< travanj, 2008 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30        

03.2012 (1)
05.2010 (1)
12.2009 (1)
08.2009 (1)
07.2009 (2)
06.2009 (2)
03.2009 (1)
12.2008 (1)
10.2008 (3)
09.2008 (4)
08.2008 (1)
07.2008 (7)
06.2008 (1)
05.2008 (2)
04.2008 (5)
03.2008 (3)
02.2008 (4)
01.2008 (6)
12.2007 (9)
11.2007 (12)
10.2007 (11)
09.2007 (16)
08.2007 (5)
07.2007 (9)
06.2007 (9)
05.2007 (15)
04.2007 (6)

Opis bloga

Bit će ovdje svega, mojih priča, pjesama, razmišljanja, zapažanja, nadanja, snova... ma vidjet ćete.

Linkovi

Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr

Ako osjetite poriv ne ostaviti komentar, možete mi se javit i ovim putem...

blog.bane@gmail.com

Njima navratim u postove

Objašnjenje imena

Đ. Balašević

Draga mama, život je jedna velika, da ne lajem, nema veze, ti
znaš. To je sve lutrija, a ja ne odustajem od svog broja dok
igra traje. Izgubim neku bitku, dobro, al' vremena još ima u
neograničenim količinama. I još se držim, još kako se držim.
I ne brini puno o tom šta ću biti, mogu se kockati, londrati,
piti i mogu pasti na niske grane, al' ne boj se, nikad neću biti:

Kao Bane...

25.04.2008., petak

Nemrem se sjetit dobrog naslova


Pomiješani krajevi nedovršenih snova tvore svoju, zasebnu priču.
San za sebe.
Djeluje mi poznato, ali...
Opet sam se probudio prije njegova kraja.
Počinje slaganje nove priče...

Zaboravljene maštarije, neostvareni planovi, potisnuti strahovi, dobre odluke u krivo vrijeme, kao i krive donesene u pravi čas tvore kompaktnu cijelinu zvanu moj život.
Kada se svega prisjetim, ostvarim svoje planove, pobijedim strahove i počnem donositi prave odluke u pravo vrijeme hoće li život postati jednostavan i jednoličan?
Ili će upravo tada postati dosadan, baš stoga što će nestati nepredvidljivosti iz njega?


15.04.2008., utorak

Kad majstori rade...


Image Hosted by ImageShack.us


Stojim ja tako, ovlaš, jučer u vinoteci, gledam prašinu kako se skuplja i snimam cure kako prolaze vežom.
Ne radim to svaki dan, da ne bi krivo shvatili.
Ponekad i pobrišem prašinu.

Baš sam pomislio kako će mi se vrat ukočiti od izvijanja kad li, uto, nato ili kako vam već drago, prolete njih dvije kroz moje vidno polje.

>>Dobra guza, proleti mi glavom.<<

Kad eto ti jedne od njih dva koraka nazad i... pogled u pravcu ja.
Zbunjola u glavi, razmišljam jesam li to rekao na glas?
Hoću li dobiti šamarčinu ili broj telefona?
Ili je snimila maslinovo ulje iza mene. Ak je to, mislim si, zbilja ima oko sokolovo, ili voli dobro maslinovo ulje....

Ulazi ona, iza nje i njena frendica.
Dooobro, ne izgleda ljuto, ne vadi suzavac iz torbice, čak mi se i smiješi.
Hmmm...

Mozak radi sto na sat, odakle ja nju znam?
Ona očito zna mene...

Ona: >>Bok, kaj ti tu radiš<< pita me.
Ja: >>Aha.<<
Ona: >>Kaj nisi više tamo di si prije radio?(da ne navodim ime propalog slučaja od firme...)<<
Ja: (mislim si u glavi koje je to bedasto pitanje, pa rekao sam ti da radim ovdje) >>Ne, nisam tamo od prošle godine.<<
Ona: >>Joj super, daj molim te trebam tvoju pomoć.<<
Ja: >>Nemaš beda, kaj trebaš?<< (sad mislim nešto, hmmm, sram me bilo...)
Ona: >>Jel znaš di je tu ..., neka agencija za manekenke, reklame, tak nešto?<<
Ja: (gledam je tupo do bola, još uvijek se pokušavajući sjetiti odakle ju znam) >>Nemam pojma.<<

Da ubrzam malo...

Sad je razgovor krenuo putem - zna li ona adresu, zna, to ti je tu prek puta, (mislim si glupačo - znaš adresu i ne uspiješ je ne naći, skupa sa kućnim brojem i svime na zgradi)...
Slijedi trkeljanje bez veze, a ja sam mulac, opet mislim, i već me glava počinje boljeti, samo ne znam od čega, da l' zbog previše razmišljanja odakle se znamo, ili zbog previše razmišljanja opčenitog, u sada već tri minute.

Odu one, vrate se za 15 min iz te agencije, gdje će im uzeti 70 kn da ih slikaju i slike stave na internet, te im objeručke pomoći naći posao, a ja sam sam sebi glup ko kupus jer i dalje razbijam glavu odakle se znamo...

Odustajem od razmišljanja, nema smisla...
Opet priča bez veze, di si, šta si, kako si, ali mene to više ne tangira, takav razgovor ide bez razmišljanja...
Ko da pobirem veš sa balkona, samo slažem na hrpu...

Došo sam doma, popio Aspirin i glava me prestala boljeti...

Sve u svemu, nije poanta priče da se hvalim kak mi žene, i to zgodne, same prilaze.
To me kao što se vidi ostavlja zbunjenog, nego...

Kad se ljudima počinju dešavati takve stvari, da zaboravljaju ljude koje su upoznali?
Zašto meni, ovako mladom...
Why, ooh why?

Season in the Sun


11.04.2008., petak

Time is on my side, maybe...


Jugo

Koji optimizam...

Ponekad nije pravi čas
Ponekad nije pravo mjesto
Ponekad nemam snage, volje, hrabrosti
Ponekad je prekasno

Ponekad je...


Vrbe


Zovem prijatelje moje


03.04.2008., četvrtak

Život je more

Malo patetike u kasni sat.
.ebi ga, katkad si nemrem pomoći.
Ipak sam se nazvao Anti - Bane, za potrebe bloga, recimo...

Draga mama, život je jedna velika...

Život je more

Ponekad me ljudi pitaju koja mi je najdraža Đoletova pjesma.

Odgovor se svodi na nabrajanje nekoliko njih, a uvijek mi izmakne ona jedna, najdraža.
Koja je ta?
Ne znam, nema šanse, da ju navedem, ili ne želim reći, svejedno je...

Ovisi o raspoloženju koje me pere, situaciji, dobu dana...
To je kao da roditelja koje mu je dijete draže, sva su jednako draga, ali ipak...

D - mol

Ostala je samo knjiga sa par nepročitanih strana...

Ma, nije ni ta...
Ne znam...

Možda je kriv teran koji pijem, maslinovo ulje koje mi dijelom teče žilama, neki mirisi kojih se uvijek rado sjećam kada me nema u Istri, a nema me tamo često, i to me muči sve više i više...

Talas



Ili je to Kad odem, tužna toliko da mi svaki put natjera suze na oči.

Kad odem

Ma kaj ja znam, duša mi je takva, neki su mi rekli stara, ne znam možda su u pravu, možda nisu, lako meni sa njima, važno mi je što ja mislim o sebi...

Lako za dušu, meni su oči važne...
Kada pogledam nekoga u oči, utvaram si da mogu, kako neki misle vidjeti u dušu te osobe...

U noćima poput ove, ova mi pjesma pada na pamet...

Portret života mog

Svaka je pjesma riznica slika koje mi se stvaraju pred očima, slikovnica što se lista, ko na dnu...

Galicija

Kad me obgrli s leđa, kao violončelo...
Tko zna o čemu pričam, shvatit će...

Ma davim sam sebe, a i Vas sa pričama, ispričavam se, al došlo mi...

Opet psovka, butelja je pri kraju, šta sad...

Otvoriti novu ili ne, bolje ne...
Tko zna gdje bi me to odvelo...

Nedostaje mi...

Ma nema veze...

Laku noć moje dame i gospodo...

Odlazi cirkus


01.04.2008., utorak

E,da...


Sevdah


Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se