subota, 22.03.2008.

... Vraćam se, definitivno ...


Image Hosted by ImageShack.us



Nije me bilo (zbog određenih razloga) nekoliko mjeseci u svijetu blogera. Pokušala sam se vratiti par puta i opet odustala, no sad je tome kraj - definitivno se vraćam. Zašto ne pisat ovdje gdje imam slobodu govora i mogu reći što mislim. Zašto da odustanem od nečega u što sam uložila mnogo truda i vremena jer obožavam pisati samo radi nekih puno manje bitnih stvari. U zadnje sam vrijeme izgubila volju i za slikarstvom i za pisanjem, samo me još ples držao. Ali je vrijeme da i to završi i da se opet uživim u to. Kad na faksu ne ide najbolje, da bar imam nešto u čemu znam da sam dobra. Mada, u zadnje sam vrijeme presretna. Uistinu presretna. Ta moja ogromna sreća traje već gotovo godinu dana.. tako je, riječ je o mom malom o kojem sam vam već pričala.. o čovjeku zbog kojeg sam danas drugačija, i koji svaku minutu tuge pretvara u trostruku minutu sreće. Slušajući sad neke divlje pjesme, opet se u meni budi ono što jesam priznala ja to ili ne.. "umjetnička duša".. želja da radim nešto takvo, nešto što me ispunjava. Dosta mi je toga da samo brinem o faksu, u zadnje sam vrijeme stvarno s tim pretjerala. Išlo mi je predobro, i jedan manji neuspjeh ne smije me obeshrabriti. Ne može uvijek sve biti savršeno. Ali kad imam njega kojeg obožavam kraj sebe, drugo mi ništa nije potrebno i znam da mogu sve što želim samo ne smijem ni u kom slučaju odustajati. Ne znam kako da zahvalim Bogu što mi ga je dao da moj život učini ljepšim. Ne znam kako da mu zahvalim što mi je dao nekoga tko mi je vratio svu volju do života i užasno me promijenio, na bolje nadam se. Stoga, danas opet želim pisati. Ne želim da propadne i ovaj blog na koji sam se dala nagovoriti da ga pišem. Ali s vremenom, uistinu sam ga zavoljela. Sigurno se mnogima činio kao gubitak vremena, no blogeri se međusobno razumijemo i pišemo zato što volimo. Nismo svi isti, ne volimo svi isto, ne zabavlja nas sve jedno te isto. Različiti smo i u različitom uživamo, za različito živimo. Koliko sam ljudi bloganjem upoznala, na ovaj način hrpu prijatelja stekla. I to isto treba cijenit. Žao mi je što sam nestala na tako neko duže vrijeme, istina da nemam puno vremena ali ću se truditi opet oživiti Ples nevjernih godina. Zašto dozvolit da nevjerne godine vladaju našim životima? Zašto ne bismo učinili nešto što nas veseli, zašto svaki dan ne bi učinili bar jednu jedinu stvar za sebe? Zašto ne učiniti svoj život ljepšim? Zaboraviti na probleme koji nas gnjave. Jučer sam bila u komi, danas više nisam. Ne smijem biti. Danas želim samo živjeti.. s mojim malim.. i s vama blogeri moji.. a kad sam vidjela da od dana kad me nema u ovom svijetu, broj posjeta i dalje rasteeee i rasteeee, evo me opet.. živimo zajedno i budimo sretni! I da, ljudi, sretan Uskrs svima vama i vašim bližnjima!

14:45 - Komentari (23) - Isprintaj

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.