četvrtak, 06.03.2008.

One Moment ...

Životna priča bez kraja ... cocktail svega i ništavila,
... praznina puna bujice osjećaja ... [ nož u leđa .. ili srce darovano u ruke neznanca dok riskiramo da nam duša ostane usamljena ... ]

Životna priča bez kraja ... divna , savršena, mistična bol... [ ..ovisno kako 'ko gleda ] ... jedna suza zbog trna u srcu je bol ... al' što je to bol ... ( ?!?!?) ... ona bol koja razara svaki djelić našeg bića, ona bol koja je jača od svega da bi najradije strgali svaki djelić kože sa svog tijela.... to je dar čovjeka ... dar da osjeća, dar da ljubi i onoga tko ne zna biti čovjekom, koji ne poznaje tajnu duše, tajnu srca, tajnu pogleda, tajnu dodira .... koji ne trpi dodir oštrog poput noža...
... Tajna zvana Ljubav ...

Čovjek padne bezbroj puta na dno ponora ... sve je to dio priče ... tamo negdje zapisane, davno .... i duge priče, u nedogled ...

Obraniti srce od sebičnosti je teško ... zar nije lakše živjeti sa osmjehom na licu i sa srcem koji ne zna za bol.... ( varaš se... )
... takve osobe kradu ljubav sa tuđeg izvora, ne vole nego kradu... ( nesvjesno , možda ne svojom krivicom... )


Photobucket

Trenutak nije život ... Treuntak je jedan djelić te životne priče ... ponekad trčimo bezglavo prema nekom ˝trenutku˝ , iako udaramo glavom od zid, mi i dalje ubrzavamo ... al' šta bi bio život da je svaki trenutak osmjeh na licu ... ja bih teško živjela tu monotoniju ... ovako, dok je sve nepredvidivo i nepoznato odaje mi znakove da sam živa ...
... nekako je dragocijeno i posebno kad nakon kiše dođe sunce ... kad ti netko pruži ruku kad si sam u ponoru gdje toneš u rijeci suza... kad si sjetan a dijete ti podari osmjeh ....



"I think the impulse to do something for someone other than yourself is the first step toward finding yourself. In trying to help someone else, you find yourself. You can only find yourself by not looking for yourself."

— Bette Midler


Pišem nepovezano, bez ikakve teme ... bacam riječi po papiru ... nek' se same poradaju... kako žele... pokret ruke mi nosi osjećaj koji nosim duboko u srcu .... divno je kad imaš osjećaj da je nekome stalo da ti podari trenutak osmjeha na licu ... kad i pod cijenu svoje boli i suza u očim daje trenutak samo da ja udišem ovaj život punim plućima ...


... Iako je vani hladno,padaju pahulje snijega , darujem Vam toplinu srca svoga , Trenutak osmjeha... Grlim Vas !

Photobucket


22:29 | Komentari 17 | Print | ^ | On/Off |

<< Arhiva >>