnuto mjesto u kojem se smijemo stvarima kojima se ne bismo trebali smijati, a plačemo nad glupim filmovima koji su od naše stvarnosti udaljeni jednako kao Mjesec od Sunca - i svi to radimo, htjeli to priznati ili ne.
Također, u ovom svijetu ljudi slijede glavu, a ne srce, i oko svega razbijaju glavu, analiziraju svaki detalj do bolesnih razmjera, sve dok ih glava ne počne boljeti od dotične radnje, a spontani su i povode se za osjećajima samo u onim situacijama u kojima se UPRAVO TO od njih OČEKUJE - pa onda ni tu nema spontanosti. A ljudi su za takve nijanse slijepi - i uvijek vide samo ono što žele vidjeti.
Hm, samo je u ovom svijetu moguće da se manijakalno zaljubljena veza šesnaestogodišnjeg srednjoškolca ne okrivljava za loše ocjene i potencijalni pad godine, dok se veza odrasle i do boli (čak i pretjerano) odgovorne studentice okrivljava za polaganje "samo" 6-7 ispita u ljetnom roku... mhm, no to je prošlost - iako, ovo je i svijet u kojem ljudi ne mogu prijeći preko prošlosti ma koliko tvrdili da su to napravili. Svijet u kojem se varljivo lijepa laž cijeni više od grube istine...
Hm, ovo je i svijet u kojem je slobodno izražavanje često svedeno na frazu - i svijet u kojem je sloboda govora zapravo najobičnija iluzija...

Ali je ovo i svijet u kojem sitnice život znače i svaki grijeh može biti oprošten uz dovoljno truda... Svijet u kojem jedan pogled može promijeniti sve, a kreativnost diše punim plućima ako joj dozvolimo da to čini...

Taj svijet je toliko toga... toliko suprotnosti koje žive zajedno...
I sad se ti ljuti na svijet...

- 10:12 - Path through the blinding light (4) - Paper vision - #

~petak, 03.03.2006.

Srce u travi

Istrgnuto, obliveno krvlju
Srce u travi,
Crveno, kuca jedva čujno.
Okrutno iščupano,
U boli oplakano,
Srce u travi.

Tupo zurih u njega,
Ne vjerujući očima
Što gledaju to nesretno
Srce u travi.

"To je moje!", kriknuh bolno.
"To je moje srce u travi!",
Vrisnuh u spoznaji gorkoj.
Padoh na koljena
Pred tim usamljenim
Srcem u travi.

U pogledu praznina, u grudima šupljina.
Klečah u viziji mračnoj,
Ukočeno zureć u svoje
Istrgnuto, ostavljeno, izgubljeno
Srce u travi.


Bit će da se danas ovako nekako osjećam... Bit će i da je razlog tome u maminom pozivu koji mi je dao do znanja da mi brat nikad u školi nije bio u ovakvoj krizi i da će vjerojatno pasti razred... mislim, kako je krenulo, hoće... a ja sam već umorna od natezanja s njim i njegove škole, umorna od toga što se moje mišljenje i (ha, stručni!) savjeti nisu cijenili kad je bilo potrebno, posljedice čega su vidljive sad, a... a njemu je jedino stalo do cure, svirke i glume (kako u kazalištu, tako i u stvarnom životu, očito). Sve ok, znam kako je to imati 16 godina, ali helou, ja ni u svojoj najbuntovnijoj fazi nisam prolazila s manje od 4... Najviše boli to što znam da nije glup - au contrair. SAMO JE LIJEN!
Sad sam trenutno tako ljuta na nejga i toliko RAZOČARANA da nemam volje ni za što... :-(


- 13:08 - Komentari (10) - Isprintaj - #
U toj ti knjižici piše:svaki dan ti da savijet.Na početku upišeš masnoće i vodu u tijelu(a to izmjeriš u dm-u),upišeš u tu knjižicu i svaki dan ti govori šta radiš(kako jesti,kakve vježbe),piše da si u srijedu ujutro namočiš ručnik toplom vodom i razbuditi ćeš se i to potiče cirkulaciju(probala sam danas i djeluje,u ponedjeljak počinjem se toga pridržavati,idem trčati...),kad dođeš do kraja izmjeriš koliko sada imaš manoće i vode,kila,opseg struka... (kazzoo 03.03.2006. 13:52)

auuuuu..... nalazila sam se u slicnoj situaciji... moj je brat takodjer jako pametan, ali je imao vise otezavajucih okolnosti (po mojoj khm"strucnoj" psiholoskoj procjeni): 1. jako je zatvorena osoba, 2. isao je u istu školu ka i ja pa su profesori ocekivali puno od njega - kada nije ispunio ta ocekivanja, nastojali su ga losim ocjenama "potaknuti" da se potrudi..... samo, on ima disleksiju i to malo tezi oblik, ni čitanje ni pisanje nisu mu bili ni lagani ni normalni, ka sta su nama... za svaku recenicu morao se potruditi dvostruko vise nego drugi... samo profesori (neki) nisu imali bas previse razumijevanja prema njemu... ali malkice sam skrenila s teme.... evo: nemoj se zamarati s njim... sada je kasno da intervenirate - znam po sebi.... pustite ga stat, naravno do nekih granica .... nastojte ga okrenuti na "pravi" put, ali blago... ako probate silom, samo ce postati tvrdoglaviji.... kroz takve faze smo svi prolazili, pa ce i on proci.... pamet, nazalost, ipak nije urodjena, vec dolazi s vremenom.... ;) isto tako,, vrijeme je lijek i za lijenost.... to znam iz osobnog iskustva! btw, hvala na komentaru, svidja mi se nacin na koji ti prija razmislja ;) i drago mi je da sam uspila "stručnjake" ZADOVOLJIT (....ako sad imas kakvih preveznih primisli, u vezi ove rijeci, u pravu si.......) :D :D :D look sharp - I'll be reading YOU!!! :)))) (azra 03.03.2006. 15:10)

ma ja sam samo psiholog amater.... stvaram zakljucke citajuci izmedju redaka... promatrajuci.... osjecajuci.... uglavnom pogodim.... ali i grijesim.... anyway... voljela bih da sam studirala psihologiju.... privlace me ljudi i volim saznavati sto se nalazi iza vanjstine.... mozda jednog dana.... cisto za moje vlastito zadovoljstvo.... a sto se tice tvog brata... samo da kazem... nisam rekla da mu pustite, vec da ga pustite.... kao sto si sama napisala - steta je vec ucinjena.... malosto se moze sada napraviti da ju se popravi.... uh! a poznajem i jednog tocno takvog kao sto je tvoj brat.... ista situejshn, samo sto nije u mojoj obitelji... razmazen do besvijesti.... samo on zna najbolje.... "terorizira" cijelu obitelj.... upada u pizdarije.... iskoristava gdjegod stigne.... i nije nimalo nesretan.... (da te citiram :)) e jebiga... zivot je najbolji ucitelj....a posto studiras psycho - logiju, znas da bi se tu i tvoja mama trebala drugacije postaviti, zar ne..... uffff.. opet se ja raspricala .... nadam se da neces pocet kolutat ocima cim vidis neki moj "psiho - filozofski" komentar... ;) i ti si meni super... pa bih zeljela da nastavimo druzenje... xo (azra 03.03.2006. 16:05)

ako se nadas ostajes razocaran.... treba se nauciti na ljude...razocaranja...padove.. . sanjaj... zivi ... i otisni svoj brod zivota prema sjeveru...kissa (emotion79 03.03.2006. 17:30)

Medena, nije ni čudo da se tako osjećaš....pa tako bi valjda svi. Ipak se radi o tvom bratu i njegovoj budućnosti na neki način. Ujedno ako ti je brat, i jeste...predpostavljam da imate svoje sličnosti....dakle, glup nije (nikako) već se vjerojatno radi o "lijenosti", kao što si i sama napisala. Osim toga, koliko znam, on je mlađi od tebe, zar ne? Ako je tako...može biti i to,zapravo ona činjenica...da muškarci kasnije sazrijevaju...pa samim time vjerojatno su mu neke stvari puno bitnije od učenja. Ali, vjerujam da će biti dobro....pogotovo kad ti budeš s njim razgovarala. Eto, sunčice moja....lijep ti vikend i uživaj koliko god možeš. A za pjesmicu opet mogu samo reći....krasno i veoma lijepo. Pusica i topli pozdravček medena. Cmokkkkk. (teuta 03.03.2006. 17:47)

hej. uffffffffff. sada ja vidim kako je mojoj sisterki. i ja isto imam 16 (uskoro 17) i također sam ful lijena. ufff. mislim... prođem ja sa 4 ali uz provlačenje jer mi se jednostavno ne da učit. a da na dan samo jednom pročitam ono što smo radili na satu mogla bih proći sa odličnim. ali ne. prije ću sjediti i buljit u prazno, slušati muziku, slikati po zidu, pisati pjesme, i raditi slične sitnice koje će mi ispuniti i to malo vremena što imam, nego pročitati dvije stranice gradiva, pa čekam da mi se nakupi, pa si tek jednom pročitam svih 50 stranica prije testa toliko da dobijem trojku jer mi je to dovoljno. a znam da ću se kasnije kajati zbog ovog današnjeg razmišljanja. ..uf. a još mi je gore sada dok sam shvatila kalko se moji nerviraju zbog toga. uh. stvarno se trebam primiti posla. da. ah.. ma da te ne gnjavim previše... uživaj. nemoj se previše bacati u bed radi buraza. promijenit će se on. da. sve bude oke. ajd uživaj. pa-pa (zombijka 04.03.2006. 00:37)

Ciao, ma proći će ga i taj period, ne brini... Sad su mu cure na pameti, svirka, bend, ali i sam vjerojatno zna, ili će saznati, da si bez škole nitko i ništa u ovom današnjem svijetu. Žalosno, ali tako je. Svi traže papire, potvrde, gledaju koliko toga si položila... Trgnut će se on, ali mislim da ga ne bi trebalo forsirati jer će se onda još više zainatiti, a to nije baš dobro... (shrimpy 04.03.2006. 15:20)

AAAAA Krvavo.Kad sam naslov vidio odmah sam znao da će biti morbidno.Jaka pjesma jaka.Pogodi te.Kako si ti? (Cliff Burton 04.03.2006. 18:00)

hi hi hi.... mogu li iskopirati ovaj tvoj opis sebe koji si ubacila sa strane pa stavit na svoj blog ;))))) samo cu promijeniti ime mjesto rođenja i boravka ha ha ha (azra 04.03.2006. 18:32)

heh... tako je to s deckima... Mi zenskinje valjda u podsvjesti imamo upisano izvrsavanje obveza, a prepustamo se buntovnistvu samo u slobodno vrijeme. Drzim fige za bracu, valjda ce se ipak provuci ;) (evenstar 05.03.2006. 00:20)

- 13:08 - Path through the blinding light (0) - Paper vision - #

~četvrtak, 02.03.2006.

O ispunjenim željama

Naime, Ona jučer nije došla - to Njeno nedolaženje na naša nalaženja me počinje sve manje iznenađivati, a sve više mi ide na živce - ja idem na nalaženja sa čvorom u želucu i nervozom u cijelom živčanom sustavu, a zašto? Bezveze! Svaki put se pokušam psihički pripremiti i svaki put ta priprema bude - uzaludna. A kad bude neko nalaženje za koje ću ja unaprijed zaključiti da se Ona neće pojaviti i na koje ću otići nepripremljena, sigurno će se pojaviti! Just my luck...
Znam, ne bih trebala uopće biti opterećena time, ali teško je ne razmišljati o tome... Zapravo sam sretna što nije došla jer sam se mogla opustiti i bilo mi je super s curama, ali... Mislim da je stvar u tome što ja Nju uopće ne želim viđati, a nalaženja svih nas me dovode u situaciju da ću Ju vjerojatno morati vidjeti i provesti neko vrijeme u Njenoj blizini - a to zaista ne želim! Uh...
No, recimo da mi se želja da Ona ne dođe time ispunila. A ispunila mi se još jedna želja - snijeg!!! :-)))) Jest da je ovdje u Zagrebu puno rjeđi i jadniji nego, sigurna sam, doma, ali bolje i to nego ništa! A ja zaista obožavam snijeg...
Još jedna želja, da mi bude omogućeno da ipak pokušam izaći na još jedan ispit (koliko god to čudno zvučalo), se ispunila - onaj ispit koji mi je bio naprasno odgođen je u ponedjeljak, što znači da ovaj vikend ostajem u Zagrebu učiti s Divom... Bar da izađem na ispit, da pokušam dati još barem to...

U korizmi sam se odrekla nečeg pomalo netipičnog, ali eto - majoneze! Mislim, ionako nije zdrava i izaziva ovisnost (sigurna sam u to, ja sam skoro pa ovisna o tom sranju...) Pušenja se ne mogu odreći jer sam prestala pušiti prije, ahm, dvije godine (i jako sam ponosna na sebe zbog toga! - iako, ne mogu reći baš da nijednom od toga nisam zapalila... ipak, želja da ne budem više ovisna o tome otrovu, a bila sam jako, i da mi ne fali neizdrživo, se isto ostvarila:-)) Kava i čokolada su pak prevelik zalogaj za mene (iako, čak sam jednu godinu izdržala bez kave cijelu korizmu... he he... ali ipak, samo jednom. A i bilo mi je pregrozno...) Sad zainteresirano zapitkujem ljude čega su se odrekli i njuškam po blogovima u potrazi za tom informacijom (opet ona moja znatiželjna). Zasad mi je najbolja odluka na koju sam naletjela bila (čini mi se Stripperov) odricanje od apstinencije... ;-)))



- 15:00 - Komentari (4) - Isprintaj - #
ja sam se odrekla čokolade i držim se neke knjižice za zdrav život! (kazzoo 02.03.2006. 18:57)

hey, vidim da smo u jako sličnoj situaciji, i ja imam takvu "prijateljicu", već sam pisala o njoj... nazovimo je EKaVe, kraljica drame. znam kako ti je, jer ni ja ne želim sresti svoju bivšu frendicu. ako se i sretnete, ostani cool, ignoriraj je ili komuniciraj s njom u najmanjoj mogućoj mjeri. pročitala sam danas odličan post na flavia.blog.hr, Flavia takve osobe naziva "emocionalnim vampirima". prepoznala sam u tome svoju EKaVe. ne znam što je s Njom, ali možda i ona odgovara tom opisu? što se tiče korizme, nisam se ničeg odrekla nego sam odlučila zdravije se hraniti, više vježbati i kretati se jer zaista provodim previše vremena pred kompom. velika pusa, čitamo se! ;o) (aibreann 03.03.2006. 00:13)

Eto, drago mi je da je druzenje s curama bilo ok i, sigurno, puno opustenije nego da je i ona bila tamo! Zelim ti sto manje nezeljenih susreta s njom! ;) (TiPPy 03.03.2006. 09:51)

Drago mi je medena...što ti se ispunile dvije želje. A odrekla si se majoneze?! Ha, ha...no, dobro je i to. Ja ničega,zasada. Htjela sam se odreći svoga supruga...ali nekako mi nejde, haha. Lijepa ti je ona slikica gore. Pusica slatkice i ugodan ti dan. Cmokkkkić za najslađu blogericu. Cmokkkkk. (teuta 03.03.2006. 12:50)

- 13:00 - Path through the blinding light (0) - Paper vision - #

Opis bloga

  • Ovisno o danu, situacijskom okruženju, razini inspiracije i hormona, boji sunca i broju zvijezda na nebu, te o svim drugim faktorima koji mogu utjecati na pisanje...

    contact: niniane@net.hr

    Photobucket



    Tko sam?

    ... nisam purgerica... a možda i jesam;-)
    ...od 15.09.2007.g. udana gospođa;-)
    ... diplomirana psihologica i profesorica psihologije...
    ...(ne)suđeni pisac (u posljednje vrijeme malo suđeniji no prije) i neshvaćeni umjetnik;-)...
    ...zaljubljena u Ljubav, keltsku kulturu i raznovrsne mitologije
    ...povremeno opsjednuta vampirima, duhovima i ostalim paranormalnim fenomenima a la "Dosjei X" (i njima samima)...
    ...ljubitelj spekulativne fikcije...



    online blackjack

    free counters

Linkovi

designed by NLO©, hosted by croBLOGeri.com, brushes made by Vanilla design