Vijesti s bloga

/

Imena

Imena su totalno nebitna stvar. Dok su normalna. Ovaj se zove ovako, onaj onako, neko je malo zvučnije neko malo manje, ali u načelu što je ime? Par slova najčešće ne baš pametnog značenja koja kad mama drekne s balkona dolaziš kući na večeru. A i kako se čini par slova kojima te samo dotična u kasnijoj dobi zove. I to kad je ljuta. Uglavnom ti svako životno razdoblje i društvo nakelje neki nadimak. Kakav sadist moraš biti da nazoveš dijete Seljadin??? Pa to je za streljački vod momentalno, piše Joanna has left Stepford.

/

Fino do groba

Koja je razlika između debljine i pretilosti? Debljina označava povišen indeks tjelesne mase (u korist potkožnog masnog tkiva) i kao takva je stanje. Pretilost nastaje prekomjernim nakupljanjem masti u organizmu, povećanjem tjelesne težine i kronična je bolest. Donedavno se o debljini, tj. pretilosti govorilo kao o epidemiji, dok se danas sve češće može čuti izraz - pandemija. I ovi poremećaji upravo to i jesu. Đus piše da se Hrvati nalaze na petom mjestu na ljestvici pretilosti u Europi, a deveti su u svijetu. Što je još strašnije, najnoviji podaci govore da je Hrvatska treća u Europi kada se uzima u obzir pretilost djece!

/

Kako smo se mučili kroz povijest?

Žena u crnom se okrenula od mainstream literature izučavanju nečeg malo opskurnijeg, što je rezultiralo tekstom koji nije baš za svačiji želudac. Po pitanju sadomazohističkih upražnjavanja animalnih poriva skrivenih u ljudskoj psihi, srednji vijek se pokazao uvjerljivo najmaštovitijim i najdovitljivijim. Vrijeme koje je iznjedrilo institucionalnu nadmoć nad siromašnim i nepismenim pojedincem, ostavilo je neizbrisiv trag u krvi koristeći se, pritom, instrumentima čiji su nazivi ponekad dovoljno slatki da zavedu i najokorjelijeg cinika, a primjena dovoljno brutalna da svaka riječ zamre na usnama prije nego se uspije artikulirati.

/

Koliko razumiju psi?

Indijanka vegetarijanka je pisala o još jednom istraživanju, u kojemu se došlo do spoznaje koliko psi razumiju. Utvrđeno je da pas ima slične kognitivne sposobnosti kao otprilike dvogodišnje dijete. Psi ne samo da reagiraju na riječi koje izgovaramo, već shvaćaju i njihov smisao te ton našega glasa. Način na koji pas reagira odgovara reakciji djeteta uzrasta od šest mjeseci do dvije godine, a pas najbolje reagira kada se s njim uspostavi vizualni kontakt, kao uostalom i bebe i mala djeca. Psi shvaćaju našu želju za komuniciranjem i trude se shvatiti što od njih tražimo i što mislimo.

/

EU & smeće

Nacija se polarizirala na one koji su za EU i protivnike ulaska u Europsku uniju. Bloodeeleeshte piše da mu je nakaradno gledati kako se i jedni i drugi tek zadnjih dana trse onu letargičnu većinu privoljeti uz sebe. I iako je No-EU tabor na najnižim granama argumentacije kada se gleda javno predstavljanje onih koji su uzeli govoriti u ime svih euroskeptika svejedno šuplje zvuče neke priče. A Ministrica Pusić valjda je izračunala da nema vremena za nadoknađivanja, pa je umjesto pozitivne kampanje, krenula s apokaliptičnim "u glavu", svaki dan s novim: neki dan su na tapeti bili gospodarski kolaps i izolacija ako odbijemo ući (drčnim Balkancima bolje je ne prijetiti ucjenama, ali kasno je sad i za to), jučer je apokaliptično upozoravala "da, nećete dobiti mirovine ako ne uđemo".

/

Druga strana žene

O ženama se sve zna - to je najveća zabluda čovječanstva, piše Twirl. Zna se onoliko koliko je njena propagandna mašinerija dopustila i uglavnom je riječ o, blago rečeno, iskrivljenim činjenicama. Druga strana žene je strana nevidljiva muškarcima, dok im nije prekasno. To je nešto što se ne vidi kod pčela. Pčele neće, kada im cvijet natukne, da bi trebale zaraditi nektar, žalcem izbost taj cvijet, grčeći se od duševne boli, pritom, koju im je nanio, pokušajem uskraćivanja njihovog prirodnog prava. No, pokušajte ženi uskratiti njeno prirodno pravo na nektar... Ako imate sreće, odletjet će na drugi cvijet ako ne… Sumnjam da će vam mahanje ručicama pomoći.

/

Facebook guzice i sise

Facebook je pun postova o ljubavi, pun je linkova za ljubavne pjesme, za ljubav prema humanitarnom radu, zaštiti životinja, spašavanju bolesnih, a s druge strane, što bi rekli TBF-ovci "Di god pogledam guzice i sise - alo, alo di si? Di god se okrenem gledaju u mene." Sunnyday girl the only one piše da guzice i sise ne traže ništa; ne komentiraju, ne propovijedaju, ne zagovaraju - samo se slikaju, stoje, gledaju, mame, dozivaju, bude maštu, ne opterećuju već pobuđuju…

/

Čija je ova vožnja?

Neki ljudi nas spase kao što se spašavaju ptice koje ispadaju iz gnijezda. Tessin brat recimo ima čudnu karmu. Svako toliko mu pred noge, na asfalt, padne neka mala letno neosposobljena ptica koju on onda spasi. A Tessa ima čudnu karmu da letno neosposobljena svako toliko ispadne na asfalt. Neki ljudi nas nježno pokupe s asfalta kao što se pokupi ptica. Oni ljudi koji su dugo čitali njene bose tragove u snijegu znaju da poneka ptica ne može pripadati čovjeku.

/

Je li lov sport?

Sport bi po definiciji trebao biti odmjeravanje snaga dvaju ili više sudionika (protivnika) jednakih sposobnosti, jednakih mogućnosti i u istim uvjetima, gdje imaju potpuno jednake šanse. Može li se stoga lov nazivati sportom? Dordora2 se ne bi složila. Imaju li bespomoćne životinje ikakvu šansu za preživljavanje pred hordom napaljenih barbara željnih krvi, koji ih iz sigurne udaljenosti, oboružani najmodernijim sofisticiranim puškama, ubijaju bez ikakvog rizika za sebe?

/

Drpolit

Ukazuje li fenomen liječnika u hrvatskoj politici na nezdravo društvo ili potvrđuje korumpiranost u kojoj je zdravstvo (iza sudstva) na drugome mjestu? Postati liječnik i nije baš jednostavno, piše Primakka. Najteže je proći onaj upisni prag na medicinskom fakultetu. Mnogi nadareni đaci ostanu ispod linije upisanih. A onda svršeni doktori kliznu u politiku. Od dijabetologa Granića, internista Pašalića, radiologa Hebranga, pa preko zubara Jurišića, hematologa Mrsića, anesteziologa Duspare, ginekologa Vrančića i Milinovića, gastroenterologa/hepatologa Ostojića, neurologa Kostovića, endokrinologa Vlahušića do sve novijih mladih snaga.

/

Ovisnost o tehnologiji

Kad je onomad na Dubrovnik naletjela velika nevera pa pred njim pomela veliki usidreni turistički kruzer koji je oštetio podvodne kabele i umalo se zabio u obalu, u razgovoru s prijateljima Modesti je rekla: "Vidiš šta ti je sila prirode, tu ni sidro ne pomaže." Sjeća se da su je blijedo pogledali i začuđeno rekli: "Sidro? Kakvo sidro?" Prisjetila se ove zgode, jer joj se nekako čini da je i u ovoj zadnjoj havariji talijanskog kruzera, veliku ulogu odigralo slijepo vjerovanje i oslanjanje na tehnologiju, nauštrb starih vještina, da ne kaže elementarnog razuma.

/

Prehranom protiv nesanice

"Mama, moram na zahod, moram piti vode, žedan sam, gladan sam..." Ovo je poznato svakom roditelju, nakon što je svoju dječicu potrpao u krevet njima se nikako ne spava i izlaze iz kreveta svako malo. A ujutro moraju rano ustati. Pogotovo kod djece je najvažnije za dobar san imati što mirniji i staloženiji postupak odlaska u krevet. Važni su stalni rituali poput zadnjeg odlaska na wc, pranja zubi, pričanja priče ili čitanja knjige te još malo maženja uz razgovor o provedenom danu. Kuharica za djecu donosi popis namirnica koje će vam pomoći da lakše utonete u san te namirnice koje ne smijete uzimati prije spavanja.

/

Zagreb u devedesetima

Dominik je ispričao svoju priču, a Pergament ju je pretočila u post. Godine 1990. krenuo sam u prvi razred. Mama mi je kupila novu novcatu školsku torbu. Drugog dana u školi upoznao sam se s dečkom koji je sjeo pored mene. Rekao je da se zove Janko i pitao me želim li polovicu njegovog sendviča. Janko je svakog dana išao sa mnom dio puta u školu i iz škole pa mi je pričao kakve mu je sve stripove baka iz Njemačke donijela, kakve je časopise sa golim tetama pronašao u bratovoj sobi i kakve mu slatkiše poklanja poštar Mirko kako ne bi rekao tati da se druži s Jankovom mamom u spavaćoj sobi. Poštar Mirko je rekao Janku da ga mama podučava njemačkome, ali mi je Janko objasnio da Mirku njemački baš i ne ide jer Jankova mama često glasno viče na njega kad su sami u sobi.

/

Opasne životinje Australije

Europa je jedan bezopasan kontinent. Vuk, medvjed, crna udovica, tu i tamo koja zmija za čiji ugriz postoji protuotrov te još ponešto što nas može ugroziti, ali, sve u svemu, u prirodi možemo biti vrlo opušteni uz normalan oprez, piše The Journey. Vjerojatno dobar dio opuštenosti dolazi i od toga što poznamo potencijalne opasnosti. U Europi, čovjek je sam sebi najveća opasnost, no u Australiji je priča posve drukčija. Od 25 najsmrtonosnijih zmija na svijetu, 20 ih živi baš tu, odeš na razgledavanje jedne prelijepe plaže koja je na glasu kao najljepša na kontinentu, a vodiči su u odijelima te ne dozvoljavaju kupanje u kupaćim kostimima zbog straha od meduza…

/

Knjige su za čitanje

Susjed Pero je opet nadrljao. Susjeda Matić odsvirala je svoju poznatu simfoniju kuhinjskim posuđem uz tenor pičkaranje. Jadničak je kupio krive knjige za novi regal. Ne pašu ni po boji, ni po veličini, a još su k tome i sve različite! Bjesomar se mudro sjetio pa je teti Anić rekao da susjedu Matić posavjetuje da ode u radnju kod Štefa i naruči lažne knjige. Kuna po komadu, a izgledaju k'o prave! Nitko ne vidi da se iza korica krije stiropor. Knjige su za to da skupljaju prašinu na polici, a ne da ih se pročita ili obogati vokabular, a presudno je da perfektno estetski stanu u police.

/

Niski muškarci

Ako ste pratili blog Seke Smith, zasigurno ste čuli za Sanjuizsvihpostova. Sad i ona ima svoj blog koji se zove Koka u raljama života, a u prvom postu piše o niskim muškarcima. Ne želim generalizirati, ali nekako iz iskustva koje nije baš malo (45 godina), mogu reći da muškarci niži od 165 cm svoj nedostatak centimetara visine (za one druge centimetre ne znam) na sve moguće druge načine žele to nadoknaditi. Oni se trude biti najmirisniji. Oni se trude na sebi imati sve najskuplje i najnovije.

/

Dvije-tri o istini skijanja

Stvar sa skijanjem olako se banalizira. Auzmish kod Shelly piše da mu je puno spektakularnije bilo nekad davno vidjeti dvometarske skije na oblastom krovu Fiće, nego današnje Thule-Boxeve na besmislenim i ne manje spuštenim SUV-ovima neterensko aluminijskih felgi. A i današnje skije nisu više tako reprezentativne dužine. Kad se pakirate na skijanje, kao da se potajice odšuljavate, osim pokojeg znatiželjnog susjeda, nitko ne vidi na prvi pogled kamo ste krenuli.

/

Problematični tip

Da je u Hrvatskoj iznimno teško naći posao, znaju već i ptice na grani. Vojska nezaposlenih na otvorene natječaje šalje molbe u nadi da će im netko odgovoriti i pozvati ih na razgovor. Bloger Šumi je bio jedan od sretnika koji je na web stranici saznao da je pozvan na testiranje za posao u Fondu za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost. No, tamo ga je dočekalo iznenađenje, pročitajte kakvo…

/

Muškarci koji mrze žene

Žena u crnom piše da je jedna od onih osoba čiji kvocijent emocionalne inteligencije nije dovoljno visok, a da joj se karakter ne bi poljuljao pod svakodnevnim medijskim bombardiranjem informacijama o ekskvizitnoj Lisbeth Salander i njezinim antiheroinskim čarima, pa je poklekla pod pritiskom i uhvatila se u koštac s posthumnim ostacima švedskog wunder-menscha Larssona, a sve pod izgovorom kako ne valja biti opće nekulturan i neinformiran i kako je svaka knjiga, makar bila vrijedna ništice, zaslužila biti pročitana, pa zaboravljena u prašini.

/

Jesu li eurofili crne ovce?

U posljednjih nekoliko tjedana blogerica Zasučimo mozgove osjeća se kao crna ovca u svom širem okruženju. Naime, ona je eurofil. Fascinantno joj je kako je nastala jedna sljedba mladih visokoobrazovanih ljudi, njenih kolega i prijatelja, koji će na referendumu glasati protiv ulaska Hrvatske u Europsku uniju. Onda se zapitala, u čemu je tu stvar? Zašto baš taj profil ljudi? Zaključuje da je tako zbog nedostatka informacija i viška propagande, raznorazne informacije o Europskoj uniji počele su se širiti underground kanalima – forumima, usmenom predajom, zavjereničkim mailovima. Čini se da smo skloniji povjerovati takvim informacijama, koje nisu javno dostupne i koje čujemo od prijatelja, pa ih automatski smatramo vjerodostojnijima.

/

Confined mind

Dubok udisaj, osjetiš kako ti kisik ispunjava krv. Nanosekunda olakšanja. U bezimeno doba noći, na kišnom parkiralištu. Slika nikad nije bila tako vividna. Ta izolacija, odvojenost, separacija. Nalazimo se u svijetu koji ne poznajemo, ograđeni zidovima riječi. Štoviše, na jedan pomalo autodestruktivan način, ne poznajemo niti sami sebe. Ipak, Ed Hunter nalazi neopisivu potrebu da pokuša...

/

Pet navika uspješnih muškaraca

Brod u boci je opisao navike uspješnih muškaraca. Na samom početku, nemojmo se lagati, osnovno mjerilo, etalon i prapočelo po kojem će netko zaključiti da ste uspješni je – novac! Nemojte se nikada previše truditi oko bilo čega u životu niti pokazati da vam je previše stalo. Ako ste ikada bili u dilemi, oženiti se lijepom ili oženiti se pametnom ženom, onda dileme zapravo i nema - oženite se lijepom i pametnom. Brzi uspjeh najkraći je put do propasti. On je kao orgazam. Koliko god dobar bio, nakon njega, stvari će definitivno postati gore. Preciznije rečeno – dolje. Svakako mlohavije. A mlohavost je, ako slučajno niste znali - osmi smrtni grijeh.

/

Nina Badrić ide na Eurosong

Trebalo nam je samo 20 godina da na Dori netko kaže "Dosta javnosti bez ukusa, dosta veza, dosta podmazanog žirija i maminih i tatinih pernatih sinova i kćeri! Ajmo poslati nekoga za koga znamo da može napraviti hit koji nije šund i koji može biti vrlo aktualan." Ribac je jako zadovoljan izborom Nine Badrić. Ne može se svakome udovoljiti, a voljeli je ili ne, morate priznati Nini da zna svoj posao.

/

ZOO simfonija

Ako imate manje od trideset i nešto godina nova epizoda SPIG-ovaca bi vam mogla biti dosadna. Svi ostali se mogu prepustiti još jednom dragulju iz njihove radionice - priči koju ćete sigurno htjeti pročitati bar još jedanput. Previše mudrijati o 'Alanu Fordu' nema nekog velikog smisla! Njegovi autori, pravim imenom Roberto Raviola i Lucciano Secchi zadužili su devetu umjetnost kao što je, primjerice 'Leteći cirkus Montyja Pythona' komediju.

/

Nepravda na tipično hrvatski način

Poželite li se iz prve ruke uvjeriti u to kako izgleda prava pravcata nepravda na tipično hrvatski način (ili, prije bi Kinky rekla, tipično hrvatski kretenizam), idealno mjesto za to vam je članak 35. Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji. Poštovati poginule hrvatske branitelje – da. Pomoći preživjelim i nelažnim hrvatskim braniteljima, posebice nelažnim invalidima iz Domovinskog rata - da – u socijalno prihvatljivoj i razumnoj mjeri. Suosjećati s njima i s članovima njihovih obitelji – da. Pomoći članovima obitelji poginulih hrvatskih branitelja – da – opet u socijalno prihvatljivoj i razumnoj mjeri. Međutim, razumna mjera NIJE prednost pri zapošljavanju, jednako kao što razumna mjera NIJE bila niti prednost pri upisu na studije.

/

Vladi RH

Poštovani, slobodan sam uputiti Vam zamolbu a kao žitelj i birač-glasač ovoga grada osjećam i dužnost da pomognem ako sam u prilici makar svojim opažanjem. Danas u ovom skladnom i sretnom dobu kad ljudi imaju obilje slobodnog vremena; danas u vremenu sveobuhvatnih recesija i procesija, digresija i agresija razmišljam da ne bi na odmet bilo ponekad, reda radi otvoriti i neko radno mjesto. Ne da je meni krivo što sretni ljudi zadovoljno i svojski glancaju ploče kalelarge, poljane i rive. Ne, božesačuvaj, daleko od toga... Pročitajte što je dalje u svom pismu Vladi napisao Fra gavun.

/

Ne, nemoj mi prići

U kemijskim reakcijama sa suprotnim spolom sve je naizgled tako jednostavno – a opet se svakodnevno uvjeravamo koliko je komplicirano, piše Morska sol. U Rječniku hrvatskoga jezika piše da koketirati znači privlačiti pozornost suprotnoga spola, uglavnom radi zadovoljenja taštine; očijukati; afektirati. E sad... jesmo li se time što smo reagirali na nečiju zainteresiranost tako da smo i sami pokazali znatiželju – upustili u koketiranje? Očijukamo li?

/

Intuitivno

Zanimljivo pitanje je nedavno blogerici Semiramidin vrt postavljeno. Koliko vjeruje svojoj intuiciji? Zamislila se i trebala joj je sekunda-dvije da složi misli i sjeti se koliko puta je uopće bila u situaciji da je morala reagirati intuitivno. I iznenadilo ju je da je nemali broj puta tako. Često puta se nalazi na raskrižjima svakakvih vrsta i dobar dio puta reagira racionalno (jer to uostalom i smatra najboljim), ali bome je bilo i drugih situacija.

/

Crkva

Duhovnost i tradicija dva su pojma koja se međusobno potiru. Kultura i tradicija izvrsno se slažu i nadopunjuju, ali tradicija i duhovnost ne idu skupa. Zbog toga što je duhovnost prije svega budnost, mač sadašnjosti koji se ne orijentira prema zodijaku tuđih iskustava, već jedino i isključivo prema vlastitim unutarnjim inputima. Crkva je danas više nego zrela za veliku, ogromnu rekonstrukciju, piše Marko Aureliano. Sama od sebe, ta se rekonstrukcija nikada neće dogoditi. Crkva posve nezasluženo uživa strahovitu društvenu moć, koju dakako zloupotrebljava gdje god stigne. Teško da se može u nekoga uperiti prst i reći: on je glavni ili najveći krivac. Krivi smo svi. Krivica je na svima nama, bez iznimke.

/

Žgaravica

Čovjek bi očekivao da osoba koja se već dugo smatra gurmankom (zlobnici to neopravdano etiketiraju kao "izjelica" i "ispičutura"), voli probati i u sebe utrpati sve i svašta, već dobro poznaje koncept žgaravice, kao nekakvo opće mjesto i posljedicu svog nezasitnog lajfstajla. No, našu Gurwoman žgaravica je dosad zaobilazila, kao i Balaševićev opus, kartanje bele ili fakultetske glavobolje. Kad ju je konačno posjetila, Gurwoman joj je odlučila napisati pjesmicu: Za oko brzo sam ti zapela. U lonac strasti još brže upala. Lagana vatrica, prava milina. Apetit raste, a teče slina.

/

Dva stupnja naše svakodnevnice

Ima dana kad nam sve, ama baš sve polazi za rukom, a ponekad se stvari same od sebe okrenu naopako i uopće ne znamo gdje nam je glava, a gdje su nam noge. Većinu takva stanja dovedu gotovo do očajanja, piše Nomad13. Srećom, slučajno ili ne, uvijek se nađe netko pored nas iz manjine tko se nasmije i pokuša nas uvjeriti da ništa na ovom svijetu nije stalno ni nepromjenljivo.

/

Zašto ne Zagreb

Regina Elena piše da ima dva pogleda na život. Jedan krajnje romantičan, a drugi je krajnje pragmatičan. Ne živi se od ljubavi već od novca. Ekonomska egzistencija je uvijek korak ispred svega, jer bez novca naprosto ne možete funkcionirati ma koliko mu omalovažavali značenje i utjecaj na život. U Zagrebu je boravila nebrojeno puta, poslovno i privatno, a prošle i pretprošle zime otvorila se mogućnost preseljenja iz privatnih razloga u hrvatski glavni grad. No, njeno preseljenje podrazumijeva i preseljenje barem jednog posla kojim se bavi. Pročitajte zašto je odustala od Zagreba.

/

Poslušni pačići

Većina nas, nažalost, nije u životu imala sreću biti "podarenima" amnezijom koja bi nam u trenu iz psihe izbrisala događaje koji su nam je doslovno silovali. O čemu piše Love to read? Sjećate li se devedesetih kad su nam prekidali filmove na nacionalnoj dalekovidnici kako bismo vidjeli, po život važne informacije, gdje predsjednik Tuđman i njegovi pačići sudjeluju na nekom domjenku? Svi smo mi bili žrtve, djeca državnog odgoja, a produkt svega toga krajnje je vidljiv: pesimizam i alergija na sve što se kreće u političkom svemiru. A što je s onim koji je sve to ispekao, koji nas je u sve to "uvalio"? Odakle dolazi vrelo te agresije, iskompleksiranosti – je li rezultat lošeg odgoja?

/

Savršenstvo je mit!

"Savršenstvo je dostižno", to je mit suvremenog industrijskog društva koji nam promidžba neprestano ulijeva u podsvijest: savršena kuća, besprijekorno tijelo, potpuna sigurnost u starosti (ako plaćaš policu životnog osiguranja). U stvarnosti je savršenstvo rijetko, nestalno i postiže se slučajno, piše Doors. Život ne mora biti savršen! Neiskorjenjiv mit o savršenom životu opasna je iluzija, do tog su zaključka došli mnogi psiholozi. Taj mit troši energiju, umjesto da čovjeku daje snagu. Jer, život ima pogreške, kutove i rubove, radosne i opuštene nesavršenosti. Samo onaj tko ih prihvati i ugradi u svoje postojanje, živjet će punim životom.

/

Malo o trulosti hrvatistanskoj

A sad jedan stručni vrišteći frustrirajući post. Budući da je mazohistica po prirodi, Crveni mrak je počela opet slati molbe za posao po Hrvatistanu. Tek toliko da vidi reakcije i da jednog dana (ukoliko negdje nađe posao) može svijetu reći: Eh, ja sam njih htjela, oni mene nisu. U tri dana je poslala 114 molbi, kad li ono ista stvar kao i u bijelom svijetu ili čak i gore. Ili nema odgovora ili su negativni.

/

Hrvatska je sportska velesila?

U Hrvatskoj poznato je, postoji milijun nogometnih izbornika, znalaca košarke, Formule 1, rukometa, tenisa, a sad i hokeja. Svi se oni razlikuju u svojim stajalištima i teško da ćete naći stotinjak hrvatskih zaljubljenika u sport koji o nekome ili nečemu imaju jednak pogled. Međutim, konsenzus će se postići oko činjenice da smo mi sportska velesila s obzirom na našu veličinu i broj stanovnika. No je li to baš tako? Marole je usporedio Hrvatsku s nekoliko zemalja te ukazao na činjenicu da nismo baš takva sportska sila kakvom se često dičimo.

/

EU projekti

Borgman piše da je euroskeptik, napisao je post o pretpristupnim i pristupnim fondovima. Često spominjana rečenica glasi: "Poljoprivrednici će moći dobiti…" Priča se o projektima IPAR, SAPAR i sličnim kraticama koje zapravo jako malo govore. Što to treba napraviti kako biste ulovili tu "zlatnu koku" i osjetili blagodati EU na svojoj koži? Prvo i osnovno, čeka vas nevjerojatna borba s administracijom, ali ne samo s onom u našoj državi, nego i s europskom. Za sve postoji pravilo.

/

Zanimljiv paradoks

Ljudi oduvijek traže tuđe mišljenje, toliko su u stanju piliti da kažeš što UISTINU misliš. Kad to učiniš, nije im pravo i okreću se onima sladunjavima, od kojih će čuti ono što su željeli čuti. Zanimljiv paradoks. Ima li stvari na svijetu koja bi bila toliko precijenjena kao iskrenost, pita se Kojotica. Toliko se drobi o njoj, svi je silno vole, a nitko je ne želi. U isto vrijeme svi kao mrze laž, a naprosto obožavaju tu kurvu.

/

Može biti i gore

Dragi blogeri, vratio se Svinjac i odmah žestoko kreće. Kažu da će 2012. godina biti još teža nego prošla. Nema se para, kasa je prazna. Važne su to stvari. Ali PMS-u ide na onu stvar cviljenje oko toga pa poručuje svima da odu do Instituta za tumore i otvore oči: može biti i puno gore. Za sve ovo što nam se događa nisu krivi samo političari nego i svi oni koju su takve političare izabrali.

/

Turizam po lički

Neki dan je Krule čitao tekst u kojemu doslovce piše: "Turisti iz Australije su pijani, drogirani i ludi, bolje da nisu ni došli". Cijela naša država daje dojam kao da smo svi kompletno pijani, drogirani, a to da smo svi skupa ludi, to nije ništa novo. E, ali kad su nam u goste došli isti takvi kao što smo i mi sami, e to nam smeta. Krule se proglasio direktorom Ličke turističke zajednice, ako australske turiste ne žele Dubrovčani, neka ih pošalju u Liku, tamo je bogata ponuda: šetnja minskim poljem, pucanje iz kalašnjikova, flašom u glavu, ribe na dinamit…

/

Muke po novogodišnjim odlukama

Kao i nakon svake godinice, treba napraviti suma sumarum. Zbrojiti sve što je vrijedilo, oduzet sve što nije te donijeti neke odluke kako bi nova godina bila bolja od stare. Budući da su je blagdani skoro uništili, Gratakaža je rekla sama sebi: prelazim na zdravo življenje. I u tom tonu je odlučila: prvo ide na rigoroznu dijetu, pa na fitness ili na trbušni ples te prestaje pušiti (jer je sasvim out). Kad je sve posložila u glavi, morala je i na karti… A kako je ispalo na kraju, pročitajte u novom postu.

/

Dame biraju

Sjećate li se stihova Jer uvijek kad su za ples birale dame, nikad nisam bio izabran? Pametni zub piše da se era velikih zagrebačkih plesnjaka svodi na jedan jedini, istina, veliki ples održan ledene zimske noći u godini čovjekovog spuštanja na Mjesec. Svirala je jedna od onih grupa neobičnog, zbirnog imena. Jedna od onih grupa koja nije imala vlastitih pjesama nego su izvodili sladunjave ljigavice na, istina, odličnom engleskom, svirajući solidno, ponekad i kvalitetnije od originalnih izvođača. Točno u ponoć, bend je zamuknuo usred pjesme, a mladi je frontmen svečano objavio: “Ovaj ples biraju djevojke!“

/

Prvi

Vjerujete li da se po prvom danu prepoznaje kakva će biti cijela godina? Zlica od opaka zna da je to čisto praznovjerje no ipak je odlučila prvi dan pametno provesti u nadi da će začarobirati cijelu godinu pa će joj biti pametno provedena. Nada umire zadnja, u teškim mukama. Kad je dan već bio na izmaku, zaključila je da joj je ponekad draže drugo, da ne spominjemo i poslovično bacanje prvih mačića…

/

Prva pomoć

Nadamo se da ste se noćas dobro zabavili i da niste pretjerali s alkoholom. No, ako ste popili koju čašicu više, Master Alexxl nudi savjete za prvu pomoć. Prekaljeni muži, kao on, mamurluk liječe žesticom i odmah su spremni za reprizu. One osjetljivijih želudaca, bloger savjetuje da si skuhaju (ili još bolje – da im netko drugi skuha) juhicu. Najbolja je neka kisela juhica, na bazi rasola, vina ili s par kapi limuna.

/

Da vam očvrsne karakter

Načitala se recepata, dobrih želja, nagledala se dobroželećih slika, što bi značilo da nema što dodati. Mislila je reklamirati način kako pravi sarmu, ali ju je gosp. majstor od kuhinje pretekao, kolača ima za šlepera natovarit, a komu je više do hrane. Stoga vam je Malo ti, malo ja napisala čestitku iz srca: Razloga za veselje tražite oko svoje osi (ose), jer ako to budete čekali s Markova i ostalih trgova, bojim se da ćete slabo utržiti, radujte se narode sami sebi, a ja vam želim da vam to pođe za rukom, nogom, svejedno. SRETNO, što god to značilo!

/

Sretna vam 2012.

Blog.hr vam želi da vam se sve želje ostvare u sljedećoj godini te da vam bude bolja i plodnija nego prošla. Metamorfozi je 2011. bila godina revolucije. Žestoka, moćna, korjenitih promjena, velikih zanosa, teških realnosti. Godina utapanja i smirenog plivanja, hvatanja dobrog vala i mahnitog izgaranja na divljim valovima. Plod bajame (badema) je simbol zdravlja, plodnosti, bogatstva, sreće i dugog života. U novoj godini Nelina gustirna nam želi da nam se uvijek nađu bademi pri ruci. P.s. ako niste, stignete još skuhati kraljicu blagdanskog stola – sarmu.

/

2011. u slikama

Kako riječima opisati koliko Ribafish obožava ovog svog jedinog Durivoja Maznog Rokatanskog Prvog Nedokazljivog? Nikako, zato su tu slike godine za nama, godine koja je bila jedna od najtežih u životu, ali i najljepših, upravo zahvaljujući baš njegovom najdražem rastavitom šestogodišnjaku. Rok je postao braco, mama je rodila seku Brunu i čovječuljak oduševljava sve žive svojom brigom i ljubavlju. Jedino je mamu pitao "Čuj, jel za svako dijete treba novi tata?", ali još malo i shvatit će...

/

Koji obitava u šumi

Znate li otkud dolazi naziv Silvestrovo za zadnji dan u godini? Za Silvestra je Golden age prvi put čuo kao mačka, u crtiću, tek kasnije je saznao da je i 33. papa nosio to ime. Silvestrovo je dobilo naziv po papi svetom Silvestru I., koji ima spomendan toga dana. Zadnjeg dana prosinca svjetovni puk je oduvijek proslavljao bučno i uz bogate trpeze, kako bi se rastjerali zli dusi, crkvene vlasti su ga bezuspješno pokušavali proglasiti postom.
I nemrsom.

/

Sreća

Jedna je od pomalo mističnih i teško opisivih riječi. O njoj su već mnogo toga napisali, cijelog života smo u potrazi za njom ili je jednostavno čekamo, nadamo joj se – sreća. Za svakoga od nas ima potpuno drugačije značenje, a ovisi i o raspoloženju, danu u tjednu, okolnostima, inspiraciji, piše Lavica2. Može nas okrznuti poput laganog daha, nečujno nam se ušuljati kroz prozor, doslovce ujuriti u život, malena i samozatajna ili velika poput najljepše slike, vala ili duge.

/

Od Silvestrovanja do masturbacije

Ne bi li bilo zgodno ako se primjerice dijete mora roditi malo ranije da to bude u subotu u ponoć, onda dobiješ neke pare. Da ne bude svako zlo samo za zlo, a i da bude uzbudljivo. Jer je porod sam po sebi zapravo dosadan. Čekanje u beskraj. Godina je na izmaku, a Trudna ja piše da joj je ukradeno pola godine. Od lipnja leži i inkubira, tako je i krenula s bloganjem. Ako je niste dosad upoznali, prelistajte njene postove i otkrit ćete trudnicu koja bez dlake na jeziku piše o svom "blaženom" stanju.

/

Čari pirotehnike

Mnogima je novogodišnja noć bez vatrometa i buke nezamisliva. Takav ugođaj potječe još iz srednjeg vijeka kad su ljudi u noći dočeka Nove godine zveckanjem tjerali zle duhove. Kasnije se u tu svrhu koristio bubanj ili drugi instrumenti, a potom i crkvena zvona. Današnja moderna verzija za stvaranje buke su različita pirotehnička sredstva, piše Doors. Od 27. prosinca do 1. siječnja mogu se na našim prostorima koristiti (dakako uz nužan oprez) pirotehnička sredstva druge i treće kategorije.

/

Zaljubljena u ženu

Zima u Zagrebu. Kraj godine opasnog življenja, kraj godine velikih promjena... Ne zna Tessa da je Zagreb, ne zna da je zima. U svojoj četrdesetdrugoj zaljubljuje se u ženu. Bolećiva. Opijena. Ne može je smetnuti, ne može je istjerati... ni dimom ni metlom ni tamjanom. Čeka je, prati je, a ona bježi, ali kao da kaže – ja sam srna klecavog koljena... nanjuši mi trag, i onda je pušta da ide, da izabere smjer i ritam i gdje i kamo i koliko i kako dugo njenim venama, a onda je slijedi kroz nju samu kao kroz maglu. Pa je hvata u stisak čvrst i blag, i vidi najednom da ima stisak muške ruke.

/

Dva stupnja veselja

Nova godina je pred vratima. Kao i uvijek, većina će na trenutak zaboraviti na realnost i dati srcima oduška. Kad je Titanik tonuo neki su nastavili plesati uz zvuke orkestra misleći da je grdosija nepotopiva, i uz pjesmu zajedno s njom završili na dnu Atlantika. Je li ovo trenutak za neobuzdano veselje ili za veselje s dozom opreza, svako mora odlučiti sam za sebe. Brod na slici Nomada strahovito podsjeća na Lijepu našu u novoj godini.

/

Što je muškarac bez kondicije

Čim Duboko modro more vidi kakvo ozbiljno znanstveno istraživanje, dobije neopisivu želju za upoznavanjem znanstvenih celebrityja koji se njima bave. Ako postoji veliko šarenilo sadržaja kojima nas uveseljava industrija zabave, zašto nas ne bi veselila znanstvenozabavna istraživanja? Ako postoji Modni Mačak, da se pojavi i kakav popularni Znanstveni Mačak? Tako se popularnoznanstveno zabavila čitajući članak u čijem naslovu stoji da su "muškarci gluplji nakon interakcije sa ženama".

/

Umro Čedo Martinić

Kolege su potresene viješću da je Ante Čedo Martinić preminuo u Splitu, piše na blogu Vatrene vijesti. Iako su to očekivali, ništa ih nije moglo pripremiti na trenutak u kojem su ostali bez prijatelja. Martinić je naime, oduvijek obožavao pjevati, a na jubilarnom 50. Splitskom festivalu 2010. godine nastupio je s klapom Sv. Florijan iz Žrnovnice i to s pjesmom “Kako ću joj reć da varin”. Osvojili su prvu nagradu.

/

Sudbinski susret

Za svakog od vas dragi čitatelju pisaća mašina predstavlja nešto drugo, vjeruje bloger Pisaća mašina, bilo zbog toga što ste mlađe generacije pa mašinu niste imali prilike "upoznati" ili pak na drugu stranu zbog činjenice da ste se mašinom koristili kroz čitav vaš život, barem do onog trenutka kada ju je zamijenio kompjuter. Zvuk kuckanja po papiru ima nekakav meditativan učinak, koji baca, ili barem pomaže ući, u stvaralački trans, kao što zvuk olovke na papiru stvara specifičan osjećaj poput gramofonske igle na vinilu.

/

2012.

Kažu da će 2012. godina biti vrlo je...., tako kažu svi ekonomski analitičari i svi koji imaju veze s ekonomijom, bilo da su svoju diplomu na ekonomskom fakultetu platili, bilo da su učili. Interesantno je kako je sve krenulo nizbrdo u zadnjih 20 godina. To nas i ne bi trebalo čuditi s obzirom da su nam vojsku vodili književnici, vozači autobusa, vodoinstalateri. A tko nam je sve vodio državu to se ni prebrojati ne može. Tvornice su nam vodili ljudi koji s proizvodnjom imaju veze kao princ Čarls s kokošima Kruletove susjede babe Ruže.

/

Novi Sad srcem

Kad se blogerska srca slože, Novi Sad nam se brzo približiti može. Četvero blogera (Suky, unajedina, Vesela i Valcer) polazi na put da posjeti Miru kuglof i obiđe Novosađane. Prvo su premostili kanal Dunav-Tisa-Dunav. Neki iz društva bili su prvi put u Novom Sadu, ali nakon divnog dana, na kraju začinjenog kuhanim vinom s karanfilićem iz ruke Aleksa Bermeta - obećali su, vratit će se.

/

Sretan vam Spartak

Gledajući po tko zna koji put reprizu Spartaka na televiziji, Modesti razmišlja kako je Spartak ostao jedini politički korektan revolucionar. Spartak danas nikome nije opasan (bio je Rimljanima koje je ubijao, ali oni su odavno pepeo i prah), nikoga ne ugrožava, nema sljedbu, nema ga tko sporiti, nema ga tko glorificirati, pa slobodno može biti revolucionar, čovjek koji se opravdano bori za pravednu stvar, koliko mu duša želi, bez da to ikome smeta ili škodi.

/

Dan kad se svi vraćamo doma

Postoje dvije vrste putnika - oni koji odlaze i oni koji se vraćaju. Oni koji odlaze, obično su puni nade i slatkog iščekivanja, a one koji se vraćaju, najlakše ćete prepoznati po punom srcu i praznom novčaniku, čak i bez da im virite u džepove. Putovati Božiću ususret, poseban je osjećaj, piše Brod u boci. Božić nikad nije ni nedjelja ni srijeda, niti bilo koji drugi dan u tjednu, Božić je uvijek jednostavno - Božić...

Prikaži još vijesti...
Statistika

Zadnja 24h

kreiranih blogova

postova

komentara

logiranih korisnika

Trenutno

blogera piše komentar

blogera piše post

Blog.hr

Uvjeti korištenja

impressum

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se