utorak, 20.01.2009.

Obris

Stoji kraj prozora i gleda u daljinu svjetala grada .... zimski dan ... hladan ...
U svojem nekom svijetu, dalekom ...

Photobucket

"Because the fact being that
Whatever's in front of me, is coloring my view
So I can't see what I'm seeing in fact
I only see what I'm looking through"

--Window by Fiona Apple


,,, dah ostavlja topao trag na hladnom staklu ... i ugleda sebe ispod tih kapljica ...
Koji čudan osjećaj ... lice nejasno , sivo ispod tog zamagljenog stakla... odsutno...

Zašto nosiš oblak iza lipog lica
viruj, bit će sve u redu, i za svako slovo
ti ne traži krivca
u sebi il' u meni
u svemu
jer slomit' će nas to


Pjesma ta odvede ju u neke prošle dane, i dok zatvara oči, osmjeh joj dođe na lice ...

Lice bez vjere u riječi, lice bez vjere u ono ˝dobro˝ , život prazan , samo postoji ...
Prstima pređe preko tog obrisa na staklu, tog hladnog lica kojeg vidi ...
Obris je još tu .... sakrije lice u dlanove...

Nesigurnom rukom poželi obrisati zamagljeno staklo ...
Strah od ....
Neodlučno korača unatrag, jedino što zna... sakriti se u svojoj tišini..

Korak .. još jedan unatrag i strah zaustavi zagrljaj snage koji osjeti oko svojih leđa
... onako nepomično gleda prema prozoru, dok njegove usne na njenom vratu smiruju srce...

Photobucket

Zatvori oči, udahne savršenu tišinu u tom zagrljaju .... on ju uzme za ruku i povede do prozora.....
Sva drhti i poželi otrgnuti svoju ruku iz njegove...

Jedan pokret ruke preko zamagljenog stakla, taj hladan dodir pretvori se u osmjeh na njenom licu
... onaj sivi obris u staklu je nestao, a sad vidi čisti obris ljubavi dviju duša koje se nadopunjuju ....

Photobucket

Da, Ona nije više tu, sad sam tu Ja ....

Kako je lako obrisati ono sivilo na nama, onu odsutnost i tišinu koja čeka da progovori...
I ovo je samo jedan primjer gdje možemo pronaći snagu za osmjeh na licu ....








14:42 | Komentari 12 | Print | ^ | On/Off |

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>