nikomah.hr

04.10.2009., nedjelja

Štrukla, Fire, Ićo, Vis!

Moja znatiželjna priroda i istančan gurmanski njuh su me doveli na Gastro blog na kojemu već neko vrijeme jedem i pijem sa domaćinom te pratim vrlo životopisne opise restorana.

Nedavno mi je pažnju zaokupio tekst "Vis - vodič za (gastro)preživljavanje (spaliti nakon čitanja)" i moram priznati da sam se u nekom trenutku osjećala kao da autor Gastrobloga nije posjetio isti Vis na kojem sam ja ljetos bilatuzan

Istina je da je Vis „drugačiji od drugih“ na našem dijelu Jadrana. Ta oaza mira razlikuje se od ostalih po hrani, i po mentalitetu ljudi, po prekrasnom moru i plažama te skrivenim valama koje ti netko mora pokazati da bi ih našao.

Ljudi na Visu su posebni; direktni, druželjubivi, istančanog smisla za humor, otvoreni, širokih horizonata i ako si vedre prirode te lako prilagodljiv, ne piz... na svaku sitnicu, na Visu definitivno nećeš biti sam.

Ne volim iskomercijalizirana središta za odmor te želim posjetiti što više mjesta na kojima nisam bila i tako sam se ovo ljeto odlučila za Vis. Ljetovanje je meni odmor za dušu i tijelo pa se tako ni kuhanjem ne bavim tih dana sem kada se skupi ekipa i pripeče roštilj uz neko domaće autohtono vinowink



Volim upoznavati nova mjesta i uvijek se trudim tada probati što više autohtonih jela i pića specifičnih za to područje.

Put nas je doveo baš u Kantun o kojemu govori i Gastrobloger.

Dočekao nas je Karlo, glavni konobar. Karlo nas je i privukao štosevima koje sipa iz rukavasretan
Kasnije smo ga imali priliku bolje upoznati i naš Višanin Karlo je zdrave seljačke inteligencije koju nije nadograđivao, ali je klikeraš o čijim klikerima mnogi mogu samo sanjati. Govori autohtonim starim Viškim dijalektom i moraš biti dobro skoncentriran da bi ga razumiobelj

Poslužio nas je Štrukla, vlasnik restorana za kojeg ni danas ne znam zašto ga zovu "Štrukla", ali znam da me je oborio s nogu svojom općom kulturom i lepezom znanja o svačemu poput hodajuće enciklopedije, iznimno načitan, a iz razgovora saznah da je i visoko obrazovan te je obišao svijeta (vidi se). Vrlo je humorističan i jako flegmatičan. Imam utisak da njega ništa ne može izbaciti iz takta.

Prvu večer mi je kuhar Kova pripremio kokota na gradele. Moje glasno guštanje u kokotu je ličilo na predenje mačke, što je zamijetio i Štrukla te me je počastio rogačicom( torta od rogača), kojom je bespogovorno kupio moj ponovni dolazak u Kantun na večerunjaminjami

Još boljoj atmosferi sljedećim posjetima Kantunu je doprinjelo upravo zbližavanje sa ljudima koji tamo rade i koji su me drugi dan oduševili grdobinom na gradelama, tortama od čokolode i rogača, te raznim odrescima.

Mogu samo pohvaliti i osoblje, i hranu i ambijent. Nemam zamjerki.

Kako volimo aktivni odmor, posjetili smo i prekrasnu pješčanu plažu Stončica na kojoj smo igrali odbojku na pijesku u čijem sklopu je restoran i kafić, a ako poželite fast food obratite se Peri, invalidu Domovinskog rata u mirovini, koji je mali od peke, pun života, optimizma i dobrih viceva te vrlo poučnih životnih priča.

Upoznali smo tamo i Iću, lanternistu na Stončici. Viški don Juan, Ivan Bulić Ićo po kojem je Tanja Kanceljak snimila i dokumentarni film "Lanternist" čisteći okoliš od palminog lišća i grana koje more nanese na stijene oblikuje skulpture u obliku riba.

Dugogodišnji samački život naučio je Iću mnogim kulinarskim vještinama, te se Ićo kao pravo domaćin ponudio pokazati nam Vis te nas odveo u Plisko polje u konobu Rokis, vlasnika "Fireta".

Seosko domaćinstvo i poptuni autohtoni štih te spoj prirode sa ambijentom me je potpuno sludio, te smo kao opijeni jeli grdobinu ispod peke sa rižom i krumpirima koja nam se topila u ustima i lijepila za prste.

Zanimljivo je bilo i vidjeti susret kriketaša "u Fireta" po kojima je Fire općenarodno poznat.

U Komiži smo posjetili u neko gluho doba noći konobu Baku u kojoj nam je uslužno osoblje bez obzira na sitne sate speklo jako dobar odrezak koji nam je tada došao "ko budali pljeska". Pogled na Komižu, odmah uz more, dobro vino i još bolja atmosfera ( možda zato što smo bili u društvu Iće i Pere s kojima je jako teško ne pustiti mozak na pašu i ne nasmijati se njihovim lokalnim dogodovštinama), su nas opčinili.



Naši uslužni domaćini su nas porovozali po cijelom Otoku, što autom, što čamcem kojim smo obilazili skrivene vale i zbog njih smo uspjeli Vis doživjeti u doslovnom smislu riječi na pravi domaći način.

I zbog njih sam zavolila Vis i uvijek ću se tamo vraćati.

Zato ne mogu razumjeti teške i po meni neistinite, čak i pomalo zločeste ocjene Gastro blogera o hrani i gosoprimstvu Višana. Hrana je odlična, tamo gdje smo mi bili, ljudi su specifični i vrlo direktni, ali ako si Ti otvoren, i ako se i sam potrudiš upoznati ih, možeš uživati u Visu punim plućima.

Na Visu je glavno prijevozno sredstvo bicikl i nikada neću zaboraviti svoj odlazak na brodu sa Visa, kada me je došao ispratiti Kova iz Kantuna. Došao je samo mahnuti, ali to je meni tu tom trenutku bila gesla koja mi je povećala srce za dva puta.

So Vis, here I come again!

03.12.2008., srijeda

IVO GOTOVO JE!


29.11.2008., subota

ZAŠTO NITKO NIJE PRIVEDEN ZBOG GRUPE NA FACEBOOKU " ZA DOM"?!

Čitam i ne vjerujem.

A priori sam protiv bilo kakvih grupa koje su temeljene na uvredama i omalovažavanjima bilo koga i bilo gdje pa i na facebooku koji nitko ne može shvaćati ozbiljno, ali ovo je stvarno previše.

Zar je moguće da se barun Ivo toliko uplašio jednog klinca i zbog jedne zafrkancije na facebooku napravio ovakvu predstavu za širu javnost?!

Ili je totalno izgubio kompas odnosno jedan od satova?

Možda je opet samo trebalo popuniti naslovnice trivijalnim stvarima kako bi se gladnom i nesretnom narodu bacio pijesak u oči i odagnalo im misli od krucijalnih problema koji tište našu Zemlju, a koja visi na rubu egzistencije?!

- "U banani smo", priznaje i sam dr. Ivo Sanader.

E moj Ivo, baš si dottore....

Surfam po facebooku i nailazim na grupu "Za dom" u kojoj je gomila fotografija koja veličaju Ustaštvo i pozivaju na mržnju za koju nitko nije dobio jezikove juhe, a kamoli da je priveden zbog istoga.

Za dom spremni!!!

ZA SVE DOMOLJUBE

NEKA VIDE DA NAS IMA


Uvijek je bilo i uvijek će biti,
onih što će dušu vragu prodati,
a vi zato bdijte jer morate bditi,
Domovini ponos vratiti!"
Sve bi' dao da je vidim,
ponosnu i lijepu k'o u snovima,
sve bi' dao da je vidim,
i opet bi' spreman stao,
svoj bi' život dao!
"Ja sam duša hrvatskih ratnika,
domovinu tražim i stijeg što se vije,
i mojom je krvlju ona natopljena,
a duša nema mira - traži je!"



Plače mi se od muke kada vidim koliko je članova te sramotne grupe koja nam nikome ne služi na čast i ponos i ježim od tolike količine mržnje u mladih ljudi koji trebaju biti savjest ovoga društva i budućnost naše Zemlje.

A još više je žalosna činjenica da nitko po tom pitanju nije reagirao, i da se žmiri pred takvim veličanjem Ustaštva dok se istodobno privodi klinac zbog neslane šale na facebooku čije privođenje nema nikakve Zakonske osnove.

Svakog normalnog građanina Republike Hrvatske je sram da se na cijeli Domovinski rat baca sjena poistovjećivanjem naših boraca sa nemilim Ustaškim poretkom, ali pojedinci imaju stalnu potrebu to raditi i misle da je to cool.

Stalno se i iznova pitam što je razlog tolike zasijane mržnje u tim mladim ljudima?!

Nisu bili u ratu jer su premladi, iako ni to nije opravdanje, ali se lakše mogu neke stvari razumjeti.

Mislim da je edukacija naš ključni problem, ali samo onda ako nas ne educira profesor Thompson jer sam sigurna da on nikako ne bi mogao pučkoškolcima prenijeti poruku ljubavi te potrebu za stjecanjem znanja.zujo

"Jedino pozitivno što Thompson može prenijeti djeci je pokazati sliku svojeg šupljeg zubala iz 90-ih i odlučno im reći: "Perite zube, dico!"nut

Sigurna sam da većina njih ne zna tko su (ne)ljudi sa fotografija koje su stavili u grupu "Za dom" i onda naprave iz neznanja još veću glupost i kraj tih fotki ustaških egzekutora stave fotke npr. Gotovinerolleyes

I tako nama i nesretnom Gotovini rade medvjeđu uslugu jer tom čovjeku zasigurno nije mjesto pokraj Ustaških krvnika kojih se cijeli Svijet srami i ograđuje od tih zločina.

E pa dragi moji problem je lako rješiv. Samo treba imati volje.

Preambula našeg Ustava kao najvišeg akta s pravom naglašava da antifašistička borba, oslonjena na višestoljetnu baštinu borbe hrvatskoga naroda za slobodu, ima povijesno značenje za stvaranje neovisne Republike Hrvatske. Tu činjenicu potrebno je na prikladan način uvijek isticati kako bi mladi naraštaji znali istinu o borbi za slobodu.

Potrebno je preventivno djelovati i sve koji zasnivaju ovakve i slične grupe formalne i neformalne privesti, educirati o NDHAZIJI i zlima proizašlim
iz tog poretka, opaliti debelo po džepu, pa tako dva , tri puta i sigurna sam da nikome neće pasti na pamet širiti više rasnu diskriminaciju.

Također NE smjenjivati policijskog inspektora J. Gašparca koji radi svoj posao i podiže kaznenu prijavu jer je zagrebačkim koncertom poznati nam pjevač huškao na nacionalnu diskriminaciju i tako okaljao ugled Hrvatske.

Bude li Zakon bio za sve isti i bude li bio provodiv u praksi jednako za sve, neće nam trebati nikakvi dodatni antimafijaški i antikorupcijski Zakoni.

Dragi naš Ivo, mi te sve Zakone imamo, samo ih treba dosljedno provoditi i svima će nam biti ugodnije živjeti, a sigurna sam da ni o Vama neće biti ovakvih i sličnih grupa na Facebooku koje vrijeđaju Vašu taštinu pa nećete morati izvoditi i ovakve parade kiča.

E živio nam barun Ivo i lagao još puno godina.


25.11.2008., utorak

NE južno od Karlobaga:-)

"Ne južno od Karlobaga" govorila sam uvijek svojim prijateljima, a posebno prijateljicama koje su u vezi sa Dalmatincima.

Kao mlada emanciprana žena, liberalnih pogleda sa manje predrasuda od ostalog svekolikog pučanstva Lijepe naše, uvijek sam sa zadrškom gledala i gledam na konzervativne stavove i patrijarhalni odgoj, a kad se još k tome svemu doda trag nesretnog rata i prebrajanje krvnih zrnaca s ove ili one strane sva se naježim.

Naprosto nisam tako odgajana i teško mi je razumjeti bilo kakve mentalne barijere po tom pitanju.

Ne budi velik čovjek nego samo čovjek, moja je paradigma koju su mi usadili roditelji kojima sam sada uvelike zahvalna na tome.

A najviše se čovjek zarečenog kruha najede, govori moja majka.

Nakon ružne ljubavne kalvarije sa liberalnim Riječaninom (koji se prodaje za ljevičara, socijalno osviještenogcry) , počela sam širiti svoje horizonte i na "Dvista devedeset i trećoj" Sinjskoj alci upoznala zgodnog Vlajazujo




Zgodan, mlad, obrazovan....ali je Vlaj , zvonilo mi je u glavi.

A nona moja prijateljice uvijek govorila : "ne, dijete iz Sinja i od Sinja"belj

Kava po kava, čašica razgovora po čašica razgovora, razvilo se iskreno prijateljstvo, a moje predrasude prema Sinjanima sve manje i manje.

Ne samo zgodan , mlad i obrazovan nego iskren, topao, zrelih i moralno ispravnih stavova baš po mojoj mjeri.

Nakon tri mjeseca druženja, ispijanja kava, izmišljanja razloga za naše viđanje, maratonskih sms-ova, razvilo se nešto čak i više od prijateljstva.

Nema veće sreće nego kada nađeš nekoga na istoj valnoj duljini i poželiš s njim provoditi dvadeset i pet sati dnevno.

Neki dan sam se uhvatila u razmišljanju kako mu nakon napornog radnog tjedna spremam stan, perem prozore , glačam rublje, a da ništa od navedenog Vlaj nije od mene tražiowink

I ne samo da ništa nije od mene traženo po tom pitanju, nego mi ništa nije ni teško...

Pa mogu zaključiti samo jedno: da je Vlaj na jedan vrlo suptilan način usadio u mene potrebu da njemu ugodim, odnosno "čovik" je preodgojio jednu emancipiranu mladu ženu liberalnih stavova i prilagodio je sebisretan

Još da mu počnem prati i glačati gaće i totalno sam zacementiranawave

Šalu na stranu...

Ne bi ja bila takva da ne dobijem zauzvrat jednako toliko, ako ne i više pažnje , neizmjernog povjerenja, uvažavanja, i kuhanih večeranjami

Sada mi je čak i drago zbog proživljene ljubavne drame sa liberalnim Riječaninom, jer da nisam doživjela nešto tako loše, nebi sada znala cijeniti dobro.

A šta da Vam kažem: Lipo mi je.....

I s osmijehom na licu trpim zajedljiva podbadanja prijateljica koje me svako toliko podsjete da ne samo da sam piknula južno od Karlobaga, nego sam zagrezla u Sinjfino

Je, moja majka je u pravu. Najviše se čovjek zarečenog kruha najede.

Ne mislim šta će biti sutra...Živim za danas i uživam.

Znam samo da neću žaliti za jednim jedinim trenutkom provedenim sa Sinjaninom i da ću mu vječno biti zahvalna za širenje mojih horizonata ma šta god bilo između nas...

Dobro mi je...Tako mi i treba....A tko preživi, pričat ćepjeva












.

01.11.2008., subota

Hrvatskom vlada mafija

hrvatskom vlada mafija



To je nama naša borba dala.

Narod zaslužuje Vlast kakvu ima:-(

14.08.2007., utorak

BUDI PPONOSAN

A pro po svih zlih komentara mogu reći samo jedno:



Visoko, visoko
Iznad tebe i mene
Postoji nada
Prema nama
Želi da krene
I ti i ja osjećamo tugu
Od naših suza
Pravimo dugu
Držimo u ruci
Dio pakla, dio raja
Ne želimo vječnost
Želimo do kraja
Budi ponosan

Ja sam velika zemlja
S divnim krajolicima
U meni je kralj
Sa svojim podanicima
Negdje duboko
Se dešava nešto
Valja se kamen
Mala biča ga guraju vješto
Obećanja dižu na svakom mjestu
Nešto se dešava imaj u vidu
Prokletstvo je bilo nad
Srcem svakim
Zašto je tako želim da shvatim
Ne vjerujem u ono što je daleko od mene
Budi ponosan

A nakon tupoglavih tupoglavaca reći još i ovo:


13.07.2007., petak

VLADA CRKVI OPRAŠTA MILIJUNSKI DUG

Jel ovo na pomolu još jedan predizborni trik kao i s umirovljenicima ili je HDZ stvarno prošvikao?
Mislim , mi opraštamo dugove onima koji najviše imaju i kojima zbilja ne treba ničija financijska pomoć, čak štoviše oni bi mogli i trebali drugima pomagati.
Tako financiramo Dinamo koji sam zarađuje i vrti lovu, odnosno Dinamo je jedna samostalna firma, i nije nacionalna reprezentacija kako ih se tretira. Koliko ja znam, postoje i drugi klubovi kod nas koji ne dobiju trećinu financijskih sredstava kao Dinamo.
Ali zašto bi samo ulagali u nogomet?
Ista je stvar sa Crkvom. Ako itko kod nas dobro živi onda su to svećenici i Crkva.
A da ne govorim o tome kako ti "sveti ljudi" ne žele sahraniti bakice koje su istinski vjernici, ako bakice ne plaćaju Crkvi redovito milodar?!
O kakvoj je to Vjeri kod nas riječ i da li je to Vjera ili samo institucija preko koje svećenici, božji( čitaj sanaderovi jer sanader je bog) ljudi na dan predizborne šutnje navigiraju ljude kako i za koga trebaju glasati?!
Dug koji im se oprašta nije ništa drugo nego daće poreznih obveznika.
Pa pitajmo porezne obveznika šta oni o tome misle i kome bi oni rado oprostili dug.
Neki dan sam bila u posjeti prijateljici u jednoj bolnici.
To je strašno kako smo osiromašeni u zdravstvu.
Zašto se dug nebi oprostio zdravstvu koje je svima potrebno i koje je primarno kod svih ljudi.
Većina poreznih obveznika bi se složila sa mnom, ali ih nitko o tome ne pita.
Izbori se bliže i trebamo kupiti što više glasova i šta nas briga šta hrvatski građani o tome misle pa oni su i tako samo glasačka mašinerija.
Cilj opravdava sredstvo.
Tako se ne libimo ni kikiće pozvati na pozornicu u svrhu predizborne prljave kampanje u Benkovcu.



Znajući da prigovorima i kritikama neće ništa promijeniti, neki su se i našalili na taj račun:




Nije nam strano ni vozila HEP-a u Slavonskom Brodu mobililizirati u svrhu ljepljenja plakata.

Umirovljenici su također naši glasovi pa ajmo i umirovljenicima zamazati oči, šta oni kuže, oni su i tako za otpis, a treba kupiti i invalide Domovinskog rata pa čak i one koji to nisu, a htjeli bi biti.
Pokušali smo probuditi nacionalnu svijest i pridobiti vatrene naviječe nogometa, ali bezuspješnosmijehsmijeh

"Da sam ja u Cardiffu brojio glasove, sigurno bismo dobili Europsko prvenstvo"
Ivan Drmić, saborski zastupnik HDSSB-a koji je priznao da je namiještao rezultate na saborima HDZ-a

Ne može nam sve ići kao po špagi, ali vjernike ćemo sigurno dobitirofl

Nakon ovog svega ne preostaje mi ništa nego da linkam jedan super post na jednom od blogova pa Vi zaključite sami:

Izbori, sad i odmah

Nevjerojatno je koliko mi Hrvati možemo trpiti. Mogu praviti budale od nas, rugati nam se, pljačkati nas, cenzurirati nas, sprdati se s nama.
A sve nam to radi jedna najobičnija hrpa bezveznjaka.
Toliko su sposobni da ne znaju ni vlastito ime.Što još nam trebaju napraviti da smognemo snage reći im dosta?
Koliko smo u stanju gutati?
Koliko trave trebamo popasti po pašnjacima naše domovine?

Možemo li pokazati zube?
Možemo li umjesto blejanja jedanput i zarikati?

Glas narodni:


Doktor Ivo dok si još na snazi,
kupi prnje i odlazi!


<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se