Riječi na zrnu graška
23.03.2007., petak
Kad zastrani perspektiva...
|
Možda je samo takav trenutak, a možda je vilenjak potegao spavati, pa mi se čini kao da je pogled malo zastranio u nekom narječju spektra čije akcente baš i ne shvaćam najbolje. Nepotopljena točka na "i" ostala je poput vrha ledenjaka mirovati usred voda, na kojima se od silne tišine zrcali sama definicija beskraja. Nižem riječi nebitne prošlosti, gradim slike s predumišljajem ne mareći za posljedice, režem kosu u neletu istine, padaju pramenovi, padaju maske, padaju po podu, tako je jednostavnije za pomesti, gledam lice od papira, brišem oči, crtam prozore koji gledaju na istok, razmišljam o krajoliku na porculanskim obrazima koji bi me ponovno potakao na oduševljenje... Sve su slike stvarne u onoj mjeri u kojoj mogu otvoriti oči...  |
