... Ples nevjernih godina ...

Shot at 2007-07-02


Bijaše ovo danas neki užasno čudan dan.. Razmišljala sam o svemu i svačemu.. misli mi odlutale na pašu.. i svašta se pitale.. razmišljala sam i o prijateljstvima, uspomenama, svemu što sam naučila i prije svega o ljubavi, o svojem malom.. koji mi užasno mnogo fali.. a vidjet ću ga tek ako Bog da u petak pošto sad cijele dane radi.. Kažu da daljina na neki način jača vezu.. pa valjda ljudi i imaju pravo.. sad ćemo tek vidjeti koliko je naša ljubav jaka i koliko se volimo.. ja sam u svoje osjećaje potpuno sigurna.. a i vjerujem u njegovu ljubav.. već u nedjelju vjerojatno putujem no ne želim razmišljati o tome jer mi je odma muka.. tužna sam i odmah mi se plače.. nekoliko sam puta danas zaplakala i opet se iznova smirivala.. kako je život nepredvidiv.. stvarno nikad ne znaš što ti nosi.. i nikad ne možeš predvidjeti svoju budućnost.. možeđ imati samo želje i snove.. al nikad ne znaš hoćeš li ih ikad i kako ispuniti ili ostvariti.. sve je moguće al ne smijemo se previše nadati.. samo moramo vjerovati u sebe i ljubav.. to je ono najbitnije.. jer ljubav je ta koja nas jača i ulijeva nam snagu da preživljavamo, da se borimo i da jednostavno iz dana u dan živimo, ma kako teško bilo.. uz ljubav danas mi se još par manjih sitnica muvalo glavom.. al ništa nije ni upola bitno kao sve što me sada čeka.. znam da će ljeto užasno brzo proći.. no znam i da će biti trenutaka kad će boljeti i kad ću u mračnoj noći zaplakati jer će mi nedostajati nešto najbitnije u životu.. zabilježit ću svaki i najmanji osjećaj.. ne želim išta zaboraviti.. da bar to još mogu zabilježiti u boji.. slikama.. obožavam umjetnost.. ma sve vrste umjetnosti.. od slikanja, pisanja, plesa pa čak malo i do fotografiranja.. volim kasnije pogledati hrpetinu fotkica i prisjećati se svakog pojedinog prekrasnog trenutka.. volim buditi uspomene.. a još je ljepše sad kad to imam s kim raditi.. a slikica nažalost neće biti.. zašto jednostavno ljudi jedni drugima ne mogu vjerovati.. što ih sprječava u tome.. pa ja recimo imam devetnaest godina.. još malo pa ću i dvadeset ako Bog da.. često sam poprilično djetinjasto stvorenje.. al sretna sam i krenulo mi je donekle u životu.. napokon.. borim se cijelo vrijeme i radim sve što treba.. dakle poanta.. možda jesam djetinjasta al ipak nisam tolko neodgovorna.. pa nisam malo dijete koje se tek jučer rodilo.. ako mogu mjesecima negdje živjeti sama onda valjda imam i neka prava.. ma boli me kurac.. nije ni bitno.. samo mi je žao što neće bit uspomena da ih zajedno budimo.. voljela bih sve čim detaljnije zabilježiti da kasnije to neko može vidjeti.. ma.. ja umjetnička duša.. bolje da nisam hehe.. jer onda cjepidlačim oko bedastoća.. a volim i cijelo mi je vrijeme na pameti jedna mala ljepota.. moj slatki mali.. di će kraj mojim mislima??? .. i još ako ne mogu spavati, ma razbijat ću glavu ovakvim fiksnim idejama do ranoga jutra.. pusek...



Shot at 2007-07-02