Vijesti s bloga

/

Kako seks djeluje na žene, a kako na muškarce?

Vjerovali ili ne, mozak i hormoni u velikoj mjeri utječu na naš seksualni i ljubavni život, podsjeća Julia. Znanstvenici sada otkrivaju kako funkcioniraju te stvari te donose odgovor na vječno pitanje zašto se žene lakše zaljubljuju, a muškarci samo žele više seksa. Seks je jedna od naših najvećih preokupacija – uzrokuje uzbuđenost i ushit, ali i bol u srcu te zbunjenost. Sve donedavno nismo imali pojma zašto seks toliko komplicira stvari između dvoje ljudi.

/

Drama naša svagdašnja

Ne znam čini li se to samo meni, ali drama je uvjerljivo najžešća lirska, epska i dramska vrsta svega ovdje. Spominjalo se već da je humor poprilično bijedno razvijen pa valjda dramom to nadoknađujemo. Zapravo već smo prešli u melodramu iliti njen jeftiniji derivat sapunicu.
Zašto je to u samoj ideji tragikomično? Zašto kažem melodrama/sapunica?
Jer evo kako ide. Kad kažemo 'topliji od prosjeka za ovo doba godine', u principu je dovoljno da je toplije 0,5 stupnja, to je već, jel'te, toplije od prosjeka. Onda idu veeeejiki naslovi tipa 'nezapamćene vrućine' i što ja znam što sve ne, piše Joanna.

/

Retro, out i MILF u sredini

Slijedeći blagonaklone sugestije dijela čitateljstva, Jelo je ovaj post odlučio posvetiti vječno aktualnoj temi, koju smatra preprešućivanom. Htio je post posvetiti temi Jutra Nakon. Seksa utroje. Recimo, tko se prvi tušira, uz koju učtivu gestu prvenstva prolaza? Isti ručnik? Kavu kuha – tko?
Sve ovo uz osvrt na genezu kriterija – ja-suprug nikako ne bih da moju Prvozakonitu na moje oči još neko muško... Ali ja muškarac rado bih podijelio neku curku uzduž i popola s još jednim.
Zle bi jezike na potonji outing učvorio kontemplacijom u pravcu – da, može on par puta u par sati. Ali ne, ne bi se usudio planski s dvije cure; to bi mu, misli, bilo preveć; 'pa ne hvatam satnicu kao nadrimajstor, ja ipak štujem kvalitetu usluge', piše Jelo Žužinek.

/

Meditacija & šoping

Imaju li meditacija (koju se može definirati kao 'udubljivanje, uranjanje u sebe, stanje susreta sa svojim bićem, put za shvaćanje Apsoluta') i šoping ('kupovanje robe za širu potrošnju') ikakve veze? Pa, sudeći po naslovu, Šoping je moja meditacija, na koji je Gospon profesor naišao u jednom lajfstajl magazinu – imaju.

/

Napadni pa vladaj!

U eri knjiga suvremenih psihologija često se javlja termin 'psihička samoobrana'... i način na koji ćemo sami sebi pomoći da se rješimo 'nametnika'. Radi se o konstantnim pritiscima kojima smo okruženi u svakodnevnom životu: u obitelji smo na tapetu zbog neispunjenih očekivanja; na poslu smo smo izloženi otvorenim ili prikrivenim napadima od kolega, a u društvu smo okruženi ljubomornim i zavidnim istupima 'dragih' nam prijatelja.
Uglavnom konstantni napadi... koji mogu biti oni koji ruju kao crvi po nama i uglavnom počinju rečenicom 'Ma Elyca je jako dobra, ali...'

/

Gulaš od muflona – tajna rapska delicija

Osim ako niste registrirani lovac ili neregistrirani lovokradica, rijetko gdje u Hrvatskoj i općenito na svijetu možete doći u priliku da jedete gulaš od muflona.
Na jednom se mjestu to pak sigurno i potpuno legalno događa već gotovo cijelo desetljeće, ali kako biste uopće došli u priliku pojesti ovaj fantastični obrok - morate prvo preplivati 4000 metara! Sredinom kolovoza svake se godine rapsko gradsko kupalište pokraj Banova Vile na dva sata pretvara u poprište bitke za postolje brojnih hrvatskih i stranih plivača maratonaca.
Koji umjesto tradicionalnih srdela ili graha, nakon isplivane trke omaste svoj, od mora još uvijek slani brk – gulašom od muflona. Muflona već devetu godinu zaredom donira Šumarski fakultet iz Zagreba, koji je koncesionar državnog lovišta Kalifront na Rabu. Pročitajte kratki siže ovogodišnjeg maratona iz pera i tanjura vašeg omiljenog lutajućeg sveždera-reportera – Ribafisha.

/

Zakon velikih brojeva

Ispada da gdje god lopata zakopa, na površinu izranjaju sami leševi vojnika NDH i njihovih saveznika, zauvijek ujedinjeni u smrti od neumoljive ruke partizanskih krvnika. Zanimljivo, revni kopači nikako da iskopaju ostatke kakvog partizana, partizanskog simpatizera, ili barem slučajnog prolaznika koji je mogao stradati od borbenog djelovanja suprotne strane. Unatoč četverogodišnjoj herojskoj ustaško–domobranskoj borbi, usprkos talijanskoj vojnoj tehnici i njemačkoj strategiji, nitko u proteklih dvadeset godina ni u kakvoj jami, ni u temelju kakvog trgovačkog centra nije nabasao ni na jedan partizanski kostur – od partizana nigdje ni najsitnije koščice.
Nije to ni tako čudno, piše Mosor2, sjetimo li se kako je svojedobno komisija kasnije uvaženog ustavnog suca Vice Vukojevića koristeći se najnovijom znanstvenom metodologijom neosporno utvrdila kako su komunisti u četrdeset godina vladavine višestruko napuhali broj svojih poginulih da bi opravdali vlastite zločine i zaradili na ratnim reparacijama. No ostali su neobjašnjeni razlozi tako golemog nesrazmjera između žrtava jedne i druge strane. Udubimo li se u dokaze, eliminiramo li nemoguće (npr. teoriju kako su partizani imali devet života, ili onu drugu, kako su ih trenirali Jedi vitezovi) preostaje nam samo jedan zaključak, koliko god se nevjerojatnim doimao...

/

Tko kupuje igračke

Vrlo često zalazite na ta šarena mjesta pa puno puta vidite dosta čudnih ponašanja djece prema roditeljima i obrnuto. To je mjesto gdje netko nekog izbezumi. U početku su se prodavačice čudile kad bi vas ugledale u razmaku od 24 sata, a onda su se navikle i počele vas pitati za savjete u vezi igračaka. Zamolile su vas da im pokažete svoje kolekcije pa ste jedva dočekali da cijelu kuću i police fotografirate kako bi isprintali slike i donijeli tetama u dućanu pokazati. Primjetile su da ste bezopasni i dobroćudni pa vas odvlače i u skladišta kako bi ste prije svih građana kupili ono što skupljate i što još nisu stigli staviti na police, piše Kolekcionar.

/

Glineni golubovi

Još jedna je pala. Da kod nas žene padaju k'o glineni golubovi u streljani! I nikome nije stalo! Koliko je žena poginulo na potpuno identičan način? Bit će da nitko ni ne broji, gdje su te statiske jer ih imamo o svemu drugome. Partner pod utjecajem alkohola prijeti smrću, one zovu policiju, policija ga potapša po glavi i pusti da se vrati natrag i ubije partnericu, nerijetko pred očima djece. Partnerica je prije napada ponovo zvala policiju koja nije stigla na vrijeme i onda grand finale: ON SE POKUŠAO UBITI! Pa što se nisi ubio ranije, stoko jedna, pa bi poštedio svijet patnje i svoje prisutnosti, piše Prije braka.
I tako iznova svaki tjedan, mjesec! Koliko žena mora poginuti da bi se nešto poduzelo?! Od svih navodnih službi za zaštitu žena, djece i obitelji nitko ni prstom ne mrda, ako već ne mogu napraviti za vrijeme situacije u obitelji gdje su apeli za promjenom zakona, skupljanje potpisa, akcija na državnoj razini, drastičnije kazne? Što stvarno mislite da onih par spotova koje pustite na tv-u svake prijestupne nešto znače?? Ne znače, nikome ništa osim što se ima dojam da je nekom stalo.

/

Perfect timing

Kažu da je malo poduzetništvo temelj gospodarstva svake države. Kad se malo bolje razmisli, ima tu logike. Ako uzmemo u obzir parametre kolike su računovodstvene službe velikih firmi koje ova
izvlači iz velikih firmi (pogotovo u nas) onda je jasno da država i ne omasti baš brk iz velikih poslovnih subjekata. Kao dokaz mogu poslužiti svi novinski naslovi zadnjih nekoliko godina. Svako malo pa neka 'velika' firma osvane u novinama tipa 'dužni državi par desetaka miljuna kuna PDV-a' ili 'nema veze što su dužni 26 miljuna kuna morat ćemo im oprostiti zbog socijalnog mira, odnosno nećemo ići u prislinu naplatu kako bi 1729 zaposlenika dobilo plaću'. Da... samo se pritom nekako zaboravi spomeniti kako će tu lovu koja fali ipak 'nadomiriti' 50.000 malih obrtnika koji ionako jedva spajaju kraj s krajem, piše Informatičar starog kova.

/

Lov na ljepotu

Catherine Zeta Jones i Michael Douglas rođeni su na isti datum (samo s 25 godina razlike): znači, i horoskop radi za njih – sigurno su karakterno srodne duše. Ali jedno naivno pitanje: kakve to sile koincidencije djeluju u višim sferama tržišta ljubavi da je obrazac uvijek taj isti (fizičkom pojavom obavezno biva atraktivan ženski član para?
Zašto je inverzna situacija nezamisliva – neki Brad Pitt u naponu snage, sam bogat i slavan, iskreno se zaljubljuje u ocvalu, mada još uvijek utjecajnu bivšu divu u trećem životnom dobu, s četvrt stoljeća fore, zato što mu je srodna duša?
Čak nam nisu potrebni evolucijski psiholozi u bijelim kutama da nam to objasne, piše Pero u šaci.

/

Kakve to poruke šalje premijerka?

Možda se i u onim crnim vremenima pokoji brod popeo na vrh otoka, ili zabio u turističku plažu, možda je koji stranac plovio svojim gliserom i prepolovio poneku jedrilicu uz samu obalu, ali nismo saznali. Gradili smo bez građevinske dozvole, ali to je bilo u socijalizmu i nije se premijer hvalio s time. I u socijalizmu, kapitalizmu, fašizmu i anarhiji postoje neka pravila kojih su svi ovi sustavi bili u stanju respektirati, samo ova hrvatska anarhija nema nikakvih zakonitosti i nitko ne zna što će se s nekim zakonom dogoditi za dva-tri sata, a kamo li na duže staze. Ni to nije sve, zaključuje Max Ogulinski; premijerka poentira na totalnom nepoštivanju zakonske regulative koju Vlada, kao naviše izvršno tijelo države mora poštivati, otvorenjem radova na obrambenom sustavu od poplava Grada Metkovića s napomenom da će se sustav graditi bez građevinske dozvole!!!

/

Moda – pubertetska rabota

Zar je današnjem svijetu samo do toga kako će se obući? Zar su krpice i dinđe koje će povješati po sebi jedino što ih zanima? Ako je suditi po Zagrebu u kojemu se posljednjih desetljeća zatvaraju prodavaonice svih mogućih vrsta, a umjesto njih otvaraju samo dućani s krpicama, kožicama i šljokicama, te pekare, onda je to tako, zaključuje Babl. Ljudi idu u pekare, mesnice i prodavaonice mješovitom robom jer moraju, u dućane s krznom, perjem, krpicama i papcima jer ih zanimaju, a u one preostale niti moraju niti ih zanimaju, pa se zatvaraju. Jedna je od karakteristika današnjeg svijeta da niz pojava i kategorija koje bi bilo dovoljno odgovarajuće vrednovati umjesto objektivne procjene mistificira, fetišizira i pretvara u cilj opsesivnih potreba.

/

Blog kao terapija

Drugo stanje nije baš uvijek i blaženo stanje, nažalost znaju to mnogobrojne žene. Blogerica Prego ludi jer prvi put u životu nema kontrolu nad svojim tijelom. Osjeća se kao veliki inkubator bez nadzora, sve se događa mimo nje i postepeno se događa i više toga. Prva tri mjeseca nije povraćala, ali sad joj se budi i nagon za povraćanjem. Drugi njen problem je što je uglavnom sama, a ako nije sama okružena je ljudima za koje ima osjećaj da im ne može objasniti kako se osjeća te koji će joj reći da je sve to normalno i da milijuni žena rađaju. No to joj i nije baš neka utjeha. Svjesna je da joj manje treba ginekolog, a više psihijatar pa pokušava blog koristiti kao terapiju odvrtanja misli.

/

WikiLeaks o Thompsonu

Zahvaljujući WikiLeaksu, koji je objavio spise iz američke ambasade, saznali smo da su i njeni službenici sa zanimanjem pratili koncert Marka Perkovića Thompsona u Splitu 2007. godine: "Perković je bio u svom najboljem izdanju te je čak davao instrukcije svojim fanovima da se suzdrže od nacističkog salutiranja…" I sad bi znači sve trebalo biti u redu?! MPT će uredno pjesmu "Čavoglave" započeti sa ustaškim pozdravom "za dom spremni", ali će publiku zamoliti da se suzdrži od nacističkog salutiranja, kao da dignuta desnica u zrak nije sastavni dio tog pozdrava? Hoćemo cenzuru piše da je baš dirljivo koliko je MPT društveno odgovorna osoba, u stihovima svojih pjesama će veličati ustaški pokret, ali će zamoliti posjetitelje koncerta da se suzdrže od ustaškog pozdrava.

/

Pas zna odakle prijeti opasnost

Tijekom posjeta Obučnom centru vodiča i službenih pasa predsjednica Vlade htjela je pomaziti pse. Iako su je vojnici nekoliko puta upozorili da to nije poželjno, ona im očito nije mogla odoljeti. Jednog psa su iznervirali njezini pokušaji pa je skočio prema njoj… Pogledajte na blogu Web reportera kako pas nagonski reagira na premijerkinu blizinu. Ili kako je bloger napisao: možeš ti Titova, a bogami i Franjina pionirko te Ivina podrepušo provoditi stranačku stegu, maloumno se smijuljiti na sve kritike, kititi se tuđim perjem, bahato odgovarati neistomišljenicima, ali pravi pas uvijek zna da si trula iznutra i opasna izvana.

/

Kako dočekujemo turiste

Na blogu Heraklea možete pronaći iskustva 'tajnih kupaca'. U novom postu, Kristina je pisala o svom putu na Vis: "Dok sam čekala u redu da kupim kartu za trajekt nažalost uz mnoštvo turista iz raznih zemalja imala sam priliku svjedočiti kako mladi zaposlenik ne znam je li od Jadrolinije ili Luke viče na goste koji se pokušavaju ukrcati na trajekt za Hvar – odjebite, odjebite svi. Mislim da je povod bio što je stranac pustio neki auto s 4 plavuše ispred sebe što se djelatniku koji je pokušavao uvesti reda nije svidjelo. Ipak, mnogi su bili zgroženi njegovom reakcijom..."

/

Daleko je taj rog Afrike

Talijanski pisac Umberto Eco odlučio je prepraviti svoj slavni roman 'Ime ruže'. Naime, stara verzija je zbog gustog teksta i dugih odlomaka navodno prekomplicirana za suvremenog čitatelja. Je li tko upozorio Eca da suvremeni čitatelj nije u stanju pročitati duži tekst od SMS-a? Marole iz pouzdanih izvora zna da ni njegove vijesti nitko ne čita, jer su preduge. Recimo najduže što bi Eco suvremenom čitatelju mogao napisati bi moglo biti 'Ime ruže je Rose'. Sve si mu rekao, a on nije umro od napora. Ne propustite i ostale vijesti: Bosanci će izumrijeti, Izbornički poziv znači krov nad glavom, Bog 'vikao' na Papu…

/

Odmaraj se brže

Kako to obično biva, uvijek dođe maca na vratanca. Dok je Sagittaria studirala bilo joj je nepojmljivo kad je pročitala da je odlazak na godišnji odmor za ljude zapravo jedan veliki stres. Dokle seže ta ljudska razmaženost, pitala se revoltirano. U međuvremenu je postala uobičajeni radnik, potrošač i roditelj u smrtnom klinču sa stresom i naporom banalne svakodnevnice te se na vlastitom primjeru uvjerila: Odlazak na godišnji odmor vrlo je stresna stvar. U tjednu prije godišnjeg ništa joj se nije dalo, u prvom tjednu godišnjeg si je napisala listu stvari koje će konačno napraviti. Odustala je vrlo brzo. Drugi tjedan je hvata nečuveni weltschmerz praćen sindromom Petra Pana. Tek je počela uživati treći tjedan, no ubrzo je došlo vrijeme povratka.

/

Što držimo na nahtkaslu?

Imate li nahtkasl kraj uzglavlja? Ima nekog starinskog šarma u nahtkaslu kraj glave, možda zbog samog doslovnog njemačkog prijevoda riječi koji sugerira da je taj predmet noćne prirode, a možda zato što čovjek obično drži kraj glave ono što mu je ujutro najpotrebnije. Svijet u boci je tek u nedavnom preuređenju spavaće sobe dobio svoj prvi pravi klasični noćni ormarić, mali simpatični bijeli jednostavni komad namještaja. Naravno na nahtkaslu je i noćna lampa koja se pali na dodir, tako da mu je sad uzglavlje visokotehnološki sofisticirano te u mekim konturama. Ne, na njemu uglavnom ne drži ništa osim te lampe. Napisao je nekoliko primjera modela osobnosti koji se mogu iščitati s vašeg nahtkasla…

/

Doći ili ne doći

Blogerica Mali suncokret se nije iznenadila puno, ali malo je, s obzirom na značaj koji je prošlogodišnji nedolazak Angeline Jolie pobudio u medijima. Mislila je kako će dolazak popratiti naša radost, a mediji je u velikom broju fotografija i raznih drugih uradaka ovjekovječiti. No, izvješća su uglavnom bila škrta. Pa čovjek se upita hamletovski što je bolje i značajnije: Doći ili ne doći! Dolazak je u svakom slučaju bio, kako reče nakon susreta predsjednik gospodin Josipović, značajan za promociju naše zemlje u svijetu. Đuri, kako kažu u škrtim izvješćima, skočila je u zagrljaj, što je blogerici posebno drago, ali baš joj fali video s tim materijalom.

/

Neodoljiv drugim ženama

Ako sam investitor koji želi za svoj projekt odabrati arhitekta najviše razine, kako ću znati takvog prepoznati? Gledat ću koji arhitekti rade najveće projekte, tj. imaju najbogatije investitore, jer ako ti koji si mogu platiti bilo koga, angažiraju baš njih, mora da to nije bez razloga, misli Pero u šaci. Poznat je i već otrcan naputak svim wanna be zavodnicima da mnoge žene privlače ne toliko lijepi muškarci koliko muškarci koji hodaju s lijepim ženama – tobože zato što to garantira nešto o njima (jer ako ta ljepotica, koja može imati bilo kojeg, izabire baš njega, mora da on onda itd.), a zapravo iz golog rivalstva i ženske kompetitivnosti: želim ga zato što ga ti želiš. To jest postaje privlačan ne toliko radi njegove upotrebne, koliko radi gole tržišne vrijednosti.

/

Tko rano rani...

Ako se vaša buđenja znaju prolongirati do podneva, ako izlazak sunca vidite samo u filmovima i ne sjećate se više kakav je osjećaj kad vas jutarnja svježina šiba po licu, naravno da niste jutarnji tip, isto kao i naša blogerica On my way. Potpuno ju je oduševilo njeno prvo ranoranilačko iskustvo u Dublinu. Hodati ulicama dok se još nije u potpunosti razdanilo, udisati svježi zrak, slušati gugutanje golubova umjesto zvukova sirena policijskih vozila, toliko ju je oduševilo da je razvila neku vrstu ovisnosti.

/

Ubojit izbor – pogrešna hrana

Vještica je Ivicu hranila slatkišima. Je li to najbolji način da se netko udeblja? Naravno (ili ljubiteljima slatkog, nažalost) odgovor je da. To je tzv. inzulinsko debljanje. Od ugljikohidrata u slatkišima, šećeru i bijelom brašnu, ali i pivu koje mnogi preferiraju, čovjek se deblja zbog stalne proizvodnje inzulina te se javlja oboljenje jetre. Nevjerojatno je što, primjerice, najobičniji "bezazleni" sendvič napravi u organizmu, napisala je Doors. Pogrešna prehrana poremeti ravnotežu kiseline i lužine, u organizmu je previše kiseline. Stvaraju se kisele naslage koje izjedaju stanice, odnosno nečistoće koje ometaju krvotok i izazivaju umor, reumu, uloge (giht) i artrozu. U tijelu se skupljaju velike količine nepotrebne tekućine za neutraliziranje kiselih tvari. Zbog toga izgledamo podbuhlo. Pazite li na svoju prehranu?

/

Muke po TV programima

Visoka temperatura, nema hlađenja osim tuša, samo premještanje iz jednog kuta u drugi, pa posezanje za daljinskim, piše Malo ti, malo ja. Tek se tada podiže temperatura, zbog TV-menija, a on baš i nije probavljiv. Kipimo jer nam pred oči iskaču računi od pretplata, koji su totalno nerealni s obzirom na ono što nam nude. Koliko je zdravo za ovu našu od besparice i beznađa bolesnu naciju serviranje "Sevkine" trudnoće, svađa struktura koje redovito poremete dobrosusjedske i isto tako familijarne odnose, a oni se smiju, nama u brkove tko ih nije "maka"?

/

Svi pjevaju, ja ne čujem

Love to read misli da bi svatko, ukoliko je naravno u mogućnosti, prije nego što se odluči za život zaključne odluke, trebao otići na more. Nema ljepšeg osjećaja kojim pogoduje ležanje na velikom ručniku, a za to je vrijeme svaka vaša misao, koja zbog opuštenosti moždanih vijuga i nije nešto dubokoumna, popraćena prekrasnim zvukovima mora, soli u vašoj kosi, pijeskom među vašim prstima i već drugim sladoledom, koji se nekako, gle čuda, opet našao u vašoj ruci. I ako ste od strane drugih ljudi definirani kao mizantrop, nehedonist, vjerujemo da će vam sve ovo u paketu pridonijeti tomu da se osjećate manje stresno i da se polako svakim danom pretvarate u Dalaj Lamu.

/

Upadi u ugostiteljskom sektoru

Muškarci, znate li kako se "nabacivati" ženi na njenom radnom mjestu? Ako ne znate, Igniss vam nudi nekoliko savjeta. Najprije trebate prijeći preko straha od prilaska i eventualne publike. Otvaranje ne mora biti posebno ekscentrično, iako što je užurbanija situaciju, to imate manje vremena i više vam treba materijal velikog kalibra, poput dvosmislenih komplimenata za početak. Najbolje prilike javljaju se na tihim mjestima, gdje recimo ona radi opuštenu smjenu bez puno posla. Ne brinite ako vas ljubazno odbije. Čak i ako ste iznimno šarmantni, opet su male šanse da uspijete, ali isplati se probati.

/

Nacionalni simbol lojalnosti

Istinita priča o akiti Hachiju i njegovu vlasniku, profesoru s Tokijskog sveučilišta, razgalit će dušu i onima kamena srca. Hvala blogeru Hagakure što nas je podsjetio na priču o vječnom i neraskidivom prijateljstvu čovjeka i psa. Svako jutro Hachi bi pratio profesora do stanice Shibuya u Tokiju, profesor bi otišao na vlak, a Hachi bi se vratio doma. Na kraju dana Hachi bi došao do Shibuya stanice dočekati profesora koji se vraćao s fakulteta. Nakon dvije godine profesor je na fakultetu doživio moždani udar i umro. Hachi je sljedećih deset godina nastavio dolaziti na Shibuya stanicu iščekujući profesora. S vremenom, njegova legendarna vjernost postala je nacionalni simbol lojalnosti. Još za vrijeme njegovog života, 1934. godine, ljudi su mu podigli spomenik, a Hachiko je osobno prisustvovao tom događaju.

/

Ročište tišine

Dok se Mariano Aureliano vozi tramvajem iz dana u dan, promatra ljude. Usprkos tomu što ih ne voli promatrati pa u posljednje vrijeme žmiri čak i kad mu se ne spava, promatra ih na silu primoran znatiželjom. Kao kornjače svoj oklop, tako ljudi po tramvajima pronose gradom svoje različite sudbine. Mnogo ih je koje su vrlo derutne, čudne, odbojne i sasvim na zalasku. Čije su priče završene, poante odgođene na neodređeno, konstrukcija opasno klimava, svjetlost svijesti zakrivena teškim slojevima odustajanja i doživljaja poraza kao jedinog trajno aktualizirajućeg osjećaja o sebi. Dok ih gleda, nikad ne zaboravlja da je mogao biti bilo koji od njih. Mogao je biti onaj u bradu zarasli beskućnik što je okupio oko sebe vrećice krcate stvarima; mogao je biti onaj šezdesetogodišnji alkoholičar koji svakoga jutra oko šest ulazi na stajalištu Republike Austrije, mogao je biti jedna od tisuća iscrpljenih radnica što ulaze na Glavnom kolodvoru…

/

Hit ljetna destinacija - Pyongyang!

Stari je narodni običaj da se ljeti uzme godišnji odmor i ode na plažu. U Kini se baš i ne njeguje ta tradicija. Na plažu se ide zimi, negdje gdje je tada ljeto, a ljeti se ide kući, gdje je vjerojatno također ljeto. Odlagalište je čula da postoje lude ljetne zabave na splavovima pa se zaputila u Sjevernu Koreju. Suprotno uvriježenom mišljenju, tamo uopće nije komplicirano otputovati. Iz Kine. Samo treba imati kinesku vizu koja nije single entry, te se priključiti grupi veselih kineskih turista koji u velikom broju redovito pohode tu prijateljsku zemlju. Kupila je skoro sve suvenire koji se mogu kupiti, a to su: cigarete, boca odurnog alkoholnog pića, značka sa zastavom, korejski štapići za jelo, gadna lutkica u narodnoj nošnji te par knjiga s interesantnim idejama. Preskočila je samo slike i ginseng.

/

Na autopilotu bahatosti

Prije su sirotinju gazili kočijama s parom konja, danas je u motoru samo jedne jahte konja kudikamo više, piše Modesti blejz. Bogatuni su heroji svakog, pa i ovog vremena. Misle da novcem mogu kupiti sve, jer novcem mogu sve kupiti. Njihove jahte su tema koja ispunjava naslovnice. Njihova bahatost također. Zar velikima nije sve dopušteno Apsurd koji skače u oči - njihovo bogatstvo slavimo, njihove greške ne opraštamo i sudimo. Ali ako slavimo bogatstvo, dosljedno im slavimo i greške. Ali ako ne opraštamo greške, dosljedno ne opraštajmo ni bogatstvo. Ako sudimo greške, sudimo i bogatstvo.

/

Jedna strana se uvijek boji istine

U svakodnevnom životu Krule ima mnoštvo dogodovština, ali kad dolazi na sud u svojstvu svjedoka, već u prvim rečenicama znate da će opis te zgode biti urnebesno smiješan. Na zadnjem ročištu na kojemu je svjedočio prije godinu dana, odvjetnik se lovio za glavu što je sve ispričao. Samo istinu naravno, a sudac je rekao odvjetniku: "Kolega, gdje vam je pamet bila kad ste ovog čovjeka zvali za svjedoka? Pa ovaj vas je zakopao bar 10 metara pod zemlju!" Na sudu je Krule skužio jednu stvar – od dvije zaraćene strane, jedna se uvijek boji istine.

/

Ovdje se Zemlja kupa u vlastitom soku

Na probnom ispitu državne mature iz hrvatskog jezika trebalo je napisati analizu pjesme "Jur nijedna na svit vila" Hanibala Lucića. Ne sjeća se Brada od pliša točno koliko je teksta trebalo napisati, ali zna da je bilo više od dvije-tri stranice. To je malo nezgodan odabir jer "Vila" baš i nije jedna od onih kratkih, zgusnutih pjesama o kojima se može napisati roman. Radi se o relativno dugačkoj pjesmi, ali pomalo škrtoj sadržajem. Koja ga, k tome, nije oduševila. Pjesma je lijepa (ugodna za uho) i pisana je po uzoru na pjesme popularnih pjesnika toga doba. Ali što još napisati o njoj? Kad bi pjesmu prepričao u tri rečenice, ne bi baš zvučalo pametno, više kao da je neki otac naručio pjesmu kao reklamu za svoju kćer koju već dugo ne može udati i zatim je prepisao na plakate i polijepio ih po kasnosrednjovjekovnom Hvaru.

/

Ljepota je u različitosti

Svijet bi zacijelo bio monotono i dosadno mjesto ako bi bio ispunjen ljudima koji isto misle, isto osjećaju, isto vole i imaju iste želje. Osim toga, bila bi to rijeka nesretnih ljudi jer bi sve bilo predvidljivo, ne bi postojao žar spoznaje, istraživanja, otkrivanja, napisala je Top Sicret. Jer što je ljubav u početku nego intriga, želja za otkrivanjem što je to skriveno u drugom biću do kojeg nas je dovela slučajnost, providnost, sudbina (ovisno u što vjerujemo), a vezala za njega kemija? Golica nas i tjera na istraživanje svaka zanimljiva činjenica, što nas u konačnici dovodi do izbora profesije ili pak hobija. Kad ne bi bilo različitosti, pretpostavlja kako svijet sa 5 milijardi pekara ili zlatara, ili liječnika, ne bi bio pragmatičan svijet.

/

Prodaja oprosta grijeha

Najveći misterij je čovjek sam sebi, piše Pavaogc. U moru zagonetki života u trenucima neznanja svijesti gdje se nalazi, gdje ide, što treba i što ne treba, nailazi i na taj misterij kada se na kaotičan način dodiruju pamćenje, tjelesni osjeti i procjene o tome je li budan ili sanja. U moru tjeskoba stradavaju organi još više, bilo da su isprovocirani neskladom emocija ili prekomjernim konzumiranjem opijata, pa i san više ne izaziva mir, nego nemir. Bolesti napreduju, i odlazi se liječnicima ili nadriliječnicima. U povijesti kršćanstva jedan od najupečatljivijih trenutaka jest protestantska pobuna protiv katolicizma i među ostalim prodaje oprosta grijeha. Ipak, ako se zastupa još u egipatsko vrijeme razrađena ideja kako će nakon smrti (ili uskrsnuća, sudnjeg dana itd) biti suđeno svima, potrebno je zapitati se je li ideja u evanđeljima bila ta da kršćani polaganjem ruku liječe druge čineći im milost, a ne da im prodaju oproste grijeha naplaćujući to više ili manje?

/

Prvi godišnji odmor

Sjećate li se kako ste kao školarci živjeli za trenutak da završi škola, takav osjećaj prati Neverina otkad je zaposlen. Iako radi ono što voli, ipak nije baš oduševljen s buđenjem svakog jutra s uvijek istim na načinom ponašanja kako bi mogao ispoštovati zadatke na poslu. Sad je sve to iza njega, barem na mjesec dana, jer je krenuo na godišnji odmor kojemu se raduje kao dijete zvečki. Putovanje je planirao s prijateljem još od veljače. Iz Brežica kreću za Zagreb pa za Split gdje se ukrcava na katamaran za Vis. Ponovno u Split pa pravac Dubrovnik-Tivat-Tirana sve do Struge, a od tamo do Bitole, Velesa i Skopja… Sjećate li se gdje ste proveli prvi godišnji odmor?

/

Puno buke ni za što

Nikad se ne zna, ponekad te jedno nesmotreno "da" može upropastit za vijeke vjekova. Brod u boci ne podnosi buku i galamu ili kako bi se to stručno reklo - prag tolerancije na buku mu je vrlo nizak. Ne izmišlja, vjerujte mu, ima za to i medicinsku dokumentaciju. U ono vrijeme kad je izlazio u diskoklubove, u razgovoru sa ženskima pravio se da sve čuje i razumije, dok nije jednom naletio na Minu. Sjedili su na pola metra udaljenosti s ozbiljnom tendencijom približavanja sve dok ga nije pitala nešto u stilu ima li curu. Budući da ništa nije razumio, odgovorio je potvrdno uz blentavi smiješak. Pitala ga je misli li ozbiljno pa je opet dobila potvrdni odgovor. Nastavila je s pitanjem kako se zove. Odgovorio je – da…

/

Od Dalmatinke do turbo folk pevaljke?

Novac piše da sluša sve i svašta i ne poistovjećuje sebe ni druge s muzikom koju slušaju niti smatra da je neka muzika bolja (kvalitetnija) ili lošija. Zanimljivo mu je kod Severine da je, po njegovu mišljenju, skrenula sa svog puta i priklonila se nečemu što je popularno, to jest krenula je podilaziti široj publici. Nekako sumnja da Severina baš želi pjevati takve pjesme jer joj se sviđaju i da je nije briga sluša li ih tko ili ne. Uvjeren je da namjerno smišlja takve pjesme i spotove kako bi privukla što više slušatelja. Nije li, na kraju krajeva, logično da prodajete ono što kupci žele kupiti?

/

Ilegalci: rođeni kod kuće?

Potaknut tekstom u novinama o ženi koja je rodila kod kuće (jer to je bila njena želja) HomoLudens je u svom novom postu obradio tematiku rađanja kod kuće. Nije za opciju da se rodilišta presele u kuće i stanove, ali izbor majke da svoje čedo donese na svijet u uvjetima (u prostoru i među ljudima) koje ona želi, mora biti neotuđivo pravo. To nije povratak u prošla stoljeća, jer po pitanju svoje prirode (ne tehnologije iza koje se skrivamo), naši se dolasci i odlasci (rađanje i smrt) odvijaju (i svode) na jednako dosadan arhaičan način. Predstavljati bolnice kao idilična mjesta na kojima možete pokupiti samo previše zdravlja i više je nego tragikomična, jer često svjedočimo lošim uvjetima u pojedinim bolnicama.

/

Zlo kao dijagnoza

Proteklih dana mogli smo u novinama pročitati izjavu norveške policijske službenice u kojoj kaže da ne misli da je masovni ubojica A. Breivik duševno bolestan: "U slučaju ovog čovjeka rekla bih da se radi o potpuno zloj osobi". Gosponu profesoru je zanimljivo suprotstavljanje psihijatrijske dijagnoze s jedne strane i pojma zla koji pripada religijsko-teološkom diskursu. Breivik je, koliko smo mogli vidjeti, zapanjujuće "normalan", glatko je funkcionirao u društvu, nije imao problema sa zakonom, svi koji su ga poznavali nisu mogli izdvojiti ništa što bi ukazivalo na kakav psihički poremećaj. Na testovima osobnosti po svoj će se prilici pokazati da nije ništa luđi nas. A opet, tko bi normalan poubijao nekoliko desetaka tinejdžera?

/

Što vaš ručnik govori o vama?

Krema za sunčanje, sunčane naočale, badić i ručnik – to je sve što vam treba za plažu, ako ste jednostavna osoba kao što je blogerica U sandalama po kiši. I dok tražite mjesto za svoj ručnik u mravinjaku tuđih (ako niste od onih koji navijaju sat u 6:30 da bi na vrijeme rezervirali parcelu na pijesku) bacite pogled uokolo na tuđe ručnike. Blogerica je primijetila puno sponzorskih ručnika pa zaključuje da je puno ljudi na plaži opterećeno kreditima (mada bi banka trebala dati barem deku za iznose mjesečnih rata koje mnogi otplaćuju), da se puno troši na mobitele te da se je jako primamljiva lova iz kladionice. Doduše, ima i mladih trendseterica koja su sparile svoje ručnike s istim brendom japanki i torbi. Kakav ručnik nosite na plažu?

/

Bose noge i razbijena koljena

Slike djetinjstva su Sajmu taštine između ostalog živo vezane i uz stučene nožne prste i razbijena koljena. Kroz taj period je protrčao nekoliko dužina maratona, bos kao Abebe Bikila. Danas, hoda i po oblutcima na plaži kao da savladavam vještinu hodanja po žeravici. Vještina iz djetinjstva je isparila. Sve do prije nekog stoljeća većina ljudi je hodala – bosonoga. U drevnom Egiptu cipele su se nosile u posebnim prigodama. Sandale si nije mogao priuštiti niti nositi baš svatko dok je ukrašavanje obuće bilo dopušteno samo plemstvu. Tek negdje oko 1850. godine se počinje razlikovati lijeva i desna cipela, sve do tad je većina obućara pravila istu za obje noge. Znate li da je Da Vinci smislio prve cipele s petom?

/

Švicarski franak, kralj Herod i Poncije Pilat

Postignut je sporazum Vlade i bankara kojim se po najavama olakšava težak položaj dužnika stambenih kredita u švicarskim francima. Temelj za tu inicijativu dao je astronomski rast švicarskog franka koji je proteklih godina narastao više od 50 posto, što taj događaj dovodi u rang prirodne katastrofe. Zašto, pita se Hatzivelkos. Pa unatoč današnjem moraliziranju o valutnom riziku na koji su građani upozoreni na vrijeme, stvari baš nisu tako crno-bijele. I dok se banke i Vlada loptaju odgovornošću za nastalu situaciju, poput biblijskog Heroda i Pilata, odgovornost leži na neumjerenosti i jednih i drugih. Hvala nizašto.

/

Tko se boji Virginije Woolf?

Gledajući film Tko se boji Virginie Woolf prva stvar koja je pala na pamet blogeru Hipoaktivnost kako spolovi imaju različite adaptacije na nezadovoljstvo u vezi. Recimo, kako muški reagiraju kad im veza u kojoj jesu prestane biti napeta? Postanu manje-više indiferentni, smanje količinu pažnje prema partnerici i počnu se baviti drugim stvarima i hobijima kako bi našli drugi izvor zadovoljstva ili počnu varati. A žene? Kod njih se radi o izmijenjenom setu strategija. Žene neće postati indiferentne na način da jednostavno nađu novi hobi, neće početi varati. O ne, ne, iz njih mora izvirati nezadovoljstvo.

/

Jedan dobrosusjedski

Kada Neverin razmišlja o susjedima ima u glavi prizor malog mjesta u Primorju gdje se u ulici ili kali svi poznaju međusobno i ljudi su jedan drugome nekakva vrsta utješne konstante. Mogu se stvari u svijetu dramatično mijenjati, ali ostaju dobra tematika za cjelodnevne razgovore u oštariji, kod brice ili, još jednostavnije, na klupici ispred portuna gdje sa susjedom možeš ogovarati furešte koji ionako domaći jezik ne razumiju pa je kakva pljuska koja ti može doletjeti, svedena na minimum. Jeste li u dobrim odnosima sa svojim susjedima?

/

Leonis

U palači pokraj samostana Svetog Petra živio je mlad i lijep plemić Marko Leonis. U ženski samostan na nauk je često dolazila Mara, kći bačvara Ivana. Do samostana bi je uvijek pratio brat Jakov. Kad je Leonis ugledao Maru poželio je za sebe pa djevojka više nije dolazila u samostan. Jedne večeri kad je djevojka dolazila s vode Marko ju je oteo uz pomoć svojih ljudi. Marko je Maru držao zatočenu i stalno tražio njenu ljubav. Kad je video da ga ona mrzi i ne pristaje na njegove želje dao ju je živu zazidati. Mara je radije prihvatila smrt nego da bude Markova ljubavnica. Ostatak priče pročitajte na Čiovkinu blogu.

/

Što nas privlači suprotnom spolu?

Je li ljubav samo izmišljotina s kojom lakše nastavljamo vrstu? Čokoladu i pelin muči već neko vrijeme definicija privlačnosti. Zanimljiva je činjenica da nas jednim dijelom priroda zafrkne i da smo slijepi i gluhi telci koji se vode za instinktom za produženje vrste. Po defaultu smatramo muškarce širokih ramena privlačnima, a isto tako žene naglašenijih bokova – činjenica je da su ti ljudi u prosjeku zdraviji i plodniji. To je činjenica. Strast nije činjenica. Strast bi tu bila vjerojatno zbog bolje lubrikacije.

/

Brčkanje u Plavoj laguni

Kad netko spomene plavu lagunu, većina nas se prisjeti prekrasne pješčane plaže i kristalnog čistog mora iz filma Plava laguna s Brooke Shields u glavnoj ulozi. No blogerica s bloga 7 dana Islanda nas vodi u posve drukčiji raj na Zemlji. Radi se o svjetski poznatom termalnom kupalištu na Islandu, a koje izgleda skroz neobično s plavom bojom vode. Voda je kombinacija 1/3 slatke geotermalne vode s aromom sumporovodika i 2/3 morske vode, s temperaturom oko 38 stupnjeva. Preporučujemo da obavezno pogledate i ostale postove s ovog zanimljivog bloga.

/

Čudesna stvar broj 92 - Prepuštanje

Ponekad se stvari jednostavno slože na svoje mjesto, napisala je blogerica na blogu 1000 čudesnih stvari. Ne znaš kako: proveo si dane, tjedne, mjesece - a u ponekom slučaju i godine - pokušavajući povezati nepovezivo, spojiti kockice, složiti nekakvu strukturu iz eteričnog i vijugavog svijeta u kojem živiš. Nekako se složi: jednostavno se ujutro probudiš i jutro bude kakvo si zamišljao inače pa klizneš u dan začuđen: kako se ovo dogodilo? Kako se dogodilo da odjednom pustiš i odustaneš i prestaneš se boriti i sve sjedne na svoje mjesto?

/

Kako je Ribafish proveo ljeto

Ribafish pamti još jedno kratko, ali divno ljeto. U svojoj vali je bio treći celebrity, prvi je Oliver, druga je Ira Tigermann (koju nije vidio, ali prema pričama njome plaše djecu), a on je pao na četvrtu poziciju kad je ugledao Stipu Pletikosu kako u svojoj divnoj, novoj kući gol do pojasa nuna bebu u rukama. Sklon glupostima, kao i obično, izveo je onomatopejno tuljenje sirene broda, koje je bilo vrlo vjerodostojno. Fran se trgnuo i pitao ga što to radi, na što je dobio odgovor da Ribafish uvijek pozdravi trajekt kad prolazi. Klinci bi sve zaboravili da tri sekunde kasnije pet kilometara udaljen trajekt nije zatrubio nazad. Eto, sad ima sljedbenike, svoju mini sektu.

/

Slikovnice vašeg djetinjstva

Vaše djetinjstvo spojeno je u sjećanjima kroz razne slike i osjećaje. Sjećate se da biste satima znali buljiti u neku ilustraciju, zamišljajući kako oživljavate likove. Sjećate se ilustracije mame koke koja živi u velikoj cipeli, poviše kućice krava skače preko Mjeseca, a oko cipele stotine Disneyjevih likova ludo se zabavlja. Dnevnik kolekcionara je napravio top listu njemu najdražih slikovnica. Kome ne zatreperi srce kad se sjeti serijala slikovnica Maja?

/

Bozanićev govor na Veliku Gospu

Kardinal Bozanić predvodeći misno slavlje u Mariji Bistrici nije propustio, kao i ni jednom do sada, prosuti drvlje i kamenje po svima koji ne misle kao on, smatra bloger Gaupe. Pozvao je sve one koji ne misle kao on da zašute te je rekao da se ne bi smjelo o odlukama koje je donio raspravljati, jer su rasprave protiv interesa Crkve. Naravno, nije propustio ni reći da svako tko se ne slaže s njim mrzi Boga i djeluje protiv Boga. Može li nam Bozanić braniti da propitkujemo njegove odluke? Postoji li uopće trenutak u kojemu rasprava ne pomaže?

/

Puna država "kamena temeljca"

Čim se bliže izbori, odmah se udaraju kameni temeljci. Osim što smo najuhapšenija zemlja na svijetu (pojam najuhapšenija = puno ih se hapsi, a nikog se ne osuđuje) sad smo i najkamenito-temeljna zemlja na svijetu. Kad za jedno 12 milijardi godina arheolozi budu kopali po području današnje Hrvatske, naći će tečajnu listu na kojoj je švicarac 7,16 kn i kamene temeljce. Da je sabrat sve to temeljno kamenje, mogla se napraviti piramida. Pelješki most ima toliko temeljnog kamenja da je pravo čudo da nije gotov. Krule je napravio analizu jedne fotografije polaganja kamena temeljca.

/

Vožnja je strast

U svemu pa i kod automobila vrijedi pravilo: "Kakav auto voziš, takav si." Vrijedi to za svakog vozača i za svaki automobil, tvrdi Zagrebački dekameron. Napisao je strastveni post o superautomobilima te poručuje da vi koji nemate takve automobile, nemojte biti zavidni onima koji ih posjeduju. Zavist nikada nije donijela i ne donosi ništa dobro. Uostalom, ako baš toliko želite, a ne možete si ga priuštiti povedite svoju bolju polovicu na shopping u Italiju. Platite joj hotel u Milanu ili Firenzi i prepustite joj shopping. Vi se odvezite do Modene, iznajmite svoj Ferarri i uživajte. Samo jednom se živi…

/

Karizmu imaš ili nemaš?

Karizmu čine određene kvalitete i jedinstvene osobnosti na temelju koje se pojedinac razlikuje od običnih ljudi i tretira kao obdarena nadnaravnim, nadljudske ili barem posebno iznimne sposobnosti ili karaktera. Karizmatici postoje, osobe koje posebno zrače i imaju ono nešto, bilo da se radi o Dalaj Lami, Lady Di, Martinu Lutheru Kingu, Mahatmi Gandhiju, Nelsonu Mandeli, Boratu… Sajam taštine piše da karizmatici imaju obično ono nešto što mi nemamo, a možda bismo htjeli imati.

/

Ljubav pokreće ovaj svijet

Ne treba joj savršeni muškarac za sreću. Puno novca nije mjerilo za sreću. Stan u gradu i kuća na selu će doći. Ili bar jedno od tog dvoje. Pa i da su u podstanari, koga briga? Ako nema najnoviju majicu, koga briga, također. Ponos i predrasude kaže da joj samo treba dobro zdravlje, ljubav da je pokrene, zvjezdano nebo, cvrkut ptica, možda i gospodin Nesavršeni, jer je udvoje ipak malo ljepše…

/

Kreacija produženog uda

Što će impotentnom organizmu vlasti produženi organ reda, pita se Primakka. Ako mu baš treba za samozaštitu, zašto za raju ne produži neki drugi organ, recimo socijalno-odgojni. Barem za nesavjesne roditelje i malodobne klince kojima nije mjesto na zidiću s kesama u sitne noćne ure. Pilo se i pit će se. Ali ovo današnje pijenje postaje centar događanja i pravilo ponašanja. Svi sve znaju i čekaju da se dogode nesreće pa da se o njima čita uz kavu.

/

Država dala, država uzela

Naša država zaista djeluje neozbiljno, misli bloger Priče. Nakon puno godina otkako je posjede i nekretnine u Dajli darovala Crkvi, ona svoju darovnicu proglašava ništavnom i uzima sve to k sebi natrag. U međuvremenu su stvari mogle biti preprodavane milijun puta, nebitno, ona to hoće natrag, samo da se benediktincima ne da. Zapravo je Crkva sama odlučila darovanu igračku vratiti državi, samo da je ne bi morala predati u ruke... kome ono?Zar opet Crkvi?

/

Neznanje nije opravdanje

Ima svakakvih roditelja. Čitala je Joanna članak o roditeljima veganima kojima je dijete umrlo od pothranjenosti. I lijepo piše da su oboje visokoobrazovani. Na njihovom visokom obrazovanju nisu ih učili očito da su ljudi sisavci. Jedno je izabrati za sebe kao odraslu i izgrađenu jedinku ne jesti proizvode životinjskog podrijetla. Drugo i vrlo retardirano, misli blogerica, je tako hraniti novorođenče. Imaju li roditelji pravo odlučiti uskratiti bebi mlijeko samo zato što su vegani?

/

Zagorski fado

Ponovno možete čitati blog Svjetioničarka nakon duže pauze. Blogerica je bila u dvorcu Franje Tahija, pjevala je (fadišta) Jelena Radan. Nakon što je Jelena oduševila publiku svojim izvedbama fada, dolazi na red lokalni vinar i ugostitelj i kaže (predajući joj bocu vina) kako mu je izuzetno drago da je donijela u Zagorje ovaj prekrasni… pago. Muk sekundu. I onda prolom smijeha. Vinar gleda, hvata čvršće mikrofon i ispravlja se, kaže fago. Urlik postaje još glasniji. Nakon sveg tog bola: tristeza, murir, amor, ovo je bilo kao oslobađanje oblaka od teške i tamne kiše. Ona pjeva bis, ali većina jedva suspreže smijeh.

Prikaži još vijesti...
Statistika

Zadnja 24h

kreiranih blogova

postova

komentara

logiranih korisnika

Trenutno

blogera piše komentar

blogera piše post

Blog.hr

Uvjeti korištenja

impressum

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se