H u s k y

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Sibirski Husky su privlačni psi, srednje veliki, snažni, energični i ponosni vučni psi, sposobni povući lakše terete umjerenom brzinom na duge razdaljine. Sibirski Husky su psi stvoreni za trčanje i ako im ne možete pružiti ono što njihova pasmina zahtjeva, bolje je da se odlučite za neku drugu rasu jer bi ubrzo došlo do velikih problema Sibirski Husky je pas o kojem se prilično lako brinuti. On je po prirodi čist i bez zamjetljivog mirisa. Sami se održavaju čistim i potrebe za kupanjem su minimalne. Često kupanje s šamponima nije preporučljivo, jer im se time skida sloj masnoće s dlake koji ih štiti od + 40°C do - 40°C. Ustvari, mnogi vlasnici kupaju svoje pse jednom godišnje ili rjeđe. Dvaput godišnje ostaju bez poddlake. To je razdoblje vrlo intenzivnog gubitka poddlake koje može trajati tri ili više tjedana, a poprilično ovisi i o klimatskim uvjetima. Mnogi se slažu da je s tim periodičnim problemom lakše izaći na kraj ,nego s konstantnim opadanjem dlaka nekih pasmina mekog krzna. U tom razdoblju, najbolje ga je redovito četkati.. Nikakvo timarenje ili šišanje nije potrebno ni preporučljivo. Nokte bi im trebalo povremeno provjeriti i po potrebi podrezati, naročito ako pas ne trenira, a kod aktivnih pasa to nije potrebno.
Ima odličan temperament, njegov nježan i prijateljski stav ostavština je prošlosti s obzirom da ih je narod Chukchi držao u obiteljskim skloništima i ohrabrivao svoju djecu da se igraju s njima. Na Aljaski griju djecu u igluima. Huskyi su pozorni psi, spremni udovoljiti i prilagodljivi. Nisu agresivni i sposobni su za timski rad i vuču. Sibirski Huskyi su vrlo inteligentna i samostalna pasmina. Mogu biti vrlo tvrdoglavi, zahvaljujući njihovoj prvotnoj namjeni i mogu se lako dosađivati. Iako je Husky dobro društvo za svakoga bez obzira na godine i interese, ipak se ne preporučuje za osobe kojima je on prvi pas kojeg su ikada imali, jer greške je lako napraviti i ponekad vrlo teško ispraviti kod ovog inteligentnog psa. S obzirom da je sposoban pokazati veliku privrženost svojoj porodici, ovo baš i nije pas za samca. Prema strancima ne pokazuje strah ni sumnju, te stoga nije prikladan za psa čuvara.
Huskyi su prilično tihi psi. Oni ne laju, što je tipično za druge pasmine, već se glasaju mekim " pričanjem". Povremeno zavijaju, ali s obzirom da su to psi orijentirani čoporu, kao i ostale polarne pasmine, takvo ponašanje je normalno.
Kada uzmete štene, pitajte uzgajivača kako je i s čim hranio kako biste znali što ponuditi vašem novom ljubimcu. Ne zaboravite da iznenadna promjena jelovnika može ozbiljno poremetiti probavni sustav šteneta. Husky zahtjeva prilično malu količinu hrane s obzirom na veličinu, ali uvijek nastojite da bude kvalitetna, naročito ako je pas aktivan. Prehrana šteneta i odraslog psa se razlikuje, a period prijelaza s jedne na drugu vrstu ishrane neka bude između 10. i 12. mjeseca starosti psa. Ljeti mu ponudite laganiju hranu, dok tijekom hladnijih mjeseci hrana treba biti kaloričnija, naročito ako je pas dosta vani i vrlo aktivan.
Sibirski Huskyi su najsretniji kada mogu sudjelovati u obiteljskim aktivnostima. Najidealnije je kada pas može izaći i uči u kuću prema svojoj slobodnoj volji kroz posebna " pseća vrata". Nažalost, to nije uvijek moguće pa bar, ako imate ograđen prostor oko kuće, naučite psa da zatraži da ga pustite van. Savršeni uvjeti za držanje Huskyja su veliko dvorište, s ogradom koja bi trebala biti čvrsta i bar 180cm visoka. Ogradu valja dobro ukopati u zemlju kako bi spriječili potkopavanje. Sibirski Huskyi su nepopravljivi kopači i najbolje je postaviti pješčanik u sjenovitom kutu dvorišta i naučiti ih da tamo iskažu svoju strast za kopanjem. Huskyja ne bi trebalo puštati da luta po susjedstvu.
Ako se odlučite držati svog psa u boksu, trebali bi ga ograditi žičanom ogradom s betonskim podom, širine 180cm-210cm i 300-450cm dužine. Visina neka bude najmanje 180cm sa žičanom mrežom preko vrha. Postavite ga na sjenovito mjesto i opremite suhom i komotnom kućicom sa zaštićenim ulazom. S obzirom da je Sibirski Husky polarni pas, ako ima odgovarajuću kućicu može ostati vani i po vrlo hladnom vremenu. Postavite kućicu s ravnim krovom jer Husky obožava izležavati se na njemu i promatrati svijet oko sebe. Grijanje nije potrebno, ali mu stavite slamnati ležaj. Sibirskog Huskyja nikad ne stavljajte na lanac. Husky nije za stan, ali ako ga redovito šećete ili, bolje, trenirate, neće mu smetati skučeni prostor. Sibirski Husky je izvanredno zdrava pasmina. Ako je dobro zbrinut, Huskyja je relativno lako održavati, a naravno da je potrebna kvalitetna hranidba, redovita provjera zdravlja i cijepljenja, te čišćenja od glista, te drugih parazita i nametnika.
Pojava displazije kukova kod Huskyja je vrlo rijetka. Savjesnost uzgajivača očuvala je ovu pasminu bez većih problema s displazijom.

27.06.2009. u 16:11 |

ostavi trag… (6) | printaj. | x | ^

Aegis band

Image and video hosting by TinyPic

Moram priznati, da osim japanske glazbe, u zadnje vrijeme slušam i filipinsku, a najjače od svega mi je grupa Aegis band.
Pjesme su onak baš kakve ja osobno volim.
Možete ih poslušati na youtube-u, a recimo nazivi su:
Luha, Mahal na mahal kita, Halik, Muling Nagbalik, Sinta, Bakit, Awit ng Pag-ibig, Aegis medley

Pjevačice benda su dvije seke: Mercy & Juliet Sunot.

Nadam se da odabir posta nije loš :)

22.06.2009. u 22:58 |

ostavi trag… (2) | printaj. | x | ^

YIN - YANG

Image and video hosting by TinyPic

YIN-YANG

Simbol yin-yang sve je razumljiviji širom zapadnog svijeta. Slika je materijalnog svijeta. Najsavršeniji prikaz naše planete.


On simbolizira suprotnosti: Pokretne, vanjske, rastuće, gornje, tople, vruće, svijetle, hiperaktivne, muške značajke mogu se klasificirati kao Yang. Nepokretne, unutarnje, padajuće, donje, hladne, tamne, neaktivne i ženske značajke mogu se klasificirati kao Yin.

Ne samo da su yin i yang suprotni jedan drugome, oni ne mogu ni postojati jedan bez drugoga. Na primjer, kada ne bi bilo noći, ne bismo imali s čime usporediti njezinu suprotnost-dan.

SINDROMI YANG-a ------------------------------- SINDROMI YING-a
groznica------------------------------------------------ osjećaj hladnoće
ubrzani bazalni metabolizam-------------- usporeni bazalni metabolizam
visoka temperatura----------------------------- niska temperatura
povećano znojenje------------------------------ smanjeno znojenje
povišeni krvni pritisak--------------------------- nizak krvni pritisak
nepodnošenje vručine------------------------- nepodnošenje hladnoće
crvena ili roza boja kože---------------------- blijeda boja kože
želja za hladnom hranom i pićem------- želja za vrućom hranom i pićem
suhi jezik uz žeđ------------------------------------ vlažan jezik, bez osjećaja žeđi
žuta mokraća-------------------------------------- bistra mokraća
normalna salivacija----------------------------- pretjerana salivacija
zatvor-------------------------------------------------- proljev
jaki glas, govorljiv, uvjerljiv------------------ slabašan glas, tih, povučen

Terapija se zasniva upravo na prilagođavanju Yina i Yang-a u svrhu uspostavljanja ravnoteže između ovih suprotnosti.. Rabeći metode kineske medicine, liječnik pokušava ponovo harmonizirati yin i yang tijela.

18.06.2009. u 22:31 |

ostavi trag… (3) | printaj. | x | ^

Koi - ljepotica Japana!

Image and video hosting by TinyPic

Pri samom razmišljanju i planiranju držanja tih veličanstvenih riba morali bismo znati nekoliko stvari o tim ribama - ponajviše o veličini koju dostiže (čak 100cm), prostora u kojem obitava te o adekvatnim uvjetima držanja i prezimljavanja.

No najprije "lekcija iz povjesti".

Koi je danas nacionalna riba Japana, koja se drži za ukras. Mada prvi selekcionirani oblici datiraju iz predkristovskog doba, postoji teorija o njihovom putu do današnje postojbine Japana, zapisi i neke činjenice u kulturi naroda dalekog istoka, pa čak iz Perzije, od Kine i Koreje gdje se koi držao u konzumne svrhe.

Novija povjest piše da je koi došao u Japan otprije 1000 god. gdje je njihova svrha uzgajanja postala nešto više od tek konzumne. Tek oko 1840 zabilježeno je ozbiljnije držanje, te se koi selektirao i počeo uzgajati kao riba za ukras i hobi. 1968 god., proglašen je nacionalnim¨blagom¨Japana, a danas se uzgaja diljem svjeta u komercijalne svrhe, ljubavi prema njima, zarade,...

Nishikigoi je danas klasificiran po varijacijama boja, a svaki varijetet krase određeni spektri boja, prošaranosti, te nijanse. Nazivi potječu iz japanskog jezika:

Kohaku, Sanke, Showa, Utsimorono, Bekko, Asagi, Shusui, Koromo, Kawarimono, Hikarimuyi, Hikarimoyo, Hikari utsuri, Gin rin, Tancho, Doitsu.

Osim varijacije koi se i kategorizira (određuje cijena) po veličini, starosti, spolu, krvi(osvajanje titula), uzgajivačima,...

Ako se odlučite za držanje koi-a važno je omogućiti tim ribama adekvatne uvjete. Pod tim podrazumjevamo veliki ribnjak, s obzirom da narastu i do 1 metar, a zabilježeni su i veći primjerci.

Držanje, tj. gajenje i prehrana koija bazira se na hrani različita porjekla. Iako je većinom svežder, najčešće se koriste paletirana suha hrana koja zadovoljava njihove potrebe, no može se koristiti i živa hrana- gliste, ličinke, kukci, muhe, povrće,...

Način prezimljavanja(prirodni)Koija

Najbolji način za uspješno prezimljavanje, tj. stadij mirovanja (slično zimskome snu), za vaše koije je prirodni način. Pod tim podrazumjevamo pridržavanje nekoliko prqavila i pri samoj izgradnji ribnjaka vodimo računa o njegovoj dubini. Ako želimo gajiti te ribe moramo imati na umu kolko narastu i kakav životni prostor trebaju.

Tako je i važan segment dubina koja kasnije u praksi dobro koristi za sami čin prezimljavanja ili vručih ljetnih mjeseci. Ona ne bi smjela biti ispod jednog metra, jer i sama gustoća vode na toj dubini iznosi 4 stupnja, što je dostatno da koi šarani uspješno prezime. Osim zimi, dubina pogoduje i ljeti, pa i pruža mogućnost gajenja bilja za dublju vodu (lopoč) i skrovište za ribe tijekom ljetnih mjeseci, kada voda premašuje temperature od 25°C.

Zimi se koi šarani ne hrane, jer ne jedu. Važno je bilo posljednjih dana (dok su jeli) u prehrani opskrbiti vitaminske sastojke i proteinsku hranu da bi sam metabolizam ribe ojačao i spremio se mirovanje. Koiji miruju na dnu i troše zalihe hrane iz organizma, tek neophodno za preživljavanje.

Osim prijašnje prehrane važno je bilo spremiti i okoliš. Pod tim podrazumjevamo (ako nemate slap il pumpu) šuplje vaze ili posude na dnu bazena radi koncentracije kisika u vodi (jer ribe i dalje dišu). Konstantno se buše rupe u ledu radi "disanja" ribnjaka i izlaska otrovnog metana.

Pumpa, ili ako još imate element slapa, idealno će poslužiti da se voda ne zaledi i obogatit će bazen kisikom, kojega nema dovoljno, bez obzira što mu je u hladnoj vodi koncentarcija veća. Važno je i reći da, i kad završi period zime (temp. iznad 10 stupnjeva), da koijima treba opskrbiti vitaminsko bogatu hranu radi jačanja metabolizma i njihove reprodukcije.



Spol i razmnožavanje:

U našim područjima koi dostiže spolnu zrelost s 3-4 godine starosti. Reprodutivni ciklus započinje kod mužjaka u testisima razvojem spermatozoida, a u ženki u jajnicima razvojem jaja (ikri).

Mrijest se očituje izbacivanjem ikre i mliječi, a oplođena ikra se lijepi za vodenu vegetaciju (ili ostale elemente akvarijju/ribnjaku).Ovisno o klimatskim uvjetima, šarani se mrijeste jednom ili više puta godišnje. U našim krajevima umjerene klime to se događa jednom godišnje - u proljeće kada se temperatura vode ustabili na oko 18°C.

Spolno zreli mužjaci i ženke se okupljaju. Ženkama je analni otvor odvojen od spolnog, trbusi im otvrdnu i nabubre zbog razvijenih jajnika. Neposredno prije mrijesta okolica se spolnog otvora zacrveni i nabrekne. Mužjak nema tako tvrd i nabreknut trbuh, a oblik mu je izduženiji. Analni i spolni otvor u mužjaka su zajednički, a tvrde žbice prednjih peraja hrapave su i odebljale. Kao sekundarna značajka kod mužjaka je "svadbenu ruho" (kvržice po prsnim perajama i glavi).

Mrijest se odvija u 3 faze:
1.mužjak i ženka pivaju jedno uz drugo, matice (spolno zrele ženke) prikupljaju dojmove
2.predriga s mužjacima i priprema za mrijest.
3.ženke ispuštaju jaja, što je podražaj mužjacima da izbace mliječ

Zrela jaja padaju u vodu okružena mnoštvom spermatozoida, a jedan od njih prodire u jaje i oplođuje ga. Sva jaja koja nisu oplođena u prvoj minuti ostanu neoplođena jer je pokretljivost spermija 30 do 60 sekundi, a opna jaja se zatvara unutar 1 min nakon dodira s vodom. Oplođeno jaje se počne razvijati.

Važni su i vanjski faktori tj.osnovni (temperatura, sadržaj otopljenog kisika i svjetlosti) i stimulativni faktori (vremenske prilike sa stabilnim atmosferskim tlakom, prisutnost mužjaka i vodena vegetacija).Također je važna i odgovarajuća prehrana u to vrijeme (povišena razina proteina)

04.05.2009. u 22:43 |

ostavi trag… (5) | printaj. | x | ^

Moja najdraža životinjica : Slon

Image and video hosting by TinyPic

Još kao malom oduvijek su mi se na neki način sviđale te divovske životinje. U meni su budile posebnu čar i divljenje. Tako velika, snažna, ali tako umiljata životinja, da to je slon.
Grozim se od same pomisli što sve ljudski naraštaji čine tim predivnim životinjicama dok ih dresiraju, ma to nije dresiranje, to je mučenje, jer k vragu i to kad se moraš vraški potruditi da bi dobio komad hrane. To je kao ucjena, zatoče ga i onda nema mogućnosti da sam preživljava kao što su i njegovi preci, nego se mora dobrano pomučiti za svaki zalogaj i još kad nije dobro onda nema niti nagrade, tj. hrane. Ma to je za poludit.
A tek kad se sjetim što sve ljudi rade da bi zaradili taj prokleti novac, ubijaju ih nemilosrdno, ostave ih napola žive pa nek uginu sami od sebe samo da bi im izvadili kljove. Mislim, to je katastrofa, tomu se mora stati na kraj, jadne životinjice tako su blage i dobronamjerne a ljudi tako postupaju sa njima, užas.
Najradije bih ga imao za kućnoga ljubimca, znam da bi puno jeo, čak možda i više od mene ali eto :))
Ako ne njega onda definitivno bengalskog tigra ili vuka.
Otkad sam pogledao film Ong-Bak II gdje je radnja filma većinom posvećena slonu i kako pomaže ljudima u dobavi vode, premještanju s točke A, na točku B kroz šikare, žbunje i vodu, ta me se životinjica još više dojmila. U tom filmu otac od glavnog lika na rubu egzistencije je prisiljen prodati i ono zadnje, naime slona, dok su se opraštali od njega uz igru i veselje na obroncima uz rijeku, slon je upoznao slonicu i naravno napravili maloga slonića. Prije prodaje u šumi gdje su prebivali njih troje, najednom se čuo pucanj i slonica padne pored malog slonića sva bespomoćna jer ju je pogodio metak. Nekako su lovci uspjeli ukrasti malog slonića i otišli. Tata slon je krenuo prema njima ali nije ih sustigao, pritom je i sin vlasnika slonova krenuo u potragu za mladim slonićem i krijumčarima u grad. Slonića su smjestili u restoran gdje je bilo dosta životinja koje su se mlatile i postavljale na stol, ovisno tko je što od gostiju naručio za menu. Došavši u taj restoran i vidjevši svog malog slonića u kavezu spremnog za ručak poludio je, a i ja.
Sva sreća bavi se vještinom koja i mene zanima (muay-thai) pa ih je sve porazbijao i nekako poveo slonića za sobom, ali glavni je pobjegao. (Uglavnom ak niste gledali film, toplo preporučam).

A sada evo malo teksta o samim slonovima :

Slonovi (Elephantidae) (od lat. elefantus) su porodica viših sisavaca. Svi su, bez izuzetaka, biljožderi i hrane se prije svega travama i lišćem, ali u slučaju nedostatka te hrane, jedu i granje grmlje, koru i sličnu hranu.
Slonovi su najveći kopneni sisavci koji danas žive na zemlji. Kod rođenja, mladunče može težiti i do 100 kg. Skotnost slonice traje 20 do 22 mjeseca i najduža je od svih kopnenih sisavaca. Mogu živjeti do 70 godina. Najveći slon je ubijen 1974. u južnoj Angoli i bio je težak 12.240 kg.
Danas žive još samo tri vrste surlaša:
afrički slon (Loxodonta africana)
šumski slon (Loxodonta cyclotis)
azijski slon (Elephas maximus)

Manji broj znanstvenika koji se bave kriptozoologijom a zanimaju ih slonovi, predlažu
patuljastog slona (Loxodonta pumilio) kao još jednu, zasebnu vrstu. Međutim, znanstvenici nisu prihvatili taj prijedlog, bar za sada još ne. Ta vrsta živi, prema njihovom mišljenju, uz šumskog slona u tropskim kišnim šumama (Gabon, Kongo, Kamerun).
U Africi žive četiri odvojene populacije slonova: u savanama istočne i južne Afrike, u zapadnoj Africi na sjeveru Namiba (pustinja i istoimeni nacionalni park u Namibiji) i u tropskim kišnim šumama centralne Afrike.
Status šumskog slona kao zasebne vrste dokazan je uz pomoć DNK. Ali iz kuta gledanja zaštite vrsta, ovo priznavanje zasebnosti je problematično, jer slonova kost šumskih slonova nije zaštićena od trgovine, pa su izloženi progonu.
Druge grupe surlaša, mamuti, mastodonti i Deinotherien su izumrli. Svi danas živući surlaši su jako ugroženi. S jedne strane, njihova se prirodna staništa neprekidno smanjuju, a s druge, sve do nedugo su bili žestoko lovljeni zbog dragocjenosti slonove kosti od koje su građene njihove kljove.
Afrički slon je ranije živio na čitavom afričkom kontinentu, dok je danas sjeverna granica njegovih obitavališta jug Sudana. Južno od tog područja živi svuda, ali samo u zaštićenim područjima nacionalnih parkova; no u njima su se populacije tako snažno povećale, da dolazi u pitanje "izdržljivost" okoliša. To je posebno dramatično izraženo u nacionalnom parku Čobe u Bocvani: umjesto 5.000 slonova koliko bi priroda parka mogla podnijeti, u međuvremenu živi 25.000 životinja.
Šumski slon živi u kišnim šumama zapadne Afrike, među ostalim u Kamerunu, DR Kongu i Srednjoafričkoj Republici.
Područje gdje živi azijski slon širi se čitavim područjem jugoistočne Azije kao i Indijskog potkontinenta.
Slonovi su biljojedi. Jedu vegetaciju kao što je lišće, korijenje, kora drveta, trava i voće. Tijekom kišnih razdoblja jedu travu i bilje slično papirusu i biljku zvanu "mačji rep". Tijekom sušnog razdoblja jedu lišće skupljeno s trnovitih stabala.
Močvare su zadnje mjesto gdje će ići tražiti hranu jer močvarna vegetacija sadrži malo hranjivih tvari. Umirući slonovi su često nađeni u ovim područjima zbog toga što je ova vegetacija mekša, a starim slonovima često nedostaju zubi.
Afrički slon jede oko 150 kg trave, grančica, kore drveta, korijenja i voća na dan. Kako bi pojeo toliku količin hrane on mora provesti tri četvrtine svog vremena hraneći se.
Slonovi imaju neobične zube. Zamjenjuju se onima koji niknu pozadi, a ne ispod istrošenog zuba. Šest nizova zuba se izmjeni na svakoj čeljusti, iako se uvijek koriste samo 4 zuba gornje i donje čeljusti. U vrijeme kada je već šesti zub otprilike do pola istrošen, slon ne može dobro žvakati hranu, ali je tada već starac. Slonovi spadaju u rijetke sisavce koji žive kao čovjek, dovoljno dugo da bi ih zahvatio proces starenja.
Slona se koristi kao radnu životinju, ali koristilo ga se i za izvršenje smrtne kazne, kao što je primjerice gnječenje slonom.

19.04.2009. u 23:13 |

ostavi trag… (5) | printaj. | x | ^

Sakura

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Još 1. travnja - U Japanu se počeo obilježavati Hana mi - vrijeme cvata trešanja. To razdoblje traje oko dva tjedna. U gradovima je osobito popularno noćno promatranje rascvalih grana trešanja.
Sakura-no-hana ili trešnjin cvijet u Japanu se na poseban način veliča, slavi i obožava. Za Japance taj je cvijet simbol savršenstva i vrhunac ljepote, ali i glasnik proljeća.
I Japanu postoji biljni kalendar po kojem se svaki mjesec u godini obilježen pojedinim cvijetom ili vrstom drveća. Vrijeme cvjetanja pojedinih vrsta ovisi o njihovom geografskom položaju i lokaciji duž linije japanskog otočja od sjevera do juga.
Trešnja, ponos Japana, svojim rascvalim granama formira roze oblake cvjetova koje se u travnju rašire po cijeloj zemlji i bajkovitom bojom ispune nebeske predjele u nedogled po čemu je i dobila ime "zemlja trešnjinog cvata".
I mladi i stari tijekom mjeseca uzbuđeno putuju na odredišta gdje će promatrati trešnje u cvatu - hana-mi: odlaze u parkove s članovima svoje obitelji, kolegama s posla ili prijateljima. Tamo rašire prostirku ispod rascvala trešnjinog stabla i piju sake, pjevaju pjesme i uživaju u proslavi dolaska proljeća, a neki oblače odjeću kao za neku posebnu proslavu.
U to vrlo kratko vrijeme uživanja u pogledu na rascvale voćke -što ne traje duže od dvije sedmice- cijela je nacija u prazničkom raspoloženju i cvat trešnje je najvažnija tema svih razgovora. U gradovima je naročito popularno promatranje rascvalih grana trešnje uveče, što je posebno upečatljiv doživljaj.
Postoji šesnaest osnovnih vrsta i mnogo više podvrsta stabala trešnje. Gotovo sve podvrste rađaju prekrasne cvjetove na granama bez lišća. Prve cvatu grane jednostavnih bijelih i rozih cvjetova. Nakon toga će slijedeće procvasti grane duplih cvjetova koje će potrajati oko četrnaest dana. Drveće japanske trešnje ne donosi plodove, a samo nekoliko podvrsta rađa male crvene izdanke.
Sakura-no-hana ili trešnjin cvijet se u Japanu na poseban način veliča, slavi i obožava, kao niti jedan drugi cvijet na svijetu. Za japance je on simbol savršenstva i vrhunac ljepote, od davnina je inspiracija za nebrojene pjesme vladara i pjesnika iz naroda.

11.04.2009. u 11:06 |

ostavi trag… (9) | printaj. | x | ^

U Japanu je važno ponašati se japanski

Image and video hosting by TinyPic

Poput povijesnih i prirodnih čuda, Japan prosječnog Zapadnjaka može zaintrigirati i svojim običajima - mudro je poštovati ih, jer su Japanci lako uvredljivi. Stoga dok ste u Japanu, ponašajte se japanski, a to znači da izbjegavate fizički kontakt poput tapšanja po ramenu ili dodirivanja dok pričate s ljudima, kao i zurenje u oči. Također upotrijebite cijelu ruku. Govorite li o nekoj osobi, slobodno upotrijebite nastavak „san“ iza njegovog imena, ali nikada iza svoga. Isto tako, nepristojno je točiti piće samom sebi dok objedujete u društvu - običaj je da vi točite piće osobi s kojom ste u društvu, a ona vama.

Razmjenjujete li posjetnicu s nekim, pazite da je predate ili prihvatite s obje ruke, tako da je uvijek okrenuta prema onome tko je prima. Kad se upoznajete s Japancima, ne očekujte rukovanje jer je tamo umjesto njega uobičajen lagan naklon. U Japanu se dakle ljudi upoznavaju na ne tako tipičan način kao i svi mi pružavši si međusobno ruku, nego jedan drugomu uručuju posjetnicu na kojoj piše npr. koje ste struke i slično, jer po tomu se zna koliko se tko komu treba nakloniti. Naime ako si npr. ti veći i jači od mene u struci i staležu ja ti se moram pokloniti malte ne do poda, a ako sam ja bolji po tom pitanju dovoljan je samo mali naklon.
Također, nemojte se iznenaditi kad vidite da se u Japanu, kao i Engleskoj, vozi lijevom stranom ulice. Ugodno ćete se, pak, iznenaditi vidjevši da na tokijskim ulicama nema otpadaka ni grafita, a prosjaci su nepoznat pojam. Isto tako, Japanci odrastaju u uniformama, pa ćete često sretati obilje djece kako marširaju ulicama sređena poput malih vojnika. Zanimljivo je što u zemlji, osim uobičajene zapadnjačke, postoji i tradicionalma japanska WC školjka izduženog oblika na koju se ne sjeda, a za ulazak u WC prostoriju posjetilac mora obući posebne papuče koje po izlasku skida.
Ima 3 vrste papuča koje Japanci upotrebljavaju a to su: jedne služe samo za hodanje po boravku, druge za van, a treće već spomenuto za WC (to je ostalo od davnih naraštaja prije jer im je WC bio vani i morale su se mijenjati papuče zbog izrazito velike higijene).
Što se tiče hrane, u Japanu ste sigurni kao nigdje drugdje - restorani često u izlog postave jela koja nude. Ona su, doduše, napravljena od voska, ali izgledaju vrlo uvjerljivo. Kada uđete u restoran, ljubazno osoblje restorana će vas dočekati sa "Irashaimase" - ili dobro došli. Nakon što sjednete, poslužit će vam besplatno vodu ili zeleni čaj, a dobit ćete i mokar ručnik da obrišete ruke jer je Japancima čistoća sveta. U nekim se japanskim restoranima jede sjedeći na strunjačama tatami i u takvim restoranima morate skinuti cipele. Ako štapići za jelo već nisu postavljeni na svakom sjedećem mjestu, naći ćete ih u zajedničkoj kutiji. Obično su to drveni štapići koji se prije upotrebe moraju razdvojiti. Nakon što dobijete jelo uručit će vam i račun koji plaćate na izlazu. Napojnica se ne daje, ni u restoranima ni u dućanima jer je to u Japanu uvredljiva gesta. Jedete li u društvu Japanca, počnite jesti tek nakon što se izgovori "Itadakimasu" (primit ću) a završite s "Gochiso sama deshita" (hvala na gozbi) – i, dopustite si srkanje za vrijeme jela jer se to smatra pristojnim (za razliku od brisanja nosa, koje je uvreda domaćinima).

01.03.2009. u 10:48 |

ostavi trag… (10) | printaj. | x | ^

Sake

Image and video hosting by TinyPic

Sake (u japanskom izgovoru sa.ke), je japanska riječ koja znači "alkoholno piće". Pod pojmom sake u svijetu se odmah misli na piće dobiveno varenjem iz riže. U Japanu se osim sake, koristi i izraz nihonshu (japanski alkohol). Sake je "rižino vino", međutim to i nije sasvim točno jer je proizvodnja alkoholnih pića višestrukom fermentacijom više karakteristika piva neko vina. Isto tako, postoje i druga pića za koja se govori da su rižino vino, ali ta su znatno drugačija od nihonshu-a. Tako u južnom dijelu otoka Kyushu, sake označava destilirano piće od krumpira a zove se shochu.

POVIJEST

Povijest sake-a nije dovoljno kvalitetno arhivirana, te postoji više teorija o njegovom nastanku. Po jednoj teoriji varenje riže je započelo u Kini duž rijeke Jangce oko 4800 p.n.e. te je s vremenom metoda preuzeta od strane Japanaca. Po drugoj teoriji sake se počeo proizvoditi u Japanu u 3. stoljeću nove ere s dolaskom vlažne metode kultivacije riže. Razlog tome je što vlažni uvjeti pogoduju razvoju plijesni te samim time i fermentaciji. Bez obzira na način postanka prvi sake se nazivao kuchikami no sake (sake koji se žvaće u ustima), te su ga pravili ljudi koji su žvakali rižu, kestene, proso i žireve te su smjesu pljuvali u posude. Enzimi iz sline su omogućili stvaranje šećera. Tada se ta slatkasta smjesa pomiješana sa svježe kuhanim žitom pustila da prirodno fermentira. Prvi oblici sake-a su bili siromašni alkoholom te su se konzumirali poput zobene kaše.
Stoljećima kasnije, sa otkrićem Aspergillusa (koji-kin), žvakanje je postalo suvišno. Koji-kin je plijesan koja omogućava stvaranje šećera u riži. Riža obogaćena tom plijesni se zove kome-koji. Tada se dodaje kvasac (shubo) kako bi se šećer pretvorio u etanol. Tako se drastično može povećati udio alkohola u piću (18% - 25%). Cijeli proces stvaranja šećera i njegova pretvaranja u alkohol je kontinuirani, instantni proces. Koji - kin je otkriven najvjerojatnije sasvim slučajno jer su se spore i kvasac nalazili u zraku oko smjese riže i vode. Cijeli proces je eliminirao potrebu cijelog sela da žvaće razne sastojke za dobivanje tog alkoholnog pića. Okus tako dobivenog pića vjerojatno nije bio najprivlačniji, ali je toksični učinak bio dovoljno zanimljiv da ga ljudi nastave i dalje praviti.

Eksperimenti i tehnike iz Kine negdje u 7. stoljeću su podigli kvalitetu sake-a. S vremenom je postao toliko popularan da se na carskom dvoru u Kyotu pokrenuo cijeli tvornički proces. Rezultat su bili brojni stručnjaci za fermentiranje sake-a koji su otvarali nova vrata za nove tehnike dobivanja još kvalitetnijeg pića. Tijekom Heian perioda (749 - 1185) razviena je metoda pomoću koje se u tri koraka povećava udio alkohola u sake-u a smanjuje mogućnost njegova ukiseljenja.
U idućih 500 godina su se kvaliteta i tehnika dobivanja polako popravljale. Gomile sake-a koje su se ukiseljavale tijekom ljetnih perioda zbog bakterija su se izlijevale i prokuhavale. Nažalost, tako pasterizirani sake su ponovo vraćali u iste posude u kojima su se namnožile bakterije. Takav sake je do jeseni postajao još kiseliji i naravno još neukusniji. Pasterizacija i načini skladištenja sake-a nisu bili poznati sve do otkrića Louisa Pasteura kojih 500 godina kasnije.
Tijekom Meiji obnove, zakoni su dozvoljavali proizvodnju sake-a svima koji su imali sredstva i znanje.Najednom se otvorilo oko 30,000 "varionica". S vremenom vlada je uvodila sve veće poreze na industriju sake-a tako da je broj polako pao na 8,000. Većina opstalih industrija je bila u vlasništvu bogataša koji su uzgajali svoju rižu, te su viškove na kraju sezone, umjesto da ih puste da propadnu, fermentirali i proizvodili sake. Najuspješnije od tih obitelji proizvode sake i danas.
1907 vlada je pokrenula institut za proučavanje fermentacije sake-a, a već 1907 je organizirano prvo vladino takmičenje u proizvodnji sake-a. U to vrijeme su se pojavili i spremnici od keramike. S obzirom da su mogućnosti održavanja takvih posuda, ali i higijenski uvjeti u njima daleko bolji, te omogućavaju dobivanje kvalitetnijek sake-a, vlada je tražila veće poreze na sake. Osim toga, drvene bačve su mogle "popiti" i do 3% sake-a koji se u njima skladištio te se kao takav nije mogao oporezivati. Time je prestala era skladištenja u drvenim bačvama.
Tijekom rata Japana i Rusije (1904 - 1905), japanska vlada je zabranila domaću proizvodnju sake-a jer je do tada samo od sake-a imala 30% od ukupnog poreza. Logično razmišljanje je govorilo da će se taj udio i povećati ako se zabrani proizvodnja neoporezivog, domaćeg sake-a. To je bio kraj domaćeg (doburoku) sake-a. Taj zakon vrijedi i danas unatoč činjenici da su prihodi od tog pića pali na samo 2%.
U drugom svjetskom ratu je zbog ratnih potreba za rižom, industrija sake-a pretrpila snažan udarac, te su mnoge od tisuća industrija zatvorene. Međutim u međuvremenu se otkrilo da male količine naknadno dodanog alkohola povećavaju kvalitetu i okus pića. Vladinim dekretom, čisti alkohol i glukoza su se dodavali malim količinama rižine smjese, čime se količina konačnog proizvoda povećala za 4 puta. 95% posto današnjeg sake-a se dobiva upravo na ovaj način. Čak je postojalo i nekoliko industrija koje su proizvodile sake koji uopće nije sadržavao rižu. Prirodno, to je rezultiralo drastičnim smanjenjem kvalitete sake-a.
Poslije rata, kvaliteta mu se povećala. Međutim na tržištu su se pojavili vino, pivo i druga alkoholna pića. 1960.g. potrošnja piva je po prvi puta nadmašila potrošnju sake-a. Konzumacija mu je nastavila padati, ali mu je zato kvaliteta nastavila i dalje rasti.
Danas je kvaliteta sake-a veća nego ikad, i sake je postao svjetski poznato piće. Zanimljivo je da se danas neke industrije okreću starim metodama proizvodnje. Danas u Japanu postoji oko 1,500 industrija sake-a, dok je 1988.g. postojalo oko 2,500. Iz toga se da zaključiti da su u Japanu konzumira sve manje ovog pića, a da izvoz u svijet nije siguran put za opstanak sake-a.


11.02.2009. u 18:51 |

ostavi trag… (8) | printaj. | x | ^

Neke od japanskih slastica koje sam jeo:

Kako se japanski zeleni čaj pije bez šećera, ova slastica je veoma slatka, ove kuglice su kuhani kesteni u umaku od kestenja, prefino
Image and video hosting by TinyPic

Japanski štapići s kikirikijem, dobar okus
Image and video hosting by TinyPic

Japanske grickalice, slane su, nešto poput malih čipsića
Image and video hosting by TinyPic

Japanska slastica u obliku graha, prefino je i punjeno nekom smjesom od nougata
Image and video hosting by TinyPic

Japanski bombončići od riže
Image and video hosting by TinyPic

Japanski keks, slan je, ali i sadrži rižu, dobar izbor
Image and video hosting by TinyPic

Ovo je isto tako jako fino. Kopija štapića, samo što su čokoladni, a okus podsjeća na čoko bananice, mmmmmm :)
Image and video hosting by TinyPic

Slično prethodnim štapićima, samo što su ovo komplet od čokolade, a ispunjeno je kokosom
Image and video hosting by TinyPic

Japanska bombonjerica, ukus sličan onim praline školjkicama (1)
Image and video hosting by TinyPic

Japanska bombonjerica, ukus sličan onim praline školjkicama (2)
Image and video hosting by TinyPic

Japanske grickalice, slično nešto kao ribice one male slane
Image and video hosting by TinyPic

Kako se japanski zeleni čaj pije bez šećera, ova slastica je također veoma slatka. Okus je od naranče a slično žele bombonima
Image and video hosting by TinyPic

Japanske grickalice, nije loše, slano je i ima miris luka i rajčice
Image and video hosting by TinyPic

Ovo su japanske grickalice mojoj seki najdraže. Slane su i hrskave, to vam je imitacija graška, očito
Image and video hosting by TinyPic

Ovo je takozvana miso supe. Dakle, radi se o juhi. U ovoj lijevoj tankoj nalazi se sos, a u desnoj listići, sitna tjestenina i slično. Uglavnom sve je minijaturno ali kad se skuha onda naraste (ti listići i ostalo)
Image and video hosting by TinyPic

Japanski keks od riže, slan je, i podsjeća na miris mora, uglavnom odlično
Image and video hosting by TinyPic

Ovo je meni jedan od dražih stvari, tako zvani ocha. Zeleni čaj. Moram priznati da je jedan od najskupljih na svijetu, ali samo zato što je ručno bran, a ne strojevima, dakle nema otpadaka i korjenja
Image and video hosting by TinyPic

06.02.2009. u 15:58 |

ostavi trag… (5) | printaj. | x | ^

Šintoizam

Image and video hosting by TinyPic

Šintoizam, u prijevodu put bogova/božji put, je japanska autohtona religija. Glavna šintoistička djela šintoizma su Kojiki i Nihongi, a potječu iz 8. stoljeća. Sama religija potječe iz prapovijesti tako da se ne zna tko je njezin osnivač. Prisutni su animizam, politeizam i šamanizam. Božanstva (kamiji) su dusi prirodnih sila. Od prabožanstava sestre i brata Izanami i Izanagi potekli su ostali bogovi; oni su stvorili zemlju bućkajući prvobitni ocean nebeskim draguljskim kopljem i japanske otoke na kojima je prvi vladar (Jimmu) bio unuk božice Sunca Amaterasu, a daljni carevi su također njezini potomci. Dakle, carevi, kao i narodni heroji, imaju božanski karakter. Japanska riječ za cara, tenno, znači "nebeski car". Tek se 1946. car Hirohito odrekao svog božanskog podrijetla.
Gotovo svaka planina u Japanu ima svog boga. Najpoznatija i najupečatljivija planina Japana je planina Fuji, sveta planina Japanaca. Njezina božica je Sengen-Sama. Svake se godine hodočasnici u zoru penju na planinu kako bi gledali izlazak sunca, a sama Fuji je česta inspiracija mnogobrojnim umjetnicima. Jedan od najpoznatijih šintoističkih hramova nalazi se na planini Fuji.

Riječ šintoizam dolazi od japanske riječi , shin-- riječ za boga, i to za riječ put. Šintoizam ima mnogo bogova, kao što su Amaterasu, Susano, Tsukuyomi, Uke Mochi, Suijin, Izanagi, Izanami, Nio, Budai, Ugayafukiaezu i Marishi-Ten.

Šintoistička svetišta
Svetišta se grade u čast kamijima ili bivšim carevima. U sve se šintoističke vrtove ulazi kroz vrata koja se nazivaju torii. Torri razdvaja svetište od običnog svijeta izvan njega. Vrata mogu biti i dosta udaljena od središta. Ljudi odlaze u hram kako bi se sklonili od buke i pritiska svakodnevnog života. Katkad ondje izvjese male molitve koje su napisali. Japanci često kupuju malene pločice, tzv. eme koje vješaju u hramovima ili svetišima. Eme su zahtjevi za pomoć od kamija. Šintoizam je glavna japanska religija, no često su budistički hramovi sagrađeni unutar šintoističkih svetišta. Zen budisti izrađuju mirne vrtove kao mjesta za meditaciju. Umjesto raznobojnog cvijeća, tu je kamenje, pijesak i trava. Ucrtavanje uzorka na pijesku samo za sebe može biti dobra meditacija.

Šintoistički festivali
Postoji bezbroj lokalnih festivala u Japanu jer skoro svaki hram/svetište ima svoj vlastiti festival. Većina se festivala održava jedanput godišnje i slavi događaje kao što su žetva, početak farmerske sezone ili obilježavaju povijesne događaje. Festivali mogu trajati i nekoliko dana. Važan dio šintoističkih festivala su procesije. Kami (šintoistički bog) se nosi kroz ulice u mikoshiju (prijenosnom svetištu), a nose ga posebno obučeni ljudi.

Stvaranje svemira
Prema šintoizmu, prvotno su postojali nebo i more. Na nebu su živjeli bogovi, a more je bilo pusto. Božica Izanami i bog Izanagi su stvorili Zemlju draguljskim kopljem. Sišli su na pvo kopno i sagradili palaču. Prva djeca koju je rodila Izanami bila su ružna. Kad je rodila boga vatre, on ju je spalio. Izanagi je bio potresen, te je odrubio glavu bogu vatre i pokopao svoju ženu u planini Hiba. Sišao je u podzemlje da posjeti dušu svoje žene. Ali, ona se pretvori u čudovište i rodi bogove grmljavine. Izanagi je pobjegao i okupao se. Iz te kupke su nastali Amaterasu, božica Sunca i plavog neba, Tsukuyomi, bog Mjeseca i noći i Susano, bog mora, oluja i vjetra. Izanagi je podijelio vlast svojoj djeci, dok je Izanami vladala podzemljem i postala božica smrti, truleži i raspadanja.

02.02.2009. u 19:36 |

ostavi trag… (3) | printaj. | x | ^

desing by: dark sword dancer

< lipanj, 2009  
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30          

Lipanj 2009 (3)
Svibanj 2009 (1)
Travanj 2009 (2)
Ožujak 2009 (1)
Veljača 2009 (3)
Siječanj 2009 (10)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

da/ne?

Opis bloga








Image and video hosting by TinyPic

Pustite mlade da žive
kako žele, jer oni nisu
tražili da budu rođeni

Jean Paul Sartre:

Čovjek je, naime, ono što od sebe čini,
ukupnost svojih čina.
Čovjek je osuđen da bude slobodan.
Jedino ograničenje slobode jest sloboda.
Sloboda je struktura egzistencije.
Egzistirati znači naprosto tu biti.
Čovjek je suprotstavljanje, naspramnost.
Čovjek jest što još nije, i nije više što jest,
određen je vremenito, iz budućnosti, on je
pukotina u masivnom bitku po sebi.
Slobodan je i odgovoran.
Tjeskoba je način bitka slobode.

Linkovi:

Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV

Blog.hr
Blog servis

Forum.hr
Monitor.hr

Startersport.hr
rukometna stranica

..ime... Dejan
...god... 24
...ljubav... nešto najljepše kada vam je onako kao meni :)
...slušam... JPop, pomalo Hip Hop
...volim... Japanski i Filipinski jezik, igrat' košarku i rukomet, svirat klavijature, plesat'
...nevolim... umišljene i dvolične ljude, jesti -> šala :)

moja malenkost

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

QuickPost Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!


Znaš kako su staroj Kini Bogovi poslušali svoje podanike ?

Tako da bi podanik skočio sa najviše planine ali bogovi ne slušaju ljude nego sami sebe a ako si kada čuo da je u vrijeme cara Hokita vjetar bujao pred gradom a jedan je čovjek istupio pred vjetar i vjetar ga je ubio. Pouka vjetar ne poštuje hrabre budale nego one mudre i za mene bi bilo najbolje isto napravit

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se