25.03.2011., petak

Novi blog

http://alisinwonderland.blog.hr/

pozdrav :)
- 13:07 - Komentari (0) - Isprintaj - #

11.01.2010., ponedjeljak

Danas sam tužna. Sigurno i ne vidiš moje lice
kako iza prašnjavih zavjesa baca osmjehe na ulicu,
djeci koja se igraju skrivača i dozivlju živote.
Nekada iste,naše, zaboravljene i odbačene jednoga dana
kada smo odlučili odrasti. Ili bar pokušavali.
Ne volim ovu dozu ozbiljnosti koju svake večeri
moram ubrizgavati u srce da bih ujutro mogla funkcionirati.

Ponekad sam sjetna. I ne ispunjavaju me
sve semantičke kombinacije koje pokušavaš izreći
u nadi za gramatičkim smislom.
Jer si onaj u duši već odavno izgubio,
u nekim bestselerima promašenih materijalista.
A ne želiš priznati da smo samo dva slova
u riječima bez smisla.Imalo.

I opet bih bila indiferentna, tisuću puta.
I voljela samo mjesec i zvijezde.
I stavljala bliskosti u šalice plave.
Da ih podijelim ponekad sa ljudima sanjarskim.
I ne bi me boljelo. Nikada.

Sutra ću biti bezbrižna.
I mirisati ljetima poznatim.
A danas sam malo tužna.
Pogledaj platno iza nas.
Ne vidiš.
To neke neznalice pokušavaju pričati o životu.
Samo zato jer misle da smo svi crno bijela fotografija.
Ja bih ti jednom htjela pokloniti bojanku i olovke šarene.
Ne shvaćaš.
Prestajem.
Nestajemo.
Ostajem.
U igrama žmurice


- 22:01 - Komentari (10) - Isprintaj - #

26.05.2009., utorak

Pisah nekada o sreći neke drugačije priče. i o odlascima bezazlenim i jutrima nasmješenim pisah.
Nikada ti nisam rekla da me podsjećaš na obale duge i zrake sunca što ostavljaju vedrinu otocima osamljenim.
Moji su razgovori drugačiji.
U sebi skrivam tisuće nasukanih riječi, neizgovorenih u pravim trenucima prosječnih dana.
Možda su zato tako dragocjene. I možda su zato tako usamljene.
Htjela bih da znaš za polja beskrajna, zlatna i zelena.
Za neobične travke iskrivljenih sintaksa i priprostih koraka koje nosim u sebi.
I za osmjehe duboke, ostavljene u šalicama čaja sa lipom,
da okrijepe neke tužnije dane.
Skloni smo isčekivanjima i nadama precjenjenim.
One su nestalne i putuju istrošenim nogama.
Umorne od pjesnika pijanih i sanjara zvjezdanih godinama stižu do nas.
Nekada crtah labirinte nemoguće.
I bježah od mogućnosti da slomim misli neotkrivene jednoga dana kada se na stolu pojavi bol umjesto nedjeljnog ručka.
Odbijah se držati za ruke. Na njima nosih ljubičaste snove.
Sada samo želim osjetiti miris marcipana na nelakiranim policama
, i slušati Balaševića sanjarskog.
Nekada pisah drugačije priče o životu i voljeh pogrešne ljubavi.
Mogu ti darovati samo košmar nedefiniranih pokušaja i osmjehe skrivene u stablima ostarjelim.
Samo sebe....to ti jednog sasvim običnog dana možda bude dovoljno

- 22:07 - Komentari (4) - Isprintaj - #

15.04.2009., srijeda

/Ovih dana vrijeme nekako brzo prolazi,
a mi zarobljeni u njemu vučemo za sobom neskinute terete oblačnih dana/
Ja već dugo bez svoga nisam pila kavu ni plesala na neke sretnije ritmove.
Stajao je kraj mene i gutao sva moja neslaganja i poricanja.
Kako sam se onda mogla okrenuti i otići.
U nešto novo. Ne bolje, samo drugačije.
Ovdje sam ostala slušajući priče o nepoznatim mjestima i nekim velikim ljubavima.
O gradovima koji su mirisali na more i danima nekim toplim.
Ja samo želim prekinuti ovu destrukciju i vratiti osmjehe na police ormara.
Da ih nađem uredno posložene ujutro kada se probudim.




- 12:23 - Komentari (6) - Isprintaj - #

12.02.2009., četvrtak

Znala bih da je ponovo padala kiša,
i da su se puštale balade na gramofonu u kutu nepoznate sobe.
Znala bih da još uvijek mogu vrtjeti blues u mislima i da ne osjećam entropiju.
Znala bih da je lakše naci pokoju smislenu rečenicu među ogromnim neredom
u skriptama o življenju savršenog života.
Voljela bih znati.
Sada samo vjerujem da su vršci smrznutih prstiju pronašli toplinu u dnu džepova traperica koje ću sutra oprati u nekom omekšivaču veselijeg mirisa,
i da cu začuti lupanje plesnih koraka na stropu moje sobe. Prije
nego nade otope iščekivanja na otupjelim dlanovima.
Danas sam samo otkrila prašnjavu staklenku sjete koja je već dugo postojala tu,
pored nepovezanih crteža moje svakidašnjice.
A ti nikad nisi bio siguran. Čak ni kada su tvoje sjene plesale tango na mojim leđima.
Djevojčice se samo nevino smiješe i sanjari nisu sposobni razgovarati sa realnošću.
Znala bih da si vjerovao. Možda i u ljubav izgubljenu u sjećanjima nekih tamo ljetnih dijaloga.
Voljela bih znati kamo idu ljudi poput nas kada su tužni.
- 00:56 - Komentari (4) - Isprintaj - #

19.01.2009., ponedjeljak

/ Naše su riječi posute mrvicama marcipana, a glasovi ljeta
jos uvijek odjekuju u glazbenim kutijama na komonćinu pokraj moga kreveta...
u nekolicini stanki između glazbe. /

Kao da su sve misli zapele u granama borova odlučile utjecati na razum.
Nije to nekada loše.
Sanjari su osobe koje stvarnost uljepšavaju kistovima, bojom zvjezdane prašine.
Iluminatori nade. Slikari šarenila.
Oduvijek se trude početke ugurati u krugove, zaspale nadomak svojih srca.
Njihove ljubavi trče u visokim potpeticama, u haljinama sa šarenim uzorkom.
I nikada se ne okreću za momcima koji zvižde na ulicama.
Sanjari su sretni...
Oni imaju nebo na svome dlanu, i zvijezde u očima.
Vole svojim srcem i sanjaju svojim sjećanjima.

* osmijesi u torbi, nade na obrazima, pjesme u džepovima*
/pokušaj me nacrtati negdje duboko u svojim mislima...samo to želim/

Image Hosted by ImageShack.us




- 22:16 - Komentari (5) - Isprintaj - #

07.01.2009., srijeda

Dotaknula sam tišine svojih nekadašnjih priča za laku noć.
Mijenjaju se snovi i prosvjeduju prošlosti na fotografijama. Ipak moje želje ostaju razbacane u kartonskim kutijama. Zaboravljene u povremenim nedostacima inspiracije.
Umorna sam od pogrešnih omekšivača na izblijedjelim majicama i zaboravljanja telefonskih brojeva najdražih osoba.
Opet nekako volim svojih devetnaest godina. U komadu. I djetinstvo ostavljeno u njima. Sa šarenim perlama na mojim rukama .
Odrastanje je uvijek voljelo voditi sukobe. I igrati se skrivača po livadama ostavljenih stvarnosti. Ne trebaju mi ozbiljni razgovori da bih bila dovoljno dobra za ovaj svijet. Ja imam svoj. I baš su mi dragi odnosi u njemu. I ljubičaste zvijezde koje posjeduje i bezbolni poljubci. Moj svijet ima tisuću tisuća stabala trešanja u rano proljeće. I još toliko bakinih kolača. I ima ljubavi koje se ne boje držati za ruke. I puno toga ima moj svijet.

Zašto nikada nisi naučio sanjati o ljetu. Ja sam svoje snove već odavno obojala drugim bojama. A one poklonjene sam istrošila.
Mogu ti samo pričati o moru i nedefiniranosti zapeloj u mojoj kosi. Negdje između pijeska i soli. Sada je zima i možda nećeš shvatiti. Možda ćeš poželjeti zagrebačke pahulje snijega. One koje mi sada donose hladnoću i nemire.
Ja ti mogu samo pričati. O toplini i lepršavim haljinama. Da poželiš plesati kada dođem.
Možda ćeš jednom otkloniti nedefiniranost i zalupiti vrata emocionalnom neredu u ormaru tvoje sobe. Možda ćeš poželjeti pjevušiti ljubavne pjesme. Oprosti ali sada ti mogu samo pričati.
/Molim te sanjaj ponekad,
ako budeš trčao livadama i budu padale latice sa krošanja stabala i mirisale neobične topline između još neprocvalih cvijetova. Naći ćeš me. Tu sam oduvijek bježala od ozbiljnosti. I čekala nekoga da me primi za ruku./
Bas nekako ipak volim svojih devetnaest godina. >U komadu. Možda i svoje drugačije priče za laku noć.
možda..



- 22:10 - Komentari (9) - Isprintaj - #

19.12.2008., petak

/ Već sam par mjeseci u izostanku poznatih mjesta i uspomena koje su me pozdravljale na Stradunu prije jutarnjih kava./
Dugo se privikavam na odsutnost njegovoga glasa. Ne volim duga predavanja i rupe u rasporedu. Ne volim neprekidne zagrebacke kise, komplicirane izlaske i pretrpane tramvaje. Ne volim boli koje me slijede po ulicama.
Radujem se kratkom povratku. Osjecaje cu pretrpati u kufer, i sve tuge.
Vratiti cu se u Zagreb sretna. Sa daskom Dubrovnika i osmjesima svih dragih ljudi koje cu vidjeti.

- 01:10 - Komentari (3) - Isprintaj - #

09.02.2008., subota

Nekada davno postojao je travanj.
I zelene krošnje stabala ispunjene mojim nadama.Na trepavicama
je plesalo sunce i djeca su igrala nogomet.Na obrazima.
Voljela bih se izgubiti medje vlatima trave i sanjariti o ljubavi,Balaševiću
i svim ostalim stvarima koje me bacaju u trans samo jednom misli.
Sada je zima i nade su već nestale zajedno sa zelenim bojama.
Samo su u nečujnim satima ovisnici na ulicama.
U nemogućem isčekivanju za još jednom dozom sreće.
Hodam Stradunom punim prividnog snijega.U izlozima nacrtane želje
prolaznika.Puzno materijalizma i premalo osjećaja.
Zar su nam duše sive kao i oblacišto plaču zbog ljepote nebe i izgubljenosti Svijeta.
Ne volim biti tu i slušati neshvaćene stihove,i još neshvaćenije ljude nespremne na ideale i razumjevanje.

/potajno držanje za ruku i
crvenilo zbog prvog poljubca.
Onog koji
crta najromantičnije gradove i
stvara svijetove na našim licima./

I ljubav se gubila medju kaputima,u potrebi za toplinom.Inekim Parizom koji stvaraju dvoje alternativaca.
Ovdje u Dubrovniku.Samo jednim pogledom i slučajnim dodirom.
Jednom će postojati lipanj.Imirisati će obećanja u krošnjama borova.

/trčat će riječi u crvenim potpeticama
u potrazi za nečijim srcem.
A stvarnost će nositi
haljine sa cvijetnim uzorkom./

Jednom će doći lipanj,a sa njim osmijeh u dubokom moru.
I jedna potiha ljubav.Dovoljna da stvori svijetove u mom srcu.


Komentari (14) - Isprintaj - #

14.11.2007., srijeda

Te noći sam joj oćutao najlepše reči koje znam...
Jednom je rekla da bi sve dala da čuje to što oćutim, i otkrio sam joj tajnu o starom drvetu koje raste na ničijoj zemlji između devet salaša, u fantazmagoričnoj oazi koja se u Sahari žita priviđa samo onda kada se to njoj prohte, tako da ni najprefriganijim geometrima nikad nije opšlo za rukom da je osvoje svojim instrumentima...
I tako, obično u nekoj vedroj noći, roj Neizgovorenih Reči nepovratno odbegne iz košnice misli i u potrazi za novim mestom sumanuto pokušava da otkrije prečicu do najbližih zvezda, ali zna se, još niko sem prevejane skitnice Pogleda nije uspeo da dospe do Tamo...
I onda, pred zoru, kad posustalo krenu da se stropoštavaju, Vetar probere najlepše, podmetne pod njih svoje paperjaste uvojke, kao jastučiće, i nežno povuče finu četku te velike krošnje kroz svoje kose...
I Neizgovorene Reči ostaju da trepere u lišću starog drveta zauvek, rekoh joj, kao miris tvoje kose na mom češljiću od jantara...
"Zauvek?", pitala je uplašeno...
O, ne, ispravih se, izvini, zaboravio sam da "zauvek" ne postoji...
Jednog dana, dakako, strovaliće se i to stablo, oprljiće ga Oluja šenlučeći gromovima nad ravnicom, složiće se kao kula od karata pod teretom Neizgovorenih Reči, ili polegnuti tiho i neprimetno, kao kazaljke na tri i petnaest, ko će ga znati?
Ali naići će čerga tog leta, i to ne Mečkari ili Džambasi, ni Gatari ni Korpari, nego Veseli Svirači Tužnih Očiju, praćeni crnim kosovima iz visokih Prekodonskih stepa, i još izdaleka, uspravivši se u sedlu, primetiće u gustoj travi naročitu račvastu granu boje majskog sumraka, od koje bi se mogla izdeljati odlična viola?
I, više nego dovoljno godina kasnije, možda nečija, možda proseda, možda bez ikoga, ti ćeš ugledati belog leptira na jorgovanu, i širom otvoriti prozore mameći ga da ti sobu opraši polenom i prolećem. A ulicom će prolaziti mali Cigan sa violom, videćeš samo drozdovo pero na šeširu kako promiče za šimširom, i začućeš Neku Staru Dobru Nepoznatu Pesmu, koju prvi put slušaš, a godinama je znaš...
I zaplakaćeš, istog časa...
I najzad shvatiti kako sam te voleo...



Image Hosted by ImageShack.us



Balaševićsretan
- 18:16 - Komentari (22) - Isprintaj - #

26.10.2007., petak

Okreni se još jednom,možda vidiš ljubičaste korake iza sebe...
i makar na tren poželiš ostati tu.

Nekada sam vjerovala u bajke i sretne završetke.voljela
sam kiše i sanjala o dugokosim prinčevima.
Nekada je bilo drugačije.
Izvadit ću kutije ispod kreveta i obrisati prašinu.Ostat će
par crvenih poljubaca i hrpa osmijeha koje sam čuvala za tužne dane.
Dječaci poput tebe ne ostaju dugo tu
.Oni se vraćaju samo da ostave ljeto na tvojim obrazima.
Nemam puno riječi na svojim dlanovima.
Samo tišinu i krikove nečujnosti.
Hoćeš li me ipak čuti jednom kada te pogledam.
Pokloni mi poneki šareni osmijeh,da razbije monotonost mojih kutija.Dječaci poput tebe
čuvaju crveni ruž na licu a djevojčice poput mene vole slušati balade.
Želja za očekivanim porukama i cjelovečernja sanjarenja.
Želiš li ikada izbrisati sve načine na koje pokušavaš doći do mene i
jednostavno probati.Nudiš mi neobičnu sreću na dlanovima i
misli izgubljene negdje iza naših višesatnih razgovora.
Nemoj nikada priznati da si se izgubio u mojim sjećanjima
i da smo previše crnobijeli za moj svijet,a ja se možda
jednom usudim sanjati o sreći




Image Hosted by ImageShack.us

- 18:17 - Komentari (14) - Isprintaj - #

29.07.2007., nedjelja

Noćas nije važno tko si,nije važno što si prljav
ni to što mirišeš na jeftine parfeme,i nije
važno što mi svaki put poklanjaš indiferentne
poglede.Važno je da si tu...
Sanjati ću o drugačijoj stvarnosti,
osmjehu na našim rukama i tvojim usnama.
Ponovo spremam misli u kutije na dno
ormara,previše su pogrešne.
Ti imaš nju a ja njega,suviše ironije u
jednoj rečenici i premalo kutija da sakrijem
svoju tugu.
/Krive princeze,lažni osmijesi i pogrešno ime/,
zamišljaš li ikada svijet iza monotonih
svijetala,noći kada se sreća iskrada i ostavlja
tragove na nebu tako da je ujutro možemo
slijediti.Više ne miriše na neočekivane poruke i
zaboravljene snove i već dugo mi poklanja
ljubičaste doze tuge.Prisilno pretvaranje i
očekivana tišina u pogledu.Ne želim gledati
njegovu sreću isprepletenu pod mojim nogama.
Već je ionako previše tužno što mu mogu priuštiti
samo laži.
Noćas nije važno tko si,važno je tko sam ja,
i to što j kasno za prvojutarnja sjećanja
na prošlost...
/Možeš li mi još jednom definirati bol./

Image Hosted by ImageShack.us
Shot at 2007-07-28
- 02:36 - Komentari (32) - Isprintaj - #

10.07.2007., utorak

Život bez boja i vrhovi tvojih koraka na odlasku...
Zamisli svijet bez ljubavi i nada odlutalih u našoj
podsvijesti.
Ne biram ostati na mjestui praviti se da je sve u redu,
kao oni...bez otisaka prstiju i nekoga tko će reći da je sve
u redu.

Emocije neshvaćene njihovim očima i strah od tvog poljubca...
Čudan je ovaj svijet,previše se pamte koraci izblijedili
od nesigurnosti i premalo mirišu bakini kolači.

Možda se jednom okrenem i shvatim da sam
se izgubila u indiferentnosti njihovih pogleda
i u potrazi za izmišljenom stvarnosti...


ne pokušavajte me mijenjati,
nikad nisam znala nositi laži



Image Hosted by ImageShack.us

- 16:59 - Komentari (14) - Isprintaj - #

05.05.2007., subota

ponekad ne volim ovaj crno bijeli svijet,i to što sam premala
da bi primjetio moj osmijeh...

Labilni pokreti i tvoji pogledi
na kraju dana,
snovi u ostacima alkoholnih gutljaja
i pokoja mrvica stvarnosti...
Postojimo zar ne?Možda ne danas,
ni sutra možda nikad,
ali postojimo.U nadama i suvislim
zamišljanjima...
Nepotrebna ironija na dlanovima i
pokušaj zamišljanja tvog imena,
nikad se nisam nadala
stavovima djevojke zaljubljene
u nemoguće.
Možda jednom požalim što nikad nisam
imala hrabrosti dotaknuti te....


Image Hosted by ImageShack.us

- 16:50 - Komentari (18) - Isprintaj - #

04.04.2007., srijeda

Tražila sam te u monotonim svakidašnjicama i neprobudjenim jutrima
naših prvih razgovora.
Gubim smisao svih nedovršenih riječi koje
su nestajale u krugovima tišine i koracima što su
ostajali iza nas...

Sada tražim samo osmijeh u svijetu bez emocija
i nekoga da mi reče da nisam sama.
Odlaziti ću u licima ozbiljnih ljudi i gubiti se u
hrpama nepismenih postupaka.
A oduvijek sam htjela samo biti sretna...

Nikada ne želimo raspršiti ostatke prividnih iluzija,
bolje je tonuti u lažnim nadama...nego ostati sam

Crtala sam tišinu na tvojim usnama,riječi su mogle
nestajati u svim tvojim odlascima,
željela sam sačuvati samo osmijeh...
da me još ponekad sjeti:
Često si mirisao si na čežnje i pjevušio stihove Vatre...
Nekada si me zvao malena i volio moje poljubce,a ja
sam se često smijala
Nekada smo bili sretni...

A sada se tuga ujutro uvlači u moj krevet
da me ujutro umjesto tebe probudi...


Image Hosted by ImageShack.us
- 19:35 - Komentari (40) - Isprintaj - #

13.03.2007., utorak

Jednom kada postanem ljubičasta dotaknut ću zvijezde

Ne želim gledati ostatke u krivim nirvanama i
ostavljati nedovršene riječi u tvom košu za smeće.
Ionako smo već previše razbacani.Uvijek smo poklanjali
osmijehe krivim ljudima i skrivali tuge u
djetinstvu naše nesigurnosti.Izgubljeni smisao
na vrhovima prstiju,privatno sunce na dlanu;
kasno je za mjenjanje svijeta,a možda
i za nas dvoje.Dragi obući ću cipele na
petu i staviti crveni ruž na usta.Hoću li ti onda biti draga?
Ne prepoznajem te više među redovima hladnih
poljubaca i u praznom glasu na slušalici telefona.
Besmisleni odgovori na njihova pitanja i
rečenica "Noćas dame ne biraju" nestajali su
u krugovima naših suza.


Izgubila sam se jučer u hodnicima boli.
I nitko nije došao da me spasi


Proučavali su boje naših šapata,
a mi smo se pokušavali pronaći
u neprimjetnim obrisima vlastitih veličina.
Nikad nisam htjela da se izgubimo u
nevidljivosti njihovih pogleda.
Samo sam htjela znati:


Ako me podigneš dovoljno visoko
hoću li uspjeti dotaknuti zvijezde


Image Hosted by ImageShack.us
- 18:08 - Komentari (31) - Isprintaj - #

12.03.2007., ponedjeljak

/Jednom ću probuditi jutro i
osmijehom vratiti sreću iz zaborava.../


Nikad se nisam željela zapetljati
u krugovima vlastitih misli
i vraćati se u linijama zaborava.

Vješalice u praznim ormarima
na koje sam nekada ostavljala
snove mirisale su na prazna sjećanja
i tvoje ime.


Zašto sam te jutrima
pokušavala naći
u koracima na kraju snova?


Nacrtat ću jedno malo sunce
na dlanu i odsjajem ću tjerati
tugu u očima....
sve dok jednom ne zamiriše
ljubičasto nebo.


Image Hosted by ImageShack.us
- 00:06 - Komentari (5) - Isprintaj - #

14.11.2006., utorak

Šareni koraci plesali su na tek usnulim ulicama...
i gubili su u nekontroliranim osmjesima

Više me nije briga
jer,
poljubila sam nebo na sto načina
a ono nebitno ostalo je tamo na zemlji,daleko od moje sreće



/i ljubičastog neba.../


Image Hosted by ImageShack.us

- 22:01 - Komentari (54) - Isprintaj - #

09.11.2006., četvrtak

/Još se ponekad sjetim
i samo u polusnu poželim premotati neki sretniji film.../


Trčala sam za šarenim snovima
oni su mi za sobom ostavljali voćne bombone,
tako da ih jednom uspijem uhvatiti...
jer drugačije ne bi bilo zabavno,
izgubili bi se u magli nedovršenih riječi i postupaka
a ja nikada ne bi naučila sanjati...
Image Hosted by ImageShack.us

/Jučer sam se zaljubila u male stvari
a one su odjednom postajale velike/


Crtam osmijeh na licu i stavljam ga u ruke nedefiniranim osobama,
u nadi da će se jednom vratiti,
onda ću se nasmijati onako za pravo
i reći da je svejedno...jednom
Image Hosted by ImageShack.us


/Još se ponekad sjetim
i samo u polusnu poželim premotati neki sretniji film...
kad je naš završio tako tužno/

- 18:01 - Komentari (24) - Isprintaj - #

07.11.2006., utorak

Spustila se sinoć jedna zvijezda

i ostavila tragove na mojim snovima...

A ja sam joj poklonila osmijeh


/maleni, da se opet zna vratiti.../


Image Hosted by ImageShack.us
- 23:36 - Komentari (13) - Isprintaj - #

16.10.2006., ponedjeljak

Nekada sam znala proljevati vrške snova
po netaknutim sjećanjima,sada samo trebam nekoga da mi kaže
da će ponovno biti tako...


Odavno su sve moje tuge otopljene u smeđim tekućinama,
samo su osmjesi ostajali na dnu plastičnih čaša i čudan okus na
mojim usnama.../sjećam se svih petaka/
lakše je ostavljati otiske prstiju na dlanovima stranaca,
oni rijetko pokušaju shvatiti,samo žive sa svojim vječnim predrasudama..


Image Hosted by ImageShack.us

U polutišini sobe zatvarali su se krugovi,svaki put kada sam pomislila na prošlost
Noćas želim vilu koja će moje snove obojati šarenim suzama
i ujutro ću se probuditi sa ljubičastim osmijehom.


Naši kolodvori tišine zauvijek će prestati postojati,
jednom kada naučimo opraštati sve pogreške,
bile naše ili tuđe..


Odbijam postojati kao crno bijela fotografija u mozaicima tvojih sjećanja
radije ću pobjeći nego izbljediti do kraja.
Ponekad bi htjela govoriti u bojama,
možda bi u njihovim preslicima prepoznao moje osjećaje i ostao tu,
makar daleko od mene...


Ne želim gledati više stopa u praskozorjima nedovršenih odlazaka,
samo se želim nasmiješiti
ljubičasto savršeno...


Image Hosted by ImageShack.us

- 19:48 - Komentari (36) - Isprintaj - #

08.10.2006., nedjelja

/Pokušala sam sinoć zaljepiti
tisuće slomljenih komadića snova,
i zvijezde su se nasmiješile u odrazu.../


Image Hosted by ImageShack.us


Ostaje samo trag lošeg vina na usnama,
stihovi vatre u slušalicama starog discmana,
sjećanja na prošlost
koju ostavljam da počiva u praznim bocama,
dolje ispod Lovrijenca
i prisutnost dragih ljudi
volim Petra,Nikolinu,Mariju,Nevenu,Ivonu,Loretu
,Katarinu,Doris...
jbg.možda sam se previše raznježilasmijehdeadzujocerek


Image Hosted by ImageShack.us
- 11:52 - Komentari (14) - Isprintaj - #

02.10.2006., ponedjeljak

Bešumnost na ekranu mobitela,
Tragovi dok se gubi smisao
Na vrhovima prstiju nestajali su na kraju dana...

Zalizani uvojci mog djetinstva
plesali su u utopijama potrošene mladosti,
na baletnim papučicama tragovi krvi...

Misli,toliko misli ostavljeni u crvenim koracima,
Otisci stopala nekako izblijedjeli
Ostali su ispod dima cigarete...

Image Hosted by ImageShack.us

Pokušala sam sinoć crtati snove
I nestalo mi je ljubičaste boje...

Praznih ruku i prepunih džepova ostajem ležati na pijesku,
Još u magli nestajanja mogu vidjeti njegove oči


/shvaćaš li da ne mogu postati odrasla,
ostat ću zauvijek u potrazi za izgubljenim rajem,
onako nevina smijat ću se praznim osobama
i neću pokušati riješiti sukobe oružjem,
samo ću još jednom pokušati ispravno upotrjebiti riječi.../


ovo smo ja i Ivona napisale...valjda nećete shvatiti kao depresivunutsmijehcerekkiss
Image Hosted by ImageShack.us
- 18:04 - Komentari (9) - Isprintaj - #

19.09.2006., utorak

/Padala je noćas ljubičasta kiša nad svijetlima grada/

i ispirala sve moje iluzije po ravnodušnim pločnicima,
tamo gdje sam nekada ostavljala čežnje u već izblijedjelim koracima...

Vidjela sam noćas istinu
Iza ekrana crno bijele televizije....


/bili me i verzija u boji tako zaboljela.../


Image Hosted by ImageShack.us


ljubav je u mojoj kući
hoda na prstima
skriva se,smije se dok nas guta
sjaj u očima joj,zvoni u ušima
ako me ne čuješ
čitaj mi s usana,
ostani tu do jutra
i nebo će pasti na nas
ja ostat ću bez pola srca ako
me ostaviš sad,ako ne postaneš java
ljubav je u plavom gradu,
hoda na prstima je r dobro zna
svaki je pokret plaši
sjaji u očima,i zvoni u ušima
ako me ne čuješ
čitaj mi s usana
ostani tu do jutra
i nebo će pasti na nas
ja ostat ću bez pola srca ako
me ostaviš sad,ako ne postaneš java
probudi jutro za nas
trag koji ostavljaš
kao miris da me podsjeća
u sebi odgovore nosim
ljubav na prstima već
sliježe ramenima
jer odgovor zna
čitaj mi susan
ostani tu do jutra
i nebo će pasti na nas
ja ostat ću bez pola srca
ako me ostaviš sad
ako zaboraviš na nas

vatra
cerekkiss
- 17:22 - Komentari (19) - Isprintaj - #

13.09.2006., srijeda

/Sanjat ću opet večeras,
kako pjevam ulicama o ljubavi..../


I svijetliti će lampe u nepoznatim satima
A beznačajni koraci označavat će nepovratne odlaske...u svim svojim nesigurnim riječima

Proljevat će se alkohol iz osmijeha u poluzavršene krugove
I sanjat će oči u svim zvukovima pjesama beskrajnost trenutaka...

Divit ću se zvukovima noćnog bluesa ispod starih mostova.
Oni su uvijek znali rasipati boje po zalutalim pogledima
I ostavljati ljubičaste poljubce na hladnim vratovima...

A ja ću opet sanjati ...
kako pjevam





Image Hosted by ImageShack.us
- 17:16 - Komentari (15) - Isprintaj - #

05.09.2006., utorak

Pričat ću noći o ljubičastom suncu,
jednom kada postanemo stranci......

I svirati će Pink Floyd


/ So, so you think you can tell Heaven from Hell,
blue skies from pain.
Can you tell a green field from a cold steel rail.../


Želim se sjećati samo lijepih trenutaka,
Tu u zalutalom osmijehu ostaju misli
Upućene dragim ljudima,
A ja stavljam slušalice u uši
I slušam wish you were here......

Prije je bilo drugačije...
prije mi nije bilo svejedno
A sada više nemam ni ljubičastog laka
Samo dva mala anđela na bijeloj majici
I nije mi žao...:)



Image Hosted by ImageShack.us


- 21:29 - Komentari (18) - Isprintaj - #

25.08.2006., petak

ejjj...zujo
meni najdraži dijelovi predstave ptice@točka.hr
uživajtekissljubim vas


Ne želim predvidljiv i konvencionalan
život,
želim saditi sjemenje,
a ne ga proizvoditi i usavršavati.
Ne želim misliti,
želim crvene, plave, zelene, žute, narančaste, ljude..
Neću se cjenkati
Ja sam čarobnica, dajem sve od sebe.
Ali ipak se neće vratiti.
Ja sam čarobnica riječi, boje, zvuka.
Ja sam čarobnica stopala.
Moja su stopala moje ruke, moje su ruke moja stopala.
Moj san je moj život. Moj život je moj san.
A ovaj grad ni na nebu ni na zemlji odlazi u prošlost.


Image Hosted by ImageShack.us
Želim čudovišta, kaos i nered,
želim slikati ružne slike, neću remek dijela.
Želim naučiti gledati, želim da moje oči uvijek budu zaljubljene.
Želim im vjerovati, stvarati,želim želim promjene,
.,istraživati bez analiziranja, opasnost stvaranja,
to volim.
Koja umjetnička patnja,
ona je beskorisna.bol je radost,
radost je život
Idem,
krećem se stalno u nepoznatom svijetu
koji me stalno iznenađuje i čudi,
o kako volim ovaj život.
Oblaci, lijepi oblaci, tko mi je pokazao oblake?
Želim pjevati poput ptice,
ne mareći tko će me čuti i što će o tome misliti
.

Image Hosted by ImageShack.us

p.s ako vam se svidi stavit ću još.cerek
najs pozdravi.....

- 15:58 - Komentari (19) - Isprintaj - #

< ožujak, 2011  
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

....

mali:night_angel2@net.hr
msn:night_angel2@msn.com

Free Image Hosting at www.ImageShack.us


Free Image Hosting at www.ImageShack.us
Vatra - Gorim


Reci gdje to dobro lose pobijedi
Nikad ne docekam kraj, uvijek zaspim
Gdje se to vojska straha pred bitku raznjezi
Okrene ledja zlu pa se prehladi od ljubavi...

Placem a smijeh u mojoj glavi zvoni
Ne pitaj nista, suti, sad gledaj kako gorim...
Placem a smijeh u mojoj glavi zvoni
Ne pitaj nista, suti...

Reci gdje to dobro lose pobijedi
U mojoj zemlji vec dugo ne igra taj film
Gdje se to vojska straha porote uplasi
Povuce zadnji dim i popizdi od ljubavi...

Placem a smijeh u mojoj glavi zvoni
Ne pitaj nista, suti, sad gledaj kako gorim...
Placem a smijeh u mojoj glavi zvoni
Ne pitaj nista, suti...


Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

I bas me briga ko te nocas vozi kuci, briga me
I ako si i sretna ko sto kazes, mada znam da lazes
Sve to ubija me
Oooh, grlim hladne jastuke
Oooh, moj bijeli labude

I briga me sto nisi mjesec, a ni sunce, briga me
Al' neces moci preko blatne kaljuze
Cista stic' do moje postelje
Oooh, grlim hladne jastuke
Oooh, moj bijeli labude

Moj bijeli labude
Kad me jednom ne bude
Sve ce vode, labude
Da se razbistre

Image Hosted by ImageShack.us


Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Znaju me svi, prodajem dusu zbog tebe,
Zbog njeznosti, zbog ljubavi, zbog nas.
Proslo je sve za tebe ja sam sad stranac u noci,
A zelim te, i zovem te, wooooo

Pjevat cu dok usne me ne zabole,
Ljubit cu dok usne mi ne izgore,
Voljet cu dok oci se ne zatvore,
Zauvijek ces biti tu.







Free Image Hosting at www.ImageShack.us

On a dark desert highway
Cool wind in my hair
Warm smell of colitas
Rising up through the air
Up ahead in the distance
I saw a shimmering light
My head grew heavy, and my sight grew dim
I had to stop for the night
There she stood in the doorway
I heard the mission bell
And I was thinking to myself
This could be Heaven or this could be Hell
Then she lit up a candle
And she showed me the way
There were voices down the corridor
I thought I heard them say

Welcome to the Hotel California
Such a lovely place
Such a lovely place (background)
Such a lovely face
Plenty of room at the Hotel California
Any time of year
Any time of year (background)
You can find it here
You can find it here

Her mind is Tiffany twisted
She's got the Mercedes bends
She's got a lot of pretty, pretty boys
That she calls friends
How they dance in the courtyard
Sweet summer sweat
Some dance to remember
Some dance to forget
So I called up the Captain
Please bring me my wine
He said
We haven't had that spirit here since 1969
And still those voices are calling from far away
Wake you up in the middle of the night
Just to hear them say

Welcome to the Hotel California
Such a lovely Place
Such a lovely Place (background)
Such a lovely face
They're livin' it up at the Hotel California
What a nice surprise
What a nice surprise (background)
Bring your alibies

Mirrors on the ceiling
Pink champagne on ice
And she said
We are all just prisoners here
Of our own device
And in the master's chambers
They gathered for the feast
They stab it with their steely knives
But they just can't kill the beast
Last thing I remember
I was running for the door
I had to find the passage back to the place I was before
Relax said the nightman
We are programed to recieve
You can check out any time you like
But you can never leave


Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Free Image Hosting at www.ImageShack.us


I close my eyes, only for a moment, and the moment's gone
All my dreams, pass before my eyes, a curiosity
Dust in the wind, all they are is dust in the wind.
Same old song, just a drop of water in an endless sea
All we do, crumbles to the ground, though we refuse to see

Dust in the wind, all we are is dust in the wind

[Now] Don't hang on, nothing lasts forever but the earth and sky
It slips away, and all your money won't another minute buy.

Dust in the wind, all we are is dust in the wind
Dust in the wind, everything is dust in the wind.



Free Image Hosting at www.ImageShack.us


Free Image Hosting at www.ImageShack.us


Ko zna (ah, niko, niko ništa ne zna.

Krhko je znanje!)

Možda je pao trak istine u me,

A možda su sanje.

Još bi nam mogla desiti se ljubav

Desiti-velim,

Ali ja ne znam da li da je želim,

Ili ne želim.



U moru života što vječito kipi,

Što vječito hlapi,

Stvaraju se opet, sastaju se opet

Možda iste kapi -

I kad prođe vječnost zvjezdanijem putem

Jedna vječnost pusta,

Mogla bi se opet u poljupcu naći

Neka ista usta.



Možda ćeš se jednom uveče pojavit

Prekrasna, u plavom,

Ne sluteći da si svoju svjetlost lila

Mojom davnom javom,

I ja, koji pišem srcem punim tebe

Ove čudne rime,

Oh, ja neću znati, čežnjo moje biti,

Niti tvoje ime!



Pa ako i duša u tome trenutku

Svoje uho napne,

Sigurnim će glasom zaglušiti razum

Sve što slutnja šapne;



Kod večernjih lampa mi ćemo se kradom

Pogledat ko stranci,

Bez imalo svijesti koliko nas vežu

Neki stari lanci



No vrijeme se kreće, no vrijeme se kreće

Ko sunce u krugu,

I nosi nam opet ono što je bilo:

I radost, i tugu.

I sinut će oči, naći će se ruke,

A srca se dići -

I slijepi za stope bivšega života

Njima ćemo ići

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Free Image Hosting at www.ImageShack.us


There's a lady who's sure all that glitters is gold
and she's buying a stairway to Heaven
When she gets there, she knows if the stores are all closed
with a word she can get what she came for
Ooh-ooh-hoo, hoo, ooh-ooh-ooh-ooh
And she's buying a stairway to Heaven

There's a sign on the wall, but she wants to be sure
'cause you know sometimes words have two meanings
In a tree by the brook there's a songbird who sings sometimes
All of our thoughts are misgiven

Ooh, it makes me wonder, ooh, makes me wonder-er-er-er-er-er

There's a feelin' I get when I look to the west
and my spirit is crying for leaving
In my thoughts I have seen rings of smoke through the trees
and the voices of those who stand looking

Ooh, it makes me wonder, ooh, really makes me wonder

And it's whispered that soon, if we all call the tune
then the piper will lead us to reason
and a new day will dawn for those who stand long
and the forests will echo with laughter

Oh-whoa-whoa-whoa-whoa-hoh-oh

If there's a bustle in your hedge-row, don't be alarmed, now
It's just a spring-clean for the May Queen
Yes, there are two paths you can go by, but in the long run
nn-there's still time to change the road you're on

And it makes me wonder-a, oh-whoa-hoh

Your head is hummin' and it won't go
In case you don't know, the piper's callin' you to join him
Dear lady, can you hear the wind blow
and did you know your stairway lies on the whisperin' wind
Hoh-oh-oh

And as we wind on down the road
our shadows taller than our soul
there walks a lady we all know-ow
who shines white light and wants to show
how everything still turns to gold


Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

So, so you think you can tell Heaven from Hell,
blue skies from pain.
Can you tell a green field from a cold steel rail?
A smile from a veil?
Do you think you can tell?
And did they get you to trade your heroes for ghosts?
Hot ashes for trees?
Hot air for a cool breeze?
Cold comfort for change?
And did you exchange a walk on part in the war for a lead role in a cage?
How I wish, how I wish you were here.
We're just two lost souls swimming in a fish bowl, year after year,
Running over the same old ground.
What have you found? The same old fears.
Wish you were here.

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Free Image Hosting at www.ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us

Free Image Hosting at www.ImageShack.us
James Blunt - Goodbye My Lover Lyrics
Did I disappoint you or let you down?
Should I be feeling guilty or let the judges frown?
'Cause I saw the end before we'd begun,
Yes I saw you were blinded and I knew I had won.
So I took what's mine by eternal right.
Took your soul out into the night.
It may be over but it won't stop there,
I am here for you if you'd only care.
You touched my heart you touched my soul.
You changed my life and all my goals.
And love is blind and that I knew when,
My heart was blinded by you.
I've kissed your lips and held your head.
Shared your dreams and shared your bed.
I know you well, I know your smell.
I've been addicted to you.

Goodbye my lover.
Goodbye my friend.
You have been the one.
You have been the one for me.

I am a dreamer but when I wake,
You can't break my spirit - it's my dreams you take.
And as you move on, remember me,
Remember us and all we used to be
I've seen you cry, I've seen you smile.
I've watched you sleeping for a while.
I'd be the father of your child.
I'd spend a lifetime with you.
I know your fears and you know mine.
We've had our doubts but now we're fine,
And I love you, I swear that's true.
I cannot live without you.

Goodbye my lover.
Goodbye my friend.
You have been the one.
You have been the one for me.

And I still hold your hand in mine.
In mine when I'm asleep.
And I will bear my soul in time,
When I'm kneeling at your feet.
Goodbye my lover.
Goodbye my friend.
You have been the one.
You have been the one for me.
I'm so hollow, baby, I'm so hollow.
I'm so, I'm so, I'm so hollow.



Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se