Nevera s Kvarnera

Prvotno, ispričavam se rijetkim putnicima namjernicima koji gdjekad hodočaste na moj blog na višetjednoj odsutnosti, no ona je posljedica više sile, ili, kako bi rekli u mom kraju, velog majorine. Nego, gledam neku večer na jednoj našoj televiziji prilog o novom pomodarskom hitu u Hrvatica, a vjerojatno i pokojeg Hrvata ala Neven Ciganović, lećama u boji. Ukratko, ako nisi zadovoljan bojom očiju koje ti je podario Bog, priroda ili netko treći, ovisno kako tko gleda na stvari, rješenje je tu, u vidu umetanja leća u željenoj boji očiju za par stotina kunelića. U prilogu sam doznao da je predvodnik u ovom novom obliku pomodarstva, a tko bi drugi, nego nacionalna heroina Severina. Ne znam kako vi, ali ja se uvijek kad čujem ili vidim ovakve stvari pitam što je sljedeće? Kada bude moguće, ako već nije, transplantacija očiju? Mislim, još donekle mogu i pokušati shvatiti žene koje stavljaju implantate jer neke od njih možda doista imaju kompleks malih grudi. Rekoh, pokušati. Ali ići si umetati leće u boji zato jer nisi zadovoljan bojom očiju, i riskirati potencijalne probleme s vidom pored zdravih očiju, za mene je, eufemistički kazano, trendsetersko preseravanje. Nije mi jasno zašto mi uvijek izvana uvozimo samo i uvijek pizdarije, poput stupidnih reality showowa, junk fooda ili umjetnih leća, a nikad neke korisne stvari na koje se trebamo ugledati. Mislim, i ja bi volio imati mrcinu kakvu ima Rocco Siffredi, ne zato što je ona jamac sex slave, već zato što je to polivalentni alat, mogao bi s njime primjerice razbijati orahe, tući šnicle ili ubijati muhe po stropu, ali da mi je ta operacija dostupna sada, ovdje i besplatno ja ne bi posegnuo za njom jer mislim da se sa skalpelom treba družiti samo kada je to neophodno. A vi?

U mom prethodnom postu zaboravih jednu znamenitu uvlakušu autor koje je bio jedan od vjernih Tukijevih epigona i podguznih mušica, tadašnji predsjednik Ustavnog suda, notorni Smiljko Sokol, koji je Tukijevo zatajenje povelikog deviznog iznosa opravdavao, i to kao vrsni pravni stručnjak (!!!), čuvenom uvlakušom po kojoj novac nije imovina. E, toga sam se sjetio jučer kada sam u novinama čitao kako je svaki član Vlade od našeg premilog vrhovnog monopolista i besprizornog pljačkaša HT-a, T-coma ili kako se već zove taj nezajažljivi kradiša za Božić na darak dobio skupocjenu Motorolu u vrijednosti od cca 6000 kunelića. Na upit novinara NOVOG LISTA kako je moguće da nijedan član Vlade nije postupio po Zakonu o sprječavanju sukoba interesa u obnašanju javnih dužnosti i dar odbio i slučaj prijavio Povjerenstvu za sprječavanje sukoba interesa s Markova trga, kao i obično, muk, ali zato je tu hadezeovski mudroser Mudri da pojasni nama neukima - T-HT Grupa dala je Vladi Republike Hrvatske na besplatno korištenje mobilne telefone odgovarajućih tehničkih karakteristika. Vlada, ministarstva i druga tijela državne uprave, s motrišta poslovne politike T-HT Grupe, pripadaju području tzv. velikih korisnika telekomunikacijskih usluga, a takvi mobilni telefoni dio su naše usluge kojom dajemo pogodnost velikim korisnicima korištenja našeg sustava i nikako se ne mogu tretirati kao dar. Što, međutim, kaže prokleti zakon? Darom u smislu ovoga zakona smatra se novac, stvari bez obzira na njihovu vrijednost, prava i usluge dane bez naknade koje dužnosnika dovode ili mogu dovesti u odnos ovisnosti ili kod njega stvaraju obvezu prema darovatelju. Dar iznad propisane vrijednosti dužnosnik ne smije zadržati, obvezatan ga je prijaviti Povjerenstvu i on postaje vlasništvo Republike Hrvatske. Prvo, ovakvo je nešto u EU u koju Saki toliko napinje nezamislivo. Science fiction. Drugo, sve i da se dogodi, to bi automatski prouzročilo pad Vlade i prijevremene parlamentarne izbore. Jer kako, primjerice, od Kalmete očekivati da jednakopravno tretira T-com i recimo Optima Telekom, kad je od prvih dobio mali znakić pažnje u vrijednosti od tričavih 6000 kunelića. A svi znamo da je to tek vrh ledenog brijega. Tko od vas, primjerice, vjeruje da članovi Vlade T-comu plaćaju razgovore obavljene s tih mobitela? Ja ne. A da ne govorim o opipljivijoj korupciji sofisticiranijim mitološkim metodama s puno većim iznosima u igri. Zato, ukoliko se pitate otkud Sakiju, Žukiju ili Banderasu skupocjene kolekcije ručnih satova s primjercima vrijednim od 5000 eurića naviše, odgovor potražite kod raznih Mudrih.

Na ovim je prostorima poltronstvo, dupeljupstvo, uvlačenje autoritetima, uglavnom lažnim, oduvijek u modi, pa u ovom postu citiram par izjava - dokaza u prilog toj tvrdnji. Tuđman je svoju stranku stvarao kao Isus Nazarenac apostolat. Istaknuo je cilj - rušenje komunizma i stvaranje hrvatske države - pa tko mu se pridružio na putu, taj je i u Jeruzalem došao. - Ivan Aralica u Vjesniku, listopad 1994. Gospodine Predsjedniče, kako komentirate komentare nekih srpskih medija da ste i samim Srbima očitali lekciju o tome kako se štite nacionalni interesi? - Ljiljana Bunjevac-Filipović, novinarka HTV-a, na konferenciji za novinare dr. Franje Tuđmana, ožujak 1994. Kad smo igrali sa Estonijom, Predsjednik je prognozirao šest naprema jedan za nas. To mi je netko došao kazati dolje na teren. Kod tog rezultata zabranio sam da se postigne i sedmi gol. Ali onaj mangup Šuker zabije i sedmi gol i sruši moju koncepciju. - Miroslav Ćiro Blažević u interviewu Nacionalu.Nakon meča u kojem je predsjednik pokazao impresivne reflekse na mreži i odličan servis - koji smo posebno snimali, jer je predsjednik imao veliku želju da se vidi kako servira - mopustili smo se uz gemište i šnicle. - Bruno Kovačević, autor TV priloga o tjelesnoj kondiciji dr. Franje Tuđmana u ST-ekskluzivu. Ja sam zajedno sa Merčepom i još nekim našim vrućim hadezeovcima Tuđmanovo izvješće o stanju države i nacije doživio u ekstazi, zbog onoga što smo dobili od našeg učitelja, jer nas je prvi naučio koje je veličine naša država - rekao je nam da moramo uračunati i morsku površinu. Pa gdje smo svi mi bijedni intelektualci bili? - Hrvoje Šošić u interviewu Glasniku HDZ-a, travanj 1995. Bog je dobar pa nam je podario vrhovnika Tuđmana, a on odredio da gradonačelnik Zagreba bude Marina Dropulić. - dr. Hrvoje Šošić u Vjesniku, studeni 1996. Svome sinu sam rekao neka si jebe mater ako nije za predsjednika. - Miroslav Ćiro Blažević u Globusu, studeni 1997. Ja neprestano molim Predsjednika da mi da neku važnu funkciju, kako bih napravio neki Goli otok i na njega poslao neke novinare i urednike. Kakav Goli otok, kaže predsjednik Tuđman. Jer on je najveći demokrat sto ga je zemaljska kugla mogla dobiti. - Miroslav Ćiro Blažević u Nacionalu, travanj 1997. Svakako je najvažniji kulturni događaj u 1996. godini posjet Predsjednika Republike dr. Franje Tuđmana Vukovaru. - Božo Biskupić, ministar kulture, u Vjesniku, siječanj 1997. Nedolazak većeg broja stranih državnika na pogreb dr. Franje Tuđmana je najveće priznanje koje je mogao dobiti. - Anto Đapić u interviewu Slobodnoj Dalmaciji, prosinac 1999. Na prijelazu '89. i '90. deklarirao sam se za Tuđmana i HDZ, kao i svi drugi normalni Hrvati. Ne znam tko to nije učinio, osim onih Srba koji su zbrisali. - Zlatko Cico Kranjčar, trener NK Zagreb, u Nedjeljnoj Dalmaciji, studeni 2001. Kad vidim što se radi, mislim da je pokojnom predsjedniku trebalo dati Nobelovu nagradu za kemiju - od kakvih je govana sastavio Hrvatsku! - Ljubo Ćesić Rojs, nezavisni saborski zastupnik, u Globusu, listopad 2003.