Pigritia imperatrix mundi, feretrix bonorum, amica dormientium

četvrtak, 06.04.2017.

Kao izrasla
iz fakultetske zgrade
još gola breza.

06.04.2017. u 18:14 • 0 Audiaris, o altera pars!

nedjelja, 08.05.2016.

Počinjalo je ljeto i trešnje su dozrele. Jedanaestogodišnja Karolina ušla je u obiteljski voćnjak hoteći si ukusnim voćem malo skrenuti misli s briga koje su je morile. Popela se na stablo i pojela nekoliko plodova. Bili su slatki i pružili su joj utjehu.
Danas su u školi profesori govorili učenicima o uvođenju školskih uniformi od sljedeće školske godine. Učenici će sami kreirati uniforme. Pripovijedali su im u školama u Sjedinjenim Američkim Državama, Velikoj Britaniji i Japanu, koje već dugo imaju uniforme i ništa im ne nedostaje. Govorili su o učenicima slabijeg imovinskog stanja koje imućniji učenici nerijetko zlostavljaju, riječima ili djelima, zbog toga što nemaju skupu odjeću, o razlikama među stilovima koje dovode do netrpeljivosti, o tome kako razred i škola trebaju biti složni i djelovati kao grupa, a ne pojedinci, o tome kako treba smanjiti razlike među učenicima kako se ne bi našli na meti zlostavljača.
,,Aha, Karolina!!!“, okrenulo se nekoliko učenika prema njoj.
,,Što s Karolinom?“, upitao je razrednik.
Doris se požurila tužiti je. ,,Profesore, Karolina je uvijek čudna i uopće se ne trudi biti ista kao mi. Uvijek predlaže neke čudne igre koje mi ne volimo, govori o stvarima koje nemaju smisla, crta čudne stvari po bilježnicama, čita čudne knjige, šeće hodnicima umjesto da se druži s nama i ponekad iznenada prasne u smijeh a da ništa nije smiješno. Ona ruši slogu i zajedništvo u školi i razredu, je l' da?“
,,Da! Može je biti sram!“, povikao je razred.
,,Ovaj...“, razrednik je razmišljao kako da umiri djecu i spriječi svađu, ,,A zašto to radiš, Karolina?“
,,Zašto radim što?“, zbunjeno je upitala Karolina.
,,Zašto se ponašaš tako kako oni kažu?“, upitao je razrednik.
,,A što to oni uopće kažu?“, nije joj bilo jasno, ,,Zašto je njih briga što ja crtam po bilježnicama, čemu se smijem i kakve knjige čitam? Oni su čudni jer mi ne daju mira zbog tako glupih razloga!“, gorljivo je ustvrdila.
,,Da, nas trideset smo čudni, a ti jedina normalna!“, obrecnuo se Denis na nju.
,,Vidiš što je rekao profesor, trebamo biti svi isti! Djeca kojoj roditelji ne mogu kupiti skupu odjeću nisu kriva za to, a ti si kriva što si čudna!“, rekla joj je Valentina.
,,Pa što ja vama time radim?“, obrambeno je upitala Karolina.
,,Nećeš biti dio razreda!“, rekao je Kristijan.
Karolini tu ništa nije bilo jasno i pognula je glavu. Razrednik ih je pozvao da se vrate temi uniformi. Svi u razredu počeli su raspravljati o tome kako žele da uniforme izgledaju, samo je Karolina sjedila u klupi pognute glave, crtala kocke i prepuštala se tmurnim mislima.
,,Evo je opet!“, rekla je Katarina, ,,Nikad ne sudjeluje u našim aktivnostima. Na nju se ono o zlostavljanju ne odnosi, ona se sama izdvaja i za to mora snositi posljedice!“
Razred je složno povikao ,,Tako je!“
Sjedeći na trešnji, Karolina je razmišljala o tome što predstavlja uvođenje uniformi. Znala je da njoj to neće puno pomoći jer njen problem nije bio u odjeći. Također je znala da djeca u školi neće odjednom postati puna razumijevanja i prihvaćanja, samo se neće imati čemu rugati. Barem kad je odjeća u pitanju. A nije uvijek odjeća u pitanju.
,,Zašto ljudi jednostavno ne mogu jedni druge pustiti na miru?“, upitala se tužno. ,,Tada niti bi bile potrebne uniforme niti bi bilo zlostavljanja!“
,,Dobro, barem dolazi ljeto i neću ih morati trpjeti dva mjeseca.“, pomislila je. Veselila se svim knjigama koje će moći čitati, moru i promatranju ljetnog neba teleskopom. Međutim, potajno je željela da može to s nekim podijeliti. Pokušala je odbaciti tu misao.
,,Ne zanimaju me oni.“ pomislila je, ,,Kad bi me barem odrasli više prihvaćali!“
Ali nisu. Za odrasle je bila balavica koju stalno treba podsjećati gdje joj je mjesto. Trebalo im se obraćati sa ,,Vi“, a omiljena im je uzrečica bila ,,Pa nisam ja tebi par!“.
A ona je silno, silno željela da joj budu.
,,Bio jednom jedan bik.“, počela je zamišljati, ,,Bik je bio vrlo velik i rep je bio vrlo daleko od rogova.“
,,Kao ja od odraslih ljudi.“, sjetno je pomislila.
,,Rogovi su gledali naprijed i uvijek bili prvi, a rep je uvijek bio zadnji i morao tjerati obade od bika.“
Pojela je još jednu trešnju.
,,Rogovi su vrlo držali do svoga povlaštenog položaja i nisu htjeli imati s repom ništa više posla nego što je bilo nužno s obzirom na to da se nalaze na istom biku. A rep je htio rogovima biti prijatelj, a ne podređeni.“
,,Kako da riješim tu situaciju?“, pomislila je, ,,Kako da približim rep rogovima? Tako su daleko i nije ih moguće približiti, bik se ne može smanjiti. Kako da razgovaraju? Kako da se upoznaju?“
Razmišljala je cijeli dan i pokušavala se dosjetiti načina.
,,Bik je mukanjem objavljivao što se događa u glavi i oko glave. Obično je govorio o rogovima i o tome kako se rogove mora slušati.“
,,Jednog dana rep se ohrabrio i lupkanjem po bikovim nogama poručio rogovima, na Morseovoj abecedi, da ih pozdravlja. Međutim, umjesto ,,poštovani rogovi“, rekao je ,,drago rogovlje“ i obraćao im se sa ,,ti“. Rogovi su se uvrijedili i rekli da nisu oni njemu par.“
,,I bik je bio tužan i... i samo je bio tužan.“, obeshrabreno pomisli Karolina i siđe sa stabla.
,,Može li se tu išta učiniti dok ne odrastem?“, zdvojno se upitala naglas.
Zrakom se prolomilo mukanje.

08.05.2016. u 08:26 • 1 Audiaris, o altera pars!

utorak, 28.07.2015.

Nije me bilo više od godinu dana i nedostaju mi blogovi, i moj i tuđi. Nažalost, nemam baš nadahnuća za pisanje nečega smislenog ili vrijednog, tako da samo imam potrebu javiti se. Svašta se događalo, svašta se promijenilo.

28.07.2015. u 10:31 • 3 Audiaris, o altera pars!

ponedjeljak, 23.09.2013.

Osjećam tugu, jednu odmjerenu, gotovo svečanu tugu i strah pred životom. Strah od njegove veličine i uzvišenosti, strah da ga neću biti dostojna. Osjećam tugu zbog svih pogrešaka koje sam počinila i koje ću počiniti, zbog svih prijekora koji mi ikad bijahu i koji će mi biti upućeni, zbog svih zabluda u koje sam zapala i u koje ću zapasti.

Javljaju se takvi trenuci, trenuci straha pred životom, kad bih rado da nisam rođena i da ne osjećam taj strah koji me vjerojatno do smrti neće napustiti, a vjerojatno ne bi bilo ni dobro da me napusti, da postanem odveć smiona.

Strah me života, i strah me sebe same.

23.09.2013. u 09:24 • 16 Audiaris, o altera pars!

ponedjeljak, 05.08.2013.

Oda životu

Katkad se život odveć teškim čini,
al' mu je narav prevrtljiva vrlo:
u jednom trenu stavlja nož pod grlo,
u drugom ti se želja obistini.

Ako ga želiš odbaciti hrlo
jer gdje je propast, obećanje hini,
zamisli da je sličan mokroj glini,
ti oblikuješ ono što se strlo.

Pružit će ruku kad te baci dolje
(ali ni očaj za osudu nije,
katkad je dušu olakšati bolje

nego je tiho pustiti da mrije).
Prostrano to je, a i plodno polje,
na kojem svašta dobro tajno zrije.

05.08.2013. u 18:49 • 4 Audiaris, o altera pars!

srijeda, 26.06.2013.

Danas sam pisala ispit iz Rimskoga govorništva. Trebalo je prevesti dva odlomka iz Ciceronovih govora, jedan iz ,,Za Seksta Roscija iz Amerije'', a drugi iz ,,Za Milona''. Potonji je jedan grozan govor u kojemu se ubojstvo predstavlja kao velika zasluga za republiku. nono
Naravno, nisam se udostojila prevesti zadane govore kod kuće pa sam, što nije baš pohvalna navika, opet na ispitu prevodila prima vista ono što je trebalo prethodno pripremiti. Očekujem prolaz, ali imala bih puno bolje rezultate da nisam tako lijena. Ni sama ne znam zašto sam tako lijena. Možda i nije dobro što me to još dosad nije jako udarilo u glavu, stvara osjećaj lažne sigurnosti. smijeh
Ali dobro, Ciceron je lagan za prevođenje ex abrupto, tragedije na grčkom ipak moram kod kuće prevesti jer se u njima javlja dosta riječi koje ne znam pogoditi pa cijela rečenica ostane ,,visjeti u zraku''. Lako je s latinskim.
Nakon ispita iđah na Rebro pozdraviti se sa svojom psihijatricom koja od idućeg tjedna ide u mirovinu. cry Još sam joj krajem prošle godine napisala nešto za oproštaj, ali nisam predala jer su joj produljili radni vijek do tridesetog lipnja. Danas sam išla to predati. Više se ne sjećam što sam točno napisala, ali sjećam se da sam sve napisala iz duše. Dok je doktorica čitala pjesmu, smiješila se, a kad je pročitala mali prozni dio na kraju, djelovala je nekako ganuto i rekla mi: ,,O, srce moje!''. Zatim je ustala, zagrlila me, izljubila i rekla: ,,Od srca ti hvala, to što si ti napisala najviše mi znači!''. Rekla sam joj da će mi jako nedostajati, a ona mi je rekla: ,,A tek ti meni!''. Opet smo se zagrlile pa mi je kazala da joj je jako drago što me upoznala, da sam joj puno značila i da joj još uvijek puno značim, da je jako sretna i ponosna što se razvijam tako kako se razvijam, da sam postala prekrasan čovjek (upoznale smo se kad mi je bilo četrnaest godina) i rekla je: ,,Tako si mi postala dio... tu.'' i pokazala je na srce.
Dogovorile smo se da je dođem ponekad posjetiti kad počne raditi u jednoj privatnoj klinici i rekla je neka joj slobodno šaljem poruke preko ljeta jer tako ima osjećaj da nije otišla (njoj se baš i ne ide u mirovinu smijeh). Prebacila me kod jedne psihijatrice za odrasle kako bi mi ova mogla propisivati lijekove i rekla je da je ta doktorica jako dobar čovjek i draga osoba te da joj je rekla da sam ja jako posebna. ,,Sad će imati nerealna očekivanja od mene.'', zabrinuh se. ,,Ma neće, samo će možda malo imati tremu.'', rekla je doktorica i nasmijala se.
Osim toga, dala sam dosad tri ispita od devet (ostadoše mi tri iz prethodnog semestra, uključujući Rimsko govorništvo). Dobila sam pet iz sva tri, ali jako su lagani. Žao mi je što kolegij De scriptoribus Romanis liberae rei publicae nema svoj nastavak. Bilo je jako lijepo slušati kolegij isključivo na latinskom jeziku, razgovarati na predavanjima na latinskom jeziku, a isto tako i odgovarati na ispitu. <3
Sljedeći tjedan imam ispite iz Vulgarnog latiniteta i Grčke tragedije. Već tri godine svaki dan postajem sve svjesnija da sam na pravom mjestu i da je klasična filologija moj život. Najljepše mi je kad se iznenada ogledam oko sebe i shvatim da sam jednostavno radosna, a ni sama ne znam navesti povod tomu.
I zahvalna sam, jako sam zahvalna svojim roditeljima što su divni, tolerantni i što me vole, svojoj psihijatrici što je osam godina bila uz mene kad mi je bilo najteže i brižno me podržavala, i fakultetu na kojemu sam naučila družiti se s ljudima, biti cijenjena i sretna. Kad se osvrnem iza sebe, zapravo sam se digla iz mrtvih i svaki sam dan zbog toga sretna i zahvalna. cerek

26.06.2013. u 16:06 • 3 Audiaris, o altera pars!

četvrtak, 06.06.2013.

Mit o Androklu

Lav pođe šumom tragajuć' za plijenom
da zubima ga trga na komade.
U neoprezu lova na trn stade
i prolomi se rika šumom snenom.

Androklo s nogu sav od straha pade
pomiren s time da će postat' sjenom
kad lavlji zubi zaliveni pjenom
rastrgaju sve ude što ga grade.

Dršćući spazi šapu što se vuče
hod normalan jer odviše je boli,
a sva su bića tužna kad se muče.

Samilost ga kraj smrtnog straha poli,
izvadi trn mu, jer i zvijeri uče
štedjeti katkad onog što bol toli.

06.06.2013. u 18:21 • 3 Audiaris, o altera pars!

četvrtak, 07.03.2013.

Ne plakah dugo. Suhe su mi zjene.
Dostoji li mi ova radost luda?
Doima me se poput dragog čuda
što zabunom je samo snašlo mene.

Zar rastopi se na mom srcu gruda
koju su teško podnosile vene?
Zar boli sad su samo uspomene
da znadem kamo išla sam i kuda?

Priznati moram: trajale su kratko
jer istom sam na početku života.
Oh, ne zaslužih ovo žiće slatko!

Kako to biva? Nezahvalno jota
da brzo počne prolaziti glatko,
a vrjednijeg da vijavica mota?

07.03.2013. u 11:39 • 5 Audiaris, o altera pars!

srijeda, 06.02.2013.

Ibis et redibis*

Za vrijeme povratka u Hadovo carstvo, Euridiku je obuzela tjeskoba kakvu nikad nije bilo osjetilo nijedno ljudsko biće niti njegova sjena.
Osjećala je kako je nesavladiva sila vuče natrag na sumorne Nisejske poljane, gdje nema ni muke ni užitka, ako ne zovemo mukom neprolaznu sjetu, prazninu i čemer. Prema Euridikinu netom stvorenom mišljenju, to nije bila muka, kao što muka nije bila Tantalova glad ni Sizifov posao, kao što muka nije bila Prometejeva bol u jetrima, kao što muka nije bila ni Orfejeva tuga nakon što se maloprije osvrnuo da je pogleda.
Ah, svi ljudi umiru, pa i polubogovi (uz pokoju iznimku, dakako), i Orfej će jednom doći u ovu praznu, beživotnu dolinu da bude s njom kad mu je već toliko do toga.
Međutim, jedinstvena, nezamisliva, ljudima nenamijenjena nada maloprije je ispunila slabašan odjek nekadašnje Euridike, nada jednaka sadašnjoj boli i u svojoj jačini i u svojoj iznimnosti: da će se vratiti sve što je izgubila u trenutku rastresenosti i neopreznosti** koje su sve do posljednjeg puta bile prolazile bez neželjenih posljedica.
Ona je uistinu mislila da će je Sunce opet ogrijati, i radosno je hrlila prema izlazu iz napučena kraljevstva, da joj bude dano ono što se ne daje ljudima.
Na izlazu, Orfej se okrenuo, doviknuvši ,,Evo nas!'', i ona je pružila ruku da dotakne njegovu***, da joj tijelo bude vraćeno i da se vrati u život, gdje jedino ima smisla bivstvovati.
Nije čula Orfejeve krikove ni bolno dozivanje, čula je samo vlastiti nečujni vrisak u trenutku kad se prelomilo strastveno očekivanje, u trenutku kad je izgubila ono što više nije imala.
Lakše je duši u Had ući nego vratiti se. To Orfej nikad nije saznao.



*lat. ,,Ići ćeš i vratiti se.'', aluzija na Pitijino proročanstvo vojniku koje je glasilo ,,IBIS REDIBIS NUMQUAM IN BELLO PERIBIS'', a tumačenje je ovisilo o tome gdje se stavi zarez pa je moglo biti ,,Ići ćeš, vratiti se, nećeš poginuti u ratu.'' ili ,,Ići ćeš, vratiti se nećeš, poginut ćeš u ratu.''.
**Euridika je umrla jer je slučajno bila nagazila na zmiju.
***Prema Homeru, duše umrlih nije moguće dotaknuti (to se vidi kad Odisej želi zagrliti pokojnu majku).

06.02.2013. u 18:35 • 14 Audiaris, o altera pars!

subota, 26.01.2013.

Animo aegrotanti medicus est oratio <3

Mudrost je bila još Erazmu znana,
a i on rimske zabilježi riječi:
kad duša boli, razgovor je liječi,
blagošću riječî zarasta joj rana,

smiruje jad se što je tiska, gnječi,
tjeskoba kojom biva proganjana.
Ranjenu srcu utjeha je hrana,
potpora koja puknuće mu priječi.

Budimo zajedno, rado zovem, sami!
Svatko sam trpi nevolje života
i svatko zvan je sam da bježi tami,

ozljede svoje da si sam zamota,
ali u svojoj autonomnoj čami
pričati može. U tom je ljepota.

26.01.2013. u 22:05 • 4 Audiaris, o altera pars!

<< Arhiva >>




Cupisne verba aliorum videre?

tmurnesemislireskasvjetlaboje@gmail.com
(Netko mi je hakirao prošlu adresu i time mi bitno zakomplicirao život, ali dobro. Uglavnom, ovo mi je nova.)


Cur id facio? Quam ob rem continenter argutor et rixor de lana caprina? Solum oderunt me alii et reprehenderunt omnes. Erro, vago, labor et non est finis superbiae meae.

Cijenim ih...

Hidradenitis suppurativa - Ako imate kakvog iskustva s Hidradenitis suppurativom, molim vas da se javite ovdje.


http://zetapinch.blogspot.com/ cerek

Propheta Nemo ,,Psiha je dosta kompliciran komad namještaja."
pametni zub ,,Smak svijeta jednako je nezamisliv kao i njegovo postojanje."
neverin
Sadako's apprentice
odmak
londra
pero u šaci
Psihic
psi-vodici
Sjaj Oriona
Belleepoque
sve mane mi zbroji (Risum teneatis)
In me nostra Venus noctes exercet amaras - aemulatrix Propertii cerek
MKK3. ,,Nije sramota ne znati, sramota je neznati."
Tristia
† Fallen beauty dressed in dark †
Čali
sven adam ewin
Vesper
,,Sic mors vitam, risum luctus,
umbra diem, portum fluctus,
mane claudet Vespere.''
Alanus ab insulis
Parasitic
,,Jer ti si došla s druge strane svijeta
preko strahota sinjeg okeana;
dva naša srca, dva sljubljena cvijeta,
grle se preko glave Levjatana.''
Tin Ujević

Mare koja je sretna ,,Pogazio ga je auto dok je pretrčavao cestu jer je kasnio na prelaženje ceste." cry
Keira
Frankie
Fowl
,,U očajnom raspoloženju
ja sjeđah i pomišljah
da pustim službu njenu,
al utjeha me stiša!
I nije prava utjeha, o ne!
To je jedva mala utješica,
rugat ćete se — takva sitnica.
Al svatko svoju radost zna.''
Walther von der Vogelweide





Glazba:
Mi al har Khorev
Kajto - Baleno
Kajto - Tohuvabohuo cerek
Paseabase el rey moro
Klapa ,,Greben" - Bodulska
Het Wilhemus
Estampie - Fol é a desmesura
A lajavascript:%20void(0); puerta del rio
Moniot d'Arras - Ce fut en mai
Kaj Tiel Plu - Malfermu Bellulino
Qntal - Amor volat
La envenenadora
Kajto - Ni hisu la velojn
Klapa Intrade - Misao svijeta (Silvije Strahimir Kranjčević)
Lorcina ,,Konjanikova pjesma'' na turskom <3
Helium Vola - Printemps
Qntal - Flamma



H voli Azru!
Srećom, vratila se na blog, ali ostavljam joj dobre želje. sretan
MOLITVA

Što htjedoh reći, davno sve sam
U djetinjstvu još reko Bogu,
Ali da nisam, kakav jesam
I da vjerovat još mogu,
Za ovo dijete koje volim,
Ovako Boga bih da molim:

Svojim si zvijezdama napiso
U prazno nebo sve sudbine,
I mi smo samo tvoja miso,
Što sija zvijezdama iz tmine.
Svejedno da li ćemo stići
Na vrhove il past u bezdan,
Mi moramo tek ići, ići
Svud kud nas put vodi zvjezdan!

O dobri Bože, ako one
Zvijezde što sjaju njoj sudbinu
U nevolju i jad je gone,
U očajanje i crninu,
Milostiv pogled na nju svrni,
Gle, ima oči kao lane,
Od budućih joj dana crnih
Učini, Bože, svijetle dane!

Sve zvijezde što joj život mrače,
O dobri Bože, ti ugasi -
Sve one zvijezde koje znače
Besanih noći sijede vlasi,
I one koje bolest nose
U svojemu sjaju blijedom,
I one koje prijete bijedom.
I one koje prijete bijedom.

Al ako nećeš da ih zgasiš
I ako iskušenja treba,
Ti moraš, Bože, da je spasiš
Pred ponorima mostom neba.
I nemoj da joj život zgadiš,
Odrediv puno bola za nju,
A kada spustiš ruku na nju,
Spusti je samo da je gladiš!

Dobriša Cesarić
kiss

EX PANNONIA

Kad smo pred osam ljeta
Za crnim panonskim lugom
Gradili zaseoke
I zemlju orali plugom;
I kad smo kraj mutnih voda
Dizali bijele vile,
Onda su noći divne,
Jasne i mjesečne bile.

One sam jedne noći
Hodao carskim drumom,
Ladne su drhtale zvijezde
Nad tiho prosjalom šumom.
A Mjesec je gledao s visa -
Vrh zgrada i arhitrava.
I uz put se blistala voda
Kud crna proniče trava.

Kod bijele posljednje zgrade,
Što sjenu baca u vodu,
Veslo je sijedi stražar
I crn se digo na brodu.
I on me opaziv viknu
Kao kad Haron zove,
I glas mu uginu mukli
Pod zvijezdama noći ove.

Spustih se k njemu kraj zida,
A srce mi zakuca živo:
Leš je ležo u travi
I još je napola plivo.
Leš je ležo - i vidjeh:
Bila je divna žena,
Obasjano bilo joj čelo
I grud se bijelila njena.
I tako mi jasnog neba!
Bila je kao Dijana.
Po vodi i ladnom tijelu
Kosa joj pala vrana.

A mi je digosmo muče,
- Ja i moj Haron stari -
Grubim je pokrismo plaštem
- Nijemi noćni grobari.
Mi se uspesmo k drumu
I krenusmo pustih grudi;
Iza nas kriknu ptica
Što noću vodama bludi.

Kad dođosmo k bijelom dvoru
Raznije se lavež pseta.
I vidje se gospa Flava,
Gdje na dvor preda me šeta.
U dvorište legoh mrtvaca
I viknuh barbarskog roba.
On proplaka - nadnijev se svjetlom
I svjetlo ih poli oba.

Još ga i danas vidim,
Gdje plačuć na kamen kleče
I tužne raskriliv ruke
Blago mi nazva veče.
Da pustim, moli me tužno,
Sputana crna mu druga.
Otac je, kaže, njezin -
I ubiti će ga tuga.

Po kamen-pločniku dvora
Dovesmo uznika bijedna,
Crna ga osula brada -
Ruka mu bijela i ledna.
Teško je stupo i diso
I crnu obarao sjenu.
Vidjev ga poliše suze
Tanku mi gospođu ženu.

A kad se on sagnu k robu
I nemoćno poče da gleda,
,,Idimo!" šanu mi ona,
I trznu i - posta blijeda.
A mene, da pravo kažem,
Kosnu se suza njina:
,,Idimo, rekoh, a njemu
Podajte krčag vina."

Dugo je stajao barbar -
Nijem kraj bijeloga zida,
A onda je tužno zapjevo
Ko da se srce kida.
I kad mu dođoše s vrčem
On je tek mutno gledo;
I sjedeć držo na krilu
Tijelo divno i blijedo.

Skut joj je - kažu - milovo,
Ko boginji koja spava.
Vidjela ga s balkona
I moja gospoja Flava.
A krčag je bliže primako,
I svu noć je plako i pjevo,
I svu noć su drhtale zvijezde,
A Mjesec s visoka sijevo.


Vladimir Vidrić


PJESANCA U POMOĆ POETAM

Lončarom je glina dana
Kada lonce pripravljaju,
Da ručice pristavljaju
Kako hoće sa svijeh strana;
A pengatur vrhu svega
Ima volju i oblasti,
Da ne štedi nijedne masti,
Kako hoće da sve penga.
A poetam čes pogodi,
Neka slijede mužu svoju,
Da na volju pjesni poju,
Kako hoće u slobodi.

Mavro Vetranović


PTICE

Pticama je u mojoj glavi tijesno.
Nisu one ono što sam sâm domislio
i što ima mali mrak takva nastanka.
Dospjele u moju glavu, one žele
unutra vani, vani unutra, kao da je to jedno.
Koliko je do mene, činim što mogu. Tu gdje sam
pošumljavam, svićem, primičem i razmičem nebo
za više prostora. Kada lete i sâm malo letim,
kada se uzlepršaju odlijećem od sebe,
kada pjevaju ćutim ljekovitu nemoć.
Za mnogo prostora, za raspored upisan
u krilima nemam pouzdana načina.
U iluziji sam da bih mogao, da mogu, da hoću,
ali polja kažu, moraš se dogovoriti s nama,
to kaže i potok, prve kuće u izmaglici
i dječak koji odmiče cestom.

Danijel Dragojević



SPOMEN

Pred mramoron bielen
jas te jur pozdravljan.
Klešuć našo misal
zadnji stup postavljan.

Da ne zabe glas nan
i krvave muki,
trdo napečataj
starinske AZ-BUKI.

AZ,
AZ
- BUKI,
puče muoj goloruki,
s pečaton tien popi stari i poete
spomenik so vieli zdigli
va zajike našen
najlepčen na sviete.

Va zajike čisten,
človečansken,
trden,
noseć križ pokori
po ten puote grden.

AZ, AZ predragi, BUKI, VEDI,
GLAGOLI, DOBRO.
Za sako misal slovo si nan stori,
pa štet ćemo svuoj libar
do kraja pokori.

I ruoki črne ke vapite,
grla ka svedočite
od ISKONI
IŽE,
do srca klešite groto,
dokle beseda človečanska
dosiže.
Pak još jedan spomen
žminjski da zustane
polak čuda boljeh
od hrvacke strane.

Zvane Črnja

AH, EVO OPET...

Ah, evo opet dođoh u naš kraj,
U naše mile, bregovite strane,
Gdje žarko sunce jače siplje sjaj
Na njive, vode i usjeve rane.

Gdje dom moj stoji uz široki drum
I pred njim stara murva što je davno
Slušala bijesnih turskih konja šum
I zveket mača u sumračje tavno...

Dođoh... i moja smirila se duša
Što plakala je u jesenji dan,
Kad svuda bješe - vjetar, kiša - tmuša...

Što snivo sam ga jedne noći zlate.
A sada?... Ljupki pogledi me prate
I čini mi se ovo sve ko san.

Antun Branko Šimić


IOVE CUM MERCURIO



Iove cum Mercurio Geminos tenente
et a Libra Venere Martem espellente
virgo nostra nascitur, Tauro tunc latente.

Natus ego pariter sub eisdem signis,
pari par coniunctus sum legibus benignis,
paribus est ignibus par accensus ignis.

Solus solam diligo, sic me sola solum,
nec est, cui liceat immiscere dolum.
Non in vanum variant signa nostra polum.

Obicit ,,ab alio" forsitan ,,amatur"
ut, quod «solus» dixerim, ita refellatur,
sed ut dictum maneat, sic determinatur.













Miscellanea

DUBOKA ISPRIKA PJESNIKINJI TELESILI

Telesilo, žalim ja
i žalosna želim da
ubuduće svak te zna.



NOTA BENE: Zaboravite ekscesivnog piromana! Među graditeljima Artemidina hrama u Efezu bili su Herzifront i njegov sin Metagen.



O, noći koja sve spopadaš
i tjeraš odmorit' na logu,
već nemaš malja da me svladaš,
zapeh budna tu na blogu.







CLAUSO CRONOS

Clauso Cronos et serato
carcere ver exit,
risu Iovis reserato
faciem detexit.

Coma celum rutilante
Cynthius emundat
et terrena secundante
aere fecundat.

Purpurato flore prato
ver tenet primatum,
ex argenti renitenti
specie renatum.

Iam odora Rheam Flora
chlamyde vestivit,
que ridenti et florenti
specie lascivit.

Vernant veris ad amena
thyma, rosa, lilia.

His alludit philomena,
merops et luscinia.

Satyros hoc excitat
et Dryadum choreas,
redivivis incitat
hoc ignibus Napeas.

Hoc Cupido concitus,
hoc amor innovatur,
hoc ego sollicitus,
hoc mihi me furatur.

Ignem alo tacitum,
amo, nec ad placitum,
ut qui contra libitum
cupio prohibitum.
Votis Venus meritum
rite facit irritum,
trudit in interitum,
quem rebar emeritum.

Si quis amans per amare mereri posset amari,
posset Amor mihi velle mederi dando beari.

Quot faciles mihi cerno medelas posse parari,
tot steriles ibi perdo querelas absque levari.

Imminet exitus igne vigente,
morte medullitus ossa tenente.

Quod caro predicat hec macilenta
hoc sibi vendicat usque perempta.

Dum mala sentio, summa malorum,
pectora saucia, plena furorum,
pellere semina nitor amorum.

Ast Venus artibus usa nefandis,
dum bene palliat aspera blandis,
unguibus attrahit omnia pandis.

Parce dato pia, Cypris, agone,
et quia vincimur, arma repone,
et quibus es Venus, esto Dione!




REM TENE, VERBA SEQUENTUR cerek

,,Ima ih takvih koji su takvi da su takvi."
profesor koji drži seminar iz Latinske sintakse 1 pobliže objašnjava rečenicu iz Salustijeva ,,Rata s Jugurtom"

,,Prevedite ovu rečenicu: 'Kad rijeka teče, teško se pliva'." (trenutak kasnije) A kad rijeka stoji, onda se malo lakše pliva, je l'. To su takozvane rijeke stajaćice."
profesor koji drži seminar iz Latinske sintakse 1

,,Ne mora nakon imperativa uvijek ići uskličnik. Na primjer, netko vam nešto priča i vi potiho kažete: 'Daj crkni.' U tom slučaju nema uskličnika."
profesor Latinske sintakse 1

,,Cezar ne piše na indijanskom, sigurno to nećemo prevesti sa: 'Ništa Sekvanci ne odgovarati, nego ostajati tihi u istoj tuzi.'.''
profesor Latinske sintakse 1, dok je još bio (nama) profesor Osnova latinskog 1 objašnjava pojavu historijskog infinitiva u Cezarovim ,,Komentarima o galskom ratu"

,,Ma može se to i tako prevesti, ne kažem ja da se ne može... Ali, za potrebe ispita, igrat ćemo se da se ne može."
profesor Latinske sintakse 1

,,Vidite vi to, sad je ovaj od jednog 'l' ispreo priču 'luci palam post dies novem.' Aha. Whatever."
profesor Najstarijih spomenika latinskog jezika o rekonstrukciji Columnae Rostratae

,,...ali ako je to napisao ovaj vrag... Salustije..."
profesor Latinske sintakse 1 objašnjava historijski prezent

,,Priča se priča, a kazuje se ono što se kazuje."
profesor Latinske sintakse 1 objašnjava razliku između ,,narrare" i
,,dicere"

,,Kolegice, ja znam da je samoubojstvo u nebo vapijući grijeh, ali ja ću se baciti kroz prozor nastavite li vi ovako naglašavati."
profesor Latinske sintakse 1, dok je još bio (nama) profesor Osnova latinskog 2

,,Zamislite da napišete u SMS poruci 'Ne bijah ti se mogao javiti jer gledah rijeku kako tecijaše.' Mislim da ipak još nije dotle došlo."
profesor Latinske sintakse 1

,,Hajde, dobro, zadovoljan sam kako smo danas odradili. Bitno je da smo riješili trombozu."
profesor Grčke sintakse 1 (misli na uspješno guglanje etimologije riječi ,,tromboza")

,,Danas patim iz nekih meteoroloških razloga pa nisam baš normalan."
profesor koji drži seminar iz Latinske sintakse 1

,,Nikada nemojte zaboraviti da je ,,gignomai" deponentni glagol. (malo kasnije) Ovo gotovo zvuči kao etička maksima.''
profesor Grčke sintakse 2 (isti koji prošli semestar bijaše profesor Grčke sintakse 1)

,,Evo vidite da filologija nije, kako bi se reklo u mom kraju, 'pjuni pa prelipi.'''
profesor Latinske sintakse 2 (isti koji prošli semestar bijaše profesor Latinske sintakse 1)

,,Famozno. A što znači ovo kad malo kišica pada?''
moja psihijatrica o aritmogramima lineara B (oznake za brojeve) cerek

,,Bit ću malo neugodan pa ću vam zadati zadaću.''
profesor Albanskog II

Ja: ,,Upisala sam klasičnu filologiju zato da bih si mogla u glavi recitirati Homerove stihove na grčkom i u pravilnom metru ako koju noć ne budem mogla spavati.''
Baka: ,,Pa ako si samo radi toga upisala, to stvarno nema baš nikakvog smisla.''
Ja: ,,Zašto?! To je upravo najdublji smisao!''
Baka: ,,Bezveze! Pa može čovjek popiti i tabletu.'' namcor

,,Meni nikad nije bilo jasno kad bi me majka pitala, na primjer, 'Jesi li ti normalan?!' pa bih ja odgovorio 'Jesam.', a ona se izderala 'Ne odgovaraj mi!'. Pa mogla mi je objasniti što je to retoričko pitanje.''
profesor Latinske sintakse 2

,,Kolegice, lako je prevoditi Cezara ili Salustija ex abrupto, ali kad dođe Tacit, ili u grčkom Teokrit, mogli biste imati problema.''
profesor Latinske sintakse 2

,,Čujte, meni moja akademska odgovornost nalaže da ja ne otkažem predavanje ako ne moram. Pa ne mogu ja sada varati svoju dušu poštenu.''
profesorica Mikenskog društva kroz linear B dok nam je još bila profesorica Mikenske epigrafije

,,Čujte, kolegice, moramo težiti kozmosu, a ne kaosu.''
profesor Latinske sintakse 2 o naglascima u hrvatskom jeziku namcor

,,Pretjerivanje je svojstveno retorici sukoba.''
profesor Grčke sintakse 2 o poliptotonu u prvom pjevanju Ilijade cerek
,,Eh, Lana. Uvijek negdje na nebu...''
Profesorica Novogrčkog jezika 4 cerek

Profesor Latinske sintakse 2: ,,Kolege, uvijek morate ponavljati jezik. Vi učite latinski da biste mogli štogod reći ili napisati na njemu, a ne da biste položili ispit.'' (o broju četrnaest)
Ja: Quadraginta.
Profesor Latinske sintakse 2: ,,Eh, katkad je bolje ništa ne kazati nego kazati pogrešno.''
(Četrnaest je ,,quattuordecim'', a ,,quadraginta'' je četrdeset.)

,,Grčka nema vladu, ali dobro. Den irthe to telos tu kozmu*, dobit će.''
Profesorica Novogrčkog jezika 4
*nije došao kraj svijeta
cerek

Ja: Alkmeon je još u antici smatrao da je mozak središte emocija, ali prevladalo je Aristotelovo mišljenje da je to srce.
Psihijatrica: Zbilja? On je mislio da je srce središte emocija?
Ja: Da, a da je mozak samo organ za hlađenje.
Psihijatrica: Ma daj, ozbiljno?
Ja: Da, Aristotel je mislio da je mozak rashladni uređaj u organizmu.
Psihijatrica: A valjda je on hodao okolo s mokrom krpom na glavi pa ga je to hladilo. smijeh


,,Moj je tata uvijek govorio: 'Nema pokajanja bez restitucije!'.''
Profesor Latinske sintakse 2 objašnjava značenje glagola restituo 3., restitui, restitutum (obnoviti, popraviti, vratiti, natrag dovesti, silom počinjenu štetu opet popraviti)

Profesorica Novogrčkog jezika 4: O, kani o kalos keros simera, den kani krio. (O, danas je lijepo vrijeme, nije hladno.)
Ja: Ala m'aresi pote kani krio. (Ali meni se sviđa kad je hladno.)
Profesorica: Dobro, Lana. To se na grčkom zove ,,o mazohizmos''.

,,To je ono što mi uvijek govorimo studentima: Rimljani nisu bili nenormalni! Sve što su oni pisali imalo je smisla i ako vaš prijevod nema smisla, problem je u vama, a ne u Ciceronu ili Seneki!''
Profesor Prevođenja s latinskog

Ja: Izvolite sastavak.
Profesorica Novogrčkog jezika I i 5: Kakav sastavak? Aha, to je za sutra!
Ja: Ma ne, to ste nam zadali na Novogrčkom jeziku 5!
Profesorica: Pa da, a to je sutra!
Ja: A nije danas?
Profesorica: Lana!!! Gdje ste vi?!

Profesorica Novogrčkog jezika 5: Lana, ne zamjerite mi, salim se ja, ali vi niste normalni! cerek (Zato što rekoh da su mi najdraže temperature ispod nule)

,,Samo da mi sad ne izbaci nekakav čudan site pa da mi ovamo dođe administrator da vidi što se to na latinskom događa. Hajdemo mi radije ovo udunuti.''
(Profesor Rimskog govorništva pošto je guglao ,,mulher portuguese'' kako bi vidio je li u portugalskom došlo do iste promjene naglaska kao u španjolskoj riječi ,,mujer'')

Ja: Više ništa ne slušam sama jer Grčku tragediju slušam zajedno s četvrtom godinom, a Novogrčkom jeziku I se pridružio jedan s Novogrčkog jezika 5 i rekao da bi i on to slušao.
Psihijatrica: Hajde, i to je užasno malo.
Ja: Ali profesorica i ja smo trebale imati tête-à-tête. cry
Psihijatrica: A dobro, sad imate à trois.

Profesor Prevođenja s latinskog: Da vas netko pita u tramvaju je li neznanje i nepoznavanje isto, što biste rekli?
Kolega: Pa ne bih baš izričito rekao ovaj ,,ne''...

Profesor Prevođenja s latinskog: Je li neupućenost slično što i neznanje?
Kolegica: Jest, slično je.
Profesor: Pa da, ja kad hoću biti pristojan ne kažem studentu ,,Vi ne znate ništa.'', nego ,,Vi ste malo neupućeni u četvrtu deklinaciju.''

Profesor Prevođenja s latinskog: Ovo ,,kako si je mudar'' svakako je kolokvijalno. Ono, ja sam si mudar i uzel sam si hrenovku!

Profesorica Novogrčkog jezika I: Jooooj, sto cu s vama?! (upućeno meni) cerek

Psihijatrica: Lanica, kad buš ti meni opet došla?
Ja: Niste li me već zabilježili za sve petke do kraja godine?
Psihijatrica: Joj, da, stvarno! Vidi mene - senilitas, senilitatis! cerekcerekcerek

Profesor Rimskog govorništva: Katon se ruga Antiohu da ratuje pismima.
Ja: Pa zar to nije pozitivno?
Profesor: Nikako! Pa mi znamo da su Rimljani voljeli kad se kolje, da se to radi kako treba, a ne tu neke enciklike pisati.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se