Nevera s Kvarnera

srijeda, 20.04.2005.

Comeback pastirskog rocka...

Čitam danas da se na ovim našim balkanskim prostorima legendarna grupa Bijelo dugme ad hoc okuplja kako bi odsvirali tri koncerta, u Zagrebu, Beogradu i Sarajevu, pod pokroviteljstvom Coca cole koja je navodno u cijeli projekt investirala nemalih 3 milijuna eura. Vjerojatno je presudni motiv ovog koncentriranja ipak veliki novac, ma koliko oni to demantirali, jer su godinama prije unisono decidirano otklanjali bilo kakvu mogućnost nekog budućeg zajedničkog muziciranja. No, očito se i ovaj put istinitom pokazala ona prekodrinska poslovica koja kaže kako para vrti gdje burgija neće. No, htjedoh reći da mi je, bez obzira na to koji je motiv njihovog okupljanja, ipak drago da do njega dolazi jer smo svi mi koji smo rođeni u 60-im i 70-im godinama prošlog stoljeća ( ah kako to davno zvuči... ) više ili manje odrastali uz pjesme te grupe i ostalih grupa iz tzv. sarajevske škole koje su u to vrijeme ipak bile najpopularnije, od Dugmeta, preko Jabuke i Orkestra sve do Pušenja, sjećam se da je Dugme tada svoje LP-je prodavalo u 600 000 kopija što je za današnje perjanice hrvatske i susjednih estrada brojka koju ne mogu prodati kroz cijelu karijeru. Meni je osobno ipak bila najdrža prva postava s Bebekom na vokalu kojeg držim jednim od najboljih vokala koji se ikad rodio na ovim prostorima i tim prije nikad nisam mogao shvatiti njegovo kasnije sunovraćivanje u narodnjačke vode. Nakon njega je došao Tifa koji je bio dobar vokal, ali ga je uništilo često drugovanje s drogom i alkoholom, dok je ljepuškasti babyface Alen bio mamac za šiparice, ali očajan vokal čije su kreštalice znakovito anticipirale kraj Dugmeta. Bilo kako bilo, gledanjem zagrebačkog koncerta rado ću se na trenutak vratiti u teenagerske dane.

- 08:24 - Tvoja riječ-dvije (12) - Upapiri - #