nikomah.hr

19.04.2007., četvrtak

DNO DNA HRVATSKOG NOVINARSTVA

Užasavam se tih novinara. Na šta se svelo to novinarstvo?
Strašno. Znam da se novine moraju prodati, i da novinari pišu ono što ljudi žele čitati.....ali kakav smo mi to narod?
Preključer sam išla na pregled na Rebro. Hrpa novinara izležava se na travi, kao prasci kad se kaljužaju u kaljuži, kamere spremne i uhode kao lešinari.....Pa ne vjerujem da smo toliko radoznali i da nas toliko zanima nečija tuga?
A da ne govorim o tome kako su objavili da je čovjek umro, a još i danas je živ?!
Grozno....
Taman da su to negdje i čuli, oni nemaju pravo objaviti takvu vijest bez službenog priopćenja.....To nije mala stvar i mislim da bi netko trebao snositi posljedice za to. I tek kada će nadrljati novinari zbog javno izrečene laži, novinarstvo će dobiti jednu drugu boju i postati ozbiljnije, jer će svi paziti šta će pisati da nebi snosili konzekvence i neće svatko moći biti novinar.
Pa zar nije sramota da čovjeka koji je tesko bolestan moraju čuvati tjelohranitelji i braniti mu sobu od uhoda koji se grčevito bore da ga uslikaju u bolesničkoj postelji?!
Pa šta imaju snimiti? Koga zanima nečija bol? Ma kakav smo mi to narod..........
DNO DNA.
Na kraju krajeva, ne radi se tu više ni o javnoj osobi jer je čovjek dao ostavku.
Pustimo ga da dostojanstveno ode, baš onako kako je i živio.
Utaborili su se i pred SDP-om. Pa šta žele još čuti i snimiti?!
Sve informacije pravodobno dobivaju........
I ništa se po ovom pitanju na žalost, ne može napraviti , nego poželiti da pljusne kiša i da ih bar ona malo omete u svojoj lešinarskoj nakani.

Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.