< lipanj, 2007 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30  

03.2012 (1)
05.2010 (1)
12.2009 (1)
08.2009 (1)
07.2009 (2)
06.2009 (2)
03.2009 (1)
12.2008 (1)
10.2008 (3)
09.2008 (4)
08.2008 (1)
07.2008 (7)
06.2008 (1)
05.2008 (2)
04.2008 (5)
03.2008 (3)
02.2008 (4)
01.2008 (6)
12.2007 (9)
11.2007 (12)
10.2007 (11)
09.2007 (16)
08.2007 (5)
07.2007 (9)
06.2007 (9)
05.2007 (15)
04.2007 (6)

Opis bloga

Bit će ovdje svega, mojih priča, pjesama, razmišljanja, zapažanja, nadanja, snova... ma vidjet ćete.

Linkovi

Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr

Ako osjetite poriv ne ostaviti komentar, možete mi se javit i ovim putem...

blog.bane@gmail.com

Njima navratim u postove

Objašnjenje imena

Đ. Balašević

Draga mama, život je jedna velika, da ne lajem, nema veze, ti
znaš. To je sve lutrija, a ja ne odustajem od svog broja dok
igra traje. Izgubim neku bitku, dobro, al' vremena još ima u
neograničenim količinama. I još se držim, još kako se držim.
I ne brini puno o tom šta ću biti, mogu se kockati, londrati,
piti i mogu pasti na niske grane, al' ne boj se, nikad neću biti:

Kao Bane...

27.06.2007., srijeda

Sve u finu materinu

Raspale su mi se rolete na prozoru u sobi. Stare su vjerojatno koliko i zgrada, drvene, konkretne, teške, a ne kao ove današnji PVC isprdci koje svi imaju, pored kojih nemreš podrignuti pošteno a da ne počnu klepetati.
U krajnjoj liniji nije mi važno kakve su mi rolete u stanu, važno da se mogu spustitit navečer kada se ide spavati i to je to. Samo da mi ne smeta javna rasvjeta.

Poanta priče je iduća, stara je izjavila da će se ona dogovoriti sa roletarom vrijeme kada će doći procijeniti koliko bi mogla koštati zamjena – postavljanje novih roleta i kaj god već bude zaračunao u cijeli proces.
Sve pet majko, brigo moja, pređi na drugoga.

Dogovor je danas oko 15.00. – super.
Kaže matermater da će doći i ona da popriča sa čovjekom. OK.
Dođem ja doma s posla oko 14.40, stara već kod mene trkelja sa babom o kaj ja znam čemu.
Dobro, sad će samo što nije došao, sad će tri – kaže ona.
15.15 – moja majka malo uvrijeđeno gleda na sat, kao pa di je on do sada.
15.20 - izjavljuje da šteta što nije uzela SVOJ mobitel kad je dolazila, u kojem je memoriran roletarov broj da ga nazove i pita di je.

Digresija:

Moja matermater ima mobitel godinu dana i apsolutno ga nigdje ne nosi sa sobom. Kaj je takav problem staviti ga u torbicu ili džep?
Dobro za koji k...c ga uopće imaš kad se nemre do tebe doći kada te čovjek hitno treba, a bilo je i takvih situacija.
>> Budem ga nosila sa sobom, budem... <<
Dok buraz ili ja ne popizdimo i bacimo ga u Savu – mobitel, ne staru, a onda će sigurno skužiti da joj fali. U to se mogu kladiti.

15.30 - odlazimo do nje na ručak, uz ideju da kad majstor dođe deda nazove, a ja dođem i dogovorim se sa njim.
Kod nje doma mobitel, naravno, odmara na stolu.
16.00 - ja odlazim od nje, ona nije zvala majstora da provjeri šta se desilo, zašto nije došao. Sad je valjda skroz uvrijeđena.

Tek kada sam došao doma ona javlja da ga je zvala, da je negdje zapeo i da će možda stići doći kasnije. Da ga čekam...


Je..m ti majstora koji nemre javit da će kasniti ili da uopće neće doći. Znam da nije javio jer sam gledao matermaterin mobitel i nije bilo propuštenih poziva ni poruka. Bar pristojnosti radi da je probao nazvati (iako se nitko ne bi javio) i reći da će kasniti.
Matermater će idući put dogovarati nešto za mene – NIKAD, a jako sam blizu toga da majstora steram u onu stvar kad i ako mi se pojavi na vratima.
Inače sad je 17.50, a njega još nema.


26.06.2007., utorak

Puna mi kapa svega


Pričajući sa puno ljudi u zadnje vrijeme primječujem da iz njih izvire nezadovoljstvo, umor i frustracija.
Svi su blago nadrkani i treba im odmor. Ljeto je došlo i nikome se više ništa ne radi, ne mogu učiti, svi su u mislima na moru, na nekoj planini ili kod rodbine na selu, a ne na vrelom gradskom asfaltu. Tu su prisutni samo tijelom, odrađuju ono kaj moraju preko one stvari i čekaju godišnji.
Sanjaju bijeg od posla, skripti, šefova, kolega sa posla, kuće... i svog stresa nagomilanog kroz cijelu godinu.

I ja sam jedan od njih. Blago pa pucam po šavovima.
Počeo sam raditi u 7. mjesecu prošle godine i pop..io ljeto. A sad moram preživjeti do 15.8. čekajući svoj bijeg bilo gdje, važno mi samo da ne budem u Zagrebu.
Dok će se svi hladiti negdje ja ću se cvrljiti cijeli 7. mjesec u polupraznom gradu. Samo se nadam da ljeto neće završiti u 8. mjesecu kako su najavili meteorolozi.

Nije da nema svojih prednosti, mislim na poluprazan grad, mjesta u tramvaju koliko hoćeš, ne moraš tražiti mjesto za popiti kavu u bircevima. Jedini je problem sa kim je popiti, kad svi odu nekamo.
Problem je i taj kaj sam kao u pjesmi od J. Cockera - Summer in the city sav sljepljen i mastan, i to ne samo po vratu, nego cijeli. Sve kaj dohvatim je nekako gnjecavo pod prstima, kao da se predaje pod naletima vručine i sparine koja pritišće kroz svaki otvoreni prozor i vrata.

U biti ovo pišem jer sam malo zavidan svojoj najboljoj kolegici kojoj je danas zadnji dan na poslu, i koja me čeka da je dođem odmijeniti, kao zapeta puška spremna da izleti sa posla, mahne svima i kaže: So long - luzeri, vidimo se za 25 dana!!! Blago si ga tebi Tanja.


24.06.2007., nedjelja

Moji penzići

Par dana nisam ništa napisao. Nisam imao vremena, osim na poslu, a tu bi me stalno netko prekidao sa pitanjima, obavijestima i komentarima, pa sam odlučio da je bolje ništa ni ne počinjati. Ionako muku mučim sa -č i -ć, -ije i -je i inim pravopisnim i gramatičkim pravilima, tak da mjesto i nije idealno za pisati.

Starci su mi se vratili sa mora. 2 tjedna mira i slobode u njihovom stanu odlično mi je došlo. Isto kao i klima koju su nedavno instalirali. Buraz i ja živjeli smo na hrenovkama, tortelinima, čevapima, jednoj juhi iz vrečice, roštilj kobasama i ostalim na brzinu spremanim jelima koja su se spremala kako i kada je kome pasalo, vidjeli se jednom svaka tri dana i odmarali jedan od drugoga. Buraz odlična ti je ona salata sa tunjevinom!

Odmorio sam i od penzića, predragih, ponekad zabavnih, ali i dozlaboga napornih kada krenu sa svojim mušicama i navikama, urlanjem i prepucavanjem. Ma kenjam, da mi nije njih bilo bi mi dosadno.

Npr.
Baba iz sobe gdje gleda TV zove dedu da dođe. Ovaj je gluh, ne ko top, ali ima ono kaj ja zovem selektivni sluh. Čuje ono kaj hoće i kad to hoće. On je u kuhinji, drlja nešto bez veze...
I sad baba urla: >> Stariii, stariiii !!! <<
Deda ništa.
Opet baba: >> Staaaarrriii, staaarriii !!! <<
Deda sad čuje, zna da bu ova urlala i dalje pa lagano kreće prema sobi, gdje baba već dvije sekunde poslije urlanja zaboravlja zašto urla i ponovno uranja u svijet sapunica i ne primjećuje ništa oko sebe.
Deda sa vrata, mrvicu povišenim tonom, pošto ni baba više ne čuje najbolje: >> Šta je? Šta hoćeš? <<
Slijedi babin vrisak i histerično urlanje na dedu: >> Šta si me sprepadaooo? Zašto se dereš na meneee? <<

Ili:
Deda skuplja veš sa štrika, stavlja ga u kuhinju na naslon stolice i u jednom trenutku jedne pobrane gaće kliznu sa hrpe i opadnu na pod. Baka kreće sa prigovaranjem i kukanjem, a on diže gaće uz komentar babi: >> Pa di baš moje da padnu, što nisu tvoje opale? <<

U ponedjeljak me je jedan kolega, kad je čuo da sam plivao jarunsku ligu pitao jesam li plivao kravljim stilom. Od njega se čuje sve i svašta, a ovo je ipak jedna od boljih provala. Kako sam ga ostao zbunjen gledati on je, možda, počeo i razmišljati šta je rekao pa ponovio: >> Znaš, onaj kravlji stil?! <<
>> Aaa, onaaaj kravlji! Misliš kraul? << pitam ga.
>> Da, da, to... << kaže on.
Bravo majstore, uljepšao si mi dan.

I danas sam odradio 1500 metara na Jarunu. Ulovio sam malo osjećaj za feeling za vodu, što se odmah i odrazilo na vremenu. Plivao sam, opet, izrazito nerespektabilno vrijeme, ali puno bolje nego prošle nedjelje kada mi je trebalo 27.41. Danas sam otplivao za 26.00. Još ak odem na bazen koji put, možda ću moći sve otplivati slobodnim stilom, a ne se odmarati i švercati sa leđnim kad ruke izdaju i pluća kažu aj bok.

Ima li dobrovoljaca za kupanac na zg bazenima u popodnevnim satima od srijede nadalje?


Maleni dodatak postu

Ne bih se niti sjetio napomenuti da me prijatelj Ribafish u komentaru nije podsjetio da je i on jako popravio svoje vrijeme. Istina da mu je plasman ostao isti, a da sam ja svoj popravio za 7 mjesta, ali mi smo tamo zbog rekreacije i zabave, druženja i zdravog života.
Riba je sa 26.49 spustio svoje vrijeme na 26.02, šta će reći da sam ga POBIJEDIO ZA 2 SEKUNDE. Preračunato, to bi bilo 2 - 3 zamaha rukom. Dobro se držao do okreta, bio ispred mene. Čak sam mu i promatrao tehniku plivanja plivajući leđno pored njega dok sam odmarao u drugoj polovici utrke.
Nije loš, trebalo bi mu malo doraditi izdržljivost, tehniku, rad nogu, disanje i još par detalja, ali vidim veliki potencijal u tom mladiću.
Okrivili bumo koncert i zamor od vožnje od Rijeke do Zagreba u 4 ujutro, ovaj put. Idući put ti smišljaj izgovore... :))


19.06.2007., utorak

Idiotizam u EU

Ne kritiziram, mrzim niti imam ništa protiv nikoga po nikakvoj osnovi, vjerskoj, političkoj, rasnoj, regionalnoj… Po tome sam (bar si utvaram) liberalna osoba.
Lažem, kritičan sam prema ljudskoj gluposti. A nje ima posvuda, i to u izobilju.

Listam jedne današnje dnevne novine i dolazim do vijesti iz svijeta, a tamo članak o prijateljskoj, katoličkoj, zemlji dobrih ljudi i bla, bla – Poljskoj sa totalno debilnim naslovom: Popisuju se homoseksualci.

Citiram dio članka (valjda me nitko ne bu tužil):
„Poljska ministarstva zdravstva i policije počela su popisivati homoseksualce. Tu mjeru, koja je šokirala javnost, pomoćnik ministra zdravstva Marek Grabowski objasnio je kao pomoć homoseksualcima koji se kolebaju u pogledu svoje seksualne orijentacije.
''Tako možemo spriječiti val homoseksualnosti'', izjavio je Grabowski, najavivši i tiskanje brošura koje bi propagirale heteroseksualnu orijentaciju.“

Poslije čitanja sam skužio da nije samo naslov debilan, nego i da je dotični pomoćnik ministra malo teži idiot. Treba imati obraza pa to izjaviti u javnosti, i to kao političar na vlasti.
Kirin i ovi naši političari su bebe za njih, ajde Rojs nije daleko.

Ajde neka poljska vlada probaja prebrojiti sve skinhedse i zamole ih da postaju svirači harmonika na poljskim trgovima.
Neka krenu prebrojavati crnce koje još nije napao neki skinhed, ili koje nitko nije uvrijedio na rasnoj osnovi zamole da budu manje crni da im se to slučajno ne bi desilo.
I oni su u EU-u, sa takvim bisernim idejama kojih se Hitler ne bi posramio. Koja zemlja…


17.06.2007., nedjelja

Nisam se utopio


Bilo me strah jučer dok sam gledao kako pljušti kiša da se jarunska voda ne ohladi.
Nije se ohladila, bila je ugodna za plivati, čak i malo pretopla.
Skupilo se više ljudi nego u 1. kolu jarunske lige, 50 - tak. I ja sam jedan od novih.

Pliva se 1500 metara. Možda zvuči malo, ali iz iskustva znam da nije, uopće nije.
Kada smo dolazili i kad sam sa obale vidio gdje je bova za okret malčice mi se govno smrznulo hoću li uspjeti doći do nje, a kamoli natrag. Onda sam zaključio da mi je bolje plivati bez leća. Bar neću vidjeti koliko imam do cilja.
Iako sam totalno van forme (nisam bio na bazenu preko 6 mjeseci) i bez osjećaja za vodu uspio sam dotegliti se do bove i natrag. Nisu me lovile krize ni grčevi (doduše netko me je dva puta ulovio za nogu), ali su ruke poslije 1000 m postale olovne. Nema se snage. Na cilj sam stigao 30 i neki sa vremenom preko 27 minuta. Dok sam trenirao plivao sam ispod 18.30.

Startao sam lagano i mislio da ću pojačavati ritam kako će se bližiti kraj, ali naravno da se to nije desilo.
Plivao sam 200 - 300 metara slobodno, pa 50 - 100 leđno. Prvenstveno da dođem do zraka i malo odmorim. Čak me jednom i ekipa iz čamca za spašavanje pitala da li je sve dobro. Ma sve pet, samo gledam gdje mi je cilj. Moram si nabaviti naočale za plivanje sa dioptrijom.
Opizdio sam par bova rukama, ništa strašno, čisto da se razbije monotonija.
Svi zajedno smo počupali brdo lopoča dok smo plivali. Dobro gdje je onaj stroj za čišćenje? Koliko me sjećanje služi stroj je kupljen za par milja nečega. Kaj si netko doma čisti bazen sa njim?

Moram priznati da me Ribafish rasturio ko dijete zvečku, negdje oko minute je bio bolji. Malo me sram. Kad ulovimo vremena moramo skočiti malo do bazena pa da vidimo onda...
Hvala ti Riba na prijevozu do Jaruna i natrag. Dužan sam ti pivu.

Na povratku doma nas je 20 - tak minuta uštopao dolazak biciklijade na Jarun. Neki majmun iza nas nije se skidao sa trube, kao da će ekipa ljudi voziti bicikle brže, ili će mu to pomoći da prije krene. Bravo majstore, kvocijent inteligencije ti je ko u retardirana hrčka.

Sad idem popiti 2 andola, čisto prevencije od muskulfibera radi i gledati plivanje na TV-u. Zlatni medvjed je na Šalati...

16.06.2007., subota

10 godina


Jučer se okupila ekipa iz razreda iz srednjoškolskih klupa.
Prošlo je 10 godina od mature.
Kako je brzo prošlo.

Većinu od tih ljudi nisam nikako viđao, neke sam sretao slučajno na nekim koncertima, u prolazu u gradu.
Priča je uobičajena. Nekima su iskočile škembice, poispadalo je i ponešto kose sa glave, karakteri su uglavnom ostali isti.
Samo ih se četvero od nazočnih oženilo. Evocirale su se drage uspomene, pa red cuge, pa novijih anegdota i vrijeme je proletilo za čas.
Kao u vicu popilo se taman (bar što se mene tiče), a ni ostali nisu pretjerali. Baš koliko treba.
Nismo bili problematična ekipa, osim ako izostavimo slučajni ubod šestarom (službena verzija) u nogu.
Desetak ljudi se nije pojavilo, što opravdano što ne. Tko je mogao doći, a nije, kaj da vam kažem - ne morate doći ni na 15 ili 20 godina.
Trebalo bi takva okupljanja organizirati svake godine, ako ništa drugo, da se zaruži i da ostanemo u kontaktu.

PS Sutra možete nazočiti mome utapanju u Jarunu na plivačkom maratonu. Hoću li biti bolji od Ribafisha? On je u treningu, a ja sam trenirao plivanje 10 godina do prije 12 godina. Kome dajete veće šanse?




12.06.2007., utorak

Da li je Konfucije imao noćne polucije?


Slušajući iz Ribafishevih usta priču o Snu proljetne noći ovo mi je pitanje palo na pamet.
Ne znam odgovor na njega, a kad malčice razmislim i ne želim ga znati.

Drug Aparatczyk i prijatelji mu slavljenici organizirali su roštiljadu u subotu na Bundeku. Priznajem, nikad nisam bio na proslavi tri rođendana odjednom.
Ljudi zbilja imaju mjeru. Pojelo se i popilo sve što se pripremilo, ispeklo, ohladilo i prebrzo ugrijalo.
Ako netko zna kako održavati hladnim osam gajbi piva, sokove, mineralne i ostalo piće u prirodi i društvu neka se javi.

Upoznao sam, malo ozbiljno, a puno više neozbiljno, trkeljao sa puno ljudi i mogu reći da sam se odlično proveo.

Riba, javi se da ti napravim program treninga za jarunski maraton. Neš biti bolji od Buljata i ekipe, ali bit ćeš im nešto bliže.
Veseloj 012 STATION posadi na čelu sa kapetanom Mangom - pozdrav.

Provalu dana izvalila je djevojčica unikatnog imena koje sam naravno zaboravio (Izolda Luanda možda ?) na pitanje:
>> Vidiš kako ti se tata preserava? <<
>> Nije mu prvi put danas. <<
Malo je reći da smo zalegli po travi.

Kako smo se zaje..li za vrijeme trajanja Dugava Open Aira i stigli 4 min i 26 s nakon zadnje stvari tugu smo utopili u još jednoj pivici, prigodno hladnoj i razvodnjenoj.

Na kraju obavijest za sve koji vole Kawasaki Trip. Kaže Tomfa da 16.06. u subotu pripremaju koncert u bivšem kinu Mosor u Zvonimirovoj.
6 bendova, besplatan upad, piva 10 kuna…
Svi su pozvani da se navrate.



06.06.2007., srijeda

Na klupici


Dole spomenutu večer dotakli smo se i najdražih serija, odnosno onih koje su nam ostale u pamćenju.
Pa da napravim i ja svoj mali rezime (glupe li riječi - rezime).

1. Mučke

Meni najbolja serija svih vremena. Totalno opaljeni! Dovoljno je izgovoriti Trigger (Brzi). I Delboyev francuski. Ili: "During the second world war...".

2. Seinfeld

Svi likovi su tako ludi da je to prestrašno. I neponovljivi Cosmo Kramer. Kako samo uspiju zakomplicirati svaku životnu situaciju do maksimuma.

3. Crveni patuljak

Tko nije gledao, ko mu je kriv. Na kojim su drogama bili scenaristi nikad nećemo saznati. Urnebesno u ludosti totalno odvaljenih ideja.

4. X-FILES

Vanzemaljci postoje. Nitko me ne može uvjeriti da nije tako.

5. South Park

Eric Cartman i njegovi rasistički, šovinistički, politički nekorektni i svi drugi komentari. Kad misliš da nema više šta reći, scenaristi mu stave novu poganu rečenicu u usta.


Ovo je best five.
U užem izboru još su bili: Monty Python, Malcolm u sredini, Futurama, Profit...


04.06.2007., ponedjeljak

Mazohistički nastrojena nedjelja

Dočekao sam neradnu nedjelju.

Dobar osjećaj ali i blago zajeban. Čudno mi je kad ne moram ići na posao. Izgubljen sam u prostoru i vremenu. Šta radit? Nema obaveza, a opet treba napraviti sto stvari koje ne stignem ili mi se ne da preko tjedna. Oprat veš. Ma daj molim te. Naravno da odlučim sve to odgoditi za neki drugi dan. Fučka mi se živo što u ormaru imam dvoje čistih gaće. Taman za nedjelju i nategnuto za ponedjeljak.

Buđenje u 10, šetnja do staraca na doručak, kavicu, listanje novina i izležavanje uz laprdanje o bilo čemu.
Prijatelji mi se lagano žene jedan po jedan, pomalo mi fali ekipa za kavicu, ali preživljavam.
I ne matermater, neću se ženiti tako brzo, ako ću uopće. Čim spomenem neko žensko ime u razgovoru, eto nje sa naboranim čelom, obrvom u zraku i pitanjem: >> A tko je ona? <<
Ako pokažem imalo volje za razgovor o temi gotovo...
Najlakše mi je reći da je udana i gotovo.

Poslije ručka, neobično za mene i obitelj, ali gledamo Nedjeljom u dva.
Drug Milanović mi je sasvim OK. Možda se nešto i desi nabolje u lijepoj našoj, Mediteranu kakav je nekad bio, ili maloj zemlji za veliku zajebanciju, kako god vam milo&drago. Nekako sumnjam, ali ljudski je nadati se.
Mrknuli smo i neke dobre kolačiće gledajući emisiju, i nakon nje nekakovu voćnu salatu koju je stari sprtljao nabrzinu. Da ne bi krivo shvatili, bila je super.

Brzinskim dogovaranjem sa susjedom i burazom odlučeno je da odemo na Jarun na cugu. Dobro ajde i gledati promenadu golih nogica i prčastih guzica. Borba dvije mušice i jedne pčelice je skončala u mojoj cugi...
Nakon što su se vratovi umorili na terasi Aquariusa, odlučili smo da kako već 2 sata nismo ništa jeli i da odemo nešto pojesti.

Izbor je pao na Čingać - čvape. Malo mutava, ali izuzetno zgodna konobarica i porcija malih čevapa koja bi nahranila 8 manekenki. Meni je uvalila porciju s najviše luka. Naravno da preživamo nemočni ustati se idućih 15 minuta, uz onaj blesavi osmijeh na licima. Joj kako je život lijep.

U kvartu smo za kraj otvorili sezonu klupica. Malo kalendarski kasno, ali nemremo se pošteno skupit navečer preko tjedna, pa nam to služi kao svojevrsno opravdanje. Dečkovi su pili pivicu, a ja ledeni čaj. Uz trkeljanje vrijeme brzo leti. Oko 22.48 uslijedio je neminovni rastanak, ponajprije uzrokovan nedostatkom tekučine u bocama.

Sve u svemu moglo bi se tako i češće ubiti dan.


Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se