< lipanj, 2007 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30  

03.2012 (1)
05.2010 (1)
12.2009 (1)
08.2009 (1)
07.2009 (2)
06.2009 (2)
03.2009 (1)
12.2008 (1)
10.2008 (3)
09.2008 (4)
08.2008 (1)
07.2008 (7)
06.2008 (1)
05.2008 (2)
04.2008 (5)
03.2008 (3)
02.2008 (4)
01.2008 (6)
12.2007 (9)
11.2007 (12)
10.2007 (11)
09.2007 (16)
08.2007 (5)
07.2007 (9)
06.2007 (9)
05.2007 (15)
04.2007 (6)

Opis bloga

Bit će ovdje svega, mojih priča, pjesama, razmišljanja, zapažanja, nadanja, snova... ma vidjet ćete.

Linkovi

Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr

Ako osjetite poriv ne ostaviti komentar, možete mi se javit i ovim putem...

blog.bane@gmail.com

Njima navratim u postove

Objašnjenje imena

Đ. Balašević

Draga mama, život je jedna velika, da ne lajem, nema veze, ti
znaš. To je sve lutrija, a ja ne odustajem od svog broja dok
igra traje. Izgubim neku bitku, dobro, al' vremena još ima u
neograničenim količinama. I još se držim, još kako se držim.
I ne brini puno o tom šta ću biti, mogu se kockati, londrati,
piti i mogu pasti na niske grane, al' ne boj se, nikad neću biti:

Kao Bane...

27.06.2007., srijeda

Sve u finu materinu

Raspale su mi se rolete na prozoru u sobi. Stare su vjerojatno koliko i zgrada, drvene, konkretne, teške, a ne kao ove današnji PVC isprdci koje svi imaju, pored kojih nemreš podrignuti pošteno a da ne počnu klepetati.
U krajnjoj liniji nije mi važno kakve su mi rolete u stanu, važno da se mogu spustitit navečer kada se ide spavati i to je to. Samo da mi ne smeta javna rasvjeta.

Poanta priče je iduća, stara je izjavila da će se ona dogovoriti sa roletarom vrijeme kada će doći procijeniti koliko bi mogla koštati zamjena – postavljanje novih roleta i kaj god već bude zaračunao u cijeli proces.
Sve pet majko, brigo moja, pređi na drugoga.

Dogovor je danas oko 15.00. – super.
Kaže matermater da će doći i ona da popriča sa čovjekom. OK.
Dođem ja doma s posla oko 14.40, stara već kod mene trkelja sa babom o kaj ja znam čemu.
Dobro, sad će samo što nije došao, sad će tri – kaže ona.
15.15 – moja majka malo uvrijeđeno gleda na sat, kao pa di je on do sada.
15.20 - izjavljuje da šteta što nije uzela SVOJ mobitel kad je dolazila, u kojem je memoriran roletarov broj da ga nazove i pita di je.

Digresija:

Moja matermater ima mobitel godinu dana i apsolutno ga nigdje ne nosi sa sobom. Kaj je takav problem staviti ga u torbicu ili džep?
Dobro za koji k...c ga uopće imaš kad se nemre do tebe doći kada te čovjek hitno treba, a bilo je i takvih situacija.
>> Budem ga nosila sa sobom, budem... <<
Dok buraz ili ja ne popizdimo i bacimo ga u Savu – mobitel, ne staru, a onda će sigurno skužiti da joj fali. U to se mogu kladiti.

15.30 - odlazimo do nje na ručak, uz ideju da kad majstor dođe deda nazove, a ja dođem i dogovorim se sa njim.
Kod nje doma mobitel, naravno, odmara na stolu.
16.00 - ja odlazim od nje, ona nije zvala majstora da provjeri šta se desilo, zašto nije došao. Sad je valjda skroz uvrijeđena.

Tek kada sam došao doma ona javlja da ga je zvala, da je negdje zapeo i da će možda stići doći kasnije. Da ga čekam...


Je..m ti majstora koji nemre javit da će kasniti ili da uopće neće doći. Znam da nije javio jer sam gledao matermaterin mobitel i nije bilo propuštenih poziva ni poruka. Bar pristojnosti radi da je probao nazvati (iako se nitko ne bi javio) i reći da će kasniti.
Matermater će idući put dogovarati nešto za mene – NIKAD, a jako sam blizu toga da majstora steram u onu stvar kad i ako mi se pojavi na vratima.
Inače sad je 17.50, a njega još nema.