Riječi na zrnu graška

11.09.2006., ponedjeljak

Što radi plišani zeko kad je gladan?

Neznam. Možda se hrani snovima.

Sada, kada sam usnula u plavom, promatram te pokrivenog perjem, lakim perjem što putuje, i ti putuješ s njime baš tamo, gdje te volim...usnuti.
Velik si i smislen kao tvornica sladoleda, vrijedan poput bočice vode u pustinji, sladak poput onog zadnjeg reda čokolade kojeg mi mama jednom nije htjela dati...a ja sam ga uzela krišom i bila toliko čudnovato uzbuđena. Rekoh, kasnije, da se rastopio sam, od čekanja.
Vidjeh jednom kako sjajiš. I od tada sva svjetla na zemljosvijetu su imala malo wat-a. Ti si kao one žarulje koje kupiš jednom i traju jako jako puno. Toliko puno da sam već prestala pratiti znanstveni razvoj žarulja i rekla kako budem uvijek koristila samo tu, iako oni izmisle neke jako jako male možda, kao
mikročipove, koje ti mogu i stvorit kavu u trenu, kad ih priupitaš i još ti se zahvale nakon tog i operu ti šalicu. Ti si meni ipak žarulja sa šlagom i bašmebriga za kavu. A onda sam jednom vidjela kako stojiš poput one pametne palme u mom starom dvorištu i imao si listove toliko široke i zelene poput džungle u amazoni onoj i mislila sam da ćeš zagrliti i nebo i moje oči i da bi svi ljudi mogli poletjeti na tvojim visokim visokim granama i otići na ljetovanje na jupiterovim prstenovima.
Što ono htjedoh reći...
Ah da...volim mjesec i tulumarenje sa zvjezdanim odsjajem na tvom ramenu, dok ne gledaš kak radimo nered.

- 05:09 - Reci teti (11) - Isprintaj tetu - #

<< Arhiva >>











Graškići


Voće i povrće