Moja najdraža životinjica : Slon

Image and video hosting by TinyPic

Još kao malom oduvijek su mi se na neki način sviđale te divovske životinje. U meni su budile posebnu čar i divljenje. Tako velika, snažna, ali tako umiljata životinja, da to je slon.
Grozim se od same pomisli što sve ljudski naraštaji čine tim predivnim životinjicama dok ih dresiraju, ma to nije dresiranje, to je mučenje, jer k vragu i to kad se moraš vraški potruditi da bi dobio komad hrane. To je kao ucjena, zatoče ga i onda nema mogućnosti da sam preživljava kao što su i njegovi preci, nego se mora dobrano pomučiti za svaki zalogaj i još kad nije dobro onda nema niti nagrade, tj. hrane. Ma to je za poludit.
A tek kad se sjetim što sve ljudi rade da bi zaradili taj prokleti novac, ubijaju ih nemilosrdno, ostave ih napola žive pa nek uginu sami od sebe samo da bi im izvadili kljove. Mislim, to je katastrofa, tomu se mora stati na kraj, jadne životinjice tako su blage i dobronamjerne a ljudi tako postupaju sa njima, užas.
Najradije bih ga imao za kućnoga ljubimca, znam da bi puno jeo, čak možda i više od mene ali eto :))
Ako ne njega onda definitivno bengalskog tigra ili vuka.
Otkad sam pogledao film Ong-Bak II gdje je radnja filma većinom posvećena slonu i kako pomaže ljudima u dobavi vode, premještanju s točke A, na točku B kroz šikare, žbunje i vodu, ta me se životinjica još više dojmila. U tom filmu otac od glavnog lika na rubu egzistencije je prisiljen prodati i ono zadnje, naime slona, dok su se opraštali od njega uz igru i veselje na obroncima uz rijeku, slon je upoznao slonicu i naravno napravili maloga slonića. Prije prodaje u šumi gdje su prebivali njih troje, najednom se čuo pucanj i slonica padne pored malog slonića sva bespomoćna jer ju je pogodio metak. Nekako su lovci uspjeli ukrasti malog slonića i otišli. Tata slon je krenuo prema njima ali nije ih sustigao, pritom je i sin vlasnika slonova krenuo u potragu za mladim slonićem i krijumčarima u grad. Slonića su smjestili u restoran gdje je bilo dosta životinja koje su se mlatile i postavljale na stol, ovisno tko je što od gostiju naručio za menu. Došavši u taj restoran i vidjevši svog malog slonića u kavezu spremnog za ručak poludio je, a i ja.
Sva sreća bavi se vještinom koja i mene zanima (muay-thai) pa ih je sve porazbijao i nekako poveo slonića za sobom, ali glavni je pobjegao. (Uglavnom ak niste gledali film, toplo preporučam).

A sada evo malo teksta o samim slonovima :

Slonovi (Elephantidae) (od lat. elefantus) su porodica viših sisavaca. Svi su, bez izuzetaka, biljožderi i hrane se prije svega travama i lišćem, ali u slučaju nedostatka te hrane, jedu i granje grmlje, koru i sličnu hranu.
Slonovi su najveći kopneni sisavci koji danas žive na zemlji. Kod rođenja, mladunče može težiti i do 100 kg. Skotnost slonice traje 20 do 22 mjeseca i najduža je od svih kopnenih sisavaca. Mogu živjeti do 70 godina. Najveći slon je ubijen 1974. u južnoj Angoli i bio je težak 12.240 kg.
Danas žive još samo tri vrste surlaša:
afrički slon (Loxodonta africana)
šumski slon (Loxodonta cyclotis)
azijski slon (Elephas maximus)

Manji broj znanstvenika koji se bave kriptozoologijom a zanimaju ih slonovi, predlažu
patuljastog slona (Loxodonta pumilio) kao još jednu, zasebnu vrstu. Međutim, znanstvenici nisu prihvatili taj prijedlog, bar za sada još ne. Ta vrsta živi, prema njihovom mišljenju, uz šumskog slona u tropskim kišnim šumama (Gabon, Kongo, Kamerun).
U Africi žive četiri odvojene populacije slonova: u savanama istočne i južne Afrike, u zapadnoj Africi na sjeveru Namiba (pustinja i istoimeni nacionalni park u Namibiji) i u tropskim kišnim šumama centralne Afrike.
Status šumskog slona kao zasebne vrste dokazan je uz pomoć DNK. Ali iz kuta gledanja zaštite vrsta, ovo priznavanje zasebnosti je problematično, jer slonova kost šumskih slonova nije zaštićena od trgovine, pa su izloženi progonu.
Druge grupe surlaša, mamuti, mastodonti i Deinotherien su izumrli. Svi danas živući surlaši su jako ugroženi. S jedne strane, njihova se prirodna staništa neprekidno smanjuju, a s druge, sve do nedugo su bili žestoko lovljeni zbog dragocjenosti slonove kosti od koje su građene njihove kljove.
Afrički slon je ranije živio na čitavom afričkom kontinentu, dok je danas sjeverna granica njegovih obitavališta jug Sudana. Južno od tog područja živi svuda, ali samo u zaštićenim područjima nacionalnih parkova; no u njima su se populacije tako snažno povećale, da dolazi u pitanje "izdržljivost" okoliša. To je posebno dramatično izraženo u nacionalnom parku Čobe u Bocvani: umjesto 5.000 slonova koliko bi priroda parka mogla podnijeti, u međuvremenu živi 25.000 životinja.
Šumski slon živi u kišnim šumama zapadne Afrike, među ostalim u Kamerunu, DR Kongu i Srednjoafričkoj Republici.
Područje gdje živi azijski slon širi se čitavim područjem jugoistočne Azije kao i Indijskog potkontinenta.
Slonovi su biljojedi. Jedu vegetaciju kao što je lišće, korijenje, kora drveta, trava i voće. Tijekom kišnih razdoblja jedu travu i bilje slično papirusu i biljku zvanu "mačji rep". Tijekom sušnog razdoblja jedu lišće skupljeno s trnovitih stabala.
Močvare su zadnje mjesto gdje će ići tražiti hranu jer močvarna vegetacija sadrži malo hranjivih tvari. Umirući slonovi su često nađeni u ovim područjima zbog toga što je ova vegetacija mekša, a starim slonovima često nedostaju zubi.
Afrički slon jede oko 150 kg trave, grančica, kore drveta, korijenja i voća na dan. Kako bi pojeo toliku količin hrane on mora provesti tri četvrtine svog vremena hraneći se.
Slonovi imaju neobične zube. Zamjenjuju se onima koji niknu pozadi, a ne ispod istrošenog zuba. Šest nizova zuba se izmjeni na svakoj čeljusti, iako se uvijek koriste samo 4 zuba gornje i donje čeljusti. U vrijeme kada je već šesti zub otprilike do pola istrošen, slon ne može dobro žvakati hranu, ali je tada već starac. Slonovi spadaju u rijetke sisavce koji žive kao čovjek, dovoljno dugo da bi ih zahvatio proces starenja.
Slona se koristi kao radnu životinju, ali koristilo ga se i za izvršenje smrtne kazne, kao što je primjerice gnječenje slonom.

19.04.2009. u 23:13 |

ostavi trag… (5) | printaj. | x | ^

Sakura

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Još 1. travnja - U Japanu se počeo obilježavati Hana mi - vrijeme cvata trešanja. To razdoblje traje oko dva tjedna. U gradovima je osobito popularno noćno promatranje rascvalih grana trešanja.
Sakura-no-hana ili trešnjin cvijet u Japanu se na poseban način veliča, slavi i obožava. Za Japance taj je cvijet simbol savršenstva i vrhunac ljepote, ali i glasnik proljeća.
I Japanu postoji biljni kalendar po kojem se svaki mjesec u godini obilježen pojedinim cvijetom ili vrstom drveća. Vrijeme cvjetanja pojedinih vrsta ovisi o njihovom geografskom položaju i lokaciji duž linije japanskog otočja od sjevera do juga.
Trešnja, ponos Japana, svojim rascvalim granama formira roze oblake cvjetova koje se u travnju rašire po cijeloj zemlji i bajkovitom bojom ispune nebeske predjele u nedogled po čemu je i dobila ime "zemlja trešnjinog cvata".
I mladi i stari tijekom mjeseca uzbuđeno putuju na odredišta gdje će promatrati trešnje u cvatu - hana-mi: odlaze u parkove s članovima svoje obitelji, kolegama s posla ili prijateljima. Tamo rašire prostirku ispod rascvala trešnjinog stabla i piju sake, pjevaju pjesme i uživaju u proslavi dolaska proljeća, a neki oblače odjeću kao za neku posebnu proslavu.
U to vrlo kratko vrijeme uživanja u pogledu na rascvale voćke -što ne traje duže od dvije sedmice- cijela je nacija u prazničkom raspoloženju i cvat trešnje je najvažnija tema svih razgovora. U gradovima je naročito popularno promatranje rascvalih grana trešnje uveče, što je posebno upečatljiv doživljaj.
Postoji šesnaest osnovnih vrsta i mnogo više podvrsta stabala trešnje. Gotovo sve podvrste rađaju prekrasne cvjetove na granama bez lišća. Prve cvatu grane jednostavnih bijelih i rozih cvjetova. Nakon toga će slijedeće procvasti grane duplih cvjetova koje će potrajati oko četrnaest dana. Drveće japanske trešnje ne donosi plodove, a samo nekoliko podvrsta rađa male crvene izdanke.
Sakura-no-hana ili trešnjin cvijet se u Japanu na poseban način veliča, slavi i obožava, kao niti jedan drugi cvijet na svijetu. Za japance je on simbol savršenstva i vrhunac ljepote, od davnina je inspiracija za nebrojene pjesme vladara i pjesnika iz naroda.

11.04.2009. u 11:06 |

ostavi trag… (9) | printaj. | x | ^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

desing by: dark sword dancer

< travanj, 2009 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30      

Lipanj 2009 (3)
Svibanj 2009 (1)
Travanj 2009 (2)
Ožujak 2009 (1)
Veljača 2009 (3)
Siječanj 2009 (10)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

da/ne?

Opis bloga








Image and video hosting by TinyPic

Pustite mlade da žive
kako žele, jer oni nisu
tražili da budu rođeni

Jean Paul Sartre:

Čovjek je, naime, ono što od sebe čini,
ukupnost svojih čina.
Čovjek je osuđen da bude slobodan.
Jedino ograničenje slobode jest sloboda.
Sloboda je struktura egzistencije.
Egzistirati znači naprosto tu biti.
Čovjek je suprotstavljanje, naspramnost.
Čovjek jest što još nije, i nije više što jest,
određen je vremenito, iz budućnosti, on je
pukotina u masivnom bitku po sebi.
Slobodan je i odgovoran.
Tjeskoba je način bitka slobode.

Linkovi:

Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV

Blog.hr
Blog servis

Forum.hr
Monitor.hr

Startersport.hr
rukometna stranica

..ime... Dejan
...god... 24
...ljubav... nešto najljepše kada vam je onako kao meni :)
...slušam... JPop, pomalo Hip Hop
...volim... Japanski i Filipinski jezik, igrat' košarku i rukomet, svirat klavijature, plesat'
...nevolim... umišljene i dvolične ljude, jesti -> šala :)

moja malenkost

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

QuickPost Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!


Znaš kako su staroj Kini Bogovi poslušali svoje podanike ?

Tako da bi podanik skočio sa najviše planine ali bogovi ne slušaju ljude nego sami sebe a ako si kada čuo da je u vrijeme cara Hokita vjetar bujao pred gradom a jedan je čovjek istupio pred vjetar i vjetar ga je ubio. Pouka vjetar ne poštuje hrabre budale nego one mudre i za mene bi bilo najbolje isto napravit