< srpanj, 2007 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          

03.2012 (1)
05.2010 (1)
12.2009 (1)
08.2009 (1)
07.2009 (2)
06.2009 (2)
03.2009 (1)
12.2008 (1)
10.2008 (3)
09.2008 (4)
08.2008 (1)
07.2008 (7)
06.2008 (1)
05.2008 (2)
04.2008 (5)
03.2008 (3)
02.2008 (4)
01.2008 (6)
12.2007 (9)
11.2007 (12)
10.2007 (11)
09.2007 (16)
08.2007 (5)
07.2007 (9)
06.2007 (9)
05.2007 (15)
04.2007 (6)

Opis bloga

Bit će ovdje svega, mojih priča, pjesama, razmišljanja, zapažanja, nadanja, snova... ma vidjet ćete.

Linkovi

Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr

Ako osjetite poriv ne ostaviti komentar, možete mi se javit i ovim putem...

blog.bane@gmail.com

Njima navratim u postove

Objašnjenje imena

Đ. Balašević

Draga mama, život je jedna velika, da ne lajem, nema veze, ti
znaš. To je sve lutrija, a ja ne odustajem od svog broja dok
igra traje. Izgubim neku bitku, dobro, al' vremena još ima u
neograničenim količinama. I još se držim, još kako se držim.
I ne brini puno o tom šta ću biti, mogu se kockati, londrati,
piti i mogu pasti na niske grane, al' ne boj se, nikad neću biti:

Kao Bane...

31.07.2007., utorak

Horatio Caine i ja...


Gledao sam jučer CSI Miami.
Horatio Caine - Cveba je moj osobni junak.
Koji pogled ima taj čovac. Čudesno. Dubokoumno - zamišljeno - produhovljeno - dal mi se sere ili ne pogled pojavi se bar jednom u epizodi, obično popraćen muzikom koja bi više odgovarala Baywatchu ili onoj drugoj seriji sa P. Anderson. I kako je primijetila moja najdraža kolegica sunčane naočale preko kojih baci pogled redovito kad se desi nešto znakovito.

Danas me zbog tog mog junaka boli guzica.

Za one koji su propustili još jednu epizodu u kojoj je Cvebek pokazao nadljudsku hrabrost, hladnokrvnost i proračunatost radnja je išla ovako.
Snajperist, bivši marinac vrhunski strijelac snajperom ubija ljude po Miamiju. Onako iz zajebancije. Puca on tako na njih sa krovova nebodera sa udaljenosti od 600 do 800 metara ko da vježba u streljani.
Ima neku rašivenu vreću od krumpira preko sebe ko kamuflažu, ne jede i ne pije ništa po čitavu noć, piša u hlače bez da se pomakne sa mjesta na kojem leži...

U raspletu, naravno, saznaju na kojem se on neboderu nalazi i gdje su ljudi po kojima će pucati, te pojačani helikopterom koji ljulja grane drveća i ometa snajperistu procjenu snage vjetra kreću u akciju. Cvebinator sam, luđačkom hrabrošću rastjeruje ljude sa tog trga po kojem bi zlikovac trebao raspaliti dok ga isti gleda kroz optiku snajpera i čeka savršenu priliku za opaliti. On ne opali, SWAT - ovci ga pokupe sa krova i bla, bla, bla...
I nažalost nikad nećemo saznati zašto je to radio, jer to mog i vašeg junaka u zadnjim trenucima epizode uopće ne zanima (pogled preko naočala!!!). On je svoj posao napravio...
Horatio gleda u daljinu i kraj.

Sav sretan i uzbuđen zbog dobro obavljenog Cvebsterovog posla u epizodi ošo sam spavat i sanjao da mene naganja neki snajperist.
Ja se puno vrtim dok spavam i kad ne znam šta sanjam, a ovo je bila borba na život i smrt...
Nakon zapleta kojeg svi scenaristi CSi - a zajedno ne bi mogli zamisliti nađem se na nišanu snajpera i odlučim baciti u stranu i spasiti svoj život.
Bacio sam se, i to uspješno.

Opao sam sa kreveta ko balvan drito na dupe i trticu. Iznenađenje, šok i nevjerica. Kosti čitave...

Malo psovanja, pičkaranja i nazad na spavanje.
Kad sam zaspao nisam više sanjao ništa, valjda nisam.
Jebem ti Horatia.


25.07.2007., srijeda

Malo - pomalo


Malo sam zaštekao sa pisanjem u zadnje vrijeme.
Nije da mi se ništa ne dešava u životu, nego jednostavno nisam imao vremena prošli tjedan, a kada sam ga imao nisam imao računalo pri ruci.
Kada sam bio doma (kod sebe doma) nisam imao volje ništa pisati, a doma sam bio jako rijetko i tako kratko da ne bih ni stigao ništa pametno sročiti.

E sad, kaj ima novoga?

Najprije loše vijesti

Prvo jutro koje sam se probudio u stanu kojeg čuvam otkrio sam anomaliju u akvariju. Naime, jedna od ribica koje su mi povjerene na čuvanje-hranjenje je mrtva-hladna ležala na dnu. Nisu me baš utješile riječi da je to tako sa ribicama, odnosno da kod njih baš i nemreš znati dal su bolesne. Nije baš dobar početak čuvanja stana, zar ne? I ovo je više loša vijest za ribicu koja je uginula, a ne za mene, ali šta je tu je...

Otkazano je već dogovoreno putovanje u Tursku. Dogovor je bio pred realizacijom (uplaćivanjem aranžmana), ali su iskrsnuli problemi financijske prirode.
Novci predviđeni za putovanje su preusmjereni, a ja pomiren sa činjenicom da će me Turska čekati i dogodine.


A sad malo dobrih vijesti

Usprkos nedostatku vremena za druženje sa ljudima prošli sam tjedan upoznao jednu osobu suprotnog spola. Ali iskreno ne znam kaj da napravim sa njom. Dosta je mlađa od mene, šarmantna, ima potencijala i ona je prva cimnula mene, ničim izazvana, ali...
Mlađa je, tek upisuje faks i iako ja mogu trkeljati koliko god treba, ipak je to dosta godina razlike.
Al, dobro, tu ću odluku donijeti u trenutku, ako je bude trebalo donositi.

Koliko god ja bio lud, nadrkan i kukao cijelo vrijeme, godišnji mi se bliži i ta tri tjedna ću zbilja odmarati (pogotovo pošto je otpala Turska). Dobra je šansa da ću otići u Istru, a možda skoknem i do Beograda na produženi vikend. Ima se planova samo je pitanje love, odnosno koliko ću se moći rastegnuti.

Ostalo

Dinamo je loš. Negledljivo loš. Kaže Blažičko u prijenosu da im nije mjesto u prvom pretkolu LP-a.
Itekako im je tamo mjesto. Nisu bili ništa posebno bolji od protivnika kojeg su podcijenili do Azerbajdžana i nazad.
Hajduk je još gori od Dinama. Totalni jad i bijeda.

Blanka Vlašić je "popizdila" ove godine. Mogli bi ove godine gledati novi svjetski rekord.

Politika je kurva i ide mi na živce.

Gori nam pola obale, a mi šaljemo kanader Makedoniji. Tko je tu lud?

Britney, Paris, Lohan i ine "zvijezde" treba poslati na Mjesec prvom raketom koju će NASA poslati gore, zapravo predlažem da se počnu prikupljati novci za takve "humanitarne akcije". Radni naslov: Ispalimo zvijezdu.

Nina Badrić se dobro oporavlja od udesa. Rolete još rade.

Hrvoje - Žohari : 14 - 0

17.07.2007., utorak

U hladu


Pristao sam čuvati jedan stan dok je prijateljica na moru.
Mogu reći da mi odgovara i paše malo mira i tišine, a dodatni plus je taj da je usprkos ovim vručinama u stanu vrlo ugodno, čak i friško preko noći.
Dođem doma (odnosno u taj stan), i opustim se kak se spada. Nema bedastih pitanja, nitko ne gnjavi (otud valjda mojoj babi izraz - GNJAVO) i uživam.

Uživam ja, i uživaju žohari na koje sam upozoren da se preko ljeta oće pojaviti.
Nikakve metode uklanjanja tih kukaca nisu urodili plodom, pa je odluka pala da će se živjeti u primirju, skoro pa simbiozi. Jedino ne znam kakvu korist može čovjek imati od žohara...

Ja sam malo prekršio to primirje, te je trenutni rezultat: Ja - žohari 4:0.
Oni su brzi, spretni i okretni, a ja imam škembicu, leće u očima, šlapu i novine.
Onog koji se pokazao kao najžilaviji u okršaju, koji sam naravno dobio, odnosno njegove posmrtne ostatke, ostavio sam preko noći na pragu ulaznih vrata u sobu. Čisto da ostali vide kaj ih čeka ako se budu zajebavali sa mnom. Njegovo tijelo je do ujutro nestalo sa praga. Šta se desilo mogu samo pretpostavljati.

Ali kako god žohari se više ne pojavljuju kada sam ja budan ili u stanu.
Jedino me malo brine što sam na podu od kuhinje našao poruku napisanu rižinim zrnima: REDRUM.
To sigurno ne znači ništa, kaj ne?
Ili možda...


14.07.2007., subota

Rolete 4

Kao i svi veliki serijali i ovaj je jednom morao doći do kraja.
Konac koji rub odijela krasi bio je predvidljiv, pomalo srcedrapajući, posve očekivan i bez posebnih obrata u zadnji tren koji su se možda ipak mogli očekivati.
Moglo bi se reći da je radnja bila linearna, bez redateljskih egzibicija, čak i pomalo dosadna.
Glavni likovi su i u 4. nastavku ostali isti, radnja se i ovaj put odvijala u realnom vremenu, što je rijetko u svijetu roletarstva.

Roletar je došao i promijenio rolete. I to je to. Stare su u šupi i čekaju odvoz idućeg glomaznog otpada.

Ostala je samo žal i nada da će se jednom snimati nastavci ove uzbudljive sage.
Sa junacima ćemo se još sretati, ali bez starih roleta ništa više neće biti isto.

Stare drvene rolete služile su od neznam kad - 2007. godine.
Ostat će mi u lijepoj uspomeni i sjećanju.
Hvala im na svemu što su mi dale.


09.07.2007., ponedjeljak

Rolete 3

Ovo postaje bolji i zanimljiviji serijal od Ramba ili Nestali u akciji.

Naime - danas se majci javio roletar i rekao da će doći još večeras, sutra ili najkasnije prekosutra.
Razlog što se nije pojavio do sada, a ni javljao, je taj što je sudjelovao u automobilskoj nesreći.
On u kombiju, a ona u Smartu.

On nije ozlijeđen, a težih ozlijeda nema ni Nina Badrić s kojom se sudario.

Ona je zaradila potres mozga, a to ipak (u njenom slučaju) nije teža ozljeda.

To će reć da će mi rolete mijenjati čovjek koji je sjebao Ninu.
Mašala.



Sponzoruša na Hvaru


- Ne nabijaj mi na nos stalno tu činjenicu.
- A šta drugo mogu kada je ti ne želiš prihvatiti? Da je nacrtam?
- Evo sada su mi krenule suze i ne mogu si pomoći.
- Možeš si pomoći, ali ne želiš, kravo glupa.
- Ali...

- Ma dajte molim vas, nemojte mučiti gospodičnu, začuje se glas sa recepcije.
- A kaj se ti miješaš, ko je tebe kaj pitao?
- Pa došli ste na godišnji odmor, uživati u suncu i moru, kod nas na Hvar, a ne svađati se.
- Kaj je tebe briga po kaj sam došao ovdje?
- Dobro gospodine, nemojte se odmah ljutiti.
- Daj mali, nemoj me jebat sa tim spikama, kaj glumiš kavalira nekakvog?
- Oprostite gospodine, nisam se trebao miješati...

Dva dana kasnije on se vratio u Zagreb, a ona je ostala na Hvaru. Šteta da propadne apartman koji je skupo platio. Utjehu je pronašla u zagrljaju recepcionara veeeeelikog srca koji ju nikad nije nazvao kada joj je završio godišnji koji je njen "dragi" platio. Vrativši se u Zagreb, skužila je da je na Hvaru ostala trudna. Nogometaš ju je izbacio iz svoga stana. Vratila se roditeljima, u sobu koju dijeli sa mlađom sestrom i razmišlja šta je uopće vidjela u tom glupanu. Kojem od njih dvojice, nije ni važno.

Karijeru sponzoruše je završila.
Abortus je riješio stvar.
Hoće li drugi put biti pametnija?



06.07.2007., petak

Forvarduša


Jednog je dana seljakov magarac pao u bunar.

Životinja je satima sažaljivo plakala dok je seljak pokušavao dokučiti što da uradi.

Napokon je odlučio - budući da je životinja stara a bunar ionako treba prekriti - nije vrijedno truda spašavati magarca.

Pozvao je sve susjede da mu dođu pomoći.
Svi su zgrabili lopate te počeli nabacivati smeće u bunar. Na početku je magarac shvatio što se dešava te počeo očajnički plakati.

Tada se na opće čudenje primirio.

Nakon nekog vremena seljak je napokon pogledao u bunar. Bio je zapanjen onim što je vidio. Sa svakom lopatom smeća koje je pogodilo njegova leda magarac je radio nešto zadivljujuće.

Istresao bi leđa i popeo se jednu skalinu vise.

Kako su seljak i susjedi nastavili ubacivati nečistoću na životinju, on bi je otresao i popeo se.

Uskoro, svi su zadivljeno promatrali magarca koji je zakoračio preko ruba i sretno iskočio!

Život će na tebe istresati smeće, razne vrste prljavštine. Trik kako da izađeš iz bunara sastoji se u tome da to otreseš i popneš se preko toga jednu skalinu više.

Svaka naša nedaća je skalina. Mozemo izaći iz najdubljeg bunara jednostavno ne posustajući.

Nikad ne odustaj! Otresi to i uspni se jednu skalinu više.

Zapamti pet jednostavnih pravila za sreću:

Oslobodi srce mržnje - Oprosti.

Oslobodi um briga - Većina se nikad ne ostvari.

Živi jednostavno i cijeni ono što imaš.

Daj više.

Očekuj manje.



A SADA .........


Dosta je bilo sranja... Magarac se kasnije vratio, i ugrizao seljaka koji ga je htio zakopati.

Posjekotina od ugriza se inficirala i s vremenom je seljak umro u agoniji od trovanja.

Zakopali su ga u bunaru.


POUKA DANAŠNJE LEKCIJE:

Kad uradiš nešto loše, i pokušaš sačuvati svoju guzicu, to se uvijek vrati i ugrize te.

05.07.2007., četvrtak

Rolete 2, cockta i grčevi


Četvrtak, 8 dana kasnije, a roletara još nema.
Od prošle srijede do danas - razvoj događaja je vaki:

Javio majstor majci u petak da dolazi idući tjedan.
Zvala majka u utorak i pitala da di je, a on kaže da će doći u petak ili subotu.
Majka mi se u srijedu žali da je to možda mrvicu neodgovorno od njega.
Meni lagano puca ona stvar za rolete.
Dobro mi je i ovako.
Imam krov nad glavom, jebeš rolete.
Odustao sam od tog slučaja. Priviknuo sam se na uvjete slabije vidljivosti u sobi. Oči me doslovno zabole kada izađem na danje svjetlo. Od one rupe kroz koju prolazi sunce u sobu ujutro bježim ko vampir.
Sad mi je sinulo da govno roletarsko nije reklo koji petak ili subotu će doći...


Uđem u birc, a kad tamo nova konobarica iza šanka.
Meni je navika da uđem, naručim, konobar mi natoči cugu u čašu (Schweppes, Cocktu), a ja sa čašom, i ako sam na cugi solo - novinama, prošečem do stola di si bum čičnuo.
Novo konobarica pita kaj ću i oću li leda.
Cocktu, hvala. Može i leda, (valjčić, kokckicu ili kako se već zove onaj oblik??) malo molim te.
Utrpa ona leda, onak da se i pingvinu stisnu mošnje kad vidi tolki led - izvolite.
U jednoj joj ruci čaša, a u drugoj Cockta.
Di hoćete cugu - upita ona plaho (misleći pritom na terasu ili neki stol unutra)?
A ja - u čašu molim te.
Malo me gledala ko da je jebuckam u zdrav mozak, al kaj sad...


Riba je okasnio na bazen u utorak pola sata, a ja u međuvremenu otplivao 800 - tinjak metara.
Na svu sreću, ovaj put nije na bazenu bila bakica iz prošlog posta.
Kada je stigao proradili su tvrdoglavost i ponos u meni, neš ti bit brži od mene, nema šanse.
Izvukao je pločice za ruke iz torbe,čekao sam samo da još izvadi peraje i boce sa kisikom pa da mu kažem da možda nije u redu, al neka mu. Uglavnom sam bio brži, na 400, na 3*100, pa na 50.
A onda sam se kod jednog okreta prisjetio vica - Pazi Muju, ima grčeva...
List moje lijeve noge se zgrčio ko šupak novome zatvoreniku prilikom prvog zajedničkog tuširanja u zatvoru.
Zaboravio sam kako je to bolan osjećaj. Zbilja je bolno.
Došlepao sam se do ruba bazena i na Ribino pitanje jesam li dobro skulirano odgovorio da sam dobro, ništa strašno. A nogu nemrem pomaknut bez da mi se učini da će mi glava otpasti.
Deset minuta kasnije evo mene u bazenu, a znam da će me grč ponovno uloviti ako opet krenem udarnički lupat nogama, što sam i napravio pokazujući kako se pliva delfin. I eto Muje, pardon grča natrag. I opet me je boljelo, i opet sam masirao i onda smo otišli doma.
Sad me list zateže samo kada hodam ili stojim.
Morat ću na bazen da ga opustim.


01.07.2007., nedjelja

Vikend, BBB i planovi


Jučer je bio dan za vožnju bicikla i druženje. Našao sam se sa blogerskim čudovištem na Jarunu i "cijelo popodne" smo se vozili. Točnije, vožnja je trajala sve do aparatczykovog stana. I dobro rashlađene pivice koja nas je dočekala po dolasku.
Zapni prijatelju ovaj tjedan sa učenjem da položiš taj pravosudni, pa da slavimo.
Nije bila zajebancija, bilo je sve u, ne dobroj nego, odličnoj namjeri sve ono šta smo ti napričali o suboti navečer.

Navečer sam se "malo opustio" u gradu, točno onoliko koliko mi je trebalo poslije radnog tjedna. Da, radio sam i u subotu...

U nedjelju sam se probudio, točnije probudio me stari telefonskim pozivom u 13.30.
Očito da je malo opuštanja ostavilo tragove na mome krhkom tijelu. Zbilja sam se ubio od spavanja.

Nedjeljno popodne uz formulu.
Koliko god volio gledati taj sport postaje mi sve dosadniji i dosadniji. Nema više preticanja na stazi, imaginacije u vozača kakvu su imale starije generacije. Danas imaju u bolidima elektroniku koja sve radi za vozače. Njihovo je samo da stišću papučice gasa i kočnice, gumbiće na volanu kako im kaže raja iz boksa i okrenu volan prije zavoja.
Poredak: Kimi, Massa, Hamilton.

Aparatczyk je zamijenio Ribu ovaj vikend što se vodenih sportova tiče.
Bili smo na bazenu u Utrinama, odradili sat i pol i zaključili da je sva ženska čeljad vjerojatno na Jarunu.
Malo sam se preseravao delfinom, zadivio jednu bakicu i iz očiju dvojice penziča pročitao zavist i ljubomoru što gospođa sa snježno bijelim gebisom gleda u mene, a ne u njihove raritetne kupaće gaće iz kolekcije ljeto '76. Ne znam jesam li se više prepao njihovih ili bakinog pogleda.

Pohvala BBB - ima na promicanju hrvatske kulture u Austriji. Točnije na promociji hrvatskog eksternog uređenja austrijskih trgova i ulica.
Momci su si opet dali truda.
U iščekivanju sam Kirinog komentara tog, i incidenta makljaže dva policajca pred tunelom.

Dogovaram i planiram ljetovanje u Turskoj, Antalyji. Ima li tko kakvih iskustava?


Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se