Nevera s Kvarnera

srijeda, 30.03.2005.

Promijenimo boje...

Prvotno, ispričavam se rijetkim putnicima namjernicima koji gdjekad hodočaste na moj blog na višetjednoj odsutnosti, no ona je posljedica više sile, ili, kako bi rekli u mom kraju, velog majorine. Nego, gledam neku večer na jednoj našoj televiziji prilog o novom pomodarskom hitu u Hrvatica, a vjerojatno i pokojeg Hrvata ala Neven Ciganović, lećama u boji. Ukratko, ako nisi zadovoljan bojom očiju koje ti je podario Bog, priroda ili netko treći, ovisno kako tko gleda na stvari, rješenje je tu, u vidu umetanja leća u željenoj boji očiju za par stotina kunelića. U prilogu sam doznao da je predvodnik u ovom novom obliku pomodarstva, a tko bi drugi, nego nacionalna heroina Severina. Ne znam kako vi, ali ja se uvijek kad čujem ili vidim ovakve stvari pitam što je sljedeće? Kada bude moguće, ako već nije, transplantacija očiju? Mislim, još donekle mogu i pokušati shvatiti žene koje stavljaju implantate jer neke od njih možda doista imaju kompleks malih grudi. Rekoh, pokušati. Ali ići si umetati leće u boji zato jer nisi zadovoljan bojom očiju, i riskirati potencijalne probleme s vidom pored zdravih očiju, za mene je, eufemistički kazano, trendsetersko preseravanje. Nije mi jasno zašto mi uvijek izvana uvozimo samo i uvijek pizdarije, poput stupidnih reality showowa, junk fooda ili umjetnih leća, a nikad neke korisne stvari na koje se trebamo ugledati. Mislim, i ja bi volio imati mrcinu kakvu ima Rocco Siffredi, ne zato što je ona jamac sex slave, već zato što je to polivalentni alat, mogao bi s njime primjerice razbijati orahe, tući šnicle ili ubijati muhe po stropu, ali da mi je ta operacija dostupna sada, ovdje i besplatno ja ne bi posegnuo za njom jer mislim da se sa skalpelom treba družiti samo kada je to neophodno. A vi?

- 09:31 - Tvoja riječ-dvije (5) - Upapiri - #