< prosinac, 2007 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            

03.2012 (1)
05.2010 (1)
12.2009 (1)
08.2009 (1)
07.2009 (2)
06.2009 (2)
03.2009 (1)
12.2008 (1)
10.2008 (3)
09.2008 (4)
08.2008 (1)
07.2008 (7)
06.2008 (1)
05.2008 (2)
04.2008 (5)
03.2008 (3)
02.2008 (4)
01.2008 (6)
12.2007 (9)
11.2007 (12)
10.2007 (11)
09.2007 (16)
08.2007 (5)
07.2007 (9)
06.2007 (9)
05.2007 (15)
04.2007 (6)

Opis bloga

Bit će ovdje svega, mojih priča, pjesama, razmišljanja, zapažanja, nadanja, snova... ma vidjet ćete.

Linkovi

Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr

Ako osjetite poriv ne ostaviti komentar, možete mi se javit i ovim putem...

blog.bane@gmail.com

Njima navratim u postove

Objašnjenje imena

Đ. Balašević

Draga mama, život je jedna velika, da ne lajem, nema veze, ti
znaš. To je sve lutrija, a ja ne odustajem od svog broja dok
igra traje. Izgubim neku bitku, dobro, al' vremena još ima u
neograničenim količinama. I još se držim, još kako se držim.
I ne brini puno o tom šta ću biti, mogu se kockati, londrati,
piti i mogu pasti na niske grane, al' ne boj se, nikad neću biti:

Kao Bane...

27.12.2007., četvrtak

Najdraži sms - ovi


Kako smo skoro svi "napredni" u tehnološkom smislu, i malo tko više šalje dobre stare čestitke, te se Božić čestita uglavnom sms - ovima odlučio sam podijeliti sa vama dvije najoriginalnije poruke, odnosno one koje su meni najviše uljepšale protekle praznike.
Svaka je odlična na svoj način.


Svima koji mi nisu čestitali Božić i Novu Godinu
želim da im izgori bor,
da im se Djed Mraz posere u dimnjak
i da njegovi sobovi siluju vašeg psa.
Isto tako obavještavam voljene prijatelje
koji su mi pisali čestitke za 2007. godinu
da mi se želje nisu ostvarile
i molim da mi za 2008. godinu uplate cash.



Idi putevima koje bira tvoje srce,
voli ono što ispunjava tvoju dušu,
budi sa onom koju zaista voliš
i ne dopusti da izgubiš onu koju želiš.



Koja je vama bolja?


I prigodni vic...

Šta je Jacques Houdek dobio za Božić?
Deset kila...


24.12.2007., ponedjeljak

Sretan Božić


Svima od srca želim sretan i blagoslovljen Božić.

Želim da Vam se sve želje ispune, i prije svega puno zdravlja i sreće...


20.12.2007., četvrtak

I noga u guzicu je korak naprijed...


Napravilo se što se trebalo napraviti, recimo da je.
I jedno poglavlje u knjizi života je gotovo.

Hvala svima koji su se javili komentarom, prijateljima na savjetima (znate Tko Ste i da vas sve volim) i onima koji me čitaju u mojim lametiranjima.

Idemo dalje, sranje, uvukao mi se taj slogan u svakodnevni govor.

Danas će biti šareni post, odnosno od svega po malo...

Najprije želim reći da nisam ni sekundu sumnjao u M. Strahiju i u te nebulozne tvrdnje da čovjek uzima doping.
Ne znam čovjeka osobno, ali smo trenirali nekoliko godina pruga do pruge na Mladosti i znam koliko je truda uložio u svoju karijeru, i da ne bi nikad uzimao nedopuštena sredstva.
Želim mu sreću u nastavku karijere, ako će je moći nastaviti nakon operacije, i svega što slijedi u životu.

Čestitam svim plivačima koji su osvajalo medalje i rušili osobne, državne i sjetske rekorde na EP. Plivanje je krvav posao, tko nije probao ne zna...

Politika je kurva, i to se pokazuje svaki dan, iznova i iznova. Vlast je slatka nema šta.
Otkad je svijeta ništa se nije promijenilo, a vjerojatno nikad i neće...

Malo (ili više) sam naljutio neke drage ljude zadnjih par dana i ovim im se putem još jednom ispričavam na svom ponašanju i na nekim obećanjima koje nisam izvršio...

Gotov sam sa poslom za ovu kalendarsku godinu, što je dobro, treba mi malo odmora da napunim baterije i u novu godinu krenem sa nekim novim planovima i ciljevima, te u novoj radnoj okolini.
Neka bude upola dobro kao u prošloj i bit ću zadovoljan.

Buraz se seli vjerojatno sredinom idućeg mjeseca i sa te strane počinje novo poglavlje života.

Kad mi se slegnu svi dojmovi, možda ću i napisati ponešto o tome što sam naučio o sebi u zadnjih tjedan i pol.


15.12.2007., subota

Tužni pajac


Život je more

Dal je sve bilo samo fol
dal je sve samo jeftin trik,
jer sve te maske kriju bol
i neki sasvim drugi lik...

To je jedna druga pjesma ali nema veze. Pala mi je na pamet, onako, usput.

Našpanan sam do krajnjih granica. Istovremeno sam tup, prazan, kao mobitel sa lošom baterijom. Traje jedan dan i onda crkne. E takav sam i ja zadnjih par dana. Jutra preživim još nekako, ali dotuku me popodneva.

Bio sam sve i svašta zadnjih tjedan dana.
Odnosno svakako su me zvali. Bio sam princ. Bio sam muškarac sa ženskim mozgom. Bio sam ... ma svašta...
Bio sam pun kurac svega, uglavnom dobroga, bar tako mislim, i to me nagnalo na razmišljanje.

Dosta sam naučio o sebi. Puno sam naučio od drugih, hvala Vam svima.

I opet kreću ista pitanja u glavi, i opet se borim sam sa sobom.
I iako govorim da se volim svađati sam sa sobom, jer uvijek ja pobjeđujem, lažem.
Jer ponekad pobijedi onaj drugi ja. Koji me baci unatrag nekoliko koraka.


10.12.2007., ponedjeljak

Kako postati ovisan


Nemrem lagat. Ovisan sam.
Navukao sam se tako lako da je to prestrasno. A sve je pocelo tako lagano.
>> Probaj samo, mozda ti se svidi<< rekli su mi.
Zapravo nisu mi morali ni govoriti.
Sam sam se bacio u te vode, oni su mi samo ponudili.

Da mi se svidi, to je bilo prejednostavno, cudo jedno kako lagano.
Nakon prve minute osjetio sam kako mi se kemijska ravnoteza u mozgu mijenja, kako postajem sve zaludjeniji i zaludjeniji.
Ne mogu normalno funkcionirati, svaku sekundu mislim kada cu se opet vratiti tamo i kako ce me opet, kao i prvi put, obaviti ona sumaglica neracionalnog razmisljanja i kako cu se prepustiti carima i mogucnostima koje mi se stavljaju na izbor.
U glavi mi se vrte sve situacije koje se mogu dogoditi i svi raspleti su mi dragi.
Nema veze kako ce zavrsiti, vazno mi je samo da sam tamo i da sam u igri.

Jos je mnogo ljudi poput mene, nisam sam i to me istovremeno i tjesi i zabrinjava.
Znaci nisam jedini, a opet, koliko je jos nesretnika poput mene koji su se navukli.
Kako ce zavrsiti ne znam, mozda cu jednostavno ostati bez novca i svemu ce biti kraj.
Ili ce me netko naci u nekoj ulicici kako trabunjam nesuvisle gluposti o tome kako nisam trebao uloziti sve novce u tom trenutku i na te karte.

Ajde da ne mucim i ne povlacim za nos samog sebe mogu ja to rijesiti jednim klikom misa, ali zasto.
Zasto kad mi je ovdje tako dobro i kad mi je mozak u totalnom stanju obamrlosti.
Cak sam i poceo postove pisati bez kvacica.
Tamo nemrem pisat sa kvacicama.
Je li mi to znak da stanem na loptu i da kazem dosta.
Nije, preslab sam karakter. Cim ovo napisem vracam se tamo gdje je sve i pocelo.
Ako me netko trazi ovih dana, ja sam na Facebooku.
Igram poker. I kao ide mi, ali nisam siguran, da li mi ide ili je to samo privid.
Imaginarni novci mi se vrte pred ocima i razmisljam o tome kako ih skupiti jos vise, vise nego sto ih imam.

Evo počeo mi se vraćati razum i osjećam da mi nedostaje onaj imaginarni miris stola za poker i ekipa koja nervozno žvače nokte u iščekivanju iduće karte koja će se okrenuti.
Idem vraćam se na mjesto zločina, samo još jednu ruku i još jedno dijeljenje.
Jer nikad se ne zna kada će doći ona prava karta, ona koja obično fali za skalu, ful ili poker.


Napomena

Nema mjesta panici.
Još uvijek sam normalan.
Nema mjesta brigi i intervencijama prijatelja i rodbine.
Samo sam sam sebe iznenadio koliko sam vremena ovaj vikend proveo za kompom igrajuci tu igru.
Zbilja, mogu razumjeti ekipu koja se navukla na kocku, jer je stvar, pa makar i ovako imaginarno zarazna.
Ali dajte ljudi, promašit ćete život.
Mrdnite se od toga. Ima i drugih stvari sa kojima se možete zabaviti.
Recimo Blackjack.
Šalim se.

Upoznao sam "za stolom" nekoliko simpa ljudi i ovim ih putem pozdravljam.
Uzmite im lovu.
Bok Mamzy !!!
I vidimo se opet za stolom.


06.12.2007., četvrtak

Posveta najvećem od svih


Moj brat i njegov kum su veliki obožavatelji lika i djela ovog čovjeka.
Vode se sporovi da li je on uopće čovjek, odnosno sa ovog planeta.
Ja nisam siguran.

Scena nad scenama

Ovo su činjenice o Chucku Norrisu

Guns don't kill people. Chuck Norris kills People.
There is no theory of evolution. Just a list of animals Chuck Norris allows to live.
Chuck Norris does not sleep. He waits.
The chief export of Chuck Norris is Pain.
There is no chin under Chuck Norris' Beard. There is only another fist.
Chuck Norris has two speeds. Walk, and Kill.
The leading causes of death in the United States are: 1. Heart Disease 2. Chuck Norris 3. Cancer
Chuck Norris drives an ice cream truck covered in human skulls.
Chuck Norris is my Homeboy.
Chuck Norris doesn't go hunting.... CHUCK NORRIS GOES KILLING


When the Boogeyman goes to sleep every night, he checks his closet for Chuck Norris.
Chuck Norris doesn't read books. He stares them down until he gets the information he wants.
Outer space exists because it's afraid to be on the same planet with Chuck Norris.
Chuck Norris is currently suing NBC, claiming Law and Order are trademarked names for his left and right legs.
Chuck Norris is the reason why Waldo is hiding.
Chuck Norris counted to infinity - twice.
When Chuck Norris does a pushup, he isn’t lifting himself up, he’s pushing the Earth down.
Chuck Norris is so fast, he can run around the world and punch himself in the back of the head.
Chuck Norris’ hand is the only hand that can beat a Royal Flush.
Chuck Norris can lead a horse to water AND make it drink.
Chuck Norris doesn’t wear a watch, HE decides what time it is.
Chuck Norris gave Mona Lisa that smile.
Chuck Norris can slam a revolving door.
Chuck Norris does not get frostbite. Chuck Norris bites frost
Remember the Soviet Union? They decided to quit after watching a DeltaForce marathon on Satellite TV.
Contrary to popular belief, America is not a democracy, it is a Chucktatorship.


05.12.2007., srijeda

Šta su za mene orgije, a šta ljubav


Orgije.
Zanimljiva riječ.

Kad se spomene na pamet mi uvijek padne jedan strip.
Asterix u Švicarskoj, ili u kako su ga preveli Švajcarskoj.
Neki će znati o ćemu je riječ.

Nikad nisam sudjelovao, a nemam ni neku volju nazočiti orgijama. To mi je nekako fuj, mada moram priznati da ideja intrigira. Tako da nikad se ne zna, ako se ukaže prilika...
Vjerojatno laže svatko tko kaže da mu nikad nisu pale na pamet. Ali budimo realni, malo tko bi se usudio probati.
Ja ne bih. Nisam taj tip. Ili možda, ipak...
Vrlo odlučan početak posta, nema šta.

Orgije zamišljam kao puno ljudi na jednome mjestu koji pokušavaju ostvariti svoje skrivene želje ili potrebe koje se ne usuđuju tražiti ili ih ne dobijaju u vezi, braku ili solo životu kao takvome.
Pri tome se ne podrazumijeva da su osobe koje u njima sudjeluju promiskuitetne.
Takve stvari se vjerojatno moraju dogovoriti sa parterom, mada takve veze su u tom slučaju izrazito slobodne i vjerojatno podosta drugačije postavljene od "normalnih" brakova ili veza u kojima je većina parova.
Razmišljam da li bi i takozvane "redaljke" bile orgije. Vjerojatno ne bi, mada to je već pitanje za stručnjake na području seksa.
Sve u svemu, orgije su za one jakih živaca i libida, koji se u takvim situacijama mogu opustiti i znaju točno šta traže u takvim situacijama.
Ja sam ipak više tip za jednu ženu. Možda zvuči papučarski, ali eto, takav sam.


Šta je ljubav?

Ljubav je stvar kemije, a seks fizike.
Ja sam tipična muška osoba i kod mene postoji razlika između seksa i ljubavi.
Sad će žene reći da sam muška svinja, al kaj ja tu mogu.

Za mene je ljubav osjećaj koji me (kada sam zaljubljen) prati kroz čitavi dan. Nešto što me ispunjava, daje mi snagu i čini me laganim i poletnim za ostvarivanje svakog zadatka i savladavanje svake prepreke koju je potrebno preskočiti da bi se osvojilo srce žene ili djevojke, kako vam drago.
A ako je ljubav obostrana i ako mi se daje, odnosno ako je primam, onda sam kao dijete kada mu daš najdražu igračku ili čokoladicu koju najviše voli.
Imam onaj blesavi osmijeh na licu i ništa ga ne može skinuti sa njega.
Dovoljno mi je vidjeti osobu koja me voli i koju ja volim i sve brige ovoga svijeta nestaju i ne postoje za mene u tom trenu.

To je podosta izromantizirano gledanje na ljubav, i u krutom i realnom svijetu u kojem živimo mnogo će ljudi reći da to nije baš tako lagano i dostižno, ali da podsjetim, ovdje je riječ o meni i o tome kakav sam ja kad sam zaljubljen.

Ljubav je neopisiva u svojoj jednostavnosti i nesaglediva u komplikacijama koje je mogu pratiti, ali ipak je najljepši i svima nama poznati osjećaj koji kao ljudi posjedujemo. I kao takvu je treba znati nositi u sebi i davati ljudima oko nas, bez obzira jesu li je zaslužili ili ne.
Ljubav je ona nit koja nas povezuje i razdvaja, nosi u sebi mnoge neispunjene i neispričane životne priče za koje smo samo krivi što se jesu ili nisu odigrale.

Ukratko ljubav je ljubav.
Nema tu prave ni krive definicije, samo sposobnost svakog pojedinca da je živi i pruži onima koje voli.


03.12.2007., ponedjeljak

Nešto novo...


Ideja je zanimljiva, jako zanimljiva.
Naravno, njen tvorac je čudovište samo po sebi.
Znamo neke ljude koji su tako napisali nekoliko odličnih postova i vrijeme je da pokušamo malo proširiti tu ideju.

Evo kakva je ideja:

Zadaje se tema, a post se piše u vlastitom stilu pisanja.
Kako kome odgovara i kako mu je drago.
Može biti u obliku priče, pjesmice, kroz za*ebanciju ili ozbiljno... kako tko hoće, ali mora se držati teme.

Najavljujem da će moj idući post biti sa temom koju sam dobio i glasi:

Šta su za mene orgije, a šta je za mene ljubav?

Odmah dajem zadatke nekolicini ljudi, ne moraju prihvatiti, ali bilo bi lijepo od njih da barem pokušaju.

svijetuboci: Želim li ostati zauvijek mlad?
derzafanistori: Koji mi je najsretniji trenutak u životu?
kacun: Šta sam želio biti kada odrastem?
dida99: Koji bih superjunak bio i zašto?
jakocudna1: U njegovom zagrljaju
aparatczyk: Šta je za mene ljubav?
glassanchi: Nikada nisam, a tako sam željela...
euklid: Prva Dinamova tekma na kojoj sam bio
ribafish: Život samca u Zagrebu


Sve uvijek dođe na svoje...


Sad sam i to siguran.
Našao, sam novi posao. Dobro, nije da sam ga mukotrpno tražio, pa nakon osamnaest krugova razgovora prošao na oduševljenje poslodavca, ali posao je posao. A i poslodavac je zadovoljan. Znam, čuo sam da je to rekla moja, još malo pa bivša, šefica. Isto tako, to je situacija u kojoj ne možeš reći ne poslu, jer ispadaš razmaženo cvilidrete koja ne bi radilo i izmišlja toplu vodu, a posao mu se doslovno daje, čak ni ne nudi, nego doslovno daje.

Šefica je zbilja održala riječ i našla mi posao, riječ da bih rekao. Osjećam se lagano pod protekcijom, i iako bi se moglo moralizirati na tu temu vjerujem da bi 90 % posto ljudi bilo sretno da im posao samo tako padne s neba.
Šta da kažem, nisam poslao nijednu zamolbu, doslovno nisam ni prstom mrdnuo...
Samo sam čekao.

Dok s druge strane moja najdraža kolegica trpi zbog "grijeha" nekih drugih ljudi i ispašta ni kriva ni dužna.
Odrasli zbilja znaju biti gori od djece kada se počnu inatiti. Drž' se kolegice, i želim ti da što prije nešto nađeš...

Glede zemlje u Istri ništa novo, čekaju se papiri. Uzbuđenje je splasnulo do te mjere da sam skoro zaboravio na tu temu.
Možda da sa tim novcima kupimo nešto u Lici?
Možda polovni BMW i kožnu jaknu (ovo je nešto interno, joj koliko smijeha je bilo u subotu)?
Kao da će to sada biti ne znam koja lova...

Razmišljam o tome da se prihvatim pisanja jednog posta po zadatku. Tema je malčice kompleksnija i zahtjevnija od mojih svakodnevnih, pa ću još malo razmisliti...
Mislim zbilja, čudna, mogla si mi dati dva još kontradiktornija, različitija pojma, pa da zbilja bude prava borba oko pisanja.

I na kraju jedan stih od Đoleta:

Slab sam ja igrač za subotnje gužve,
al shvatam po malo te pokretne spužve.
Neko pijan,
lakše život odrobija.

O daj okreni, taj ringišpil...


Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se