Riječi na zrnu graška

23.10.2006., ponedjeljak

Mnogo milja ispod kože

"Čovjek katkada prevali najveće putove, a da se i ne makne s mjesta"

Doživjeti jedan drski dan...onakav drski dan koji prođe u ravnoteži između dužnosti i želja, da, zeza me od jutra, onako bezobrazno svijetao, žestok poput pljačkaša, no ne gubi smisao, ne nestaje, ne gasi se...nekako prirodno slučajan.

Otporan na redove, otvoren za spoznaje, dan u kojem sam sama sebi spasioc...jer svaki je dan krcat smislom, za čovjeka koji je otvorio oči...

Žar, vjetar, kockice s brojevima, plišani zečevi, glazba i prostor što goni izmaglicu po naredbi neke tajanstvene sile, svijet me motri, motri me kao da imam tajnu, a ja crtam primitivne maske po papiru, maske poput one afričkih plemena, maske koje sam skinula, maske koje me nasmijavaju i smijem se zajedno s tim svijetom koji se ugurao u srž osjetljivosti praveć` se da imam masku koja ima tajnu.

Postala sam plakat za Shangri la, lijepim se po gradskom zraku obznanjujuć` da nisam izgubljena...da sam stvarna i dostupna svakom tko me zna vidjeti...

Pomišljam ponekad da sam sve priče već napisala...no sve je više borbi iz kojih se rodilo sjeme, kockica što su pale na šesticu...i da se samo treba još malo otisnuti od obale kako bi se vidio čitav grad...i onda su priče tu, još veće, više je bilježaka, ispovijedi, opažanja, topline i duha...

- 00:26 - Reci teti (5) - Isprintaj tetu - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>











Graškići


Voće i povrće