~subota, 31.12.2005.

Kako pobijediti u hrvatskom Big Brotheru?

pobjednik 2. hrvatskog Big brothera i novopečeni (?) milijunaš...



Korak 1: BITI MUŠKO.
Korak 2: BITI OŽENJEN.
Korak 3: IMATI DJECU (po mogućnosti više od jednog).
Korak 4: BITI DRUGAČIJI (npr. biker, Rom...)
Korak 5: IMATI "REALNU" POTREBU ZA NOVCEM (unatoč već postojećem biznisu i finoj oblekici).
Korak 6: BITI JEDNOSTAVAN (ali inteligentan, snalažljiv, dobar...)
Korak 7: IMATI DUGU ILI BAREM POLUDUGU KOSU.
...

Osobno, navijala sam za Dacu...
A onda sam se posvađala s mamom oko vječnih i nikad odgovorenih pitanja veza, vezica i inog nepotizma u našem društvu... recimo samo da sam još uvijek u nekoj mjeri idealist i da, iako znam da takvih stvari u našem društvu itekako ima, ne vjerujem da ih ima u onolikoj mjeri koliko to moja mama smatra. Kad bih povjerovala u to (tj. da 80% ljudi koristi veze i da se 80% stvari dobiva preko veze), mislim da bih zaključila da se onda nema baš ni smisla puno truditi oko ičega - kad to ionako neću moći dobiti jer takvih veza i vezica baš i nemam. One way ticket to depression...
A onda je tu i pitanje dvostrukih standarda: otkud nam pravo pljuvati po ljudima koji se koriste takvim, nepoštenim sredstvima postizanja cilja, kad bi se 99% ljudi (a vjerujem da ni ja nisam iznimka, iako se u takvim situacijama baš i nisam našla) itekako poslužilo nekom vezom da imaju priliku. Svi smo mi ljudi (i to je onda "opravdanje" za sve što činimo...)
Za sebe mogu ponosno reći da sam svoje uspjehe postizala u 90% slučajeva vlastitim trudom. Ali opet, tu je tih 10%, kao i činjenica da "smo svi mi ljudi" i da bih vrlo vjerojatno objeručke prihvatila npr. dobar posao da mi se ponudi preko neke veze (jest da ju zasad nemam, ali tko zna... ah, krhko je znanje...). Zato samoj sebi oduzimam pravo da po takvim stvarima pljujem.
Meanwhile, ne smatram ja da je Hamdija pobijedio preko neke veze (već čisto zbog ogromnog broja Roma koji su glasali za njega), već moja majka smatra da je od njih 21 u kući bar 15 upalo preko veze (NOOOO, DON`T WANT TO BELIEVE IT!!!). A Hamdiju smatram iznimno inteligentnim i ok čovjekom - samo što, eto, mislim da bi Daci možda ta lova više trebala...
(Hmmmm, a da se iduće godine u BB kući pojavi i jedna Lady of the Lake? S ovim Celtic prefiksom, osigurana mi je barem gore navedena točka 4., a točku 7. ionako zadovoljavam....)

- 00:47 - Path through the blinding light (0) - Paper vision - #

~četvrtak, 29.12.2005.

Snijeg...

Nije moj grad ni Gorski kotar, ali dovoljno je blizu...

Prekjučer je u mom gradu počeo padati snijeg, padao cijeli dan, jučer još i više, a danas... Danas ga ima meni do iznad koljena (a ja imam dobrih 175cm visine...) - znam, provjerila sam, gazila sam po tom snijegu kao da mi je deset godina. Dečko mi se valjao od smijeha dok sam skakutala po mirnoj mećavi, pod onim standardnim narančastim svjetlom ulične rasvjete, i cvrkutala (ne znam, zaista, kako to drugačije nazvati jer mi je glas iz nepoznatih razloga, valjda od silnog oduševljenja, nekako visoko... piskutao) "Snijeg, snijeg!"... Uz kapu kakvu bi valjda nosila dvorska luda Djeda Mraza (pod pretpostavkom da ima dvorsku ludu), onu "djedomrazovsku", ali s tri vrha koji mlataraju oko glave svaki put kad ju pomaknem (glavu, ne kapu), pretpostavljam da to zaista i jest bio prizor za valjati se od smijeha...
Ne znam, jednostavno me oduvijek fascinirao taj snijeg. Nema mi ničeg ljepšeg od prirode prekrivene netaknutim snijegom, onako čistim, bijelim, glatkim... Jeste li vidjeli Gorski kotar prekriven s pola metra snijega, tamo gdje ljudska noga tijekom zime izbjegava kročiti? Ja jesam, i to je jedan od najljepših prizora koji sam ikad vidjela. Danas, dok sam šetala uz rijeku i promatrala drveće čije se grane svijaju pod bijelim teretom i livade na kojima jedva da ima pokoji trag nečijih zalutalih nogu, dok su mi se velike pahulje lijepile za kosu i trepavice, sjetila sam se tog prizora u Gorskom kotaru i opet se zaljubila u zimu.
Šteta što je pitanje vremena kad će se sav taj snijeg, sada lepršav i prhak, pretvoriti u mokre gomile bljuzge i ostataka snijega - a još je veća šteta što iz te svoje (jedva taknute) prirode već u nedjelju, na Novu godinu navečer, moram otići u Zagreb, metropolu meni predivnu i srcu priraslu, moj rodni grad koji volim čak i u trenucima kad neke stvari u njemu mrzim (tramvaji... gužve... smog...) - jer znam kakav je tamo snijeg, nečist, mokar, nekako težak i, zaboga, ne zaboravimo bljuzgu na svim ulicama i po svim putevima!
Zato ću uživati u snijegu dok mogu... jer tko zna koliko će još puta biti ovakav i koliko ću još prilike za to imati...

- 19:17 - Path through the blinding light (0) - Paper vision - #

~utorak, 27.12.2005.

The birth of Celtic Lady of the Lake...

... iliti moj prvi blog na blog.hr, neinspirativno rečeno...
Za uvod (onima koji nisu do te mjere zainteresirani za mitologiju kao ja...), Niniane (ili Nimue, Vivien, Vivienne, Gwragedd Nnnwn...), poznata kao i Lady of the Lake, vila/čarobnica je koja je bila Merlinova ljubavnica i učenica, te koja je Arthuru dala Excalibur, koji joj je nakon njegove smrti vraćen... Jako je puno priča o njoj, poistovjećivanja s drugim božanstvima, a meni se njeno ime učinilo prikladnim za nick jer jednim dijelom predstavlja neke od ideala u koje vjerujem (što će s vremenom vjerojatno postati jasno u blogovima), a drugim dijelom cijelu jednu mitologiju koja me zanima.
Inače sam fascinirana takvim ženama u mitologiji, povijesti i umjetnosti - snažne, čarobne, jedinstvene - sve (i još više) što sam kao mala željela biti. Sada, kao malo manje mala;-), svoja sam očekivanja i snove spustila malo bliže k zemlji, ali dio mene je i dalje nastavio sanjati o svijetu u kojem je bajka stvarnost, mit istina, a legenda povijest... jer nekako vjerujem da, dok god osoba u sebi čuva i njeguje taj djetinji dio sebe, dio koji želi sanjati i vjerovati u savršen svijet, nevini i nježni dio koji čuva od okrutne stvarnosti, ne postaje ogorčena, umorna od života, sasvim ODRASLA. (što objašnjava i moje preferencije prema fantasyju kao žanru...)
Ljubav je najveća magija. San je najveća istina.

"And near him stood the Lady of the Lake
Who knows a subtler magic than his own-
Clothed in white samite, mystic, wonderful.
She gave the King his huge cross-hilted sword,
Whereby to drive the heathen out. A mist
Of incense curl'd about her, and her face
Well nigh was hidden in the minster gloom;
But there was heard among the hold hymns
A voice as of the waters, for she dwell
Down in the deep-calm, whatsoever storms
May shake the world- and when the surface rolls,
Hath power to walk the waters like our Lord."

- 00:16 - Path through the blinding light (3) - Paper vision - #

Opis bloga

  • Ovisno o danu, situacijskom okruženju, razini inspiracije i hormona, boji sunca i broju zvijezda na nebu, te o svim drugim faktorima koji mogu utjecati na pisanje...

    contact: niniane@net.hr

    Photobucket



    Tko sam?

    ... nisam purgerica... a možda i jesam;-)
    ...od 15.09.2007.g. udana gospođa;-)
    ... diplomirana psihologica i profesorica psihologije...
    ...(ne)suđeni pisac (u posljednje vrijeme malo suđeniji no prije) i neshvaćeni umjetnik;-)...
    ...zaljubljena u Ljubav, keltsku kulturu i raznovrsne mitologije
    ...povremeno opsjednuta vampirima, duhovima i ostalim paranormalnim fenomenima a la "Dosjei X" (i njima samima)...
    ...ljubitelj spekulativne fikcije...



    online blackjack

    free counters

Linkovi

designed by NLO©, hosted by croBLOGeri.com, brushes made by Vanilla design