Novinarska grupa - Tema tjedna

NAJLJEPŠA ŠKOLA NA SVIJETU...ALI?

Slovi kao najbolja škola u Hrvatskoj, no ipak nije savršena



Naša nova škola na Velom Vrhu sve je oduševila-profesore,učenike i roditelje. U medijima su je danima nazivali školom budućnosti, a takav dojam je odavala i svima koji su je posjetili na Dan otvorenih vrata prije samog početka školske godine. No, je li ona jednako funkcionalna koliko je i estetski lijepa? U nekim pogledima ona je savršena; ostakljena je i u svom sklopu sadrži predivnu malu blagovaonicu, sve zgrade su povezane hodnicima, a učionice su prostrane i savršene za stjecanje novih znanja. Ali,budimo realni, u školi su napravljeni neki propusti koji se čine mali,no zapravo su značajni.



U učionici informatike, na primjer, zbog tehničkih problema, u jednom cijelom redu klupa nemoguće je korištenje računala,zbog čega su učenici koji inače sjede u tim klupama primorani sjediti u troje i dijeliti računalo. Ja sam (nažalost) jedna od onih učenika koji moraju dijeliti računalo i radni prostor. Nije da se žalim,dijelim mjesto s prijateljicom pa možemo brbljati (Zamislite kako bi užasno bilo da morate dijeliti komp s nekim koga ne podnosite.). Zatim, problem su i klupe koje se u nekim učionicama klimaju. Trebam li posebno naglasiti što mislim o famoznim bijelim klupama? (Mislim stvarno,pa zar itko misli da će te klupe trajati duže od nekoliko školskih generacija?) No što se toga tiče,mislim da se iznenađujuće dobro držimo. Nama se zapravo vrlo sviđa nova škola,i da nema nesretne činjenice da u nju svaki dan moramo ići na nastavu,mislim da bi nam se sviđala još mnogo više. Svi se trudimo da škola ostane čista (Ja sam se odrekla svoje dugogodišnje tradicije šiljenja olovke na pod. Mislim da je, malobrojnim čistačicama vrlo teško obavljati svoj posao. Otvoreno ostaje i pitanje japanskog vrta,za kojeg očito samo Bog zna čemu služi. Jedna moja profesorica je mudro istaknula da bi to bilo idealno mjesto za zbornicu. Je li itko od vas možda primjetio koliko dugo treba da se naši cijenjeni učitelji dogegaju do učionica? Prilično dugo,zar ne? Razlog tomu je to što zbornica nije samo na drugom kraju škole, već je i u drugoj zgradi!
Sjećate li se onih davnih dana u staroj školi kada je sve (osim zbornice) bilo na jednom katu? Tada se samo nekoliko puta godišnje otvarao paravan iza kojeg se nalazio klavir i učionica glazbenog, u holu koji je ujedno bio i blagovaonica okupljali bi se ponosni roditelji koji su lošim fotoaparatima i kamerama snimali svoje krezube prvašiće. Ah,ta dobra stara vremena! Danas imamo japanski vrt , multimedijski kabinet i dvoranu po svjetskim standardima,a nemamo prostor za proslave školskih svečanosti. Toliko smo se duhovno,ali i u stvarnosti odijelili da ja ne poznajem (osim iz površnog viđenja) nijednog učenika nižih razreda. Valja upamtiti da školu ne čine samo učionice i kabineti, već profesori i đaci. Savršenstvo ne postoji iako smo mu se mi zaista približili!

Iva Kurtović