Tame su zaspale. Osjali mraci.
Kopne se prozeble zemljine grudi.
Siva zeleni, zatopliše zraci.
Iz smrti se život rađa i budi.
Oproštaj zimi vjesnici nose,
Zadasi hladni hladnoću sad gube,
Oblače cvjetove sve grane bose,
Sunce i zemlja pred svima se ljube.
Pjevaju lahori nad poljima glasom.
Snaga i polet palim će stići.
Možda će nekim čarobnim spasom
I mene proljeće zasnulog dići.
MIA RABAK I GABRIELA MIKULIĆ 5.A