Nevera s Kvarnera

Svim blogerima/icama želim sretnu i berićetnu 2005.g. uz obilje zdravlja i mrvicu sreće!

RTL je počeo emitirati Married with children, od početka, svaki dan u 16.10 h, to mi je legendarna humoristična serija, svi glumci su briljantni, ali ipak prednjače Ed O'Neill kao Al Bundy i Christina Applegate kao njegova turboglupa poblajhana kćer radodajka. Ne propuštati! Kada sam unatrag par mjeseci u novinama čitao najavu nove Ogrestine emisije zgrčio mi se želudac pri pomisli da ću šaltajući daljincem gdjekad nabasati na nešto slično poput njene zadnje emisije Željka Ogresta i gosti koja je bila nepodnošljivo dosadno neduhovito isprazno trkeljanje. Stoga me s prvih par emisija Piramide ugodno iznenadila, jer je ponudila jednu kod nas novu dinamično-polemičnu formu koja je pravi bronhi u poplavi dosadnih monolog emisija poput primjerice Otvorenog. Međutim, već tada sam vidio dvije potencijalne opasnosti za kontinuirani kvalitet te emisije, prvu, jer goste odabire po ustaljenoj špranci političar/sportaš/kulturnjak ili tome slično, umjesto da bira osobe za koje zna da će imati opozitne stavove kako bi dobila šarf debatu. Drugo, Hrvatska je premala zemlja da bi svaki tjedan iznjedrila troje dobrih polemičara, pa se brzo potroše kvalitetni kandidati. To je najbolje pokazala zadnja emisija u koju je pozvala retardiranog kretena Franju Arapovića. To joj je bio dobar potez jedino ukoliko je htjela ismijati HDZ-ovu kadrovsku politiku. Saša je odnio milijun, to mi je drago, on je jedini od njih 14 s kojim bi rado popio piće, iako nije pretjerano promićuran. Zašto mi je drago? Recimo to ovako - da se dogodi prometna nesreća na autoputu, te da stanari na istu nalete svojim vozilom, neki od njih sigurno ne bi stali pružiti pomoć unesrećenima, neki možda bi, a možda i ne, a za njega sam siguran da bi stao i pomogao ni časka ne razmišljajući hoće li majicu umazati krvlju.

Nakon opjevanog i worldwide odgledanog hardcore homemade videa gđice Hrvatice i njenog mlohavočunog širokobriješkog priležnika ovih dana na netu cirkulira jedan sličan domaći amaterski hard uradak kojeg se može naći na nekim newsgrupama i siteovima. Ali, samo sličan. Riječ je u biti o nekoliko avi filmića. Na početku sve izgleda normalno, dečko s kamerom u ruci, cura prilično zgodna, mlada, jedra, krasne cice, čaplja noge, oblo i čvrsto dupe. Radnja kreće klasičnim predvidljivim sex putevima i bespućima - striptease, samoblud, oralno, vaginalno, vibrator...ništa nova, ništa nova, rekao bi pokojni Runjić. No onda, iznenada, u predzadnjem aviju, u igru se uključuje treći igrač. Opet, reći ćete, ništa nova, deja vu, običan menage a trois, threesome, trojac po naški. I bilo bi tako da je treći igrač, poput prvo dvoje, dvonožac. Ali nije. Treći igrač je zadihani crnodlaki četveronožac. Treći igrač je - pas. Navodno je posrijedi stanovita puležanka. Navodno joj je tek 16, iako izgledom, te iskazanom vještinom i rutinom ne djeluje tako mlado. Navodno je kćer nekog poznatog liječnika, te je isto tako navodno nakon curenja filmića na net pokušala suicid. Ne znam šta je od toga istina, ali znam da mi je neshvatljivo kako se netko može ševiti s životinjom. Neshvatljivo mi je da se netko može tako samoponiziti. Na kraju krajeva, poniziti i tu jadnu životinju. Ne volim olako razbacivanje terminima perverzno i nastrano, jer se o ukusima ne raspravlja. Što je nekom nastrano, drugom je normalno. Ali sex s životinjama je objektivno nastran, to je ipak malo too much.

Dok su u svijetu moderni neki ini, civiliziraniji načini iskazivanja političkih stavova i uvjerenja, na brdovitom Balkanu stanovita skupina ekstremnih desničara zadnjih 15-ak godina svoj pseudopatriotizam iskazuje na osebujan način - eksplozivom. Ti tuzemni moderni Prsani od 90-te su naovamo svoju hrabrost iskazivali pod okriljem noći minirajući stotine i stotine antifašističkih spomenika od Rupe do Prevlake. No, svi smo znali da njihova sveta rušilačka misija ne može biti kompletirana bez obračuna s najvećim komunističkim satrapom, krvnikom iz Kumrovca, Jozom mafijozom ili kako ga već sve ne nazivaju u svojim nadahnutim govorima. I konačno, došao je i taj dan, bolje rečeno ta noć, kada je i on konačno dolijao: "...U noći s nedjelje na ponedjeljak u eksploziji zasad nepoznate naprave srušen je spomenik Josipu Brozu Titu u Kumrovcu. Eksplozija se dogodila nakon ponoći, a policijski očevid je u tijeku, javlja Radio 101. U eksploziji je oštećeno i nekoliko okolnih građevina..." Dok je nama ovih hrabrih minera što djeluju po noći,
dan nam svanuti neće.

Već tjednima je glavna tema sportskih stranica svih naših dnevnika redukcija godišnjih gaža nogometaša zagrebačkog Dinama. Teška su vremena, mudro glasnozbori rabijatni izvana gladac iznutra jadac milijunaš koji u tom klubu slovi kao nešto što se zove izvršni dopredsjednik, a igrači ne igraju u skladu s očekivanjima istog, pa im treba malo potkresati krila kresanjem pozamašnih apanaža za čak 20%. Kako to izgleda u praksi? Dinamo je klub koji igra u HNL-u, jednoj od najslabijih evropskih liga, koja je zbog toga, kao i niza inih razloga, i jedna od najneposjećenijih, pa nogometaši tog kluba, u, nota bene, milijunskom gradu, na svoje utakmice redovito privuku u prosjeku 2000 gledatelja. U tom klubu igra stanoviti centarfor Ljubojević, koji je ove jeseni u toj i takvoj lizi uspio dati čak 3 gola. Koliko vrijede ta 3 gola u jednoj od najslabijih evropskih liga? Vrijede 200.000,00 eura kolika je fiksna godišnja ugovorna apanaža centarfora iz naše priče. No, jesu li to sva primanja našeg asa? Nipošto, zavrijeđuje on i mnogo više: "Naši igrači imaju i fiksne plaće, otprilike 1000 eura mjesečno. Honoriraju im se pobjede, na domaćem terenu 500 eura, u gostima 20 ili 30 posto više. Na kraju, posebnim premijama se nagrađuju trofeji i plasmani u Ligu prvaka, odnosno Ligu UEFA-e. Za osvojeni naslov prvaka nagrada iznosi 10.000 eura po igraču, Kup dvotruke manje." - komentirao je za Jutarnji list Damir Vrbanović, Dinamov direktor. Dakle, naš centarfor, strijelac čak 3 gola, godišnje u džepić pospremi cca 2 milijuna kuna, u zemlji u kojoj jedan liječnik ili znanstvenik zarade 20-ak puta manje. I zato dosta trebamo biti zabrinuti što će centarfor iz naše priče ubuduće zarađivati pola milijuna manje jer, ipak, ne smijemo biti ravnodušni prema tome hoće li on imati dovoljno kunica za tankati svoj najnoviji BMW ili ne... A i čak 3 gola nije lako dati...

Svim putnicima/ama namjernicima koji zalutaju na ovaj blog želim Sretan Božić!

Gledajući i slušajući predizborne spotove ovih naših predsjedničkih kandidata moram primjetiti da me oni uglavnom motiviraju ili na smijeh, ili na plač, ali nikako na izlazak na biralište i glasanje za jednog od ponuđenih 13 apostola. Nisam baš stručnjak za marketing, ali iz pozicije prosječnog TV gledatelja mogu zaključiti da su spotovi pojedinih kandidata napravljeni prilično diletantski i da gledatelju posreduju poruku koja je dijametralno suprotna od namjeravane. Paradigma takvih spotova je upravo onaj koji se najviše vrti, spot srebrne lisice Jadranke. Namjera je redatelja očito bila razbiti uvriježeno mišljenje da je ista neodlučna Sanaderova pobočnica koja nema vlastitog mišljenja već papagajski ponavlja njegovo. Rezultat je da ona gotovo komično s neke pozornice piskutavo pokušava podići glas hineći neku odlučnost u obrani nacionalnih interesa, a ta joj vika pristaje jednako kao i - Ivici Račanu. Drugi su primjer spotovi koji igraju na ležernost kandidata i prikazivanju istih kao ljudi iz naroda, takav je recimo onaj Đurđin, međutim, to izgleda upravo suprotno, izvještačeno, namješteno i za kandidata sasvim kontraproduktivno. O Pašinom spotu u kojem je on meta na koju se nabacuju blatom, i onda to blato čiste golemi brisači, izlišno je i pisati, tog scenarista i redatelja treba pod hitno procesuirati.

Ako je istina ono što piše novi Nacional, ministar Andrija je po tko zna koji puta lažima obmanuo javnost. Naime, do sada se tvrdilo da je na operaciju prostate u Austriju otišao jer su naši urolozi dosad obavili tek 17 operacija prostate laparoskopom, pa je to, eto, premalo treninga da bi se dodatno vježbali na ministru. Jer ministar je, sama funkcija kaže, daleko vredniji od onih pod rednim brojevima od 1-17. Nije važno što je tim činom turbohrvatina opalila šamar kako svojim hrvatskim kolegama, tako i svim hrvatskim pacijentima koji nemaju kolege u austrijskim, švicarskim ili njemačkim klinikama ili jednostavno nemaju novaca da bi si priuštili austrijski, švicarski ili njemački skalpel. Međutim, sada se doznaje da ministar nije operiran laparoskopom, nego starim dobrim hladnim skalpelom iliti klasičnom, tzv. otvorenom metodom. Koju hrvatski urolozi ne obavljaju ništa manje kvalitetno od, primjerice, austrijskih kolega. Ergo, ako je ta informacija istinita, ministrov čin više nije samo nemoralan, nego je isti, gle čuda za Hebranga, upet upakiran u debeli celofan bezočnih laži. Podsjetimo se, naime, Vladinog priopćenja na ovu temu - "...Na operaciju u Innsbrucku potpredsjednik Hebrang se odlučio zbog primjene posebne laparoskopsko-endoskopske metode liječenja, koja omogućuje brži oporavak i vraćanje radne sposobnosti u odnosu na klasičnu operaciju, a koja se u Hrvatskoj još rutinski ne primjenjuje. Sve troškove liječenja potpredsjednik Hebrang snosit će osobno...". I nije laž u ovom priopćenju samo metoda operacije, laž je i to da će ministar bilo šta platiti bilo kome. Zato, od sad, čak i bez obzira na to je li ova zadnja informacija o metodi operacije točna ili nije, aktualnu Vladu umjesto Vladom premijera Sanadera treba nazivati mnogo preciznije - Pinocchio Vlada. Vizualno - Vlada.

Neću pisati o projektu Družba adria s aspekta njegove (ne)isplativosti i ekološke (ne)prihvatljivosti jer je o njemu mnogo toga već rečeno, posebice zadnjih dana, nažalost uglavnom u kontekstu dnevnopolitičkih predizbornih prepucavanja, već s jednog drugog aspekta koji mi je kudikamo zanimljiviji. Naime, beskrajno me iritira izostanak bilo kakve suvislije, angažiranije i organiziranije građanske inicijative koja bi glasno i učinkovito ustala protiv realizacije ovog projekta. Osim nekolicine ekoloških zanesenjaka i entuzijasta, te u zadnje vrijeme nekih katoličkih udruga, svi ostali čija egzistencija de facto ovisi o tom projektu nezainteresirano šute i nalik su mi na magarce koji beskrajno šutke mogu trpjeti batine. Jer, neću pretjerati ako kažem da, od Istre do krajnjeg juga, na desetke tisuća obitelji žive od turizma koji im donosi znatne prihode, kako neposredno, tako i posredno. Shvaćaju li svi ti ljudi da je sad vrijeme za organiziranje i prosvjede, a ne post festum, jer bi im havarija samo jednog tankera s naftom u Jadranu u nekom srednjeročnom razdoblju iz džepa izbila na desetke tisuća eura koje ostvaruju kao iznajmljivači, ugostitelju, hotelijeri...? Shvaćaju li da bi nakon jedne takve havarije tržišna vrijednost njihove kuće bila desetinu one koja je vrijedila prije havarije? Istodobno, ti isti šutljivci će se spremno odazvati na svaki tzv. prosvjed za zaštitu nečijeg digniteta i marljivo okretati telefonske brojeve TV emisija u kojima se traži da se izjasne jesu li za Tita ili Tuđmana, ustaše ili partizane, crvene ili crne...Za mene - neshvatljivo.

"...U blizini Lopara na otoku Rabu pronađeno je deset tijela bjeloglavnih supova, zakonom zaštićenih ptica kojih u Hrvatskoj ima još samo 200-tinjak. Jedan sup pronađen je živ, ali teško je ranjen i pitanje je hoće li preživjeti, piše Jutarnji list...".

Eto, ima među nama i spodoba koje iz rekreacije, hira, obijesti ili jednostavno zbog poremećaja uma vrijeme prikraćuju masakriranjem rijetkih zakonski zaštićenih životinja. Onaj tko misli da takve spodobe s jednakom lakoćom i jednakim užitkom ne bi ubijali i ljude, u opakoj je zabludi.

"...Ilija Lončarević ima odriješene ruke, samo o njemu ovisi kojim ćemo se igračima zahvaliti, a koje, možda, dovesti...".
ZDRAVKO MAMIĆ

Novi Globus piše kako su SAD prije odluke članica EU o otvaranju pristupnih pregovora s RH svim zemljama članicama poslale non paper s zahtjevom da se pregovori ne otvaraju zbog slučaja Gotovina. Dakako, to je samo forma, izlika, paravan, pravi razlog je taj što su Saki i kompanija izigrali predizborna obećanja koja su davali Bushevoj administraciji - da će potpisati sporazum o neizručivanju amera Međunarodnom kaznenom tribunalu i poslati HV u iračka bespuća. Dakle, kako vidimo, janusovska politika HDZ-a može donekle prolaziti na unutrašnje političkom planu gdje biračko stado brzo zaboravlja dana obećanja, ali u međunarodnoj politici koja se vodi interesima, čitaj novcem, laži vrlo brzo dolaze na naplatu, jer
u njima su kratke noge. Sve se vraća, sve se plaća.

Čitam sad na Iskonu da je DIP zaprimio 22 kandidature za Predsjednika, od čega 13 pravovaljanih. Pitam se u kojoj se to zemlji toliko ljudi smatra sposobnim obavljati predsjedničke ovlasti. Pitam se i u kojoj zemlji među njima ima toliko ridikula, cirkusanata, egomana, egocentrika i političkih egzibicionista. Dakako, toliki broj kandidata, kao i njihov profil, neminovno će dovesti do estradizacije i ridikulizacije kampanje i samih izbora, pa će na kraju 12 gubitnika relativizirati važnost izbora apostrofirajući navodno neznatne ustavne ovlasti onog koji će stolovati na Pantovčaku. Takvi, i svi oni koji misle kao oni, su ili ignoranti koji nikad nisu pročitali Ustav ili obične budale. A ridikulizaciji kampanje se pro futuro može doskočiti veoma lako, promjenom samo jedne brojke u Zakonu o izboru Predsjednika RH. Samo kod broja potrebnih potpisa za kandidaturu jedinicu treba zamijeniti peticom.

Sudeći po onoj pseudozečici koja se sinoć uprizorila u BB-u kao neki navodni rođendanski poklon ni Playboy nije više što je nekad bio. Barem ne ova tuzemna kuljiševska inačica. Nisam vidio njene fotografije u tiskanom izdanju, ali sam poprilično siguran da su bili potrebni sati i sati photoshopske obrade da to liči barem nalik nekom obrascu playboyeve zečice. Uostalom, po pozadinskim gabaritima Mirela ili tako nekako opako je blizu stanarki iz Šibenika, pa je prava sreća da nije skinula traperice i pokazala oveliku raskoš upakiranu samo u oskudni g-string. No, budimo realni, to je u neku ruku i očekivano. Naime, izgleda li Denis Kuljiš kao netko tko ima rafiniran ukus za prepoznavanje istinske ženske ljepote? Pitanje je retoričko.

Jadranka Kosor - , i , Ljubo bagerist - i , Slaven Letica - i , Stipe Mesić - i , Ćiro Blažević - .

She is back. U velikom stilu. Nakon 500 i kusur dana skijanja po bolničkim posteljama i operacijskim salama, te borbe sa doktorskim skalpelima umjesto skijaških štapova, nije posustala nego se vratila moćna kao nekad, čak možda i moćnija. Umjesto korumpiranih pretilih političara s džinovskim podvaljcima i trećerazrednih estradnih nižih bića i pevaljki ona bi trebala svakodnevno puniti naslovnice naših novina, jer je paradigma uspjeha, primjer kako se radom, požrtvovnošću, odricanjem i ambicijom mogu savladati i naizgled nepremostivi problemi. Nije muško, ali ima muda. Golema. A zna se - no guts, no glory...

Mda... Nerado priznajem da me veliki voajer koji čuči u meni časovito natjera da bacim oko na velikog. Big brothera dakako. Neću ovom prigodom pisati o stanarima jer držim da su, s jednom ili dvije časne iznimke, iole zahtjevnijem gledatelju posvema nezanimljivi, nego me, upravo u vezi s tim, stalno prati neki osjećaj, sada kada se to primiče svom kraju, da je taj reality mogao biti zanatski puno kvalitetnije napravljen. Prvi i esencijalni pušing bio je odabir samih kandidata, jer ne mogu vjerovati da su odabrani bili najbolje što se nudilo. Objektivno, možda tek nekolicina njih ima neke odlike koje bi mogle biti zanimljive prosječnom gledatelju. Drugi je faux pas bio RTL-ovo maženje kandidata, kako odabirom nezahtjevnih tjednih zadataka, tako i nepotenciranjem konflikata među njima, što je rezultiralo posvemašnjom dosadnošću showa što je isti dalje odmicao. Stoga, po meni će ovogodišnje izdanje velikog biti upamćeno samo kao radikalni udarac pronatalitetnoj Vladinoj politici. Naime, siguran sam da će kod mnogih Hrvata uprizorenje Antonijine pozadine u g-stringu rezultirati permanentnim sindromom mlohave čune...

U našu malu zemlju češće no u druge navrati cirkus. I akteri su ponešto drukčiji nego u drugim civiliziranim zemljama. Tamo predsjednički kandidat ne može biti svaka opskurna spodoba grandioznog ega. Ovocirkusni kandidati su više manje već znani. Patetična Jadranka slušam TitaFranjuIvu Kosor. Švercer s bagerom i generalskim epoletama. Seoska učiteljica u čarapama s dvocifrenim brojem dena. Danas ljevičar, sutra desničar, prekosutra klaun ako dobro platiš Letica. Dlakavi mudrac za madrac Kovačević. Pa onda neki noname Mikšić koji se periodično za potrebe izbora dokotrlja s one strane velike bare. Ridikulozni komedijaš Ćiro virim iz Tuđmanovog šupka Blažević. To šaroliko društvo s Pantovčaka, ispod obrva, motri vicmaher Meske. Bolje i vicmaher nego vic kandidati. Birajmo manje zlo.