HARAKIRI
Brzo nakon što je car Hirohito sredinom kolovoza 1945 god. objavio da se Japan predaje savezničkim postrojbama, deseci su se okupili na tlu Carske palače i počinili samoubojstvo.
U studenome 1970. god. Yukio Mishima , jedan od najboljih romanopisaca i dramatičara Japana, desničar s vlastitom privatnom vojskom provalio je u stožer japanskih Nacionanlih obrambenih snaga u središtu Tokya, otišao na balkon i u dugom govoru zamolio vojnike okupljene oko zgrade da odbace sve moderne stvari i vrate se starinskom načinu života.
Mishima je zatim počinio harakiri na samurajski način, zarivši kratak bodež u lijevu stranu trbuha i ispruživši vrat kako bi mu njegov kaishakunin, pomoćnik, lakše odrubio glavu.
Na nesreću, Mishima je izabrao glasovit stari mač koji je njegov kaishakunin imao uporabiti da mu odrubi glavu nakon prvog reza u trbuh. Mač je morao biti posve tup, ili je kaishakunin bio vrlo nevješt mačevalac, jer su mu trebala tri udarca prije nego što je posve odrubio Mishiminu glavu. Još uvijek nije rijetkost da se poslovni i drugi ljudi ubiju kako bi preuzeli odgovornost za ozbiljne pogreške. Stari duh već se preobrazio u gospodarske ambicije i nacionalizam te je postao izvorom iznimne energije i marljivosti koje su Japanu omogućile da postane gospodarska velesila. Danas u Japanu može biti vrlo skupo samoubojstvo. Kad taj čin ima kao posljedicu primjerice zaustavljanje vlaka, obitelj samoubojice može primiti račun za nekoliko milijuna jena uzrokovanih zbog neprilika i učinjenog troška.
Priča koju je bivši samuraj Tsunetomo Yamamoto ( 1659-1719) ispričao nakon smrti njegova feudalnog gospodara Katsushige oslikava nevjerojatnu moć koju je bushido imao nad mislima i ponašanjem samurajskog staleža. Kad su Yamamotu izdali zapovijed da ne počini harakiri kako bi slijedio svog gospodara u smrt, odrekao se zvanja samuraja, postao redovnik i počeo diktirati svoje memoare. Prisjetio se i slijedećeg. Kad je gospodar Katsushige imao 15 godina, otac mu je zapovijedio da ode na stratište posjeda blizu zapadnih vratiju njegovog zamka i sasiječe nekoliko zatvorenika osuđenih na smrt kako bi vježbao odrubljivanje glava. Sasjeći je bila riječ koja je značila ubiti jer je uobičajen naziv ubijanja bio mačem. Deset je osuđenika poredano pred njega. 15-šnjak je brzo odrubio glave devetorici. Kad je stigao do zadnjega, koji je opisan kao mlad i zdrav, mladi je samuraj zastao i rekao «Umorio sam se od sječenja. Poštedjet ću život ovoga čovjeka».
Jedan od najpoznatijih primjera uloge koju je poezija imala u Japanu, prepričava Shukuya, uključuje poznatih 47 ronina ili ratnika bez gospodara, koji su nepravednu smrt svoga plemenitog mladog gospodara osvetili ubojstvom shogunatskog službenika krivog za njegovu ranu smrt i zatim počinili ritualni harakiri kad im je shogunatska vlada to zapovijedila.
Tijekom ere samuraja, ispravan duševni stav uključivao je poštovanje autoriteta i zakona. Oni koji su se oglušili teško su bili kažnjavani. Službeni opis smaknuća razbojnika od zločina bi odvratio gotovo svakoga. Ponajprije, spalili su mu svu kosu i iščupali nokte. Zatim su mu prerezali tetive stopala i izbušili rupe u tijelu. Na kraju su mu slomili kralježnicu i skuhali ga u umaku od soje. Smaknuća su bila javna i od ljudi se zahtijevalo da budu prisutni kako bi ih to odvratilo od prijestupa i zločina.
ostavi trag… (2) | printaj. | x | ^
BoNsAi
Bonsai u doslovnom prijevodu znači stabalce u posudi. Za njegovo oblikovanje i uzgoj je potrebno mnogo više od same hortikulturne vještine, a velik je naglasak na umjetničkim sklonostima samog uzgajivača. Osnovni princip je uzgojiti minijaturno stabalce koje ima sve karakteristike te biljne vrste u "normalnoj" veličini u prirodi.Sadržaj [sakrij]
1 Razvoj bonsaija i dolazak na Zapad
2 Načini uzgoja
3 Vanjske poveznice
3.1 Na hrvatskom
3.2 Na stranim jezicima
Razvoj bonsaija i dolazak na Zapad
Ljudi uzgajaju biljke u posudama tisućama godina (začine, ljekovito bilje, te bilje za ukras), zbog ljepote cvijeta ili listova. Ali u Kini je, u doba Han dinastije (oko 200.g. prije Krista) stvoren novi koncept - kreiranje minijaturnih prirodnih pejzaža u posudama, zvanih penjing. Jedna od mnogih legendi govori kako je debeli car smatrao putovanje zamornim, pa je naredio da se minijaturna kopija njegova carstva sagradi u dvorištu palače, kako bi s prozora spavaće sobe, mogao vidjeti cijeli svoj posjed. Želeći sačuvati njegovu jedinstvenost, bilo je naređeno ako netko drugi pokuša napraviti nešto slično, da bude ubijen kao izdajnik. Bila ona istinita ili ne, jedno je sigurno, posjedovanje minijaturnih pejzaža bilo je statusni simbol.
Najstariji pisani dokument o bonsaima pronađen je u grobnici princa Zhang Huai-a, koji je umro 706. g. za vrijeme dinastije Tang. Dvije zidne slike u grobnici prikazuju sluge koje nose minijaturni pejzaž s kamenjem i biljkama u posudi lotosovog oblika. Penjing je bio iznimno cijenjen tijekom dinastije Song (960. -1279. g.), kada se je razvijao prema sofisticiranijem umjetničkom obliku. Tada počinje i uzgajanje pojedinačnog stabla u bonsai posudi. Ti prvi primjerci imali su debla izrezbarena tako da nalikuju na zmajeve i druge životinje. Zvali su se pun-sai.
Kroz 11. i 12. sttoljeće Kina je izvršila znatan kulturni utjecaj na okolne zemlje, posebno Japan, preko umjetnosti i filozofije. Za prenošenje bonsaija u Japan i širenje među japanskom aristokracijom, samurajima, najzaslužniji su Zen redovnici. Za njih je bonsai bio religiozni objekt "zelene stepenice koje vode na Nebo", odnosno spona između ljudi i boga. U centru uzgajanja bonsaija je uspostavljanje ravnoteže između čovjeka i prirode. Uzgajivač se posvećuje bonsaima, njeguje u sebi kreativnost, te svake godine ispočetka proživljava kroz njih ritam izmjene godišnjih doba. Sam uzgoj zahtjeva mnogo njege i pozornosti, ali kao nagradu donosi mirnoću uma, osjećaj osvježenja i unutrašnju smirenost.
Tek u Muromachi eri u 14. stoljeću bonsai se popularizira i zajedno sa origamijem, ikebanom, suisekima i čajnom ceremonijom (Chado), postaje dio Japanske kulture. U 18.st. bonsai je na svom vrhuncu i veoma je cijenjen. Pojedine tehnike su se ritualizirale, a smještaj grana i debla određen je strogim pravilima.
Iz Japana bonsai se proširio na zapad krajem 19. sttoljeća Izložbe bonsaija održane su u Parizu 1878., 1889., 1900., dok je prva velika održana u Londonu 1909.g. Bonsai danas nije samo privilegij više klase. Pretvorio se je u poznatu i priznatu hortikulturnu umjetnost širom svijeta.
Načini uzgoja
Bonsai se može uzgojiti na više načina:
iz sjemena
iz margote ili zakorjenice
preoblikovanjem lončanice iz rasadnika
vađenjem pogodnog primjerka iz prirode
Svaki od ovih načina ima prednosti i mane, a sam uzgajivač će odabrati onaj koji mu najviše odgovara.
Uzgajanje iz sjemenke je svakako najdugotrajniji način. Prvi rezultati se vide tek nakon 10-ak godina. Važno je naglasiti da nije svako maleno stabalce u plitkoj posudi bonsai. Malena i mlada stabalca nisu bonsai, bonsai su patuljasata starija stabalca. Margotiranje je metoda ožiljavanja dijela grane, koje se onda odvaja od stabla i dalje se uzgaja kao zasebna biljka.
U rasadniku možete kupiti pogodnu biljku i orezivanjem je preoblikovati i nastaviti uzgajati kao bonsai. Idealno za početnike.
Vađenje iz prirode je tehnika koja se ne preporuča početnicima. U prirodi treba pronaći pogodan primjerak (najbolje već zakržljali primjerak usljed teških životnih uvjeta) i pažljivo ga izvaditi.
ostavi trag… (2) | printaj. | x | ^
Istina i mit o Geishama
Sama riječ geisha znači osoba koja živi umjetnost. Zanimanje koje se pojavilo u 17. st. u zabavnim četvrtima Kyota, Osake i Tokiya. Iako su u početku geishe bili muškarci, već početkom 18 st. većina su bile žene. Danas u modernom Japanu ima svega oko tisuću žena koje se bave ovim poslom. One su vrh piramide cijele industrije koja se razvila tokom stoljeća u svrhu zadovoljenja senzualnih želja muškaraca. Geisha nije prostitutka. U društvu gdje je mjesto žene bilo ili u kući ili u bordelu, geishe su zauzimale posebno mjesto. Ako i dođe do seksualne veze onda je to posve privatno. Njen posao je da prodaje iluziju luksuza, ekskluzivnosti i flerta, najmoćnijim i najbogatijim Japancima uglavnom iz svijeta politike i gospodarstva. U najskupljim tradicionalnim restoranima i čajankama (tea houses) dok muškarci vode pregovore, geishe su tu da bi podržavale razgovor i zabavljale goste. I to za cijenu od nekoliko tisuća dolara.
Cijenjene zbog svoje diskrecije, ljepote i umjetnosti znak su posebnog statusa domaćina koji si može priuštiti da ih pozove na takvu poslovnu večeru. Nepoznat je slučaj da geisha nekome ispriča o čemu se razgovaralo za vrijeme sastanka. Muškarci sjede na tatamiju iza malih stolića na kojima se servira vruća sake (rižina rakija), sukiyaki, sushi i sashimi. Pored njih kleče geishe koje toče sake i nude različite specijalitete. Kako sake razvezuje jezik i kravate, geishe izvode svoj program. Sviraju samisen, posebnu vrstu japanskog žičanog instrumenta, i uz ritam bubnja plešu i pjevaju. Prave su umjetnice i u razgovoru. Vrlo dobro upućene u dnevna događanja i tračeve, znaju preokrenuti i najozbiljnije i najteže poslovne razgovore u zabavne. U društvu opsjednutom poslovnim uspjehom dodaju šarm flerta, kad već nema vremena za prave stvari. Proučavaju muški ego i zalijevaju ga kao vrt, a on cvijeta. Kako mi je ispričao visoki službenik jedne od najvećih japanskih banaka, takve poslovne večere redovito završavaju uspješno. U Japanu, barem u javnosti, je muškarac u povlaštenom položaju, a žena ga slijedi. Ona mu pomaže na način da on to ne zna, biti jaka iznutra, a da se to ne vidi.
Romantični ideal ljepote sa izrazitom bijelom maskom i u šarenim kimonima od najbolje svile geishe su često krivo shvaćene sa strane zapadne kulture. Školovanje traje godinama. Uče se ceremonije pripremanja čaja, kaligrafija tj. ukrasno pisanje simbola, ples, sviranje samisena kao i ponašanje. U svoje najslavnije doba, sredinom 19. st. geishe su bile predvodnice u modi i kulturi svog vremena. Na neki način super modeli, slavne i opjevane u mnogim pjesmama. Danas u modernom Japanu ostale su kao simbol tradicije koja prolazi. Nekada se nisu smjele udavati i imati svoju obitelj tako da sve manje mladih djevojaka pristaje na takav život i dugogodišnje školovanje. Prosječna dob geishe je danas preko 40 godina. Njihov posao prodavanja sna o nekom drugačijem životu, u društvu preplavljenom zapadnim mjerilima vrijednosti polako odlazi u povijest. Maiko, mlađe pripravnice za status geishe ili u originalu Geiko sve češće tokom školovanja odustaju od strogih pravila života, i već ima slučajeva da zasnuju obitelji i čak imaju djecu.
Dojmljive kontrole emocija, uvijek nasmješene i u dobrom raspoloženju moderne geishe govore i engleski.
ostavi trag… (8) | printaj. | x | ^
Fuji
Japanska je umjetnost od samih njenih početaka bila i ostala minimalističkom, što može ponajviše zahvaliti utjecaju zen buddhizma, koji još od 8. stoljeća prožima svaki segment japanske kulture. Utjecaj zena vidljiv je u asketski uređenim samostanima Soto ili Rinzai škole, no i u svim vidovima umjetnosti. Japanski su redovnici, slikari, kaligrafi i haiku pjesnici, u svom izrazu nastojali biti istovremeno i asketi i esteti, koristeći se pritom neizostavnim sastavnicama japanskih umjetnosti - asimetrijom (sabi) i jednostavnošću (wabi). Zanimljivo je da su zen samostani građeni uglavnom podno planina, tako da su redovnici učili, ne toliko iz spisa, koliko iz prirode - iz rijeka, biljaka, drveća. Zen i japanska kultura neodvojivi su od prirode. Jesensko lišće, rominjajuća kiša, šum potoka, oduvijek su budili artističku senzibilnost japanskih umjetnika. Iako su na primjer haiku pjesnici lutali šumama i tamo nalazili nadahnuće za svoje jednostavne, a opet dubinom prožete stihove, gotovo svaki značajniji japanski pjesnik, slikar ili kaligraf, divio se "planini nad planinama"-planini Fuji.
Fuji - inspiracija slikara i pjesnika
Planina Fuji na neki je način jedan od simbola Japana. No, Japancima je Fuji više od planine. Planina Fuji visoka je skoro 4 000 metara, a vidi se iz čak 13 japanskih provincija. Nebrojeni su stihovi ispisani u čast Fujija, a velik je broj japanskih slikara ovu planinu ovjekovječio u svojim drvorezima. Među njima ističe se Amdo Hiroshige (1797.-1858.), koji je uvelike utjecao i na Van Gogha. Hiroshige je Fuji u tehnici drvoreza naslikao čak 36 puta, smatrajući da je ova planina simbol, ne samo Japana, već i sveukupnosti svih tradicijskih vrijednosti Zemlje Izlazećeg Sunca. Fuji su oslikali i njegovi suvremenici poput Hokusaija ili Kiyonage. Najveći japanski haiku pjesnik Matsuo Basho (1644.-1694.) često je boravio podno Fujija, gdje je napisao neke od svojih najpoznatijih stihova. Basho je bio lutalica, putujući redovnik, koji je svoje spoznaje (satori) doživljavao u tihim zvucima valova, cvrkutu ptica, cvijeću i mjesečini. Basho je tako zapisao - "umjesto da pričam o velikim idejama, teorijama ili apstraktnim pojmovima, istinu spoznajem gledajući cvat krizantema". Dr. Daisetz Teitaro Suzuki, koji je uvelike utjecao na razumijevanje zena na Zapadu, smatrao je da privrženost Japanaca prirodi, mnogo toga duguje upravo planini Fuji.
No, da bi netko uistinu doživio ljepotu te planine, treba ju vidjeti, jer niti slike, niti fotografije ne mogu dočarati veličanstvenost Fujija. Japanci su oduvijek bili pragmatičan narod, tako da se planina Fuji ne doživljava kao obitavalište bogova, kao što je to slučaj s planinom Kailash na Tibetu. Za Japance Fuji je planina koja je savršeno djelo prirode, kojoj su se oduvijek divili. Fuji je simbol Japana, te nerazdvojivosti prirode i čovjeka. Za Japance tako priroda, pa i planina Fuji govori o prolaznosti koju je Buddha naučavao kao jedan od ključnih načela svoje filozofije. Brojni Japanci, a u novije vrijeme i zapadnjaci dolaze vidjeti izlazak sunca podno planine Fuji. Kažu da je to nezaboravan trenutak, a upravo po izlasku sunca ponad Fujija, Japan je dobio i ime - Zemlja Izlazećeg sunca. Izlazeće sunce možemo vidjeti na zastavi Japana, a ono simbolizira upravo izlazak sunca ponad Fujija.
ostavi trag… (2) | printaj. | x | ^
SUSHI
Predstavljam vam jedan od prvih sushija u mom repertoaru. Za prvi put moram priznati da mi je bilo malo čudno, umakati sve te sirove ebije, tamaga i slično u soja sos, paziti kako funkcionirati s hashi (štapićima), paziti na ono zeleno dotad nepoznato, naime radi se u wasabi-ju. Auh, sva sreća konobar me je upozorio i rekao, Kyoutsukete (pažljivo) to je veoma ljuto :)
Mogu vam reći da ta mješavina algi je u odnosu na chili nešto puno jače i vraški je jako.
Uglavnom, meni je sushi osim skakavaca, zmije, žaba, aligatora,mrava,crva i tako recimo dosta toga je jedno od najdražih jela.
ostavi trag… (5) | printaj. | x | ^
Žabica
Ovo je bilo jednog ljetnog dana u Hotelu Royal u Osijeku u Kineskom restoranu zvanom Confucius. Uglavnom, naručio sam žabice, bilo je i kineskih gljiva, komadi bambusa, dagnji i škampi. Sve u svemu bilo je malo previše riže, no pojelo se :)
Jako lijepo iskustvo, kojega ću vjerujem ponoviti
ostavi trag… (0) | printaj. | x | ^
Moje omiljeno jelo
ostavi trag… (2) | printaj. | x | ^
Razonoda i razgibavanje
Pozdrav ljudi, evo, upravo stigoh kući. Naime, eto ovu prekrasnu zimsku večer (prvi radni dan u novoj godini) provedoh u teretani vježbajući i davajući sarmicama vjetra. Bilo je jako dobro, zadovoljan sam postignutim, jer mislim da su današnje dvije sarmice koje su završile u meni odlepršale i otišle u nepovrat, no vjerovali ili ne, ne žalim se ni najmanje na to. Iako nije predugo trajalo, tj. od 20:30 - 21:15, moglo se istrošiti dosta kalorija, nakon čega smo nasrnuli u bazen. Bilo je mirno. Topla vodica bila je kao da je slika, nepomična, bistra, iako su bili 4 normalna čovjeka u bazenu. No, naveliko i naširoko poznato da kada se uđe u pubertet, rade se onakve stvari samo da bi se uništio dotadašnji sklad i spokoj. Pošto sa mnom u klubu ima dosta dječice (90-92 godište), možete si zamisliti kakav je prizor bio kada se najednom čula graja u hodnicima. Dotada mirna topla vodica uzburkala se čuvši što joj se približava. A onda urnebes! Do tada predivno mirna vodica na kojoj se odsijavalo sve što je u nju pogledalo, iznenada je postala kao najveći tsunami. Naime, 15-ak dječačića unjelo je takav nemir da je to bilo strašno. Glavni krivci što je topla vodica podivljala, dodatno su i rashladili vodu tako što nije bilo dosta skakanja, nego su igrali rukomet sa grudama snijega. Ljudi su podivljali, svi su vikali, počela je nesnosna galama. Nažalost jedna baka je glumila golmana jer je bila sama, a bacač te hladne velike sleđene snježne grude ju nije vidio i možete zamisliti prizora, dakle ravno u šta?? u čelo, da. Zbrka je potom bila još veća jer je arkada pukla, i zacrvenilo se u bazenu. Ostatak ekipe koji je tek došao skočio je netom pored bake, glumeći morskog psa koji se približava lovini. Naravno ne vidjevši baku u toj magluštini stvorenoj od tople vodice, jedan je skočio na glavu a pri tome okrznuo baku i to je izgledalo kao high-kick. Jedva sam našao čuvara, kad ga treba nigdje ga nema. Dotrčavši svojim tako brzim korakom, da je jadna bakica mogla iskrvariti već 6 puta pitao ju je kako ste?
Ma, ajde dosta za sada, malo sam se šalio. Naravno ništa od ovoga nije bilo tako, osim da je bilo dobro u teretani, lijepo smo vježbali, bili pristojni, a nakon toga zajedno u bazen kao pravi sportaši. Nemojte šta zamjerit :))
ostavi trag… (2) | printaj. | x | ^
Pozdrav!!!
Pozdrav ljudi znani i neznani, javljam vam se sa novog bloga.
Svima sve najbolje u Novoj 2009 god, puno sreće, zdravlja, dobrih prilika i prije svega ljubavi i sloget>
ostavi trag… (6) | printaj. | x | ^
Get Your Own Quiz!, More Quizzes
ostavi trag… (0) | printaj. | x | ^
