U ljubavi i ratu...
Primila sam jutros jedan mail, koji je, osim na moju, bio upućen i na jedno dvadeset drugih adresa. Iako ne znam te osobe, dijelim s njima nešto zajedničko. Naime, žene smo.
Hvala mojoj dragoj prijateljici (koja ovo neće pročitati, ali nema veze) što nas se sjetila danas i što nas je povezala baš u toj kombinaciji.
Ja inače volim čestitati Dan žena supatnicama po rodu u svojoj blizini. Iako, ima žena koje ne vole čestitati i ne vole da im se čestita; štoviše, uvredljivo im je samo postojanje Dana žena (kao što je bilo i našem bivšem predsjedniku). Zvuči nevjerojatno? E, pa, istinito je. Znam da je pogrešno generalizirati, ali ja ću to danas sasvim svjesno i namjerno napraviti i reći kako mi se čini da su to uglavnom žene koje su baš na temelju svog spola dobro prolazile u životu i kojima se počesto popuštalo baš zbog toga. Stoga mi je sasvim logično da je takvima nekakva borba za ženska prava potpuno strana jer kada bi te grozne feministice uspjele nešto i postići, njihove ženske prednosti bi nestale. A što je s nama kojima je strano nabacivanje umjetnog osmijeha i korištenje činjenice pripadnosti ženskom spolu za postizanje stvari kojih želimo? E, mi smo si same krive. Jer ne znamo iskoristiti svoje ženske atribute.
Mi smo uglavnom isfrustrirane svojim nemaštovitim izgledom i svojim neuspjesima u (ipak) muškom svijetu. Mi se pitamo o svojoj ulozi u cijeloj toj priči i bojimo se gubitka svog identiteta. Mi želimo razgovarati (oh, kako smo naporne) i pokušavamo napredovati s otvorenim kartama na stolu. Mi ne razbijamo glavu pokušavajući pronaći najdomišljatiji način na koji ćemo ga natjerati kako da konačno opere suđe. Ne, mi jednostavno kažemo "Operi suđe" i potom se ljutimo jer ga on, osjetljiva biljka zvana muškarac, koja ne voli da joj se pristupa toliko grubo i izravno, naravno nije oprao.
Stvarno, tko nam je kriv?
Naravno, stvar je u izboru. Svaka (ili bar gotovo svaka) žena bi mogla naučiti takve i slične trikove i vjerojatno bi si time pojednostavnila život. Definitivno bi više morala davati, ali bi više i primala. Mene bi osobno takva "igra" sigurno izludila. Zato se i dalje neću zamarati s najboljim tehnikama "motanja" i mijenjanja muškarca, niti ću strogo paziti na njegov ego i njegovu mušku, osjetljivu tvrdoglavost. I bit ću sretna sa svojim izborom baš kao i ona koja je sada upravo negdje treptanjem i povlađivanjem izborila od svog muža dopuštenje za kupnju novih čizama. U ljubavi i ratu sve je dopušteno, zar ne?
Uglavnom, sretan vam Dan žena.
...uvijek je ugodna i odmjerena, a istovremeno i nepokolebljivo iskrena...ponekad joj zavidim na tvrdoglavoj pozitivnosti