lipanj, 2007					>
P	U	S	Č	P	S	N
				1	2	3
4	5	6	7	8	9	10
11	12	13	14	15	16	17
18	19	20	21	22	23	24
25	26	27	28	29	30

Ožujak 2008 (2)
Veljača 2008 (2)
Siječanj 2008 (1)
Prosinac 2007 (4)
Studeni 2007 (3)
Listopad 2007 (3)
Rujan 2007 (1)
Kolovoz 2007 (3)
Srpanj 2007 (2)
Lipanj 2007 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

CREDITS

design: < duckdz/ >

picture: deviantart

base code: blogskins

Tak mi je jadan onaj prošli post.Bila sam si tak pametna kad sam ga pisala.Sad nekak zgleda debilno.Nema smisla.
(Ovo sad uopće neće bit u mom stilu…al pokakam ti se ja na moj stil.Moj stil je takav da ga nema.Čitaj i uči!)

A mislim si ja sad…a kaj uopće ima smisla?Ni ono zbog čega smo TU nema smisla.I šta,čitav se život izgrađuješ,želiš bit bolja i ljepša osoba,želiš se svima svidit…onak…Bit im simpa i to…I trudiš se voljet one koji vole tebe.I da tebe zavole oni koje voliš ti.I kažu ti da moraš bit u svemu umjeren…pa i u osjećajima.I kaj ti se tad dogodi?
Posvađaš se.Ne,ne umreš.
Posvađaš se.
Preko poruke.
I misliš si ti sad,je vrajt,big dil.Al boga mi,je.
Al tada shvatiš da svi tvoji ideali tonu.Tad shvatiš da se ipak ne sviđaš svima i da nisi prema svim uvijek bio fer.I da ipak nisi sve osobama koje su tebi sve.
I prvo kriviš nju...
A ko ju jebe…Ona se vrijeđa za gluposti.Cendrava je.Bila je i prokleto bezobrazna.Imam pravo ljutit se.
Je.Istina je,cendrava je i razmažena.I bila je bezobrazna.Stvarno je.Od nje se stvarno tome nisam nadala.Ko da je vrag natipko te poruke.
I onda se nadaš da i ona osjeća isto.Pitaš se dal se i ona pita sve ovo ili bezbrižno lovi pokemone po parku…Boli li to i nju il jedva čeka da se opet vidite pa da ti izvadi mozak na nos i mumificira te.
I onda trenutak katarze…
U ti bokca,a možda sam i ja tamo negdje kojim čudnim slučajem mrfkicu pretjerala?Ma neeeeeee…
Al onda pročitaš svoju prvu poruku ispočetka i skužiš da bi i ti tak reagirala na nju.Jer i ti si razmažena.Jer i ti si cendrava i preosjetljiva.I osjećajna.Iste ste,dovraga!
I tad skužiš da ti je zapravo…Evo reći ću to javno…Skužiš da ti je žao.
Jer i ti si još uvijek samo dijete.Dijete koje želi odrasti,želi pažnju i osjećati se sigurno.I voljeno.I dijete koje griješi.Jer voli griješiti da bi naučilo.
Dovraga i s tim,Marijana,pa nije tog vrijedno.Žao mi je.Aha...
Žao mi je činjenice da smo posvađane.I to je,naravno,jače od ponosa.
A šta je zapravo ponos?
Ma dost filozofije.

Nadam se da ćeš ovo pročitat što prije.Jer bi htjela da ti prvo pročitaš ovaj post pa ti se ja tad javim i tak to…znaš.Da bude ko u filmu…Bar jednom u životu.Kad već nije tak s dečkima...


Vojim te…


Kolko puta napisah "JA" - 4x
I feel -
I need - Marijana