Vijesti s bloga

/

Vrućine

Ova vrućina se i danas nastavlja. U Varaždinu je temperatura dostigla i 35 stupnjeva. I ulice su gotovo puste od tih vrućina. Kako i ne bi, kad je taj toplotni udar se toliko rasplamtao da ne znam kako ćemo preživjeti ove dane. A još nije počeo ni srpanj, a gdje je tek kolovoz. Pa to je za poluditi. Ako je vjerovati ovome, očekuje nas pakleno ljeto, piše Crna svjetlost.

Ovih dana od kada sam počeo pumpati vodu sa ovom vrtnom pumpom primijetio sam da mi ova pumpa dosta izmori ruke. I da sam u rukama dosta se zapustio i da sam zaboravio kako je to pumpati ručno vodu iz zemlje. Na što se ne želim žaliti, jer to pumpanje doživljavam dvostruko pozitivno. S jedne strane zalijevanjem tog povrća svaku večer trudim se pomoći tom povrću da preživi ove paklene vrućine koje su zavladale ovih dana, a i pokušavam si uzgojiti nešto.

/

Bespuća izrečenih misli

Pripisivanje nečijih izreka nekome drugome je u međuvremenu postala masovna pojava, što je dovelo do utemeljenja znanstvenog instituta koji će se baviti težišno provjerom autentičnosti citata, piše sajam taštine.

Razlozi za utemeljenje gore spomenutog Instituta leži, kako kažu, u činjenici kako je nešto potrebno poduzeti protiv poplave lažnih citata ili potrebi dopunjavanja ove izreke dvjema rečenicama:

- i jednu generaciju kasnije te opet zaborave;
- i tada je oblikuju oni za koje je tvoj spomenik podignut, a koje si pobijedio.

„Onaj koga ne pobijedi istina, poraziti će ga greška“ („Vinci nolens a veritate, vincitur ab errore“; Augustin).

/

"Ne činite to svojoj djeci!"

Pisala sam već jednom zgodom o temi ravnopravnog roditeljstva, budući sam sa svojim bivšim suprugom uspjela uhvatiti pravi smisao tog pojma (danas zajedno dogovorno brinemo o svojoj djeci u skladu s njihovim željama i u cilju ostvarenja njihove sreće), piše na blogu Dnevnik jedne razvedenice.

Rudarka je opisala svoje iskustvo sa socijalnom službu nakon što je policija uhvatila njenog (još nekoliko dana) maloljetnog sina u alkoholiziranom stanju.

/

Kako učiti od istorije?

Neki kažu da se istorija uvek iznova ponavlja. Prema tome, mogli bismo analogno zabeleženim istorijskim faktima da ih analiziramo i promenimo stvari na bolje... To se naravno retko događa!

Zašto je to tako?

Neki drugi kažu da se istorija nikad ne ponavlja. Možda je to zbog toga? Nisam tog uverenja, ali dopuštam mogućnost.
I tako, zamišljen o filosofskim stvarima, Vlad je ušao u tramvaj.

Tu je naišao na ovo lice…

/

Stereotipi

Na jednom „okruglom stolu“ (koji uopće nije bio okrugao niti je bio jedan stol, već više stolova složenih u obliku pravokutnika, otvorenog s jedne strane) jedna se gospođa, pričajući o jednom projektu koji su proveli i za koji su dobili novce iz Europske unije, retorički pitala (izjavila) ovo: „A što može spojiti žene prvo nego kuhanje?'“.

Plavušu je to baš šokiralo pa je odmah tu izjavu zapisala na papir, piše Nasmijana sova. Nju nikada ne bi uz nikoga spojilo kuhanje jer je kuhanje uopće ne zanima, a kamoli da bi to bilo nešto što bi je spojilo s drugim ženama, kako je sugerirala ta gospođa. I tu je izjavu odmah okarakterizirala kao stereotip, stereotip da su sve žene lude za kuhanjem. I čak i može vrijediti za sve žene, no sve dok ne vrijedi za jednu, a to je svakako plavuša, takvo je mišljenje stereotipno: banalno, otrcano, ukalupljeno, neoriginalno – kako to tumači Klaićev Rječnik.

/

Kako samostalno izdati i prodavati knjigu

Ovog nema nigdje drugdje na internetu. Vjerujte mi, pretražio sam, piše Junac.

Ima kako izdati knjigu, ali to je ionako lakši dio posla. Kako je prodati legalno, kako izdati račun - to je jedna od onih stvari koje nitko ne zna i koje morate saznati sami. Ja sam, evo, saznao. Doduše, koliko je ovo apsolutno točno, to će se pokazati za jedno godinu dana kada i ako porezna obradi porezni izvještaj i ako uopće moram dostaviti porezni izvještaj ili nešto takvo. A vjerojatno trebam nešto.

Te stvari vam zapravo nitko ne zna sigurno reći, svaki izdavač, kažu sami, to radi na svoj način. Krenimo redom.

/

Pas mater

Čemu ovakav poetski naslov? Bez glagola i pridjeva, samo dvi imenice vulgaris ... sa kojima san ipak sve reka ča je tribalo reč, piše Umorno oko.

Pas mater... svima koji mislu da se vatrogasci samo „šminkaju“ i „paradiraju“;
Pas mater... svima koji mislidu da su pinezi uloženi u vatrogasnu opremu bačeni pinezi;
Pas mater... svima koji kakaju gluposti „oni to pale sami, da izvučedu pineze“. Bilo je i takvih veleumnih izjava. Nažalost!
Pas mater... svima onima ča mislu da kanader kad uzima vodu može „povuć“ ronioca
Pas mater... svima onima koji su zaboravili uredit prosjeke ispod dalekovoda pa prva bura, kad malo zaginga (zaljulja, za sjevernjake) žicu, igra ruski rulet sa granama stabala koji je skoro dotiču;

/

Mudonje

A gdje si ti bio 2017. kada su mudonje čije dijete nije na spisku onih malenih sedam, odlučili da im se ne treba pružiti šansa, nikakva, pa ni takva. Nema se para viče jedan od onih mudonja iz helikoptera u savršeno skrojenom odijelu po mjeri.
30 810 imena, to je to što smo im pružili. Toliko dođe šansa za život, napisala je Nisa.

Lako je, to su neka tamo tuđa djeca, ni moja, ni tvoja, ni naša, ni vaša...neka tamo nečija već
A što ako...?

/

Što trenutku znači vrijeme?

Gdje se skriva raj, pita se Giving is receiving.

Veličanstveni zalazak sunca što donosi jarke nijanse koje se, kao u snu, smjenjuju pred našim očima.
Sramežljivi osmjeh djeteta, koje smo ugledali dok smo gužvovitim ulicama jurili na posao. Tako kratak, tako sladak, nismo o njemu promišljali, pa opet- dotaknuo nas je, negdje po putu.

Trenutak, u kojem na svojoj vrućoj koži osjetimo dodir osvježavajuće hladne vode, netom nakon skoka u vrludavu, čistu, rijeku.

Tajanstveni pogled slučajnog prolaznika, koji je urezao njegove oči negdje duboko u nas te nas, barem na sekundu, vratio misteriju života.
Vrući dah osobe koje volimo i to strujanje zraka, na našoj koži.

/

Put Višćica

Čitam svoju omiljenu onomastičku literaturu - ilirsko, keltsko i ino nazivlje kojekuda. Većini ljudi dosadno. Razumijem. Meni svjedočanstvo o krvnim vezama s ljudima koje većina niti ne poima, piše na blogu Škola na samrti.

Svjedočanstvo o ljudima koji su u nama nepoznati i njihov nepoznati život u tome nazivlju živi jednako dobro ili loše kao što živimo i mi, jednako voljeno i nevoljeno, siromašno i bogato, utlačeno, utučeno, šaljivo i prpošno.
Matulići zar su nekada bili Vlasi, a Bobani Iliri? A Munižabe nisu munjene žabe, nego oni šta kredu žabe. Kako je nekada daaavno neki ukreja žabu i zašto pa je to ostalo ka testament u familji mu... e kad bi se i do toga moglo doći... Ljudi ko ljudi, nekada i sada....

/

Vaša viza je odobrena!

Dobila sam vizu!!!!

Vijest dana, a vjerojatno i vama koji me pratite veoma sretna. Najme, dat ću vam nekoliko uputa (za studente) ako planirate ići u tu ekstra nedohvatljivu zemlju Australiju, napisala je somethinglikecarry.

Prva stvar je da imate važeću putovnicu što je logično, drugo je to da imate potvrdu fakulteta na engleskom da studirate i da vam dopuštaju odsutstvo s fakulteta. Treća stvar je ta da navedete bilo koga, ako ćete posjetit u Australiji (rodbinu, prijatelje...) i po mogućnosti da oni napišu potvrdu da dolaziš. E sad, bitno je da navedete svoje radno stanje (ja sam navela redovna primanja u T-comu i ostale manje posliće). NAJVAŽNIJA stvar je, pretpostavite sami, stanje na računu protekla tri mjeseca.

/

Šutnja (ni)je zlato

Da je čovjek društveno biće svima je poznato. No, zašto se onda tako i ne ponašamo? Iako se nalazimo u vremenu nevjerojatne buke, izloženosti na društvenim mrežama i komentarima „hrabro“ upućenih iza kompjuterskog ekrana, čovjek u krucijalnim situacijama šuti. Šuti kao zaliven, nijem, jedva da se može osjetiti njegovo disanje.

Ako smo upućeni jedni na druge, a jesmo, čemu onda šutjeti u onim trenutcima kada je ispuštanje glasa prijeko potrebno? Da, svatko od nas odgojen je u svojoj obitelji. Članovi tih obitelji često su odgajani da je bolje šutjeti i staviti stvari pod tepih. U toj nemoći i stavljanje osobne evolucije u mirovanje, nastavili su odgajati i svoju djecu. Upravo ta djeca, budućnost našeg svijeta, posegnuli su za onim sredstvima koja im daju preveliku slobodu. Sloboda koja ih ne uči odgovornosti, napisano je na blogu Pogled u…

/

Sada

Dakle, puno ima toga, piše na blogu 20 do asa.
Naučio sam živjeti u (sada)šnjosti. Izgleda lako, ali nije bas tako.
Naučio sam sto je sreća, ni to nije bilo lako.
Naučio sam mnogo o sebi. To nikad nije bilo lako.

Uopće ne znam kome pišem ovo, ali glavno da pišem. Tko je sada tu da čita, tko ce pročitati. To nije moja briga. Moja briga je zadržati ovo, sada što je.
Danas.

Upravo sam pojeo neki sendvič, krenuo pisati.
Htio vam reci sto je sada. Možda nisam uspio, ali pisano je sada.

/

Dan za danom

Prošlo je pola godine od prestanka pušenja. Ovo mi je drugi put. Prvi put nisam uspeo i propušio sam nakon tri meseca najviše zbog alkohola (dve čaše) ali i neznanja jer nisam znao svoje okidače na koje palim cigarete, piše Image.

Zapalio sam. Svesno ali gordo sam ušao u zamku misleći da se neću tako brzo ponovo navući iako jesam zapravo kasnije sam shvatio da mi je donekle bilo i svejedno. To svejedno je moj okidač. Palim cigarete na nervnoj bazi odnosno kad želim da se omamim ili što bi pušači rekli "smirim". Međutim analizirajući kasnije život shvatio sam da zapravo izbegavam paljenje cigareta ako idem na neki poslovni razgovor ili ako idem bilo gde - gde je potrebna smirenost jer su me cigarete uznemiravale: otežano bih disao, drhtale bi mi ruke, bio bih nervozniji, znojio bih se, u jednom trenuku bi verovatno počela apstitencija i onda bih bio dekocentrisan na trenutnu radnju i samo bi se javljala želja da se to nešto završi ne bi li brže-bolje zapalio cigaretu.

/

Je li veličina uistinu važna?

Što mislite: je li veličina muškog spolnog organa uopće važna? Mogli bismo, vjeruje, bez puno premišljanja ustvrditi kako je najvažnija samim muškarcima, piše na blogu Hladnokrvne analize dokonog laika.

Pretpostavljam da bi većina žena (a provjerila sam to i kod svojih prijateljica) na to pitanje ipak odgovorilo (možda tek nakon što se dovoljno opuste uz čašicu pića), kako je njima bitna. I jest, rekla bih ja, jer nalazi li se u ligi ekstrema, tada spolni organ može biti samo 'puno premali' (prevedeno - nenormalno mali) ili 'puno preveliki' (prevedeno: tragač za dizalicom).

Da postoje ekstremno veliki, s time se, moguće, opet ne bi složili muškarci, i to vjerojatno oni koji ga sami ne posjeduju.

/

Ima i toga

Westport House u Westportu, County Mayo, Irska, poznata je irska turistička atrakcija, u vlasništvu obitelji Hughes, koja posjeduje niz tvrtki na zapadu Irske. Do siječnja 2017. godine bilo je stoljeće vlasništva obitelji Browne.

Tek šturi podatak koji zapravo ne govori ništa posebno, ali slike će reći puno više, piše Demetra. O. K. ne moramo kupiti ulaznicu. Na obavijesti stoji da se park otvara 01.06.2017. ipak iako je to sutradan nigdje ni žive duše. Ulazimo vidjeti do kuda možemo.

/

Neka druga mora

Ali Naše Malo Misto nažalost više nije isto.

Plaže našeg djetinjstva davno više nema i jedva se još sjećamo kako je nekada izgledala, prije nego je sve zabetonirano i na kraju sjebano još postavljenjem kafića na sred platoa na kojemu smo nekada igrali remije i maumaue i kako li se već zovu sve te davno zaboravljene igre dok još nije bilo smartphonea da u njih blejimo i cijelom svijetu obznanjujemo koliko nam je super na betonskom platou, pod suncobranom iz Kine, uz na maksimum nabijenu Koloniju ili neko slično smeće i uz kavu skuhanu preko kurca ali za puno novca.
Lani su uništili jednu od najljepših uvala na obali i tamo nasrali betonsku marinu, piše Kojotica.

Ove godine ponose se još jednom betonskom marinetinom uz koju su najebali Lidl.
Valjda nema mjesta na svijetu gdje bi jedan jeftini diskont stajao na pedeset metara od mora.
Osim u Mojem Malom Mistu.
Koje više nije isto.

/

Kult suvišnog

U zadnjih 20 godina broj luksuz-šopingo-holičara se utrostručio. Do 2020.g. bit će ih 400 milijuna, a do 2030.g. pola milijarde, piše na blogu Sajam taštine.

Pa su onda kupce svrstali u:

- „svaštare“ – prave četvrtinu prometa kupujući robne marke za 2350 EUR godišnje;
- „uvjerene“ – generacije X i Y koji godišnje potroše 1750 €;
- „investitore“ – si priušte luksuza za 1450 €;
- „hedoniste“ – puše reklame i potroše oko 1100 €;
- „konzervativce“- biraju premium proizvode trošeći oko 1000 €:
- „dezulizionirane“ – babyboom generacija koji troše oko 800 €;
- „radoznale“ – uglavnom mlade djevojke/žene koje na cipele i kozmetiku daju 500 €.

(vidite li se u kojoj grupi, mislim po nazivu, iznos nije bitan, sitnica Bing)

/

Pristajem uz GAT

Na početku jedna dobra vijest - periske su se vratile u zaljev!

Krasne, vitke, visoke školjke krhke strukture, koje smo dok smo bili djeca sakupljali i poklanjali kao suvenire nesvjesni štete koje činimo, dugo su vremena lelujale na rubu nestanka. Njihova omiljena staništa, pjeskovita i muljevita dna, pogotovo u blizina ušća rijeka, bivala su izložena agresivnim uticajima homo budalisa, bilo eksploatacijom pijeska, koćarenjem, ponegdje čak i zatrpavanjem dna, da o zagađivanju iz industrijskih postrojenja i kanalizacijskih mreža i ne govorim, piše Brod u boci.

Kad zapuše olujno jugo, valovi koji približavajući se obali poprimaju dodatnu snagu, poneke od tih školjki uspiju otrgnuti. Niti kojima su periske vezane za pjeskovito dno, nježne su i neprilagođene za toliku silinu mora. Nemoćne da se odupru sili, u takvim trenucima popuštaju, isplivaju na površinu sve dok ih naposljetku valovi ne izbace na žalo.

/

Kako me pisanje bloga promijenilo

Nikada mi nije ni padalo na pamet kako bi mi pisanje bloga moglo utjecati na život, a kamoli pomoći u nekim značajnim i snažnim promjenama, napisala je Durica.

Kao što si nikada ni nisam pomišljala utvarati kako je moje pisanje nešto bitno zanimljivo, osim meni samoj.
Oduvijek mi je bio bitan samo taj proces. Neizmjerno sam uživala ispunjavajući prazan editor nekim svojim mislima uobličenim u riječi i rečenice koje su uvijek spontano izlazile mi kroz prste kao što su mi i same ideje dolazile ni sama ne znam odakle, kao da ih je netko samo ulio trakturom mi u uho.

Bile su to sve banalne, svakodnevne situacije, samo meni bitne, pa sam se tako i odnosila prema njima, kao da ih pišem sama sebi, djelomično ili (ne)potpuno svjesna koliko je to sve dostupno svima jednom kada samo kliknem objavu.

A onda se desilo da sam pod ogromnim pritiskom svakodnevno izložena riječima neopisivim stresom i nepravdom koju sam morala gledati svakodnevno napisala nešto što me koštalo samo još više nevolja i vrlo neugodnih situacija.

/

Kraj škole!

Drage moje čitateljice i čitatelji, na koji način prepoznajete da je došlo vrijeme za završetak nastave i početak školskih ferija? (naravno, osim pogleda na kalendar)
Koja vas sjećanja vežu za vaše završetke školskih godina, pita Nepoznati Zagreb.

Ocjene su zaključene, pobijedili smo u gostima s rezultatom 5.0. Ali lako za to što iz svih predmeta ima petice (inače, u razredu ih je ukupno samo dvoje s prosjekom 5.0), učiteljica veli da moja Leica, bolje čak i od svih dečkiju iz razreda, igra i graničar i košarku i nogomet, piše ponosni tata Knjigoljub.

Danas završavamo šesti i osmi razred. Dva sina, dvije individue, dva karaktera, dva različita talenta, piše O-da životu.

/

O Jano, o Janice, puši ku... snježna kraljice!

Zapanjujuće je koliko inače inteligentnih i obrazovanih ljudi živi u ignorantskom uvjerenju kako su psovke i uvrede per se kažnjivi govor, jer da (citirat ću):
a) psovke ili uvrede ''nisu izricanje ideja'' (znači, da ni pod razno to ne mogu biti, ni u kakvom slučaju ni kontekstu),
b) psovke ili uvrede "ne mogu biti legitimno izražavanje kritike na koju dužnosnica mora biti spremna";
c) psovke ili uvrede (nikad i nigdje) ne predstavljaju ''dio izražavanja mišljenja na koji (ljudi) imaju pravo''.
Dozvoljeno je biti ignorant, ali ne bi se ipak trebalo time hvaliti i tako uvjereno istupati. Jer netko bi se mogao u tome zateći prosut po podu koliko je dug i širok.
Na prvom mjestu pozivam se u tom smislu na slučaj Oberschlick protiv Austrije.
Ignoranti, educirajte se, poručuje Pero u šaci.

/

Gay pride

Zbog nedostatka kvalitetnog vremena za blog ovih dana iz opravdanih razloga, nisam se ni imala vremena osvrnuti na događaj od ovog vikenda, a osjećam se na neki način "dužno" osvrnuti na to, napisala je Pozitivka.

Zagrebački je bio ovu subotu, splitski tek dolazi, za 11 dana... Neznanje rađa predrasude, predrasude rađaju strah. Svake godine prije i tijekom povorke iste izjave, najčešće pune predrasuda i straha. Možda sam samo malo previše subjektivna u ocjeni tih izjava, no netko tko poznaje prilike sigurno se osjeća kompetentnije od nekoga tko to samo prati sa strane. Ako si siguran u sebe i svoje stavove, onda ti drugačije mišljenje ne predstavlja nikakav problem.

Mnogi se još uvijek osjećaju dužnim pametovati o tuđim privatnim životima, ako si tako izabrao, sam si si kriv, što onda očekuješ od drugih ljudi?

/

Mamić & Modrić: Ako možeš zaboravi

U nastavku suđenja Zdravku Mamiću za izvlačenje novca iz NK Dinamo svjedočio je nogometaš Luka Modrić.

Hoćemo cenzuru je prepjevao još jedan hit:

Gdje da kreneš u ovo strašno doba, nemaš gdje
Sam u tom dresu nogometne zvijezde
Milijuni eura za tvoja loptačka umijeća
Daj makar svjedoči za svog anđela na dlanu
Zaboravi ako možeš...

Otmjeno podijeljena svota, to ti je
Kao aneks ugovora malo tijesan za dvoje
Kao optužnica kada se raspada

/

Želimo još!

U okolišu naše škole ima dosta mediteranskog bilja. Ove godine s prvašićima sam dobila zadatak da uzgojim mlade biljke rezanjem reznica, napisala je Mela.

Negdje početkom ožujka izašli smo u dvorište i upoznali miris i izgled ružmarina i lavande. A onda smo, kao prvo, naučili slomiti grančicu. Vjerujte, nije baš bilo lako. Tko bi pomislio da te malene ručice , koje spretno i učas odu na Internet i pronađu igricu, ne znaju slomiti grančicu. Iako sam demonstrirala postupak slamanja grančice, bilo je trganja, guljenja, potezanja i čuđenja, no uspješno smo završili taj zadatak.

U ovu aktivnost utrošila sam 2 školska sata. Malen doprinos ekološkom odgoju – jednoj od dimenzija GOO-a, al sigurna sam velik doprinos dječjem samopouzdanju, radoznalosti i strpljivosti u radu sa zemljom i uzgoju biljaka + ogroman užitak prljavih ruku.

/

Kamilica

Znate li koja su ljekovita svojstva kamilice?

Primjena kamilice je široka, od brige za ljepotu pa do ozbiljnijih tegoba, napisala je Čarapa.

Kamilica djeluje: protiv grčeva, protuupalno, antialergijski, antiseptički, umirujuće, kao probavni stimulans, kao blagi analgetik, protiv menstrualnih bolova, opušta mišiće, njeguje problematičnu kožu, poboljšava funkciju jetra, jača kosu…

U kojem obliku koristite kamilicu?

/

Naša djeca

Rudarka je bila na kavi s prijateljicom: do nas ekipa - dva mladolika para i nešto dječice sitnog zuba. Ne bi tu bio problem -da isto društvo za susjednim stolom pravilo nesnosnu buku.

Sad se vi pitate - pa što sad nas dvije gunđamo nad malo dječjeg plača ili cviljenja - o ne ne...

Iritirao nas je zvuk pink -pong - cing .... i tečni japanski.

Naime, sretni roditelji, umjesto da dječurliju puste na obližnji trgić dovoljno udaljen od bilo kakvih prometnih i inih POS-ova (potencijalno opasnih situacija) pustili im vražji japanski ili koji već crtić aka igricu...

/

Bitoraj

Prvi vrući dani mame na odlazak u visine, a najbolji početak za to, nadam se da nitko neće ozbiljnije poreći, jest Gorski kotar. Kako nikada do sada nisam bio na Bitoraju ili Viševici, jer me noga uvijek nosila bliže moru kada bih već došao do Fužina, odlučili smo prekinuti tradiciju uspona na vrhove s pogledom na more i izaći s autoceste već na izlazu Vrata, napisao je /0/]Vjetar u granama.

Nakon silaska s autoceste treba u Vratima skrenuti desno prema Fužinama, pa onda pogoditi skretanje lijevo preko pruge, na kojem je označena i markacija, ali i izlaz za neki paintball teren. Nakon nekoliko stotina metara prestaje asfalt a time i naša vožnja. Osim pravila da se auto ostavlja ispod drva, kojeg se rjeđe držimo, postoji i ono staro vozačko da nikad ne gledaš kak se budeš parkirao, nego kak se budeš isparkirao, ne?

/

Ima li mali malina?

Rekoše stari blogopisci da je bolje da kompjuter propadne, nego da se blog zatre. Tako da se opet nalazim pisati što god da uspijem iscijediti iz spužvaste gvaljice koja se u bolje dane zvala mozgom. Glavno da bude nešto, a poslije ćemo ako već ne lako, a onda opet ovako.

Princip zapravo i radi jer u glavi mi se u zadnja skoro pa tri desetljeća zbilja svačega nakupilo, a potom isfermentiralo. Tako da se i iz najiscjeđenijih stanja može opet nešto iscijediti, zašećeriti i razmutiti u vodi te onda ponuditi slučajnom naletniku, da se fino otruje. Međutim, to što je ideja esencijalna za bilo kakvo stvaranje ne znači da je dovoljna. Treba i raditi, a tu sam još manjkaviji, nego s idejama.
- Opet svodiš post na samosažalijevanje.
Dolaziš me spasiti?

/

Naklon Miroslavu Antiću

Hodam danas kao nadrogirana. Sebe i dižem i držim, istovremeno proizvodeći helij za svoj balon i ne razmišljam puno jer "samo neupućeni misle da oblaci nisu planete".

Padovi su posve normalni a isto tako znam da se najbolje pada sam.
Kada tresneš o pod, dobiješ puno više nego što misliš o tome u momentu kada te od udaraca boli sve, cijelo tijelo, piše Divlje srce.

Postaviti sebi pravo pitanje je vrhunsko umijeće.
Eto Sokratesa, eto njegove baubologije. Ali nisam filozof kao on, tek sam biće koje misli, voli i stvara, kako zna.

/

O sisama i guzicama u Mrduši Donjoj (2)

Nedavno mi se otvorila šansa kod te jedne s velikim sisama koja je potjerala Božu. Zar da dama bude sama? Mislim, nije to nikakva dama, to je flundretina odavno svima poznata kao pokvarena do srži, ali šta ima veze – nije meni do karaktera, i meni je samo do sisa. Neću je ženiti. Nije, kvragu, ni Božo s njom zbog morala završio, piše Pero u šaci.

Problem je samo što sam ja jedan ugledan član zajednice, gospodin inženjer, i nisam mogao samo tako se pristati pokazivati s flundrom – pogotovo što sam je često znao prvi prozivati po selu, to dok je s Božom bila, zbog svih mogućih i nemogućih karakternih nedostataka. A i žena mi se taman kandidirala za načelnicu općine, da stvar bude gora!

/

Bog vozi daciu

Uglavnom, promatrajući svakog jutra na desetke automobila, točno sam utvrdio zakonitosti i poveznice između registracija i vozača. Detaljno objašnjavanje bezbrojnih kombinacija potrajalo bi do unedogled, oduzelo puno vremena i prostora, a tada bi izgubio i ovo malo čitača bloga koji su mi ostali vjerni. Ako vas baš jako zanima, pošaljite mi svoju registraciju pa ću vam javiti kakav ste vozač, piše Brod u boci.

Ipak, jedno me auto koje srećem svakog jutra, uvijek ostavi pomalo skamenjenim. Naime, to auto vozi sam Bog. Tako mu barem piše na registraciji B-OG-677.

/

Odjava programa

Zanimljivo kako se reklame prikazuju sinkronizirano na svakom programu u isto vrijeme.
Još zanimljivije kako mislimo da smo imuni na takav marketing, pa eto, svejedno kupim mango, komad za 6,99 HRK.

Što ću s tobom?

Šalu na stranu, ovaj mali, stari TV je "spašen" s otpada. Nije bio u funkciji.
Eto, savršen da probam realizirati ideju "živog TV-a".

Ideja je da se od TV-a napravi tegla za biljku, piše na blogu Kid gloves.

/

Obavijest

Važna obavijest iz Zaklade Ana Rukavina:

Dragi naši, Hrvatska je opet pokazala kako ima ogromno srce!

Zadnjih par dana primili smo puno poziva od ljudi iz cijele Lijepe naše sa željom da pomognu našem bivšem nogometnom reprezentativcu Nikoli Pokrivaču koji se trenutno liječi od Hodgkinovog limfoma i za daljnje liječenje mu je potrebna transplantacija koštane srži.
Ovom prilikom želimo istaknuti da se u Hrvatski registar dobrovoljnih darivatelja krvotvornih matičnih stanica NE MOŽETE upisati ciljano za određenu osobu, u ovom slučaju za gospodina Pokrivača, već upisom u Hrvatski registar postajete dostupni za sve oboljele diljem svijeta!
Ciljana tipizacija za točno određenu osobu moguća je samo za bliske srodnike (brat, sestra, majka, otac).

/

Zavižan

Zavižan je planinski vrh na Sjevernom Velebitu visine 1678 m po kome je nazvana najviša meteorološka stanica u Hrvatskoj odakle svaki dan na radiju i TV možete čuti vremenski izvještaj. Meteo postaja Zavižan (počela je raditi 1. listopada 1953.) je odmah do planinarskog doma Zavižan malo ispod vrha Vučjak (1645 m), do kojeg ima 10' laganog uspona, a do vrha V. Zavižan, po kome su nazvani ima skoro jedna ura.
Planinarski dom i postaja s okolnim planinama se nalaze na području Nacionalnog parka Sjeverni Velebit za koji treba kupiti ulaznicu (planinari imaju 50% popusta).

10-15 min od doma se dolazi do botaničkog vrta Zavižan-Balinovac-Velika kosa u Modrić docu koji je osnovan 1967. g. na inicijativu botaničara dr. Frana Kušana.

/

Intelektualac

Prošle godine iz inkubatora na svijet je došla gomila pilića. Neki veće, neki manje sreće, neki prosječni, neki odmah dobili imena i postali ljubimci.Za njih smo mi sigurno bili dinosauri, pa ću nas tako i zvati u priči.

Kao i u ljudskoj zajednici i pilići imaju svoje zakone. Kao najvažniji, borba za opstanak i borba za vlast, jer samo najjači opstaju. Dinosaurica (meca) nije mogla vjerovati koliko okrutnosti ima u tim malim medenim žutim pufnicama.

Kad bi dosuli hranu u njihove hranilice svi bi dotrčali, gurali se i jeli brzo.
Jedno pile se izdvajalo. Nije jurilo, nego je čekalo sa strane da se svi najedu, pa ako mu nešto ostane. Kad bi svi napravili klupko navečer i zaspali ono je bilo na samom kraju.

/

Kako (i zašto) je propao Algoritam

Na pisanje o ovoj temi se spremam već neko vrijeme, jer ona ujedinjuje jednu veliku strast (moj svakodnevni posao) i dva ozbiljna hobija (knjige i ekonomiju), napisala je Bookeraj.

Naime, u sjeni događanja s propašću Agrokora, u probleme su ušli i neki drugi gospodarski subjekti na našem tržištu, neki u vezi s krizom u Agrokoru (primjerice, Zvečevo koje je jučer objavilo pokretanje postupka predstečajne nagodbe), a neki posve nepovezano uz tu priču – Algoritam MK je takav primjer.

Da crni dani nisu daleko od Algoritma, mogao je vidjeti svaki laik koji bi ušao u bilo koji njihov prodajni prostor u trgovačkom centru – takvi, osim u situaciji da se očekuje neki bestseler, najčešće su zjapili prazni, s malim brojem zaposlenika koji se besciljno motaju uokolo.

/

Ajde blože budi drug

Ukratko ostat će samo ovisnici :)))

Kad tome nadodamo neke naše besmislene podjele, zbog kojih međusobno ne komuniciramo, nego se samo čitamo, imamo to što imamo, blog koji kopni.

Imamo i one koji odlaze, iz ovog ili onog razloga, nekima više terapeutski učinak bloga nije više potreban, nekima nije dovoljan, neki ne dobiju dovoljnu količinu pažnje, neki pak ne dobiju pažnju od onih od kojih bi željeli, i ljudi odlaze a neki se i vraćaju.

Dolaze i neki novi, kojima mi svi koji kukamo kako na blogu neće ostat nikoga, zbog svoje egocentričnosti ne poklonimo baš previše pažnje pa ljudi odustanu, naime rijetki su oni koji tim novima požele dobrodošlicu, piše na blogu Poker dvojki.

/

Evo je, konačno!

Prođoše skoro dvije godine od odlaska mojih pjesmuljica u MH. Danas konačno držim primjerak knjižice u rukama, sretna ko da sam upalila mlažnjak i poletjela pod oblake, piše na blogu Nema garancije.

Izlazak iz zapećka mojih skromnih uradaka doživjela sam danas kao nagradu za sve ružno što mi se dogodilo u proteklom periodu. Hvala Matici, hvala svima onima što su mi pomogli.

/

Odustanak

Riječ „odustati“ nerijetko ima negativnu konotaciju, teško da ćemo je shvatiti na drugi način… Kada odustaješ od nečega ili nekoga, to je odmah prvi znak slabosti. Odustajanje je samo za kukavice, odustajanje nije odraz prave snage, napisala je pozitivka.

Ako odustaneš, nećeš nikada uspjeti. Istina, odustajanje je loše u slučajevima kada odustaješ od nečega što u tebi stvara sreću i zadovoljstvo. Kada oko sebe imaš brojne kritičare koji ti govore da trebaš odustati od nečega što ti stvara unutarnju harmoniju, a ti padneš pod tim pritiskom. Čak i onda kada nešto pokušavaš desetak puta, a ne uspijeva ti zbog brojnih prepreka na putu, a znaš da bi ti konačan rezultat donio mnogo toga dobroga. Pa na tom putu posustaneš jer pomisliš da to zapravo i nije za tebe…

/

Srbija je zapadno

Bit će 20 godina da spavam po hostelima. Evo mi se prvi put dogodilo da mi je nešto nestalo - mobitel. Malo mi je žao što sam baš u Bugarskoj pa se potvrdio stereotip, piše na blogu otokpiwa.

Moj sinko, velik je to emocionalni, poslovni, putni i svake druge vrste problem!

Popodne sam došla nazad u hostel. Nada umire zadnja. Nizozemka od jučer opet danas ima smjenu. Žena se smrzla kad sam joj rekla za moju bugarsku sudbinu. Kaže da su i njoj ukrali mobitel prije par dana i da će ubiti svoga šefa jer još nije izmijenio sve brave. Ja govorim da najbolje neka idemo na balkon zapaliti jer se sad, pošto nemamo mobitele, možemo socijalizirati. Bilo joj je simpa pa nam je napravila medeni kauč na tom balkonu. Zavalile se i proćaskale. Ona sumnja na toga debelog Bugarina koji je sinoć došao i vrlo rano otišao.

/

Muzičari o muzičarima

Nerijetko su na domaćoj sceni muzičari posvećivali pjesme drugim muzičarima, ili ih spominjali u svojim pjesmama, a u nekima tek uzgred očešali. Ovo je kratki, i naravno nepotpuni, pregled takvih pjesama. Pokazuje se da se u većini pjesama radi o ismijavanju kolega sa scene, a u nekim slučajevima se radi o muzičarima koji su bili članovi istih bendova. No naravno ima i stvari u kojima se radi o istinskoj posveti, punoj poštovanja, nekom autoru, napisao je Hoćemo cenzuru.

U pjesmi „Uši zatvori“ Edo Maajka je reagirao na sramotne izjave raznih estradnjaka koje su bile upućene njemu („jel me smeta što mi Vuco reko da sam Turčin... zašto je Alka rekla da joj preko TV-a smrdim“), a pjesmu je iskoristio da se s razlogom očeše o još neke estradne zvijezde i zvjezdice, tako da je kao „kolateralna žrtva“ završio i Miroslav Škoro („onog što ne zna pjevat i svaka pjesma mu je o žitu“).

/

Malo pomalo o svemu, ali u tužnom tonu

Postoji još jedan razlog zbog čega sam nezadovoljna pa čak i razočarana a to se odnosi na blog tj. mislila sam i vjerovala da će mnogi blogeri s nama dijeliti sreću odlaskom u Japan, međutim, to se nije dogodilo bar ne onoliko koliko sam očekivala (daleko od toga!).

Što me pak dovodi do jednog jedinog zaključka da je zaista mnogim blogerima bitan samo broj komentara. Malo koga je istinski interesiralo direktno javljanje iz Japana pa i same slike. Zbog čega? Jer su znali da im nećemo moći uzvratiti komentare. Zaista razočaravajuće! Kad inače pišem postove, odmah mi se mnogi blogeri javljaju jer znaju da će dobiti od mene komentar a često ne samo jedan. Ako je to tako a je, onda nije ni čudo što sam tako zaključila, napisala je Sukiyaki.

/

Borba za život

Prije dvije, tri godine radnici „Komunalca“ Samobor rušili su neka stabla koja su se toliko razrasla da su gotovo ulazila granama na balkone stanara. Prilikom rušenje, stradalo je i drvo koje inače nije bilo namijenjeno 'egzekuciji'. Podulje vrijeme je stajalo pokidane krošnje, a onda je 'došla' motorna pila i 'ošišala drvo do gola'.

Jedno sam se vrijeme, odlazeći u park gdje čuvamo najmlađu unuku, pitao zašto su drvo tako 'skresali' umjesto da ga posijeku. Uskoro dobih odgovor, vjerujem da su radnici „Komunalca“ znali da će se to desiti, iz debla je potekao novi život, napisao je semper contra.

/

Haj! Ja sam elektronska cijev EBL1

Na ovoj, kako sam ju nazvala, milenijskoj fotografiji nekoliko je mojih sekica, elektronskih cijevi. Ostale su bile malo sramežljive, pa nisu htjele stati pred objektiv kamere. A ne bi sve ni stale u ovu fotografiju. Ja sam ona lijepa vitka crnka u sredini fotografije.

Naš vlasnik posjeduje oko 250 mojih sestrica, od kojih su neke vrlo neobične. I rijetke, zbog čega su pravi kolekcionari za njih spremni izdvojiti pozamašnu svotu novca. Neke sekice iz kolekcije vrlo su, vrlo stare, proizvedene za vrijeme 1. svjetskog rata.

/

Duh hrabrosti - biti drukčiji

Moju vjersku molitvu pjevaju Cohen i Cave, a od novije hrvatske duhovne glazbe me uglavnom prati osjećaj nelagode izuzev Čedu Antolića I Gibbu, ako se i njega može ukrcati u taj brod…
Pa molim braću I sestre po vjeri i nevjeri da ne trpaju sve svoje neistomišljenike u isti koš, ima nas i onih koji ne podupiru sve u vlastitim redovima i nema potrebe za agresijom I poistovjećivanjem s „vođama“, bilo svjetovnim ili crkvenim.

Moj jedini vođa je Isus, ali to ne znači da sam „ovca“ koja samo bleji ono što joj kažu, premda biblijska slika pastira i ovce ima jednu vrlo lijepu i potpuno drukčiju konotaciju, napisala je MonoperajAnka.

/

Priča o postojanim frizurama

Raščupane price:

- Daj me nemoj za*****... - dreknula je Keti kroz mobitel i brzo se pedagoški ispravila – Ovaj zezati!

- Ako sam rekla da dolazimo do četiri, onda dolazimo! - uzrujano je nastavila.
- Pet do četiri!!! A gdje ste vas dvije uopće? - interesirala sam se s druge strane slušalice.

- Baš smo na... - vuuuuuš - frizuri kod Tete Slavice – proderala se Keti – Moram ići pod haubu! - odbrusi mi i poklopi.

/

Zgurena kuća

Osvanuo je ponedjeljak. Bijaše kraj maja i sitna je rosulja sipila koprenasto oko Nje pa se osjećala kao svijet za sebe. Ta koprena kao da je čuvala jedan neodgonetnuti svijet.

Kroz tanki veo kiše vidjela je Njega, tamnu uokvirenu pozadinu u koju je trebala zaći. Odmah je prože osjećanje neizvjesnosti i uzbudljiva ispunjenja.

I dok je tako gledala kišu polako se prebaci u svoj imaginarni svijet, napisano je na blogu Jednina.

/

Stranac u noći

Još se živo sjećam malih, pitoresknih kuća koje su podsjećale na naša licitarska srca, sa slatkim svodovima iznad prozora boje meda i crvenkastim crjepovima. Pa ipak, koliko god ta ljepota bila šarmantna, nešto u načinu na koji se mrak brzo spuštao nad krovove i ta oštra, kontinentalna hladnoća, u meni su izazivali želju da što prije pobjegnem odatle. Šetali smo ulicama po kojima je svjetlucalo inje, slušali pjesmu veselog društvanca iz obližnje pivnice, tražili mjesto gdje bi mogli popiti nešto da nas ugrije u toj hladnoj, prosinačkoj noći. On je otišao u jednu sporednu uličicu kao izvidnica ne bi li pronašao neko slobodno mjesto u pubu ili restoranu, a ja sam ruku zabijenih duboko u džepove ostala čekati na trgu.

I tad je naišao taj muškarac. Odjednom, iza ugla, stvorio se ispred mene, sa tamnim, vlažnim očima dubljim od najdubljih oceana i čuperkom tamne kose koji mu je nehajno pao preko čela, napisala je Lou Salome.

/

Važno je pravit se tošo

Trogodišnje dijete tragično je u Puli skončalo od ruke svoje mentalno poremećene majke. Postavlja se pitanje odgovornosti pulskog Centra za socijalnu skrb. S druge strane, već godinama pa i desetljećima na najvećim se zagrebačkim križanjima mogu vidjeti romska djeca od tri ili pet godina kako prose između automobila, ili pak romske majke sa svojim ili posuđenim bebama u tom istom poslu. Postavlja li itko u tom slučaju pitanje bilo čije odgovornosti, odgovornosti policije, sustava socijalne skrbi, nadležnog ministarstva, pravobraniteljice za djecu, države, bilo koga? Naravno da ne, jer - budimo realni - to su ipak samo Romi. Koga briga za Rome, napisano je na blogu S-putnik.

/

Požutjele krhotine

Jedan od prvih filmova kojih se sjećam je „Dogodilo se sutra“ Rene Claira. Ostala mi je dugo u sjećanju upečatljiva ideja što bi se moglo dogoditi kad bi nam se omogućilo znati događaje unaprijed, što je junaku filma polazilo za rukom preko – sutrašnjih novina, piše Sajam taštine.

Desetak godina kasnije dolaskom u Zagreb, čekajući s drugim studentima na kiosku pored Vjesnika, sutrašnje grincajg novine s oglasnikom za stanove, „netko iz mase“ je komentirao kako su te sutrašnje novine zapravo pregled već zastarjelih vijesti.

Okupljanje za večernji dnevnik na jedinom TV-aparatu u bližem i daljem susjedstvu i na jedinoTV-programu bio je svojevrstan obred kad je tišina puka bila jača od one na misi.

/

Prosvjed

Kako god treba ponavljati uvijek isto gradivo u školi, tako treba prosvjedovati. Svake godine u isto vrijeme, na istom mjestu, zbog iste stvari... transparent u ruke, zviždaljka u usta, piše Elyca.

Tužan sam bio jučer kad sam došao u Rijeci pred Kont, manje prosvjednika nego prošle godine, a situacija znatno ozbiljnija, napisao je o prosvjedu nachtfresser.

Prosvjed za bolje školstvo, za nastavak reformi, za kvalitetnije obrazovanje. Bilo je oko 20.000 ljudi, po mojoj skromnoj procjeni, napisala je Luki.

/

Kako sam zavolio posuđivanje knjiga

Kažu da sam čitati naučio rano, tamo negdje sa 4-5 godina, i ja se zapravo ne sjećam doba kada nisam znao čitati. Kao klinac sam imao 3-4 slikovnice (jedne se sjećam, bila je "Mačak u čizmama", druga sam imena zaboravio), međutim knjiga uz koju sam počeo uistinu čitati bio je zemljopisni atlas svijeta u izdanju "Učila", firme u kojoj je moj tata u to doba radio. U to je doba (kasne 60-te i rane 70-te) firma svojim atlasima pokrivala ne samo hrvatsko tržište nego i nekih drugih jugoslavenskih republika i kako je preostalo nekoliko suvišnih otisnutih atlasa na slovenskom onda je jedan od njih donio doma ... a ja sam krenuo u listanje i čitanje ... i prije nego li sam znao bogznašto o životu oko sebe znao sam koješta o tadašnjim zemljama svijeta, napisao je Nepoznati Zagreb.

/

Splitske preporuke

Interesantna je ova priča u Splitu, piše Borgman. Splitski SDP i "Pametno" daju preporuku svojim glasačima... birajte Keruma! Vjerojatno to zahtijeva malo pojašnjenja.

Splitski SDP, temeljito razoren Baldasarovim ucjenama prema domaćem članstvu jednostavno nije ni spomena vrijedan. Ostali su samo Baldasarovi poslušnici, a Baldasar je izdao sve što je mogao, od ideje do ljudi, prošlost i budućnost, baš sve.

"Pametno" ima drugu računicu. Vrlo tihi kada se pored njih provlače upitni projekti, skoro nevidljivi, ali po pitanju podrške većini, jako predvidljivi i oni bi dali glas Kerumu.

Kandidati za splitskog gradonačelnika Željko Kerum i Andro Krstulović Opara umalo su se fizički sukobili tijekom sučeljavanja o čemu možete više pročitati na Dnevnik.hr-u.

/

Kako sam upoznao Springsteena

Za sve vas, koji očekujete neku ludu priču s koncerta, afterpartyja ili predvorja nekog hotela, žao mi je što ću vas razočarati.
Ispravnije bi tekst bilo nasloviti "kako sam spoznao Springsteena", al' meni je ljepše ovako kako jest.

Do pred nekoliko mjeseci, Springsteen je za mene bio samo još jedno ime glazbene scene. Čuo sam za njega, a rijetko tko i nije. Znao sam pobrojiti i prepoznati neke njegove uspješnice, poput Born in the USA, Glory Days, Hungry Heart i Streets of Philadelphia, no moj domet ovdje je završavao, napisao je Marko Mežnarić.

/

Nešto drugo

Ovo je nešto sasvim drugo, piše Moj pinklec.
Svi , koji me znaju privatno, znaju da ne volim liječnike.
Posljedica je to serije loših iskustava vezano uz moje najvažnije ljude u životu i liječnike. Kada se stav formira jako rano, on sa vremenom petrificira i teško ga je mijenjati i ja sam klasični primjer toga.
Život, taj mudri život, demantira nas same i naša uvjerenja.

Postoje liječnici pred kojima skidam kapu, klanjam se do poda njihovoj stručnosti i ljudskosti. Nabrojila bih ih na prste ruku, ali postoje.
Na blogu rijetko pišem o sebi i svojim najvažnijim ljudima, ne zbog sebe, već zbog tih mojih ljudi.
Ovo je nešto drugo. Sasvim osobno, različito od uobičajenog.
Dakle, jučer prije podne bila sam na Rebru na Hitnoj.

/

Može li Hrvatska bolje?

Na koju Hrvatsku mislite kad to pitate? Ako je u pitanju forsirana mainstream HR, ona sigurno ne može ni bolje ni dalje. Najdalje što može dogurati je do Jasenovca ili Bleiburga, do kao lijevih ili kao desnih luđaka, piše na blogu Izvorni život.

Koji je to komad Zemlje da ga se ovaj NAROD spreman odreći za hir aktualnih političara?
Jer, u ovih dvadeset i koju godinu kako je Todorić na poklon dobio NAŠ (to je stvarao Narod u bivšoj državi) trgovački koncern i sve što je išlo pod taj kišobran, a nije uspio poslovati s dobitkom čim je prezadužio sve firme, kako će sad taj dug vratiti isti taj koncern kad je konkurencija u trgovini sto puta veća? Kada je kupovna moć lošija a granice otvorene, napisao je Skrpun.

/

Promjene

Zadnja dva mjeseca, koliko me nije bilo na blogu, život mi liči na tursku sapunicu, piše Zvonka. Stalno se nešto događa. I dobro i manje dobro.
Čini se da je ova moja 50-ta godina prekretnica u koječemu, ako ne i u svemu.

Odlučila sam pokrenuti razvod u kojem zakoniti nije htio sudjelovati apsolutno ničime, pa sam tako hodočastila na sud nekoliko puta.

Počela sam vježbati. Svaki dan 15 minuta do pola sata.

Kako je 50-ta počela krasnim putovanjem po Dalmaciji, red je da tako i završi, pa sam bukirala u kolovozu sedam noćenja u Gradcu.

/

Poklonit ću ti jesen svog života

U rano proljeće, oko jedan sat popodne, zvuk trube razlijegao se jednom banijskom grobnom poljanom. Na repertoaru je bila otrcana ispraćajna Fala. Svirač je dobro svirao, vidjelo se da je istreniran. Zvuk trube baš se fino uklapa u ambijent, no melodija baš i ne, pomislio sam, piše Huc. Strujao je blag vjetrić.

Njen drug muž, Brane, stajao je pred rakom (prvi je odavno zgnjilio u istoj toj raci) i zapomagao – Kao ću ja bez tebe, milo moje! – pa onda malo cičao i cijukao, pa šmrcao, pa malo joj-joj jojkao, onda oj-oj ojkao.

/

Koja je tvoja revolucija?

Svatko od nas pokušava osmisliti svoj život i živjeti ga na najbolji mogući način. Od dana kada nas je po prvi put zrak ošamario svojom nevjerojatnom snagom i prostrujio našim malenim tjelešcem, mi smo napravili već prvi korak. Od toga dana počinjemo biti izloženi svemu onome što čini ovaj svijet, ovaj planet. Bivamo izloženi ljubavi, kulturi, religiji, politici, predrasudama, diskriminaciji, radosti, plaču, boli, sreći.

Naš maleni kozmos pokušava se ukrasiti od onih koji su ovu inicijaciju prošli davnih dana. Na žalost, mnogi od tih pripadnika ljudskog roda, ukalupljeni, zastrašeni, nijemi, čine isto što su i njima činili na njihovom početku. Začarani krug naučenog obrasca mišljenja i osjećanja, napisala je La Loba.

Prikaži još vijesti...
Statistika

Zadnja 24h

kreiranih blogova

postova

komentara

logiranih korisnika

Trenutno

blogera piše komentar

blogera piše post

Blog.hr

Uvjeti korištenja

impressum

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se