Nike Furiosa

nedjelja, 24.09.2017.

Đir oko grada (1989.)

Naišla sam prije 20ak dana na ove videe ispod teksta koji su me odmah vratili u prošlost pa sam samo kratko zabilježila par riječi (a da imam vremena, bio bi roman.. tko zna, možda jednom).

9.8.1989. đir po gradu (ja dan danas kad dođem u Zadar za opuštanje opalim takav đir, nema bolje relaksacije, a znam da su u manjini oni Zadrani koji ne điraju tako samo "đira radi") i nema gužve u 4 popodne, mista za parkirati ko u priči, ni vrućine nisu bile tako ljepljive kao danas..

kako sam volila kad bi me mama nekad poslije posla odvela popodne u grad, ili popodne u grad ba trajekt pa na otok, a onda ujutro vraćanje u Zd jer bi ona radila popodnevnu smjenu sljedeći dan u hotelu na čiju reklamu možete naići prateći ovaj standardni đir (fali samo prolaz ulicom Put Dikla da ugođaj bude potpun :-)
I onda kad bi mi mama još naručila Coca-colu u baru u trajektu, a sebi espresso ili mali macchiato.. i ona se zapričala s nekim poznatim, a ja udubila u strip ili samo gledala valove koje je stvarao trajekt..

Ljeto u Zadru 1989. uglavnom, pamtim i po crnim sandalama na sitne bijele točkice i prvim modnim odabirima i kombinacijama koje sam s guštom nosila :-) i još po nekim lijepim trenucima :-) bilo mi je to najljepše ljeto u djetinjstvu. Kad vidim ovaj filmić, totalno kužim zbog čega :-)

Linkovi na te đireve:
Đir oko Borika, Dikla, grada 1. dio

Đir oko Borika, Dikla, grada 2. dio

Đir oko Borika, Dikla, grada, 3. dio

Objavljeno na FB stranici Kalelarga Zadar - Video zapisi đira oko Zadra iz kolovoza 1989. godine.
Autor videa: Miroslav Milić




Oznake: đir oko grada, zadar

24.09.2017. u 13:05 • 16 KomentaraPrint#

nedjelja, 10.09.2017.

Kiseli krastavci



Nije mi bila baš sezona kiselih krastavaca svo ovo vrijeme koje nisam pisala ništa na blogu, ali tako se jednostavno potrefilo.

Početkom srpnja počela sam pisati post o krastavcima, ali nisam završila, niti objavila. Pa evo jednog kasnoljetnog dana u rujnu ko idealnog za to.



Dok sam odrastala i išla u školu, doma u Zadru smo imali mali vrt. Nisam baš doživljavala ozbiljnim činjenicu da sam u vrtu, ako sam htjela, mogla ubrati pomidor ili malo peršina. Nisam ni kuhala. Sve mi je to bilo bezveze. I ono malo vremena koliko je moja mama utrošila u vrt (tu i tamo prekopati, nešto zasaditi – ako ju je bilo volja), bilo mi je iz moje perspektive osobe koja je jedva čekala doći doma iz škole i nešto čitati (knjige, časopise, romane, stripove) totalno gubljenje vremena. A nije ni izgledalo damski.

Danas, žalim što su u Zadru sve izbetonirali pa nema nego komadić zemlje na kojem je moja ujna zasadila ružmarin koji sam kupila (hvala joj) i pokoji cvijet. Najviše žalim za predivnim lovorom koji je stvarao divan hlad i od kojeg nisam vidila dosadne susjede (sad sam sa svih strana „na izvolte“).

Isto tako, u Zagrebu nemam ni balkon, kamoli vrt. Ali to je cijena života u centru grada koji mi paše iz 1000 drugih razloga. Muž će mi jednog dana na prozoru malo produžiti dasku pa će biti malo mjesta za začinsko bilje i možda sezonski cherry rajčice :-)

Kako god, vrućine u Zagrebu su meni oduvijek bile nepodnošljive. Mrzim ljeto u Zagrebu. Dođem doma s posla, zabarikadiram se u stan, nabijem klimu (ako je susjedu dobar dan pa mu ne smeta zujanje.), natočim nešto led-ledeno, na žalost, najviše volim Coca colu s tonu leda (a svjesna sam da je nezdrava i da je katastrofa ako je piješ baš svaki dan) i čitam sve i svašta po portalima (čitam i dalje časopise i knjige, no ni približno otkad smo svi postali ovisnici o internetu).
Tako naiđem na članak o kiseljenju krastavaca. Jedan je čovjek u jednoj grupi napisao da „nema da omane“ dugogodišnji recept koji primjenjuje na svoje krastavce kojih ima valjda na tone u polju.

Meni je pravljenje zimnice uvijek zvučalo ko science fiction. Nikad je nismo radili, baš nikad. Mislila sam da za to treba brdo iskustva, prostora, znanja, staklenki, kotao, ogromni lonci.. ono vidila sam kako žene gaze po zelju, vinu... Bože sačuvaj, Bože oslobodi. To nema šanse ni da bih danas radila (ok, pitajte me za 30 godina :-)

Kada bi netko spomenuo sterilizaciju, pasterizaciju.. meni to djelovalo kao da moram imati laboratorij doma.
(Doduše, s pravljenjem džema, kojem su prethodile slične predrasude, počela sam ima 7,8 godina pa sam skužila da je sterilizirati staklenke easy mode, čak imam i neku svoju metodu :-)

Pročitam ja recept za to kiseljenje i proceduru.. i naravno, ostanem paf. Što sam ja mislila svo ovo vrijeme?

U biti skužim, najveći je problem što nemam onih malih, malih krastavaca koje u biti najviše volim. Nisam ih baš ni viđala na pijaci.
Ali recept i postupak toliko su me lupili jednostavnošću da sam od tog trenutka samo željela isprobati kiseliti krastavce.



Još sam malo proguglala recept i skužila da valjda 90% ljudi koristi jedan te isti ili vrlo sličan.
I jednu srpanjsku subotu, dok sam punih ruku i ruksaka na leđima taman odlazila s pijace, uočila male, male krastavce. I nerazmišljajući kako ću još i njih dotegliti do doma, kupim 3 kilograma. I kopar koji je žena prodavala uz njih.
Vratila sam se do grada i u dućanu sa začinima kupila žutu gorušicu i šareni papar u zrnu.
Doma sam imala lovor koji sam samoinicijativno dodala.

Evo recept za otopinu za kiseljenje, navodno dovoljnu za 10 kg krastavaca (ja sam radila trećinu smjese):
- 3 l vode
- 1 l alkoholnog octa
- 100 g soli
- 150 g šećera
- šareni papar u zrnu
- sjemenke gorušice (žute)
- lovor
- cvjetovi kopra

Postupak:
- oprati krastavce i izribati ih četkicom
- staklenke sam oprala i u pećnici sterilizirala 10ak minuta na 100°C
- u vodu uliti ocat, dodati šećer i sol i zagrijati toliko da se šećer i sol otope
- u svaku staklenku staviti nekoliko zrna papra (ja stavim 15-20, a dovoljno je valjda 10ak), zrna gorušice, jedan list lovora, grančicu cvjetova kopra, poredati krastavce (ovo mi je najlošije išlo, nikako da ih rasporedim da mi stane što više), zaliti mješavinom, zatvoriti poklopcem
- najbolje je koristiti staklenke s metalnim poklopcima, radi postupka pasterizacije, iako sam ja koristila i 2 Ikeine staklenke bez metalnog poklopca, a ispalo mi je ok
- na dno lonca staviti krpu i poslagati staklenke te uliti hladne vode, malo ispod ruba poklopca staklenke (krpa da se staklenke ne sudaraju i ne razbiju i da nisu direktno na dnu uzavrelog lonca) te kuhati dok voda ne proključa
- kad voda proključa, ugasiti i pustiti da se staklenke ohlade u vodi
- staviti ih u smočnicu, podrum ili na neko tamnije, suho mjesto (ja imam izbu :-) – da, nemam balkon, al bar je izba tu)



Kad ih jesti?
Ne znam.

Prvu teglicu sam isprobala mjesec dana kasnije, doma u Zadru i bila sam oduševljena.
Toliko da sam prošli tjedan, kad sam ponovno vidjela te male krastavčiće na jednom štandu kupila još dvije kile i jedan dan posli posla i njih kiselila. Uz njih, a koristila sam isti recept, napravila sam jednu veeeeliku i jednu malu teglu miješane salate (paprika, krastavci, kupus, krastavci, male glavice luka srebrenca) i tek to me zanima kako će ispasti.

Još jedna napomena:
Kad sam ih prvi put kiselila, baš je na TV-u bila ona emisija s vrtlaricom koja je kiselila ciklu i rekla da je najbolje svo povrće kiseliti u nerazrijeđenom vinskom octu.
Ja sam, slijedeći to pravilo, jednu teglu krastavaca kiselila samo u vinskom octu (sve ostalo kao u receptu) i ispalo je ok, ukusno, ali ipak prekiselo – možda je za ciklu koja ima zemljani, slatkasti okus to dobar izbor, ali ne za krastavce.. tako da ako se sljedeći put odlučim za vinski ocat, bit će to omjer 70% vinskog octa, 30% vode



Osim krastavaca, odlučila sam se na kiseljenje i zbog riječi „pasterizacija“. U nekom bih drugom životu možda bila kemičarka ili alkemičarka. Oduševljavaju me ti postupci, kad uspijem otvoriti staklenku koju sam pasterizirala, a ona napravi „tup“. :-) Stvarno me to veseli.
Kao i pojesti kiseli krastavac uz sendvič od pršuta i sira, koji sam osobno kiselila.
Toliko je gluposti i stresa „out there“, a „winter is coming“.
Bit će lakše uz homemade zimnicu, knjigu (ne odustajem od čitanja) i gledanje serije pod dekicom.



Oznake: kiseli krastavci

10.09.2017. u 19:06 • 18 KomentaraPrint#

nedjelja, 09.04.2017.

Sitnice koje život znače

Sve su vijesti zadnjih dana u novinama, na TV-u, na portalima sve gore jedna od druge.

Vratimo se zato osnovama - uz zdravlje, ljubav bližnjih prema nama i našu prema njima - uvijek su to sitnice koje život čine ljepšim, sitnice koje život znače :-)

Evo mojih zadnjih mjesec dana, obično vikendima, ali ima ih i tijekom tjedana :-)



Volim kombinirati boje, nije me nikad bilo ni strah ni sram, čak i prije više od deset- petnaest- dvadest godina, "usudila" sam se nositi tirkizno odijelo s otkačenom rocco barrocco maramom (svjetloplava s denver plavim detaljima). Usudila pod navodnike, jer su me drugi čudno gledali, okretali se za mnom, a meni je to stvarno bilo ništa posebno. Bilo mi je bitno da se dobro osjećam u tome. Tako je i danas, samo na žalost nemam više toliko strpljenja za kombiniranje i to mi je zadatak - da nađem strpljenja. Žute štikle uz ogrlicu od žutih bobica koje sam jedne godine dobila za rođendanski poklon :-) .. eto, subotom se stignu prelistati modni časopisi uz kavu, tulipane.. podsjetiti se koliko sam odvažna i hrabra bila :-)
Danas se nosi svašta, po meni ima jako puno bezveznih kombinacija, različitih uzoraka koji uopće ne idu jedan s drugim, kamoli 5 nespojivih uzoraka.
No ima i ovakvih editorijala na kojima vidim svoje ime :-)



Tulipane i ružice sam kupila u jednom dućanu u koji sam skoknula na pauzi i donijela ih doma, smjestila u vaze na prozor, da ih vidim kad dolazim doma iz vani :-) da me dočekuju



Opuštanje prije spavanja uz časopise i knjigu na readeru :-)



Hamburger u omiljenom Burgeraju poslije napornog dana :-)



Rascvjetana magnolija na Zrinjevcu.



Šetnja praznim Zrinjevcem jutro nakon promjene sata unaprijed (ono.. još nisam sebi došla od toga)



Vikendom imam vremena za kuhati bolognjese tri sata, kako i prema originalnom receptu i dolikuje .. uz obavezni sofritto i kvalitetno crno vino za podlijevanje :-) Bio je mrak!





Proljeće ne može proći bez buketa cvijeća, ali i onih još dražih - buketa začina i šparoga :-) mmmmmmm



OK, ovo je bilo baš u petak, izvrsna pizza i sendvič, nisam stigla nešto normalno pojesti cijeli dan (nije pametno, al desi se), međutim ova pizza i sendvič su od tako dobrih i kvalitetnih sastojaka da mogu odgovorno tvrditi: Ne, ovo nema veze s junk foodom :-)



Otvoren novi set (gel za tuširanje, lonsion za tijelo i krema za ruke) koji mi je iz Italije poslala prijateljica i čim sam isprobala gel, instant me vratio u djetinjstvo jer je mirisao poput gela/sapuna koji mi je davnih godina donijela teta iz Italije.



I danas nešto što je gotovo palo u zaborav, ali nas par se ne damo i ne damo - pisanje pisama - ne, to ne može zamijeniti nikakav e-mail, poruka na društvnim mrežama, SMS... rukom napisano pismo, a onda još kad otvoriš a miriše po divnoj vaniliji. I uzmeš to pismo, skuhaš kavu i čitaš ga, čitaš. Nekad pismo ne pročitam odmah, nego odgađam taj gušt pa ako je lijep dan, odem u obližnji kafić u kojem nema gužve, sjednem na terasu i čitam.
I nakon nekoliko mjeseci ili godina, ponovno ga otvorim i čitam.
(kad sam se selila, našla sam dvije kutije pune starih pisama... hej, koji povratak u prošlost)
p.s. a tek kad je pismo tako lijepo započeto .. draga moja IP :-*



Recept za fritule pronađen u jednoj knjizi, uvijek su mi super ispale fritule kad sam ih radila po tom receptu, jedino malo doradim - umjesto ruma znam staviti Maraschino (jesam li Zadranka ili ne), a fritule uvaljam u mješavinu šećera u prahu i cimeta. Nekad u tijesto stavim komadiće kandirane naranče ili usitnjenih arancina, nekad grožđice.
Vesele me ti stari, ne uvijek precizni recepti u kojima obično nema onog tajnog sastojka. Jer se sve zna, valjda im je bilo ispod časti pisati postupak, domaćice dobro znaju kako se rade fritule i kolači :-)

Za kraj link na članak koji me danas razveselio. Osim Malih laži (i to nakon odgledane serije) nisam se kontaminirala političkim i drugim negativnim člancima.

MOJA PIJACA

Pročitajte ako uhvatite vremena, kako je izgledala divna zadarska pijaca 80-ih (i ranije). I sad je ona lipa i voće i povrće koje tamo kupim uvijek je boljeg okusa nego ovo na pijaci u Zg, ali tada je ipak mirisala i izgledala drukčije.
I da, ovo što govori autor teksta. Te lastavice ujutro koje čuješ dok ležiš u krevetu (nije bilo rezervirano samo za one koji žive na poluotoku blizu peškarije), taj mir, tu hladnu toplinu nadolazećeg sunčanog dana kroz škure :-)

Ne znam što nas sve čeka, samo znam da mi treba što više ljepote. Prirodne ljepote i ljepote trenutaka koji nas drže.

Oznake: sitnice koje život znače, lijepo je, trenuci sreće

09.04.2017. u 21:17 • 14 KomentaraPrint#

nedjelja, 26.02.2017.

Malo o Oscaru



Od kada sam jedne godine otišla u Gunju i iznenadila svog D. (nenajavljeno, presjedala vlakove, vozila se šinobusom) koji me ni najmanje nije očekivao (još pamtim moj ulazak u kuću i njegov izraz lica kao da ne vjeruje da sam to ja.. jedno je vrijeme samo sjedio i gledao u mene), dodjelu Oscara pratim gotovo pa redovito.

Otišla sam tada s D. u jedan od dva kafića u selu u sklopu kojeg je bila kladionica pa mi je D. predložio da se kladim, kao - nisam se nikad kladila, a zašto ne bih kad sam baš te godine pogledala sve nominirane filmove, odnosno filmove koji su imali nominacije u najvažnijim kategorijama. Ovo najvažnijim bi zapravo trebalo biti pod navodnicima.
Uglavnom, zeznula me Djevojka od milijun dolara. Jedino sam pogriješila kategoriju najboljeg filma i ispalo bi na prvu da sam bezveze potrošila 200,00 kuna, ali pamtim taj mini događaj u snijegom zatrpanoj Gunji i dan danas kao baš lijepih nekoliko dana, pa su te kune zapravo bile odlično utošene :-) Sjećam se kako smo se D. i ja poslije smijali kako su me dečki u kafiću gledali čudno kad sam u par navrata išla uplaćivati svoje kombinacije :-)

Gledanje Oscara, pripreme za gledanje Oscara (koje se svodi na to da pokušavam pogledati što više nominiranih filmova i kladiti se sama sa sobom tko će ga osvojiti) predstavljaju mi dokolicu. Ne shvaćam to ozbiljno, često se ne slažem niti s nominiranima, kamoli s dobitnicima, no to je show i mislim da ni ne treba previše od toga očekivati. Volim pratiti dolazak zvijezda na crveni tepih, što je koja žena obukla, kakve cipele i nakit ima, koji su dizajneri najzastupljeniji, kakve su im frizure i make up, što su dobili u gift-bagsovima, što su jeli nakon dodjele, tko je išao i na party Vanity Fairea i tako..

Ponekad maštam da sam i sama nominirana, kakvu haljinu imam, da naravno – osvajam Oscara (kojeg mi u mašti uvijek dodijeli Brad Pitt) i moj govor, kome se zahvaljujem, kome šaljem poruku :-)

E dobro, ovoliki uvod za zapravo par rečenica koje sam mislila napisati. Michelle Williams je glumica koja mi se baš nikako ne sviđa, totalno mi je bezvezna, a toliko je već imala nominacija. Ne znam tko je, pored svih glumica u Hollywoodu „gura“ stalno u prvi plan. Pogledala sam film Manchester By The Sea i naljutila sam se shvativši da se ova u filmu pojavljuje 10ak minuta, od čega možda intenzivne glume 5-7 minuta. OK, objektivno, nije tih par minuta uopće loše odglumila, bila je poprilično uvjerljiva. Međutim, kolikog god da je po mišljenju relevantnijih kritičara od mene laikinje Michelle bila uvjerljiva i upečatljiva, stvarno smatram da par minuta glume ne zaslužuje nominaciju za Oscara.

Nije ona jedina, bilo je još glumaca koji su imali malu minutažu u filmu pa bili nominirani i čak osvojili zlatni kipić, međutim, ipak se ta gluma svodila na više od 5-6 minuta.

Ako već žele nešto takvo, neka uvedu treću kategoriju – najbolja gluma u epizodnoj ulozi. Nikako „best supporting actor/actress“.

Moji favoriti ove godine nisu razvikani, vjerojatno niti neće osvojiti kipić. Ali svejedno ću se namontirati pred TV i pratiti, dok ne zaspem :-)

26.02.2017. u 19:36 • 23 KomentaraPrint#

četvrtak, 19.01.2017.

Malo o ljepoti siječnja :-)


17. siječnja 2017. – napokon sam se malo odmorila nakon napornog prosinca u kojem nisam stigla uživati „kako Bog zapovijeda“ zbog događanja na poslu (ali kako je bilo zanimljivo, nema mjesta žaljenju niti sekunde, plus ipak sam uspjela otići na koji domjenak, a za jedan mi je upravo dan ranije stigao naručeni tamnoplavi kombinezon s čipkastim rukavima – dakle stigla sam si i kupiti nešto za sebe i to hrvatska marka.. naručila sam i jedan božićni pulover za vrijeme „crnog petka“ marke koja mi je super, ali više nemaju dućana u RH - koji je doduše stigao tek poslije Božića pa se nisam mogla na sam dan prošetavati u njemu od kuhinje do kreveta, ali presladak je pa sam im oprostila – ali nije ih zaobišlo nekoliko oštrih mailova).



Uzela dva dana g.o. i od petka (a upala sam u onu mini mećavu i s posla mi je trebalo satipo umjesto uobičajenih sat) i bila sam presretna zbog toga što sam po tom vremenu našla parking odmah preko puta stana, a druga stvar – otišla sam u poštu s tiketićem koji sam dobila u sandučiću dan ranije, a u kuverti me čekao parfem. Ja već i zaboravila da sam odigrala tu nagradnu igru, eh sad.. dolazim doma sva sretna i kažem D.-u da sam mu osvojila parfem (pomirisala sam ga bila u parfumeriji i činio mi se odličan za muškarce, a možda i za žene koje vole takve parfeme), a on, vjeran jednom mirisu kojeg stavlja ionako svake prijestupne, možda 2 puta godišnje, vikao je sa mnom Jeeeeeeee!, iako se na parfem tek treba naviknuti. Nije mu loš, ali s obzirom na to da koristi jedan te isti godinama, nije bio oduševljen ko ja. Tj. bio je, ali ne zbog parfema. Nego zbog mene.
Volim igrati nagradne igre, iako si mogu kupiti dosta tih proizvoda za koje popunjavam kupone, šaljem e-mailove (i to ako sam raspoložena i padne mi na pamet napisati nešto suvislo), ali nikad kao neko opterećenje. Jednostavno mi je fora kad osvojim neku nagradu, poklončić i kad me umjesto računa dočeka u sandučiću (ako u njega stane, a dosta toga u zadnje vrijeme stane jer sam zbog Vogueove pretplate kupila ogroman sandučić :-) ili obavijest o primitku pošiljke pa iz poše izađem s paketićem. :-)
Već je velika stvar što sam se svaki dan zadnja četri dana mogla probuditi u 8, 9 ili jedan dan u 11 sati umjesto uobičajenih 5,30 ujutro. I onda se rastezati u krevetu, laganini piti kavu uz listanje web portala i to onih koji ne uključuju politiku, nego samo što je IN, kad će nominacije za Oscara, koji zanimljivi recept, novi spasonosni proizvod za lice ili kosu, najnovija serija (Taboo s Tom Hardyijem npr).

U petak sam još napravila keksiće s marcipanom, prejednostavan recept i garantiram vam po meni i D-u – vole ga i oni koji ne vole marcipan, a nalazi se u kuharici Ane Ugarković „Nešto slatko“. Od sastojaka samo marcipan i bjeljanci, peku se 4 minute (meni je trebalo mrvicu duže jer ih nisam istiskala kroz dresir vrećicu) i premažu se sirupom koji mi se nije dao praviti pa sam ih premazala s rastopljenom marmeladom od marelica (također naznačeno u receptu), a imala sam blanširane listiće od badema pa sam njima ukrasila keksiće.



U subotu – pijaca, iznenađena s time što nismo zatrpani snijegom kako su najavljivali. – Ma najavljivali su od ponedjeljka do petka.. OK, pomislila sam, dobro da sam uzela godišnji, bar dio tjedna. Gledanje serija, kuhanje čajeva i kave, palačinke :-) Slično je proletjela i nedjelja. Kupili smo u subotu brdo naranči, dok je još sezona, dok još mogu naći lijepe na pijaci, navodno neprskane. Za D.-ov omiljeni džem/marmeladu od naranči.



A ispekla sam i palačinke, sebi s ovim odličnim talijanskim namazom od čokolade (ima još bolji - hrvatski proizvod Vilma - otkad sam njega otkrila, Nutella bye bye)



D. je dogovorio da ponedjeljak i utorak radi od doma.
Ja sam se u pon ustala u 11, ubrzo smo otišli u omiljeni nam restoran. Dobila sam ideju da i ja, kad budem kuhala juhu od rajčice, u nju dodam đumbir.
D. je išao kući nastaviti raditi, a ja sam otišla u shopping i šetnju. Cimet u štapićima za marmeladu.
Danas cijeli dan ponavljam kako sam sretna.
Zbog zadnjih par dana posebno, ali nije mi ni prije bilo loše.
Ustala sam se u 9, pola sata prije toga se izležavala, napravila kavu, onda sam čak malo i radila (uzela sam si dio za napraviti doma, ali nisam se opterećivala s tim da to moram, nego samo ako mi se bude dalo). Nazvao me dostavljač – da ima neki paket za mene.
Mislim se koji sad paket? Možda šalje moja prijateljica koja me iznenadi, ali ovaj je nešto spomenuo Tisak.. Nisam ništa naručivala, neke sam još nagradne igre odigrala, ali nije bilo izvlačenja još (kao ni za parfem). Koja super stvar da sam danas doma.. i dostavi meni čovjek paket, a unutra Olivalov „čarobni poklon set“ piling i čarobno ulje za tijelo. Jupiiiii!
Onda sam lijepo u miru stavila predivan serum na lice od kojeg mi je koža instant hidratizirana i osjećala se pomalo luksuzno, kako je moja prijateljica i htjela :-) i pokušala povući tuš na očima – to da vježbam 100 godina, nikad neću uspiti ni približno dobro i tanko i lijepo i precizno nanijeti, ali nismo svi za sve :-)
Opet smo otišli u restoran, hrana još bolja nego jučer, a onda sam opet otišla đirati po gradu.


(jednostavan, ali fora izlog s kutijom za singericu i starinskom lampom, a ovaj mini kaputić na zvjezdice je kao stvoren za mene, no trenutno ipak preskup :-) )

I do knjižare u kojoj davno nisam bila.
Kupila dvije knjige - o mozgu i tiraniji mode. Tiranija mode i kupljeni pastelnorozi kaputić, idealan za vrijeme kad malo zatopli, još na sniženju (te brdo nepročitanih časopisa o modi koji me čekaju doma naslagani u piramidu kraj prozora) odlična su kombinacija.
Mozak je ono što moram njegovati jer jako dobro vidim koliko mu je super došlo par dana naspavanosti.


(pa sam si kupila ovaj na slici i knjige :-) )


Za kraj idealnog mini odmora – pravljenje marmelade. Sat vremena sjeckanja, par sati kuhanja, sterilizacija stakleniki.. stan miriše predivno. Marmelada mi se čini bolja no ikad.






Sutra sve iz početka, ali dobro je, za par dana i opet sam u mini oazi vikenda.
Sretna.

p.s. D.-ov doručak kao šlag ovog posta, za sve ljubitelje konkretnog :-)


Oznake: siječanj, lijepo je

19.01.2017. u 19:31 • 12 KomentaraPrint#

nedjelja, 24.07.2016.

Slikice današnjeg dana




Danas otpratila D. na vlak za Gunju, grad poluprazan.. i vidim ja u pothodniku Importannea stariju gospođu, u kompletiću boje vanilije (sako s rukavima, suknja do pola lista), u jednoj ruci štaka, a u drugoj sladoled Snjeguljica.
Frizura vjerojatno od jučer, ali vidi se da je sijeda kratka kosa isfenirana i nalakirana u frizerskom salonu. U ruci u kojoj je držala sladoled, na pregibu podlaktice i lakta - mala damska torbica.

Izađem iz Importannea, a gore prema tramvajskoj stanici druga gospođa, predivna lila haljina s pastelnim cvjetovima, kaiš naglašava struk, polusandale otvorenih prstiju, tanke čarape ispod kojih se vide nalakirani nokti, lila torbica.. ja prolazim pokraj nje i vidim iz profila precizno nanesen ruž, naočale za sunce velikih ljubičasto-bež okvira, također pomno isfenirana frizura, miriše po nekom ugodnom, starinskom parfemu.

Uglavnom, obje su mi izgledale divno, dok sam ja sama sebi izgledala totalno bezvezno, valjda premorena od jučerašnjeg dana.

Neodoljiv mi je bio sladoled kojeg je jela prva gospođa u damskom kostimiću (nisu sladoledi na štapiću rezervirani samo za djecu, o ne!).
A vezano za haljinu ove druge gospođe - danas ih možeš kupiti puno, ima kvalitetnih po povoljnim cijenama, posebno kad su sniženja. Kupiš, odjeneš koji put, možda je ne odjeneš više nikad, možda još ponekad, ali u izlozima uvijek ima još ljepših, još boljih.
Ja sve svoje haljine jako volim i čuvam, ali općenito mi se čini da se danas žene olako riješe ljetne haljine i onda je sljedeće ljeto (ili ono iza njega) zamijene još ljepšom, još boljom (ili im se samo tako čini).
Nekad se starih ne riješe, ali ih ne nose te ih čuvaju u ormaru.
Imam osjećaj da su se prije haljine, kostimi, odijela, kaputi, baloneri, odnosno odjeća koja nije "za po doma" pomnije kupovala. I kad se kupio kvalitetan komad odjeće, nosio se godinama, čak se prepravljao i popravljao kod krojača i tek ako mu više nije bilo pomoći ili je bio iznošen - bacao ili možda davao dalje.

Lila haljina, zvijezda današnje priče - tko zna kad je kupljena (možda su to bile 70-te, 80-te), ali je voljena, pažena i čuvana. I gospođa ju je ponosno nosila, i nosit će je svako nadolazeće vruće ljeto - jer posebno dobro paše uz ljetno, sunčano nedjeljno prijepodne u polupustom gradu.
Nema tu trenda. To je stil :-)

Godine - opet sam se uvjerila da su totalno stanje uma. Tu su naravno i neizbježni fizički pokazatelji zbog kojih ne možeš ne vidjeti da je riječ o starijim gospođama, ali da me danas netko pitao - ja bih rekla da su to bile dvije bezvremenske dame.
Obje su zračile i izgledale sretne (unatoč tome što je prva gospođa teže hodala i imala pomagalo).
Kao da je život pred njima.
Što zapravo i jest :-)

Oznake: ljetne haljine, ljeto u gradu

24.07.2016. u 16:52 • 21 KomentaraPrint#

nedjelja, 03.04.2016.

11 dana, 11 trenutaka sreće



U zadnje sam vrijeme čula mnogo loših i tužnih vijesti, srećom većina ih se ne tiče mene osobno, ali svejedno me potresaju. Podsjetnici su to da se svakodnevno previše sekiram, da ne mogu spavati zbog briga (a ionako spavam manje od 6 sati dnevno preko tjedna), iako sam svjesna da bi / da će sve te brige moguće rezultirati bolešću, nemoćnosti i da bi mi/ će mi sve ove današnje brige postati smiješne.

I sjetim se tako na momente svega toga, a onda sutra opet po starom. Takve su nam naravi, valjda.

Odlučila sam još davno da ću negdje pisati što me svaki dan razveselilo jer uvijek se nađe barem neka sitnica. Bilo bi mi previše obvezati se samoj sebi da ću te sitnice svakodnevno objavljivati na blogu jer nekad jedva stignem oprati kosu tijekom dana, kamoli što drugo (a moji se časopisi za čitanje gomilaju i gomilaju jer ih ne stignem niti prelistati) pa imam lijepi rokovnik namijenjen tim sitnicama koje život znače, no i on bude često (očekivano) zanemaren :-)

Zato sam sad uhvatila malo vremena i izdvojila nekoliko lijepih stvari, sitnica koje su mi uljepšale zadnjih deset dana. Popratit ću neke od njih fotografijama, ali bio bi veeeeliki uspjeh da ih svaki dan ili barem svaki drugi samo pobrojim.


1. Zalazak sunca u tijeku - dan ili dva prije Uskrsa




2. Šetnja uz more na Uskrs :-)



3. Kava na Uskrsni ponedjeljak u kafiću korak uz more i predivan pogled na otoke i stari dio grada






4. Miris borova, mora i soli u zraku (ne može se opisati fotografijom :-)

5. Fafarikula uhvaćena u prolazu




6. Nabrani lovor u šetnji, a koji će završiti u jelima i podsjetiti me tako na šetnju (jedan list baš danas kad budem kuhala čičvardu)

7. Tatin kruh koji je pekao i u subotu i u nedjelju i u ponedjeljak (svaki dan 3 kruha, a na Uskrs čak 4 komada)






8. Kuglof MNK koji svakim zalogajem oduzima dah – savršen okus, sastojci, miris




9. Na povratku u radnu sredinu, odlazak na poštu i otkriće da je izašla serija markica posvećenih ružmarinu, lavandi i smilju – kad se markice protrljaju, mirišu upravo po grmovima koje predstavljaju.. Kao velika obožavateljica markica, pisama, odmah sam ih kupila i toliko bila sretna da to ne mogu opisati






10. Pet stručaka savršenih šparoga koje mi je tata kupio na pijaci da odnesem u Zagreb :-)

11. Nakon napornog kraja tjedna, velikih glavobolja i toga da sam se cijeli petak jako loše osijećala – spavanje od 20,30 sati u petak do 7,30 sati u subotu, ispijanje kave skuhane u kafetijeri, a nakon toga odlazak po doručak na pijacu (a pala je i kitica zumbula)




Bilo bi toga i još, a kad zbrojim sve te lijepe stvari, one teže - malo lakše padnu.
Treba misliti na bolesne, nemoćne, nazvati ih barem ponekad, poslati im nenadanu razglednicu ili pismo.
Danas nemamo vremena skoro za ništa, a onda kad bude prekasno, savršeno će nam biti jasno da smo mogli i trebali drukčije.

Oznake: trenuci sreće

03.04.2016. u 12:43 • 14 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>



< rujan, 2017  
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30  


Komentari da/ne?

nike_furiosa@yahoo.com

za sve ono što biste mi možda željeli reći ili me pitati off the record :)

Da li spavam:


Sa mnom ste pili koktel:


Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se