|
|
1. Pročitaj ostala pravila
2. Nema psovanja na mom blogu
3. Nema svađe
4. Nema vrijeđanja
5. Slobodno pohvali =) =P xD =D
Moj zaštitni znak:
| veljača, 2009 | > | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | |
Dragi blogeri i blogerice. Ovaj blog kreiran je 8.2.2009.g zbog zabave i novih poznanstva. Od tada sam se dosta promijenila. Nadam se da će ovaj blog dugo trajati i da će dugo trajati blogovi mojih prijateljica i prijatelja... Ja također radim dizajne I primam narudžbe. Ako vam se ne sviđa moj blog, nemojte ni dolaziti! Hvala na razumijevanju! Pozdrav, Nya! Nicole the slatkica
Evo jedna priča koju sam napisala sa 6 godina
!!!
Skromna Potočnica
Bila jednom jedna prodavaonica cvijeća. Bila je šarena i puna različitog cvijeća.
Odjednom se javi Plavi Zumbul.
Plavi Zumbul: Ja sam najljepši na svijetu.
Prekrasno mirišem i svi me vole.Htio bih da me neka djevojčica kupi i da pored sveg ostalog cvijeća samo mene voli. Onda bi mi svo cvijeće u njezinoj kući zavidilo.
Crvena Ruža: O Zumbule, Zumbule mene ne možeš nadmašiti ni u ljepoti ni u mirisu. Svi znaju da su ruže najljepše i najmirisnije, pogotovo crvene ruže, a to sam ja. Oh, kako bih bila htjela da me kupi neko dijete i da me pokloni svojoj majci za Majčin dan, a to je uskoro.
Mali Kaktus: Ti ne možeš biti najljepša. Imaš bodlje i svakog bodeš.
Crvena Ruža: Pravi se javio. Ti imaš bodlje po cijelom tijelu i osim toga imaš ružnu zelenu boju i smrdiš.
Mali Kaktus: Vidiš, mene su uljepšali. Na mene su zalijepili izmišljeno predivno cvijeće i našpricali su mi parfem boljeg mirisa od tvoga.
Crvena Ruža: Gdje želiš biti osim u ovoj cvjećarnici? Nigdje drugdje ne pripadaš.
Mali Kaktus: Želim da me kupi neki dječak za svoju curu, a ona će me najviše voljeti.
Žuti Tulipan: Tvoja ideja je luda, nitko te neće kupiti (smije se). Ja sam najljepši i mene će sigurno kupiti netko tko će me poslije darovati nekom glumcu koji će se brinuti o meni kao o svom djetetu.
I tako se puno cvijeća hvalilo i govorilo gdje bi željeli ići. Zapravo svo cvijeće u prodavaonici je to govorilo. Svi osim skromne potočnice koja se nije hvalila nego je samo uživala i čekala trenutak kada možda netko vidi njezinu ljepotu. I tako, bilo je sve manje cvijeća. Plavog Zumbula je kupila djevojčica, Crvenu Ružu kupilo je neko dijete i darovalo majci, Malog Kaktusa kupio je neki dječak i poklonio svojoj curi...
Ubrzo je u prodavaonici ostala samo skromna Potočnica. Prodavačica nije znala što će učiniti s Potočnicom, pa ju je ostavila.
Slijedeći dan svo prodano cvijeće bilo je vraćeno u prodavaonicu. Zumbula su vratili zato što se previše hvalio, Malog Kaktusa zato jer je slučajno ubo djevojčicu i.t.d.
Odjednom uđe u prodavaonicu djevojčica koja je tražila cvijet za rođendan svoje majke. Niti jedan cvijet joj se nije svidio sve dok nije vidjela skromnu Potočnicu...
Djevojčica>font>: Želim ovu prekrasnu Potočnicu.
Nakon što je djevojčica kupila Potočnicu i poklonila ju majci (koja je bila presretna) brinula se o njoj najbolje što je mogla i nikada je nije vratila. Ostalo cvijeće u trgovini (ono koje je vraćeno) od tuge je uvenulo. Poslije su se u toj trgovini prodavale samo potočnice.
Napisano za sve one koji vole cvijeće
.
