< listopad, 2006 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari On/Off

kaki je vo blog??

myspace layout

myspace layout



JADAN... MOĆAN... PUNO TOGA O STEVI...

MySpace

MySpace


a linkovi?

blog
nina
kiss
ludachakiss
babičkakiss
a durexkiss
moje ljubavikiss
paškokiss
tinakiss
čoki..kiss

nešto o namin..

ime:sara
prezime:rašin
razred:osmi (smiljevac)
volin:svoju seku ninu,sve što vole mladi pa tako i kemičara stevu..
ne volin:umišljene glupače...


font color=#330033>ime:toni
prezime:burčul
razred:osmi (smiljevac)
volin:svoju seku ivu,stolni tenis i stevu...
ne volin:nešto...i punjenu papriku..
>

ova pisma je posvećena za moje naj frendice...

Azurno nebo,čekalo zoru,
pet,šest mladih golubica,
nasmiješena su im lica i
poslije mnogo godina,
u mome srcu draga sličica.

Zajedno smo momke
gledale,
zajedno po rivi šetale,
pravile se da smo važne,
ma
da smo pametne i snažne
sanjale smo zemlje daleke..

REFREN:

Hej ljepotice moje prijateljice,
gdje su naši snovi ostali,
oooo,
hej sve smo mi kao ptice
selice,
svaka svome jugu odleti..

Djevojčice žene postale,
neke su se već i udale,
a ja još čekam azurne
zore,ma ja još želim
preplivati more,
ja još sanjam zemlje daleke..

REFREN:

Hej ljepotice, moje prijateljice,
gdje su naši snovi ostali,
oooo,
hej sve smo mi kao ptice
selice,
svaka svome jugu odleti..
eee,
svaka svome jugu odleti..

MySpace

MySpace



Myspace

Myspace



layout for myspace

layout for myspace



myspace layout

myspace layout





Elemental-Iz dana u dan

SHOT:
kolko nisko idemo, može li uopće niže
možda nam se dig'o zanos al standard nam se ne diže
dani ponosa i slave… i minusa na tekućem
mi ne živimo, mi preživljavamo
šta ostavljamo našem budućem naraštaju?
dugove, račune,
rate kredita nas guše a nemamo ni kune
kombiniramo kako odgodit plaćanje bar za desetak dana
jebo život kad na karticu se kupuje hrana
di smo sad
stara štednja se otopila
ošla na ono bitno: pojela se i popila
bez svega smo ostali, prenaglo nas je pogodilo
ko uopće zna što se to prek noći dogodilo

REMI:
koga da pitam brate ko će mi dat odgovore
reci bilo šta osim da je moglo biti gore

SHOT:
sve te tisuće, hiljadarke, konjanici i rudari
stavljani davno na stranu za neki san da se ostvari
nestali u brojkama
brojke ko snijeg okopnile
dok mi smo preživljavali životne stvari poskupile
i di smo sad?
napokon mirni,
napokon slobodni,
napokon u svojoj državi
al sad smo siromašni
dali smo svoje snove za ovu zemlju i nije nam žao
al usput se našao domoljub veći od nas pa pokrao sav višak
radili al nisu nas cijenili
mjesecima čekali da plate trud što smo uložili
di smo sad?
opet sve ispočetka
za kolko nisko idemo od ponedeljka do petka
kolko danas vrijedi naš rad
imali smo sad nemamo
di smo sad


REFREN:
Samo živimo iz dana u dan
i svaki san davno nestao je izbrisan…
Koga da pitam brate, tko će mi dat odgovore
reci bilo šta osim da je moglo biti gore

SHOT:
i di smo sad (di smo)
još čekamo bolje sutra
možda naivno se nadamo istim stvarima
dok iznutra cijeli sistem zakazuje
nema pravde da nas štiti,
nema poštene vlasti
sve sami konvertiti
obećanja su jeftina a život je tako skup
pa su uzor kriminalci
šta ćeš nije narod glup
hoće standard,
hoće lovu,
hoće živit,
hoće sve
a to čekaju
i čekaju
i čekaju
i popizde
jer nema smisla, režije su visoke, minus je preduboko
sve to traje predugo
narod puk'o
jedni kukaju što jučer bilo bolje je neg danas
drugi divljaju galame dok ih puca nacionalni zanos
i... pitam te... pitam te...
di smo sad
dalje radimo na crno ispod cijene al' do kad
ko će vratit dostojanstvo, ko će platit punu cijenu
dat nam tol'ko kol'ko vrijedimo da stvari jednom krenu
više gubimo strpljenje samo brojimo probleme
sve što imali smo nemamo i teško nam je breme
pa na kraju svatko zapita se «kolko nisko spao sam»
pa kako onda ostat ponosan....

REFREN

BRIDGE:
REMI:
i reci mi sa smo mogli promijeniti svijet
reci mi molim te
i da će djeca što dolaze imat nasljeđe za ponijet
SHOT:
i reci mi da nismo sve dobro uništili
reci mi molim te
i da ću moći mirno spavati od savjesti
REMI:
reci mi da možemo izgraditi, da još nije prekasno
i ako zakažem daj mi snage stvorit nešto prekrasno
SHOT:
i već sutra volio bih otvoriti oći pa da budem zahvalan
al ne mogu pa stisnem zube i hodam iz dana u dan

REFREN




srijeda, 11.10.2006.

evo vam nešto...

rolleyesPriznajem da zadrhtim.
Trnci me prođu od glave do pete,
Kad shvatim da ona s druge strane ogledala;
Nije više dijete.

Tad shvatim da se ima
Puno toga o njoj reć
O onoj osobi s druge strane ogledala.

Zasto se ona mršti
I onda kad je ja nevino gledam?
Zašto ona ima savjesti
I onda kad je ja nemam?

Zasto je ona na nogama
Onda kad ja posrnem?
Zbog čega je bolja od mene
Kad ja dam sve od sebe?

Al ona me tjera da stisnem zube
Onda kad me boli,
Da ustanem i krenem naprijed,
Jer se samo tako postajem bolja.rolleyesrolleyes



| komentari (6) | print | # |

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.